DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 446 — Wolf, ZoUer, Nobbe, Wagner i drugi dokazase tezu Mariottea, da bilje prima mineralnu hranu iz tla, raztopljenu u vodi, pak je prvi smješao rastopinu tako, da je na 2 kg. vode uzeo ´U g. kiselog kalcijevog fosfata V4 g. magnezijevog fosfata V2 kalijeve salitre i V.2 vapnikove salitre, u kojoj se mogu uzgajati mladi hrastići, kao vodena kultura ili u bjelutkovom pjesku poliveni rečenom raztopinom, gdje se dobiva dosta liep rast. Doprvši hraniva sa vodom do pupova počnu ovi stvarati nove izboje i lišće, kojim lužnjak asimilira diše i transpirira upitu vodu. Tezu 0 transpiraciji bilja postavio je Mariotte godine 1679. Njom su se bavili razni botanici kao Wod\vard, Hales, Guettard, Unger, Schleiden, Sachs, Garreau, Dutrochet, Mayen, Deherain, Bohm od novijih Eder i Kerner, a i danas se mnogi bave tim pitanjem, koje još nije raztumačeno. Jedni ga učvršćuju u fizioložke procese biljke, a drugi pako u fizikalne. Mi se ne ćemo upuštati u detailno razmatranje ovoga procesa, povukavši zlatnu sredinu, d a bilj e transpirira, dakle i hrast lužnjak, vodu korienjem usisanim i iz zraka upitu, koju ne može upotriebiti. Da ovisi množina transpirane vode ne samo od individualne naravi vrsti bilja veći pojedine biliueu samoj vrsti, uč e na s opažanja . Na množinu transpirirane vode djeluju vanjski uplivi: 1. temperatura zraka, pošto 0 njoj ovisi absolutna vlaga atmosfere; 2. zračne struje, kao što i na obično hlapljenje; 3. sunčano svjetlo, samo kao izvor topline, a ne kao takovo Usvojiti ćemo Prantlove rieči, da je 0 vlazi zraka ovisna transpiracija, ter da narav postavlja ravnovjesje izmedju biljkine unutarnje vlage i vlage zraka. Tako vidjesmo, da su mladi hrastići za ljetne žege uvenuli s razloga, što su više transpirirali vode nego li su je korienjem primili. Kao što i drugo bilje tako i lužnjak više transpirira u danu, nego li u noći. Mlado lišće luž |