DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 456 —


drž. šum. erar imadu svoje šume, dočim je sva ostala produktivna
površina vlastnost seljaka-ratara (izim njekojih riedkih
iznimaka).


Sliedi dakle, da pomanjkanje tla nije razlog, da bi se u
biv. Krajini davala veda važnost pašarinskom gospodarstvu na
absolutnom i inom šum. tlu, nego li šum. gospodarstvu.


Obratno bi mogli protegnuti na t. zv. Provincijal!


Uzmimo primjera radi naše Zagorje, Gorski kotar i t. d.
Tamo jeste sigurno pomanjkanje oranica, livada i t. d., pak
ipak se u svim tim šumama, koje su putem segregacije u ime
pašnjačke pripadnosti izlucene, gospodari na šumsko-gospodarstvenom
načelu. To je i pravo.


U racionalno uredjenom šumskom gospodarstvu imađe
uviek dovoljno površina, koje služe za pašu blaga. U
biv. Krajini jeste još to dobro i koristno po pravoužitnike, što
u imovno-obdinskim šumama »imadu pravoužitnici
pravo « na pašarenje. Osim toga služe im i drž. šume za
pašu blaga — uz malu novčanu odštetu!


Toga svega u biv. Provincijalu ne ima! Uzprkos tomu
jeste stočarstvo bolje razvito u biv. Provincija
1 u, n e g o 1 i u b i v. Krajini! To je naše nemje-´
rodavno, ali opravdano mnienje!


Pašnjaci sami t. j . tlo, (pa još k tome zapušteno) ne diže
i ne uzdržaje stočarstvo. Imade tu mnogo drugih razlogah po
sredi, koji uplivaju na razvoj stočarstva i narodno blagostanje.
Način timarenja, uzgoj krmivog bilja i t. d. jesu glavni uvjeti, da
se stočarstvo razvije. Ovo pravilo ne možemo protegnuti na lib
gorske krajeve n. pr. na Liku i t. d.


Tamo je stočarstvo upućeno na šumu i na absolutno
šumsko tlo!


Nu ako se svi uvjeti i obziri uvaže, dade se i ovdje urediti
pašarenje na šumsko-gospodarstvenom načelu; što je baš
i za onaj kraj od p r i e k e nužde !


Mnijemo, da smo ovo pitanje dovoljno razjasnili. Sto nije
u zakonu dovoljno izražaja našlo, neka nadje u provedbenoj naredbi!