DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 49     <-- 49 -->        PDF

— 483 —


Potežkoće početka morale bi se svakako i u tom slučaju
svladati, ako i bi osim truda i materijalnih žrtava zahtjevale,
što važni gospodarstveni interesi a još važaiji družtveni i socijalni
odnošaji, bezuvjetno zahtjevaju.


Favao DianovszJcy


kr. drž. nađšumar.


Praksa mladih šumarskih tehničara.


Piše Josij) Ileckner, kr. žup. šum. vježbenik.


Htjedoh, da po prvi put pišući u »Šum. listu«, pišem o
nečem drugom, nu neke okolnosti me prinukaše, da se baš tom
zgodom pozabavim razmatranjem, spadajudim pod gornji naslov.


Izpitno je naime povjerenstvo »državnog izpita za samostalno
vodjenje šumskog gospodarstva« odlučilo, da na temelju
dojakošnjih opažanja u obće, naročito pako povodom državnih
izpita obdržavanih ovoga proljeća, podnese visokoj kr. zemaljskoj
vladi na blagohotno uvaženje sliedeće po njemu stvorene zaključke
:


1. »Da se osjegura bolja praksa onih kandidata, koji se kod
bujičarstva upotrebljavaju i to tako, da oni bar jednu godinu
u drugim granama šumarske prakse upotrebljivani budu. 2. Da
se vježbenici namješteni u šumsko-tehničkoj službi kod političke
uprave u Hrvatskoj i Slavoniji češće premještaju, da što
bolje upoznaju razne predjele domovine, kojih su šumsko-gospodarstvene
prilike vrlo različite. 3. Da se šumarski vježbenici
u obće što boljim šumskim stručnjakom dodieljuju«.
Svrha koju je imalo pred očima izpitno povjerenstva, stvarajući
odnosne zaključke, naime, da se mladima šumarima
(vježbenicima) pruži prilika za vrieme trajanja bieniuma zadobiti
što izdašniju praktičnu naobrazbu, vrlo je plemenita, a nastojanje
izpitnog povjerenstva hvalevriedno, nadalje je svrhasa nacionalno-oekonomske strane po razvoj ove temeljne grane
produkcije od osobitog zamašaja.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 50     <-- 50 -->        PDF

— 484 —


Zaključci pako sami u svojoj su jezgri tako kratki, izraziti
i jasni, a ipak sadržajem obsežni i bogati, da su u njih
sadržani i svi glavni uslovi za postignuće valjane stručne naobrazbe
mladih šumara.


Haruošdu će pako pozdravljati mladi šumarski sviet predlog:
»neka bi se praktični bienium ima smatrati lih praktičnim nastavkom
obuke, a mladi šumari (vježbenici) neka se ne bi smatrali
običnom radnom silom«, Često — makinom


Kako iztaknuh svrha, koja je vodila izpitno povjerenstvo
kod stvaranja zaključka, vrlo je plemenita a zaključci razumljivi
i jasni bez komentara, nu nastaje pitanje kako i na koj način,
da se ti zaključci ostvare. Nešto o tomu uslobodjujem se i ja
spomenuti. Medjutim je u broju 6. »Šum. lista« tangirao
to pitanje pod naslovom »Šumarski vježbenici«, g. B. želeći
upođpuniti gornje zaključke i nadodati svoje predloge, na koje
ću se biti slobodan obazrieti.


Ako i jest kod toga vodila g. pisca dobra nakana i plemenita
misao, nikako se ne mogu ipak da sprijateljim sa njegovima
nazorima i posve dvojim, da bi se ostvarenjem istih,
moglo blagotvorno djelovati u tom smjeru.


Gosp. pisac nastojao je naime tečajem svoje razprave dokazati:
»da bi si Šumarski vježbenik mogao mnogo bolju praksu
steći, kad bi bio nakon svršenih teoretskih studija dodjeljen na
službovanje za trajanja bieniuma u mjesto kr. županijskoj oblasti
odnosno njezinom šumarskom referentu, kr. kotarske oblasti
ili bolje njezinom šumarskom referentu, te da bi bio kr. nadlugar
za poslove, što ih obavlja šumarski vježbenik kod županije,
posve upotriebiv, te odgovarao zahtjevom, što se kod županije
na šumarskog vježbenika stavljaju«. Po mnienju gosp.
pisca B. obavlja on samo jedan te isti posao (vodi uručbeni
zapisnik i kazalo, nadopunjuje razne propisne izkaze, rubricira
skrižaljke i t. d.).


Gosp. pisac nazrieva glavnu manu toga, što mladi šumari kod
polaganja državnog izpita na praktična pitanja površno odgovaraju
i što su često i posije položenja istog dosta slabo praktični




ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 51     <-- 51 -->        PDF

— 485 —


stručari, u okolnosti, što pojedinac nije bio dodieljen na službovanje
kr. kotarskoj oblasti, već kr. županijskoj oblasti.


Do toga uvjerenja doveo ga je i dialog izmedju mladoga
šumara, komu bje tek povjerena uprava nekog kotara, sa starijim
susjednim šumarom o praktičnom procienjivanju hrastovih
stabala — što je naveo za ilustraciju svojih navoda.


Neka bude na utjehu g. pisca, ako reknem, da dio posala,
što ih navadja g. pisac, koji da se svakim danom opetuju,
obavlja šumarski vježbenik maksimalno u Vs razpoloživog vremena
i u toliko bi samo mogao kr. nadlugar kr. županijskom
šumarskom tehničkom izvjestitelju poslužiti.


Bez dvojbe je ali, da se mladi šumar i sa svima najjednostavnijima
uredbama upoznati mora, a i ne govored o
službenom konceptu.


Ta znano mi je, da neki nauke s odlikom svršivši stručar
(tehničar) došavši se prigodom prvog namještenja predstaviti
šefu —- podžupanu — bio oslovljen medju inim sa riečimi:
»Da, da samo se priučite valjanom konceptu, jer badava
stručnjak, ako u zgodnoj uredskoj formi ne dete shodno Vaš
prtdlog na mienje iznieti«.


Ta znano je, da se nijedan vježbenik ma koje struke,
posvetio se on bud političnoj bud sudbenoj struci, ne zna ma
u najjednostavnijoj uredovnoj uredbi snaći; a kod političke
struke spadao on ma i »strukovnom osoblju« imade se upoznati
i prilagoditi mnogima uredbama i uputiti se u administraciju
poput ostalih perovodnih činovnika.


Ta i to je zanj dobar dio praktične naobrazbe. Stupiv u
praksu ma koje struke, vježbenik izgubi se momentano u kaosu
uredskih nazivlja i uredaba.


Sliku vidi, ali koprenom zastrtu!
Ta pojavila se pred njim ciela četa — nezna zažto mu
služi — i kamo da ju odputi.


Ovamo ekshibit, tamo registar i jednostavni i kazneni, gdje
je scontrum? Referatni arak, parafni arak, naledjiti, priorirati
uskladiti. Evo dopisa, odpisa, napisa, zapisa, razpisa, pripisa,
propisa i t. d. 06




ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 52     <-- 52 -->        PDF

— 486 —


Ovdje spis pod omotom, tamo predstavka; dolazi izvješde,
utok i priziv, saobcenica, zamolnica, molba jednostavna i zapisnička,
prigovori, priegovori, uvjeti i kupo-prodajni ugovori;
dražba, natječaj, završni računi i slično. Kako riešiti, kamo
odputiti, na koji način — iV silno . . . i t. d.


Neću reci, da za neki dio riešavanja uredskih posala ne
bi bio sposoban i kr. nadlugar, nu kako rekoh, tek za po
prilici Vg — ostalo bi bilo prepušteno županijskom šumarskom
izvjestitelju, koji je prama svojem obsežnom službenom djelokrugu
prama organizaciji šumarsko-tehničke službe i onako
preobterećen sa uredskim službovanjem, te kojemu bi trebalo
dodjeliti u tom smjeru već izvježbanu — a ne tekar vježbeničku
silu.


Ako bi recimo kr. nadlugar — stekav si po uredima
neku praksu u uredovanju — mogao obavljati vedi dio referade
šumarskog vježbenika, to mu se u smislu zakona mnoge
od tih povjeriti smjele ne bi.


N. pr. kod županije modruško-riečke dodieljuju se šumarskom
vježbeniku mnogi poslovi. Ponajprije godimice na
obračunanje 2500—3000 šumsko kvarnih prijava,
U brojevnom pravcu i smislu ustanova zakona preizpitanje
250—300 priziva u šumsko redarstvenom predmetu, dakak o
svesparafomšefa-nadzornika.


Djelomično preizpitanje završnih računa područnih zemlj.
zajednica što u strukovnom, što u brojevnom pogledu. Isto
tako preizpitanje premjerbenih zapisnika, vrhu drvotržcem po
zemlj. zajednica prodanih drvnih etata.


Manje važnih predmeta izvješćivanje u upravni odbor.


Sakupljanje data i stvaranja okostnice obsežnim šumarskim
izvješćima za upravni odbor i za visoku vladu; znatan broj
tekućih predmeta u pogledu uporabe i provadjanja ustanova
zakona o uredjenju zemlj. zajednica, šum. zakona, šumarsko
tehničke uprave, pravljenje koje kakovih nacrta i t. d.


U koliko je u navedenom sa nadlugarom pomoženo ? Pristao
bih donekle uz mnienje g. pisca i dozvoljavam, da bi si u svem




ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 53     <-- 53 -->        PDF

— 487 —


navedenom uredovanju šumarski vježbenik mogao steći pojam
i kod kr. kotarske oblasti, nu svakako će mi g. pisac dati
pravo, da će se mladim šumarima pružiti više prilike, da se
upute u administraciju kod kr. županijskih oblastih, nego kod
kr kotarskih oblastih i to sa sastna jednostavnog razloga, što
se kod kr. županijskih´oblastih sa neposredno u savezu stojećim
upravnim odborom, pojedini predmet rješava svom rigoroznošću.
Šumarski će vježbenik kod županijske oblasti, koja je za neke
predmete zadnja molba, čitajući razna rješenja uz svog šefa
nadzornika i ine višje sucinovnike, za koje se predmjeva, da
su obzirom na svoj položaj svakako izkušaniji od kr. kotarski
šumara odnosno inih činovnika kr. kotarske oblasti, moći i
mnogo više znanja steći.


Tu će si šumarski vježbenik u rješavanju komada na šumarsku
referadu spadajućih i provadjanju obstojećih vrhovnih
i inih naredaba, moći steći stalnu i jasnu direktivu, koju u krilu
kr. kotarske oblasti u toj mjeri ne bi polučiti mogao.


Ja bi dapače pošao tako daleko, te bi gledom na naobrazbu
mladih šumara u tom smjeru preporučio, da se svi
mladi šumari kod prvog namještenja dodieljuju na službovanje
u krilo visoke vlade.


Da bi se glede praktične naobrazbe mladih šumara u
strogo stručnih stvarih (uredjenje šuma savezno sa geodezijom,
čuvanje, gojitba i t. d.) bolje uspjelo, ako bi se mladi šumari
dodjelovali kr. kotarskim oblastima recte njihovim šumarsko
tehničkim referentima a ne kr. županijskim oblastima recte
njihovim šumarsko tehn. referentima, dvojim, a dvojim, da bi
se i uz povišenje sadanjeg putnog paušala opredieljenog za šumarskog
vježbenika u iznosu od 200 K., što god više tom preinakom
polučiti moglo ; dapače protivno.


Usuditi ću se naprotiv uztvrditi, da bi se namješteni šumarski
vježbenici kod županijah mogli ,mnogo bolje praktično
naobraziti i mnogo više strukovnog znanja steći kod kr. županijske,
nego kod kr. kot. oblasti.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 54     <-- 54 -->        PDF

— 488 —


Zar se ne može predmjevati za gg. šumarske tehn. izvjestitelje
županijske oblasti, da su stručno izkusniji od kr. kotarskih
sumarsko-tehn. izvjestitelja? — Prigodom važnijih posala preduzimao
bi lahko šumarski vježbenik putovanja sa šumarskim
nadzornikom.


Nije li djelokrug županijskog šumarskog nadzornika obsežniji
od djelokruga kotarskog šumara? U području ciele županije
nalazi se mnogo toga, česa u pojedinu kotaru ne ima.


Ne obavljaju li se tečajem godine u obsegu ciele županije
najravnovrstnije stručno-praktične radnje (Omedjašivanje, cestogradnje,
gospodarske osnove, sadnja, preizpitavanje gospodarskih
osnova i t. d. i t. d.)?


Zar ne ima u obsegu ciele županije više industrialnih poduzeća
(n. pr. pilana) tičudih se preradjivanja šumskih surovina
?


Šumarski vježbenik namješten kod županije u smislu postojećih
propisa mogao bi, kada bi drugi uvjeti obstojali, sticati
si praktičnu naobrazbu u području ciele kr. županijske
oblasti; on može biti od vremena do vremena dodieljivan na
službovanje i pripomoć pojedinim vještijim šumarima kr. kotarskih
oblasti, dočim čim je namješten kod kr. kotarske oblasti,
rjedko mu se u pravilu pruža prigoda, da može službeno i
izvan kotara kojemu praktičnomu radu prisustvovati.


Konačno mi se je obazrieti na predlog g. pisca B., onamo
smjerajući, da se šumarski vježbenici od imovne obćine premještaju
u šumarsko-tehniČku službu kod političke uprave i
obratno, da se tako upoznadu sa svimi granami šumske uprave.


Ako bi to premještivanje i moguće bilo, što ali, kako je
to sasma liepo razložilo slavno uredničtvo, nije moguće, ne zuam
sto bi se baš time premještivanjem polučilo?


Nije mi znano, sto g. pisac B. razumjeva pod grano m
uprave , na svakako mi se čini shodnijim, kada bi bilo moguće,
da se u smislu zaključka izpitnog povjerenstva, mogu
šumarski vježbenici premještati od jedne imovne obćine drugoj,


n. pr. od brodske k ogulinskoj i obratno, te da se dodjeluju
gosp. uredu, blagajni, šumarijam i t. d.


ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 55     <-- 55 -->        PDF

— 489 —


O tomu ću biti slobodan govoriti kojom drugom sgodom,
nu svakako bi se još prije uspjelo zakonskom osnovom u tom
smjeru, naime, da se cinovuictvo jedne imovne obćine premješta
drugoj imovnoj obćini, nego kako bi to pisac g. B. želio.


Da predlog g. pisca B-a nješto vriedi, mora se priznati,
nu ne pripisujem mu ni iz daleka toliku važnost, kako to čini


g. pisac, a po gotovo ne glede premješdivauja šumarskih činonika
imovne obdine k političkoj upravi. Evo zašto:
Mladi šumar u službi šumarsko-tehničke uprave može
postidi istu i svu onu praktičnu naobrazbu u pogledu recimo
uredjenja šuma uzgoja šuma i t. d. kao da je bio kod imovne
obćine, nu samo na manjih površina (velim manjih, jer imade
mnogo zemlj. zajednica, ali sa znatno manjom površinom, koju
ipak svaka za sebe kao šumo-posjednik vodi posebno gospodarenje).


Sto se tiče uredjenja službe kod imovne obćine i propisa,
koje vriede za imovne obćine u pogledu uredjenja šuma, blagajničke
manipulacije, sustava uprave i t. d. dobro bi bilo,
da ih šumarski tehničar upozna službujuć kod imovne obćine
u centrali t. j . u šumsko-gospodarstvenom uredu i u kojoj
šumariji mjesec dva, nu obzirom na znatan trošak kojim bi
tim povodom oterećivao zemaljski bugdet, mnijem, da li dovoljno
bilo, da odnosne ustanove upozna ako kadkada pohodi
koj šumsko-gospodarstveni ured imovne obćine, gdje će uz
razlaganje gg. šefa, taksatora i kontrolora zadobiti pojam o
cieloj uredbi imovne obćine.


To će tim iaglje učiniti, što je često u sielu županije koja
imovna obćina, odnosno bit će takvoj županiji premješten.


A sada ću biti slobodan, kako uvodno već rekoh, nadovezati
moje mnienje o praktičnoj provedbi navedenih triju
zaključaka izpitnog povjerenstva, u koliko će mi za to
dostati izkustva i spreme.


Od gore navedenih triju zaključaka biti ću slobodan, da
se potanje zabavim sa posliednima dvima, jer prvi zaključak
ima vriednost za specialan slučaj, nadopunjuju ga druga dva


t. j . ako će se bujičarstvu dođieljenim šumarskim vježbenicima


ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 56     <-- 56 -->        PDF

— 490 htjeti
dati prilika, da se što više praktični izobraze kroz godinu
dana i u drugima granama šumske uprave, biti će bez dvojbe
nuždno, da se i na njih uporavi 2. i 3. zaključak, naime:
valjati de i nje češće premještat, da se što bolje upoznadu sa
raznima predjelima domovine, kojih su šumsko-gospodarstvene
prilike vrlo različite a naravno, da će se i bujičari morati
dodjeljivati u obće što boljim šumarskim stručarom.


Da se pako II. i III. zaključak u praksi provadjati početi
uzmogn e, to je po mojem skromnom mnienju nuždno troje:


I. Da se šumarski vježbenici neobterećuju bar za vrieme
trajanja bieniuma silnim mehaničkim uredskim poslom, već da
im se dade dosta slobodna vremena za praktične studije.
II. Da gg. stručnjaci, kojim ovakovi šumarski vježbenici
budu dodieljivani, oko povjerenog im uzgoja mladih šumara,
nastoje osobitom pažnjom i otčinskom skrbi.
III. Da se u svrhu mogućnosti boravka mladih šumara
u vanjskoj službi osjegura u zemaljskom proračunu iznos, koji
po mojem nemjerodavnom mnienju nebi smio biti nikako manji
od 700—800 kruna za pojedinca na godinu.
To su te točke o kojih ovisi hoće li se ikada napried navedena
dva predivna zaključka ostvariti.


Dakako da i ove tri točke ne će osobito vriediti,
ako sam šumarski vježbenik za šumarstvo osobite ambicije ne
posjeduje. —


Ponajprije valja koju reći o tom, kako bi se moglo naći
više vremena za praktični studij — uz velik uredski posao.
Uz prilike kakove su kod nas, mogu reći, da bi se


n. pr. kod županije mođruško-riečke moglo za praktičnu
službu šumarskog vježbenika odkinuti (od vremena do vremena
a ne neprekidno) maksimalno tek tri mjeseca na godinu. Nu
da time nebi nastao zaostatak riešavanja spisa, morao bi
šum. vježbenik makar i izvan uredovnih sati raditi, ako bi
to od nužde bilo
Prama obsežnom djelokrugu imade kr. županijski šumarski
nadzornik u obsegu županije provadjati znatna službena puto




ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 57     <-- 57 -->        PDF

— 491 vanja
i obavljati najraznovrstnije izvide, preizpitivanja, zavedenja
vedih posala, izvanredna putovanja i t. d. a za to vrieme
morao bi ostati vježbenik većinom u uredu, da taj bez šum,
stručnjaka ne ostane i da se previše spisa ne nakupi.


Kod kr. kotarske oblasti hilo bi u tom pogledu, naime
glede pitanja o vremenu, nješto bolje, obzirom na to, što kotarski
šumarski tehničari nisu obterećeni u tolikoj mjeri sa uredskim
poslom.


Ad. I. Sliedi iz gore navedenog, da se prama okolnostima
koje danas kod nas postoje, naime obzirom na neznatan broj
namještenih šumarskih tehničara, ne može u točki I. navedeni
predlog provesti. To bi istom omogućilo namještenje još jedne
šumsko-tehničke sile kod kr. županijske oblasti.


Samo onda ako bi uz kr. županijskoga nadzornika bila
namještena kod kr. županijske oblasti još dva šumarska tehničara,
moglo bi se naći vremena za praksu mladih šumara, te
bi se mladi šumari mogli i u vanjskom praktičnom službovanju
temeljito naobraziti.


Uvjeren sam, da bi se u zemlji dovoljno našlo šumara, nu
zemaljski bugdet bi se dakako znatnije obteretio.


Ad. II. Ne možemo reći, da u našoj zemlji ne imamo
dobrih stručara; nu možemo reći u koliko imah prilike čuti
dolazeć u krugove šum. stručara u najraznijim krajevima zemlje,
da ih ima dosta malo koji bi se oduševljeno posvetili praktičnom
uzgoju mladih šumara. Po mojem mnienju razdieliti bi mogao
sve šefove — stručare u 4 tabora.


U prvi od ovih idu stručnjaci, koji su i u praktičnom i
teoretskom smjeru stručnjaci na mjestu, nu nije ih volja svoje
dugim vremenom stečeno izkustvo i znanje predati (akoprem
bi imali načina) mladom šumaru, a vodi ih pri tom misao
»zašto ne bi i oni izkustvom do ovog ili onog došli«, ta čemu
da ovako na lahku ruku predadu njekom već gotovu stvar, i
smiju se još nespretnosti u praksu stupivšeg vježbenika.


U drugi tabor idu oni, koji su nesebične naravi, koji bi
još dali što imadu, nu obzirom na trud što bi ga pri tom mo




ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 58     <-- 58 -->        PDF

— 492 rali
uložiti, čine u tom smjeru dogodice samo toliko, da se
pogledom na hitrinu vanjskog službovanja na trajanju vremena
prištedi. Ta njima je odviše i njihovom službom skopčani
djelokrug.


U trećem su taboru stručnjaci, koji bi moguće upoznali
vježbenika svojim izkustvom, a moguće i ne bi, te moguće da
bi, a možda i ne bi, posvetili što više truda praktičnoj naobrazbi
mladih šumara, nu i sami možda ne imaju dovoljno
prakse, a možda načina i volje koga praktički izobraziti^


Konačno u zadnjem su taboru oni uzor-struČnjaci, koji
imadu i smisla i dara i načina, da sistematično predadu svoje
obsežno i temeljito teoretično i praktično znanje — svakom prigodom
— njima dodieljenim mladim šumarskim stručarom. Nije
ih mnogo, nu ima ih kod političke uprave, kod imovnih obćina
i države, pa su alem kamea na kojem počiva uspjeh provedbe
gornjih zaključaka.


Za ove posljedne nije nuždno, da se izdade naredbenim
putem kakova instrukcija; ta njima je §. 24. iz propisa o izobrazbi
pruskih t. zv. šum. referendara ona zlata vriedna ustanova,
koja im je od naravi u srce duboko zasadjena.


Uvjeren sam, da kada bi taj §. 24. bio duboko u srce
usadjen šumarskim stručnjakom pod 1. i 2. navedenim, kojima
bi daljnja praktična izobrazba mladih šumara povjerena bila,
te isti razvili djelatnost u tom smjeru, ne bi se toli često ni
našla pod toč. 3. navedena vrsta šumara.


Ad III. Eecimo, da živimo sada već u takovih okolnostih,
da svaki mladi šumar bude doista dodieljen i uzor-šefu strukovnjaku,
i da je toč. I. udovoljeno. Dali dostaje onih 1000 K.
plaće i 200 K. putnog paušala, da se šumarski vježbenik može
tečajem 1 godine, u koliko to sve ine okolnosti dopuštaju, upo
triebiti po pol godine u vanjskom službovanju, da se praktično
naobrazuje i premješta bar u dvije županije, a prisustvuje svim
važnima radnjama tičućih se šumarstva, koje se obavljaju u području
jedne i druge županije?


Glede adjutuma nije mjesta ovdje govoriti, uživaju ga u
istom iznosu i svi ini vježbenici (osim tehničara, koji uživaju