DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 440 — hrastu lužnjaku individualnu razgranu sustava korienja. Na sušem dese tlu ono dublje, a u vlažnijem višje razgraniti. Za germinazacije hipokotilno se udo produlji prema ilu sjemena, dočim ostali dielovi sjemena ostaju zatvoreni, dok korienak ne postigne primjerenu dužinu. » Pošto su se hraniva kotiledonama, prošav u s t a b 1 j ič i c u, osvježila, maleni se kotiledonali produže tako, da se pupoljica, prije unutar svinuta okrene van, a kasnije upravi u vis. Kotiledone protrgaju plašt sjemena i brane biljku na prvo Ijuskavo lišee. Fibrovazalni svezci stabljike su otvoreni i djelovanjem kambijskog prstena urašćuju stabliku. Vagetativni pup, sastojeći se iz prameristema bez kapice, razgranjuje monopodialno do dva lističa, dočim se kotiledone, kao nepotrebne, osuše i odpadnu. Rast je u početku brz, ali sporiji, nego li u korienku, dočim je kasnije manji tako, da je jednogodišnja biljka najviše 15—20 cm. visoka. Dalnjih godina biva rast sve nagliji i nagliji, ter postigne najveći prirast u visinu oko 40.— 50. godina; tada počne padati, dok sasma neprestane uslied sušenja vrha. Isto tako prirast u debljinu imade svoj vrhunac u 60 — 70 godini, koji takodjer u dalnjem životu biva sve manji i manji, ali ne prestaje dok lužnjak živi. U šumama imovne obdine križevaeke vidimo i danas još hrastova do 30 m. visine, sa promjerom od preko 2 m., a njihova je starost preko 200 godina. Stablika hrasta lužnjaka sastoji se iz kore, bieli i strži. Mlada je kora glatka, stara hrapava, lubasta i razpncana. Ona je pokrita veoma tankom srebrnasta sivom i sjajnom vrstom pluta. Pod plutom je sive do crveno smedje boje, te je uzduž izprutana. Na glatkom prerezu vidi se tanak crveno smedj periderm, a pod njim zelenkasta kora, koja je svjetlim plutom od nutarnje kore razstavljena. Taj kolut je sastavljen od sklerenhimskih stanica. Crvenkasta |