DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 65     <-- 65 -->        PDF

— 499 —


i IV. u kojima se on sa puno mara trudi, da od šume unatoč
svih snjom skopčanih servituta, koji ju obterećuju, — ipak još
nešto »vriednoga« učini. Iz ovoga naime rada sam ja razabrao,
da često sav teret servituta neleži baš .samo u kvantitetu
istih, nego baš i u samome načinu, kako se ta prava uživaju.
— Pa čitavi hektari travuljinom obraslog zemljišta, moraju
često puta kao trulež da leže i da propadaju, akoprem bi
se potreba urednog travarenja iz redovitih pravilnih sječina pokriti
mogla. A zašto ? Zato što takovo uredjenje potiče iz dobe,
koja se je danas već preživila. Kratko i jasno rekavši, biti če
sva nastojanja šumara, da obterečenu šumu kao ozbiljnu šumu
uredi i udesi, kao što to današnje vrieme ili još više budućnost
od njega tražiti može i mora — uzaludna, i to sve dotle, dok
mu zakonodavstvo u pomoć nepritekne, te neprilagodi ove terete
šuma t. j . servitute šumske današnjim zbiljnini potrebama
poljskoga gospodarstva, koje razumije se po sebi niti iz daleka
oštetiti ne smijemo, da se s´ druge strane opet i same potrebe
poljskog gospodarstva današnjim obstojnostima upriliče, a da
nam šuma ne ostane uvjek igračkom ovlaštenika.


Na državi bi bilo da prema predavanju Melardovom na
parižkom kongresu svuda posreduje, a u interesu neocjenjive
vriednosti šum. sastojinah u našim planinama. — Dao Bog,
da već naši najbUži nasljednici ugledaju sa samim zelenim
blagom pokrivene jedinstveno liepe naše Alpe.«


Novi njemački carinski cienik, sa šumarskog
gledišta.


Piše Š. S. Belamarić, kr. kot. šumar I. razr.


Objelodanjenje osnove novog carinskog cienika njemačke
carevine, kojega kani uvesti — je li hotomično ili ne, to ne
<5emo izpitivati — izazvalo je buru negodovanja cielokupue




ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 66     <-- 66 -->        PDF

— 500 europske
štampe, navlastito onih velevlastih, koje g Njemačkom
stoje u prijateljskom odnosu.


Nu ne samo, da je štampa drugih europskih država ustala
proti znatnoj povišici carine na stanovite proizvode, nego je i
samo domaće razboritije njemačko novinstvo iztaknulo bojazan,
da de, dodje li do prihvata novih carinskih tarifa, izazvati
velike zaprieke kod sklapanja odnosno obnove trgovačkih
ugovora sa ostajimi velevlastmi.


Novinstvo naše monarhije, ustalo je bez iznimke proti tim
većim carinama, pak je i naša dužnost, da koju o istima prozborimo,
jer se tiče i naše kože. Dakako, da nas kao i šumare
mora zanimati cieli carinski cienik sa narodno-gospodarstvenih
obzira, nu glavnu pozornost kao strukovnjaci moramo
posvetiti dviema stavkama cienika, naime onima, koje se strogo
nas tiču, a to su carinske ciene odnoseće se na izvoz drv a
iz Austro-Ugarske monarhije u Njemačku, bilo to u sirovom
(okruglom, neizradjenom stanju) ili u izradjenom (piljena, tesana
i t. d. roba).


Te dvie stavke iznašale su prema dosadanjem carinskom
tarifu i to: za izvoz neizradjenog drva 20 pfeniga po jednom
kubičnom metru, a za drvnu robu u izradjenom stanju 80 pfeniga,
dočim je u novoj osnovi ciena za izvoz neizradjenog drva
ostala ista a za izradjeni materijal udarena je povišica za polovinu
više nego li bijaše do sada, t. j . na 120 pfeniga po
1 kubičnom metru.


Na prvi pogled ne čini se ta povišica tako velikom i
važnom, dok ne imamo pred očima količinu izvezenog drvnog
materijala, nu promotrimo li ju iz bliza, te prispodobimo li
data zadnjih godina, koja su se tim povodom sabrala u svrhu
svestranog izpitanja izvoza i uvoza drva iz naše monarkije u
Njemačku i obratno, tada ćemo odmah opaziti od kakove znamenitosti
bi taj udarac bio ne samo po šumovlastnike monarkije,
nego naročito po tuzemnu industriju drva, u koju brojimo
više tisuća vodenih pilana, do 500 parnih pilana, te preko
250 tvornica celuloze, papira, tvornica pokućtva i t. d., a da




ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 67     <-- 67 -->        PDF

— 501 —


ne uzmemo obzir na razvitak tolikih tisuda manjih drvnoobrtnih
poduzeda kao na tokare, stolare, bačvare i t. d. razvitkom
kojih i potražba drva biva od dana u dan sve veća.


Radi lagljega poimanja važnosti u govoru stojedeg pitanja,
iztaknuti demo ovdje važnije podatke odnosede se na
uvoz i izvoz drva iz Austro-Ugarske monarkije u obde, a naposeb
na eksport u Njemačku.


U našu monarhiju importirano je prošle godine samo


26.400 vagona drva u vriednosti od 10*5 milijuna kruna;
naprotiv pako izvezeno je u razne pogranične države kao:
Njemačku, Rusiju, Srbiju, Rumunjsku, FrancuzKU, Italiju, Švicarsku
itd. ukupno 419.742 vagona drva, što reprezentira vriednost
od preko 250 milijuna kruna, iz česa razabiremo višak izvoza
od 393.262 vagona u vriednosti od okruglih 240 milijuna kruna.
Od gore navedenih 419.750 vagona drva, koji se iz naše
monarhije godišnje izvažaju. izvezlo se je u pojedine pogranične
države kako sliedi: u Italiju 57.000 vagona; u Rusiju 27.000
vagona; u Francezku 20.000 vagona i t. d. dočim u Njemačku
ništa manje nego 260.000 vagona, dakle daleko preko polovine
od cielokupnog izvoza, od kojih´ se je opet u piljenom ili tesanom
stanju izvezlo do 180.000 vagona, a istom ostatak u
okruglom ili u na pol izradjenom stanju. Ti podatci kao i
okolnost, da je prirast izvoza drva u neizradjenom stanju od
godine do godine sve veči, dočim izvoz izradjenog materijala
relativno zaostaje, najbolje nas upućuje koliku pažnju moramo
posvetiti povišici njemačkih carinskih tarifa na izradjenu drvnu
robu i od kolikog je ona uštrba po razvitak drvne industrije u
našoj monarhiji!


Nakana Njemačke tu je vrlo prozirna, te bez da odkrijemo
koprenu, zdrav razum razabire te joj je nakana olahkotiti uvoz
drva u okruglom stanju, da se time njemačka industrija drva još više
podigne. Ona bi s vremenom industrijalne drvne podhvate naše
monarhije konkurencijom utukla, nu da li će joj to za rukom
pođi, vrlo dvojimo.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 68     <-- 68 -->        PDF

— 502 —


Iz navedenog Činit de nam se u početku, da su tu u
prvom redu zainteresirani vlastnici industrijalnih poduzećada bi oni jedini kroz to znatne štete trpjeli; nu nije tako, jer
uz njih osjetljivije će trpjeti šumovlastnici, čije drvo uslied
zaostatka ili padanja naših drvno-obrtnih poduzeća, neće naći
prodje na domaćim tržištima pak će biti prisiljeni, da drvo
iz svojih šumah, koje je do uporabe došlo ili tu dobu prekoračilo,
u bezcienu prodavati u inozemstvo ili da ga ostave u
šumi neka propada. Naglasimo li k tome, da hjperprodukcija
drva naše monarhije iznaša godišnje preko 5,000.000 kubičnih
metara., onda nam je još jasnija slika štete, koju bi šumoposjedaici
pretrpjeti morali.


Posljedice nazadka industrije, djelovale bi, kao što je
sasma naravno, i na radničtvo, koje bi izgubilo vrelo privrede
a predočimo li, da je kod u uvodu napomenutih poduzeća,
namješteno do blizu pol mihjuna radnika, onda je opravdano
ogorčenje radničkih krugovah koji su proti novim carinskim
cienam takodjer odlučno ustali.


Računajmo kod prilike, da se svakim vagonom eksportiranog
drva u okruglom stanju, izgubi poprieko 100 kruna koje
bi se izplatile radnicima, da se isti u tuzemstvu izradi, to se
je za izvezeno okruglo drvo u Njemačku SiiniO proŠle
godine sa 180.000 vagona izgubilo 18 milijuna kruna
a predmnjevamo li, što je sasma opravdano, da će sliedečih
godina izvoz okruglog drva najmanje za četiri putah toliko
poskočiti, uslied povišene carine na izradjeno drvo, eto nam
opet silnih milijuna, koje Austro-Ugarski državljani kroz to izgube.


Predpostavimo li na dalje, da se od tih 180 tisuća vagona
drva u Njemačku izvezenih, upotriebi bar 3000 vagona u
tuzemstvu za proizvodnju recimo na pr. papira, to će se iz
toga drva moći proizvesti do 160.000 metričkih centi papira.
Uz to će se potrošiti ugljena, raznih kemikalijah i drugih
nuždnih tvarih 4 —5 tisuća vagona, što bi opet odbacivalo
znatni dobitak ne samo radnikom, kojih je kod tog poduzeća
od prilike do 2000 zaposleno, nego i željezničkim poduzećima




ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 69     <-- 69 -->        PDF

— 503 —


oduzela znatna dobit, a i država bi osjetila znatan gubitak
na porezu.


Saberemo li sve iztaknute činjenice, to vidimo od kako znamenitog
su upliva carine po obći napredak i blagostanje pučanstva
svih zemalja, osobito tamo, gdje se razvijaju industrijalna poduzeća,
te kako država osobitu brigu mora posvetiti izvozu
drva koli u oblom toli u izradjenom stanju.


Dužnost je dakle državnih faktora naše monarhije, da se
pravovremeno pobrinu i za vrieme osujete namjere Njemačke
i kod obnove trgovačkog ugovora vrate istoj »šilo za ogn ji 1 o«
naime, da sama n asa država u dari visoku car insk u
pristojbu na izvoz neizradjenog drva u Njemačku
i time zaštiti svoje šumo-posjednike i industrijalna
poduzeč a, protiv namjerama Njemačke(? Ur.).


Pitanje nastaje sada, bili naša monarhija sa tima mjerama
uspjela proti Njemačkoj i kamo bi sa viškom svoje drvne
proizvodnje od preko 5 milijuna kubičnih metara? Po našem
nemjerodavnom mnienju, te bi mjere uspjele sjajno, osobito
sada, kad je ii Cislitavi odobreno izvedenje vodenih puteva u
kraljevini Ceskoj, u koju svrhu je carevinsko viede votiralo
od 400 milijuna kruna, te predstojeće proširenje željezničke
mreže novom prugom iz Trsta preko Salzburga do Beča. Nije
samo ta okolnost koja bi opravdavala oštre mjere proti Njemačkoj,
nego je još jedna važnija činjenica koja upliva na to
a ta je, što Njemačka izkazuje na svojoj drvnoj proizvodnji
manjak od preko 7 milijuna kubičnih metara, koje je prisiljena
povući iz drugih država, da ga pokrije.


Kako je uglavljeno statističkimi podatci, jedino obiluju na
drvu, t. j . normalna proizvodnja drva nadmašuje konsum u
Rusiji, Švedskoj i Norveškoj te Austro-Ugarskoj. Po svojem
pako geografičkom položaju vezana je Njemačka, da svoj godišnji
manjak na drvu pokrije iz šumah naše manarhije. koja
joj obzirom na ostale susjedne države pruža laglju dobavu
usljed nizkih ciena drva i pogodnost prevoza željeznicom, a
naravna će posljedica toga biti, da će Njemačka sa svojimi
cienami biti primorana popustiti. ^