DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 80 <-- 80 --> PDF |
— 514 — atgumenat g. pisca. Drugi je argumenat g p isca; jida sveucilistni prO" fes>ri prirodaih nauka moraju na šumar^knj školi (!) konkurirati sa sređnjoškolskimi profesori, pak takorekud uz stručne učitelje biti neka vrsta pomoćnih učitelja". Dalje veli „ovako se sveucilistni učitelji otudjuju svojem pravom zvanju strogo znanstvenoga rada i prisiljeni su na neko podredjeno (!) djelovanje". To je i opet baš krasan argumenat! Srednoškolski profesori preuzeli su ono što sveucilistni profesori ne mogoše ili ne htjedoše preuzeti. Pa tko bi to drugi preuzeo; je li to kakovo zlo ? Tvrdnja pako, da su i jedni i drugi samo neka vrsta pomodnih učitelja nuz stručne učitelje, najblaže rečeno, čudna je. Zar je u obee na kojoj školi, naročito visokoj školi, mo(4 dieliti nastavnike u glavne i pomoćne. To je mogude samo glede pojedinih disciplina kazati, jer sve i u svakoj struci jednako važne nisu. Ta to baš sama sveučilišta najbolje dokazuju, gdje ima jedan profesor u svom kolegiju upisano po vise stotina slušača a drugi tek nekolicinu. Može li se potonji profesor smatrati stoga samo nekim pomoćnim učiteljem a prvi glavnim? Što se pako tvrdnje tiče, da se sveucilistni profesori predavanjem na šumarskom tečaju otudjuju pravom svojem znanstvenom radu i osudjuju na neko podredjeno djelovanje ne stoji; pače protivno vriedi. Oni se baS tim povodom više puta još i vedom voljom upuštaju u pojedine partije svoje znanosti, te ju obradjnju detaljnije. To vriedi naročito za botaniku i zoologiju. 0 pod- ređjenom nekom djelovanju ne ima dakle ni govora, a moramo se proti tomu ograditi da se manje „znanstvenim" predavanjima mogu zadovoljiti slušači šumarstva nego li ini sveucilistni slušači, gdje se i od jednih i od drugih izpit zrelosti traži. Baš radi toga, da se naravoslovne discipline upravo „znanstveno" predaju, jedan je od razloga, da se sve više napuštaju samostalne akademije a šumarska nastava prenosi sa isolovanih akademija na sveučilišta. Dalje veli g. pisac: „prištednje polučene jedinstvenom upravom šumarske akademije i sveučilišta nisu ni spomena vriedne i ne stoje u nikakovom razmjeru sa znanstvenom (!) manom nastalom uslied spoja šumarske akademije s universom". Iz ovoga se vidi, da g. pisac nije upućen u proračune samostalnih šumarskih visokih škola. Kad bi bio, sjegurno toga tvrdio ne bi. Hode li samostalne akademije biti doista valjane, one su vrlo skupe, gotovo kao manje universe, pa i to je upravo jedan od važnih razloga, da se samostalne akademije napuštaju i šumarska nastava prenosi na universe ili politehnike. Naročito za manje zemlje to je jedan od vrlo važnih razloga. Možda još najviše stoga razloga pošto se je tim putem još prije kojih 70 godina u Hessenskoj, a kasnije u Badenskoj, Wurttemberžkoj i drugdje. To sve kao da je, ne samo onoj gospodji koja je napisala prvi članak, ved i g. piscu drugoga |