DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 80     <-- 80 -->        PDF

— 514 —


atgumenat g. pisca. Drugi je argumenat g p isca; jida sveucilistni prO"
fes>ri prirodaih nauka moraju na šumar^knj školi (!) konkurirati sa
sređnjoškolskimi profesori, pak takorekud uz stručne učitelje biti neka
vrsta pomoćnih učitelja". Dalje veli „ovako se sveucilistni učitelji otudjuju
svojem pravom zvanju strogo znanstvenoga rada i prisiljeni su na neko
podredjeno (!) djelovanje". To je i opet baš krasan argumenat! Srednoškolski
profesori preuzeli su ono što sveucilistni profesori ne mogoše ili
ne htjedoše preuzeti. Pa tko bi to drugi preuzeo; je li to kakovo zlo ?
Tvrdnja pako, da su i jedni i drugi samo neka vrsta pomodnih učitelja
nuz stručne učitelje, najblaže rečeno, čudna je. Zar je u obee na kojoj
školi, naročito visokoj školi, mo(4 dieliti nastavnike u glavne i pomoćne.
To je mogude samo glede pojedinih disciplina kazati, jer sve i u svakoj
struci jednako važne nisu. Ta to baš sama sveučilišta najbolje dokazuju,
gdje ima jedan profesor u svom kolegiju upisano po vise stotina slušača
a drugi tek nekolicinu. Može li se potonji profesor smatrati stoga samo
nekim pomoćnim učiteljem a prvi glavnim? Što se pako tvrdnje tiče,
da se sveucilistni profesori predavanjem na šumarskom tečaju otudjuju
pravom svojem znanstvenom radu i osudjuju na neko podredjeno djelovanje
ne stoji; pače protivno vriedi. Oni se baS tim povodom više puta
još i vedom voljom upuštaju u pojedine partije svoje znanosti, te ju
obradjnju detaljnije. To vriedi naročito za botaniku i zoologiju. 0 pod-
ređjenom nekom djelovanju ne ima dakle ni govora, a moramo se proti
tomu ograditi da se manje „znanstvenim" predavanjima mogu zadovoljiti
slušači šumarstva nego li ini sveucilistni slušači, gdje se i od jednih i
od drugih izpit zrelosti traži. Baš radi toga, da se naravoslovne discipline
upravo „znanstveno" predaju, jedan je od razloga, da se sve više
napuštaju samostalne akademije a šumarska nastava prenosi sa isolovanih
akademija na sveučilišta.


Dalje veli g. pisac: „prištednje polučene jedinstvenom upravom
šumarske akademije i sveučilišta nisu ni spomena vriedne i ne stoje u
nikakovom razmjeru sa znanstvenom (!) manom nastalom uslied spoja
šumarske akademije s universom". Iz ovoga se vidi, da g. pisac nije
upućen u proračune samostalnih šumarskih visokih škola. Kad bi bio,
sjegurno toga tvrdio ne bi. Hode li samostalne akademije biti doista
valjane, one su vrlo skupe, gotovo kao manje universe, pa i to je upravo
jedan od važnih razloga, da se samostalne akademije napuštaju i šumarska
nastava prenosi na universe ili politehnike. Naročito za manje
zemlje to je jedan od vrlo važnih razloga. Možda još najviše stoga razloga
pošto se je tim putem još prije kojih 70 godina u Hessenskoj, a
kasnije u Badenskoj, Wurttemberžkoj i drugdje. To sve kao da je, ne
samo onoj gospodji koja je napisala prvi članak, ved i g. piscu drugoga