DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1901 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 547 -. Naši šumovlastnici mogli bi padanju šumske pristojbe i sami mnogo doprinieti time, da ne bacaju godimice na tržišta velike množine surovog drva, već samo toliko, koliko normalna, a eventualno i i snižena po tražnja konsutnirati može. Ovo bi se dalo polučiti na taj način da se obustavi sječa u jednom-dielu šumah gdje se poglavito proizvode trupci, te odnosni etat prenose u šume, koje nisu sposobne zo trupce već samo za ciepanu robu, Naročito bi na to morale pomišljati imovne obdine, koje takovih šuma imadu, i to u vlastitom interesu, pošto bi ^tako svoje vriednije šume sačuvale za ono doba, kada će nestati investicionalnih i državnih šuma, gdje se sada proizvodi najviše surovine za rezanu robu. Dužic a hrastova, što se uvozi u Njemačku kao t. zv. bačvarska gradja, potiče većim dielom iz naših šuma, te se je tek u najnovije doba počela uvoziti iz Amerike i Eusije. Nu amerikanska roba ne može se takmiti sa našom, jer amerikanska hrastovina ima suviše tanina, a i šupljikavija je od naše hrastovine. I na uvoz dužice namjerava se povisiti carina od 0*30 na 0-40 M. po met. centi, ali se nadamo, da obzirom na kakvoću naše hrastovine ne će time trpiti izvoz naše dužice, sve kada bi ta povišena carina i u život stupila, jer će ju tada sami Niemei platiti. Iz ciele ove razprave možemo stvoriti taj zaključak, da se pitanje u carini na uvoz drva u Njemačku vrti najviše oko čamovine, zatim, da će kod nas uplivati samo na produkciju i izvoz hrastove robe, nu da su država sniženjem željezničke pristojbe za prevoz ove robe, a šumoposjednici izuašanjem manje količine drva na tržište kadri paralelizirati eventualnu povišicu na uvoznoj carini. . . . ć. §. 2. šum. zakona. Piše Dr. A. Groglia. Paragraf 354. o. g. z. (obćeg gradj. zakonika) odredjuje, da je vlastnost, smatrana kao pravo, ovlast, da radimo po volji 8UĆanstvom i koristima stvari kakove i da svakog inog od toga |
| ŠUMARSKI LIST 11/1901 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 548 — izključimo. Dalnje tumačenje ove ovlasti sadržaje §. 362 o. g z., gdje se veli, da se podpuni vlastnik može svojom vlastnošdn služit ili ne služit, da ju može zatrti, prenieti na druge ili odreći se je bezuvjetno. Nu vršenje tih vlastničkili prava vezano je na stege, navedene u §. 364. 0 g. z. Prema propisima tog paragrafa vršenjem prava vlastničtva. 1. ISTe smiju se vriedjati prava trećega, i 2. ne smiju se kršiti one zabrane, koje propisuju zakoni u svrhu, da se uzdrži i unapredi obćeno dobro, dakle koje su izdane u javnom interesu. Ograoičenja prava vlastničtva uvedena radi javnog interesa sadržana su, osim u obćem gradj. zakoniku, u raznim specijalnim zakonima, koji spadaju u javno i u upravno pravo. Jedno od tih ograničenja jest ustanova, koja dolazi u svim gotovo šumskim zakonima, i koja odredjuje, da bez dozvol e nije slobodno ni jedno zemljište oduzeti od toga, da se na njem više drva ne plode niti obratiti ga na druge svrhe. Uvrštenje ovakovog propisa, koje izvire iz načela, što ga većina šumskih zakona zastupa, da »što je šuma ima šumom ostati", dakle princip o potrajnosti šuma i šumskog zemljišta, opravdava se time, što je šuma nuždna iz klimatičkih i oborinskih razloga, jer nam šuma pruža drvo za gradju i ogriev i jer šuma upliva i na plodnost stanovitog kraja. Ako sliedimo razvoj ovog instituta, to ćemo vidjeti, da prvobitno u zakonima u obće takove zabrane krčenja nije bilo, već je krčenje slobodno bilo. Tek u 12. stoljeću nailazimo na prve tragove takovim zabranama, koje su izdane u svrhu, da se očuva ono šumsko tlo, koje imade karakter zaštitne šume ili zabrane. U 13. stoljeću zabranjuje se krčenje onih šuma, koje su se rabile u napučenijim krajevima za pašu i tovljenje blaga. Osim toga bilo je takovih zabrana, kojima je bio razlog gojenje divljači. Ovlaštenici lova bo nastojali su, da si izposluju takove zabrane krčenja u bojazni, da se, usljed manjeg kompleksa, |
| ŠUMARSKI LIST 11/1901 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 549 — šumskog zemljišta, ne bi umanjio broj divljači, a po tomkoristi, koje im je lov donašao. To stanje trajalo je do konca srednjeg vieka, pa možemo uztvrditi, da je tada vladalo načelo, slobodnog krčenja a zabrana krčenja bila je samo iznimka. Kada se je u šumskim zakonima počeo uvreživati danas vladajudi princip o potrajnosti šuma i šumskog zemljišta, — tada su zakoni na temelju tog principa usvojili načelo, da kao pravilo valja smatrati zabranu krčenja, a samo krčenje je iznimka. Potonje načelo usvojeno je gotovo u svim modernim zakonima. S´ obzirom na samu ovlast krčenja mogli bi se moderni šumski zakoni lučiti u tri kategorije. I. U prvu kategoriju spadaju zakoni, koji propisuju stanovite preduvjete, koji valja da obstaje, da oblast uzmogne izdati dozvolu krčenja. Ti uvjeti obaziru se na obseg šumskog zemljišta, koji bi se imalo krčiti, na gospodarske prilike šumovlastnika, na način šumskog gospodarenja, na sastojinu i položaj šumskog tla, na okolnost, da li u okolici imade dovoljno šuma za pokriće drvne potrebe žiteljstva, da li de kašnje biti od gospodarske koristi za molitelja i t. d. Primjerice napomenuti ćemo njekoliko zakona ove vrsti. Članak 35. šumskog zakona za kraljevinu Bavarsk u od 28./3. 1852. odredjuje: Posvemašnje ili djelomično krčenje dozvoljeno je: a) ako je odnosno šumsko zemljište nedvojbeno prikladno za bolje gospodarsko upotrebljenje, a ponajače za oranicu, livadu, vrt ili vinograd; b) ako nije nuždno, da šuma ostaje radi zaštite proti elementarnim nepogodama; i c) ako šumski ovlaštenici pristanu na krčenje. Članak 803. rusko g šumskog zakona od 4. travnja 1888 dozvoljava krčenje šumskog tla, koje nije zaštitna šuma ili zabrana u sliedećim slučajevima : |
| ŠUMARSKI LIST 11/1901 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 550 — a) ako to zahtjeva racionalno gospodarenje dobra ; b) ako se šumsko tlo pretvara u vinograde ili voćnjake; c) ako se arondiraju granice šumskih okružja, ako je nuždno za izgradnju putova ili ako se kani na izkrčenom tlu podig nuti usred šume ma koje vrsti sgrada; d) u svrhu mjeračine; e) u svrhu diobe zajedničkog imetka; f) ako se u zamjenu za izkrčit se imajuće zemljište, pošumi jednaka površina, na kojoj valja da je drveće već 3 godine staro i njegov razvoj podpuno osiguran; g) ako je šumska cestica umjetno zagajena, a drveće nije postiglo dobu od 20 godina; nu to samo onda, ako ta Čestica nije jur dana u zamjenu za izkrčeno šumsko zemljište (si. f). Naredba ministarstva unutarnjih posala od 30. siečnja 1855. 0 gospodarenju u privatnim šumama u Baden u u §-4. dozvoljava krčenje samo za slučaj, ako je podmirenje drvne potrebe dotičnog kraja osigurano i ako nije štetno za klimatičke odnošaje. Osnova novog zakona šumskog za Cislitavij u spada takodjer u ovu kategoriju. — §. 4. glasi: Za izdanje dozvole krčenja zahtjeva se iz javnih obzira: a) da se namjeravanom inom upotrebom šumskog zemljišta omoguće ili unaprede udesbe od osobite gospodarstvene ili javne važnosti; ili b) da su takovi uvjeti nastupili, da koristi koje nastanu promienjenom uporabom šumskog zemljišta, prevladaju štetnost, koja nastaje naumljenim krčenjem i s njim skopčanim umanjenjem šum. zemljišta u zemlji. Ove uvjete može zemaljsko zakonodavstvo potanje ustanoviti. II. U drugu kategoriju uvršćujemo zakone, koji ne ustanovljuju uvjete za izdanje dozvole krčenja, već prepuštaju oblastima, da nakon točnog izvidjenja, saslušanja interesenata i uvaživši sve okolnosti, odluče o podieljenju dozvole. Na tom načelu temelji se n. pr. kod nas u krieposti stojeći šumski zakon od 3. prosinca 1852. i šumski zakon zaMeiningen. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1901 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 551 — III. Treću kategoriju zastupaju zakoni, koji u pravilu dozvoljavaju krčenje bez predhodne oblastne dozvole pa samo napominju slučajeve, u kojima je krčenje zabranjeno. Tako ugarski šumski zakon (zak. članak XXXI. od god. 1879.) zabranjuje krčiti šumsko zemljište, koje se nalazi na obroncima, gorama, strminama; zatim šume koje zaštićuju raširenje živog pjeska ili koje nisu za visu koju kulturu prikladne. U §. 17. naredbe o gospodarenju s privatnim šumama u Bosni i Hercegovini i o šumskom nadziranju tih. šuma od prosinca 1890. broj 87.922/1. nalazimo sliedede ustanove. U raštitnim šumama zabranjeno je svako rašumljenje. — Osim toga zabranjeno je bezuslovno svakomu vlastniku šume: a) rašumljenje onih dielova šuma, koji leže na strnim nizbrdicama, koje su u opasnosti, da će voda zemlju ođnieti ili da će se zemlja srušiti; b) rašumljenje u tu svrhu, da se šumsko zemljište pretvori u pašnjak bez drveća. U druge svrhe dozvoljeno je slobodno rašumljenje vlastniku šume, koja nije obterećena kmetskim ili tudjim servitutnim pravima i koja nije zaštitnom šumom proglašena. Vlastnik šume, koja je kmetskim ili servitutnim pravima trećih osoba obterećena, ima za rašumljenje potražiti dozolu oblasti. Kad kmetovi hoće da preduzmu rašumljenje u čiftlučkoj šumi, moraju dobiti privolu vlastnika šume, koji, u slučaju da tu privolu dade, mora zamoliti dozvolu oblasti mjesto kmetova. Ako promotrimo spomenute zakoske propise, to nam se čini, da je najshodnije, onaj zakon, koji prepušta oblasti odluku 0 tom, da li se stanovito šumsko zemljište smije uduzeti šumskoj kulturi. — Tu imademo garancijii, da se ne će učiučini krivo ni molitelju krčenja a niti će se s vida pustiti javni obziri, buduć da će oblast izviditi sve okolnosti koje govore za krčenje i proti njemu, — te tek onda odluku donieti. Zakoni, koji ustanovljuju preduvjete za krčenje, nisu tako kon |
| ŠUMARSKI LIST 11/1901 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 552 — cizni, da bi sadržavali sve uvjete, pod kojima krčenje nije od štete za promicanje šumarske kulture u zemlji, pa za to se gdjekojemu ne dozvoljava krčenje u slučaju, u kojem bi mu inače oblast, kojoj ne bi bili propisani uvjeti za podielenje dozvole, takovu dozvolu izdala. Pojam krčenja po našem zakonu. Naš šumski zakon ne poznaje rieč „krčenje«, već u §. 2. jednostavno određjuje, »da bez dozvole nije slobodno nijedno zemljište šumsko oduzeti, da se na njem više drva ne plode ui obratiti ga u druge svrhe.« — Eieč »krčenje« rabi se u našem šumskom zakonarstvu tek u §. 59. provedbene uredbe od 15/7 1895. broj 35633. k zakonu od 22 |I. 1894. o uredjenju šumarsko-tehničke službe kod političke uprave u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, koji §. ćemo tečajem ove razprave na odnosnome mjestu citirati. Naš dakle zakon pod pojmom krčenja subsumira onaj čin usljed kojeg smo mi stanovito šumsko zemljište oduzeli šumskoj kulturi; tu je sve;´edno, da li smo ga pretvorili u drugu višu ili nižu kulturu ili, da bi smo ga gospodarstveno napustili. — Po tom će slučaj §. 2. nastat onda, ako stanovito šumsko zemljište, koje smo izkrčili, i za koje ne imademo spomenutu dozvolu, u roku označenom u §. 3. š. z. opet ne pošumimo odnosno, ako na njem preduzmemo takove gospodarstvene ili ine radnje i udesbe, da se iz naravi istib dade zaključiti, da smo to zemljište trajno oduzeli šumskoj kulturi. Nu čin, kojim smo stanovito zemljište bez oblastne dozvole oduzeli šumskoj kulturi, ne smije imati u sebi biljege opustošenja šume. Dakle ako sa šumom, hoteći ju eksploatirati ili rabiti njezino zemljište u druge svrhe, tako postupamo, da dalnje plodjenje drva bude ili pogibelji izvrženo ili posve nemogaće, — tada takav se čin ne bi mogao kvalificirati kao krčenje već se imade smatrati opustošenjem. (§. 4. šum. zakona). |
| ŠUMARSKI LIST 11/1901 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 553 - Postupak sa molbama za dozvolu krčenja. Specijalne njekoje zakonske ustanove odredjuju, da se iz javnih upravnih obzira imade stanovito šumsko zemljište izkrciti. Za to u takvim slučajevima nije nuždna posebna oblastna dozvola, buduć da je dužnost izkrčenja zakonom ustanovljena. Tako §. 19. cestovnog redarstva (okružnica c. i kr. namjestničtva od 10. prosinca 1855. br. 19680. z. v. 1. I. raz. II. kom. br. 2.) ođredjuje, da se uz državne ceste imade sa svake strane pet hvatih širine, a gdje šume preko pet sto hvatih traju, deset hvatih od spoljašnjega kraja cestovnog jarka, držati čiste od drveća i grmlja. Postupa k kod toga odredjen je naredbom namjest. vieda od 22. lipnja 1859. br. 8578. koja glasi: Ako se porodi potreba, da se promieni širina izsječenog prostora uz ceste^ koje teku kroz šumu, ako se uz ceste zasadi šuma, ili ako se na posječenom šumskom tlu opet šumu gojiti stane, napokon ako se radi o tome, da se odredi širina, dokle će se uz novo sagradjenu cestu šuma posjeći, — tada je vlastna pol. oblast suditi o širini prostora, koji imade sa obje strane ceste biti čist od drveća i grmlja. Dotična presuda treba da bude osnovana na povjeren stveno j razpravi , kojom će upravljati perovodni činovnik političke oblasti uz sudjelovanje gradjevnog činovnika, šumskog vještaka i vlastnika šuma. — Prigodom te razprave imadu se razviditi položaj ceste, kakvoća zemljišta i gradiva za uzdržavanje ceste, odnošaj podneblja, javna sigurnost, imade se obazrieti na osobite redarstvene razloge, na način šumskog gospodarenja i t. d. U smislp §. 47. provedbene naredbe k zakonu od 31. prosinca 1891. o vodnom pravu imadu se nasadi, prieče za slobodno odticanje vode na tri metra od ruba obale, korita graba i kanala, koji nisu brodivi i za splavi prikladni, izkrciti, u koliko radi brzog pada vode nisu nuždni za preprečenje odronenja obalnog tla. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1901 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 554 — Dalnju odredbu krčenja nalazimo u §. 18. vinogradarsko g red a od 28. prosinca 1885., po kojoj valja izkrčiti sve ono drveće, koje zasjenjuje trsje. U drugim slučajevima valja kod oblasti zamoliti dozvolu krčenja. Pitanje nastaje, da li je stanoviti vlastnik zemljišta dužan zamoliti dozvolu, ako kani na svojem dobru promjeniti kulture tako, da bi recimo oranicu´ pretvorio u šumu, a isti kompleks šume izkrčio. Pisac F. J. Schopf u djelu »Handbuch der Forstverfassung, des Forstrechtes um der Forstpolizei« rješava to pitanje tako, da za to nije nuždna dozvola, buduć da se površina šumskog zemljišta ne mienja, već da šumovlastnik imade tu pretvorbu samo prijaviti oblasti, da ona uzmogne vršiti nadzor nad tim, da li će on sbilja opredieljeno pošumljenje preduzeti. Mi ne dielimo to mnienje, buduć da šumski zakon u §. 2. izričn o ustanovljuje, da se bez dozvole oblasti ne smije ni jedno zemljište oduzeti šumskoj kulturi, — pa bi se ovakovim činom, makar se šumska površina ne bi umanjila, ipak mimoišao zakon. Valja na dalje imati na umu, da je ustanova §. 2. šumskoredarstvene naravi, — pa da za to oblast imade odlučiti, da li je iz šumsko-redarstvenih propisa i javnih interesa dopustivo, da se stanovito zemljište izkrči; ne može se pako to ostaviti na volju vlastnika. Molb a za dozvolu krčenja upravlja se na onu kr. kot. oblast, (gradsko poglavarstvo) u čijem području odnosna šuma leži. U toj molbi imadu se točno i vjerno opisati i iznieti sve okolnosti, koje se na šumu odnose ; za tim joj valja priložiti: 1. Izvadak onog gruntovnog napisnika (uložka,) u koji je upisana dotična šuma. To je nuždno, da oblast ustanovi tko je vlastnik šume, nije li možda šuma suvlastničtvo od više osoba, da li je šuma obterećena služnostima i da li imade tražbina, koje su na istu zalogopravno osigurane ; |
| ŠUMARSKI LIST 11/1901 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 555 — 2. Preris iz kataetralne mape, iz kojeg de biti vidljiv položaj krčit se imajućeg zemljišta prema ostalim susjednim zemljama i prema eventualnim vodama i putevima; 3. Katastralni posjedovni list, da se iz njega uzmogne razabrati površina šume. Osim toga valja u molbi razjasniti sve razloge, radi kojih se zemljište obrada u drugu vrst gojifbe i zasvjedočiti vjerojatnim činjenicama, da je krčit se imajuće zemljište prikladnije za inu kulturu nego li za šumu. U koliko se kani zemljište upotrebiti za kakove gospodarske i industrijalne udesbe, valja nuždu odnosno korist istih zasvjedočiti. Razprava. Na takovu molbu imade oblast odrediti u smislu §, 23. šum. zakona razpravu nalicu mjesta, na koju valja da pozove sve interesente i šum. vještake ; nu postupak ne će biti ništetan, ako razpravi prisustvuje samo jedan vještak. Medjutim razprava odredit će se samo onda, ako iz službenih spisa ili iz izvješća kr. kot. šumara, podnesenog u smislu §. 42. provedbene naredbe bana kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od 15. prosinca 1895. zakonu od 22. siečnja 1894. (kojim se uredjuje šumarsko-tehnička služba kod političke uprave u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji) oblast ne ustanovi, da se radi o krčenju šume, koja imade iz šumsko-redarstvenih razloga šumom ostati. — (Zaštitne šume, zabrane, šume u bujičnom području, šume, koje se steru u vrelovju potoka, rieka, šume na krasu). U praksi vodi povjerenstvenu razpravu žup. šumarski izvjestitelj kao član žup. upravnog odbora, a to se obrazlaže time, što dozvolu krčenja izdaje žup. upravni odbor, pa za to da imade i njegov član u ime njegovo voditi razpravu. - Nu mi zastupamo mnienje, da tu razpravu, koja se imade voditi u smislu §. 23. š. zakona, — valjda da vodi kr. kot. oblast (gradsko poglavarstvo) s razloga, što se žup. upravni odbor ne može smatrati razpravnom oblasti, već je to samo organ, koji |
| ŠUMARSKI LIST 11/1901 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 556 — u sjednicama odlučuje o predmetima, koji su njegovoj nadležnosti ustupljeni. — Sam pako šum. izvjestitelj ne bi mogao obaviti očevid, odnosno razpravu budud da za to u zakonu ne ima uporišta i jer se očevidi u smislu šum. zakona (§. 23. šum. zakona) imadu obaviti pod vodstvom perovodnog činovnika političke oblati. Sama razprava imade se voditi sliedećim redom . Ponajprije valja ustanoviti u smislu naredbe kr. zem. vlade, odjela za unutarnje poslove od IžjII. 1879. br. 2914.: 1. Kakav je položaj, tlo, okoliš i obrast odnosne šumske čestice, te koja joj je površina; sačinjava li možda samo omanju osamljenu sastojinu, koja leži medju zemljištima inake kulture; 2. Da li bi možda uslied krčenja odnosno posječenja mogla nastati kakova pogibelj za susjedno koje šumsko zemljište; 3. Da li je to šumsko zemljište prikladnije za oranice ili livade ili pako za šumski uzgoj; 4. Ne će li se možda uslied krčenja te šume koja oveća šuma načeti, te možebitnim zasjecima u svojim granicama gore arondirati; 5. Leži li čestica u području kojeg izvirišta ili u bujiČnom području, u vrelovju rieka i potoka, na krasu; 6. Leži li u obćem interesu, da odnosno zemljište ostane šumom i nije li to možda nuždno radi klimatičkih i oborinskih razloga. Zatim valja saslušati zemljištne susjede o tom, da li su sporazumni krčenjem, odnosno ne će li biti štetno za njihova zemljišta, ako se dotično šumsko zemljište izkrči. Nadalje valja ustanoviti, da li imadu koje osobe na šumu kakovo privatno-pravne zahtjeve; te osobe valja saslušati i dati im zgodu, da kod razprave iznesu svoje eventualne prigovore proti krčenju. Takovi interesenti mogu biti: a) Suvlastnici i suposjednici odnosnog šumskog zemljišta, buduć da oni takodjer imadu pravo razpoložbe sa dotičnim zemljištem ; |
| ŠUMARSKI LIST 11/1901 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 557 — b) osobe, koje imadu kakovu bud osobnu bud stvarnu služnost na to zemljište; c) bipotekarni vjerovnici, buduć da se može predmnievati, da su oni sklopili zajmovnu pogodbu samo s´ obzirom na šumsko-zemljište, koje imade zalogopravno osigurati tražbinu njihovu, — pa krčenjem istog može se vriednost hipoteke umanjiti. Napokon valja ustanoviti, ne leži li krčit se imajuća šuma u okolišu željeznice. U tom pogledu valja držati se sliedecih propisa: Željeznički prometni red od 16 studenoga 1851. zem. zak. i vladni list za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju od g. 1852. II sv.) u §. 99. odredjuje: U okolišu željeznica ne smiju medjašnici ništa graditi niti praviti, što bi obstanku željeznice ili pristojstvu njezinu ili urednom i sigurnom upotrebljenju iste pogibeljno moglo biti ili što bi moglo dati povoda požaru, a §. 100. istog reda odredjuje: krčit i šume , grmovje ili rastivke, sječi ili spuštati pojedina stabla, tjerati marvu na pašu, kapati zemlju ili u obče činiti štogod, po čem de se zemljište moči razrovati ili po čem će predmeti kojekakovi na željeznicu padati ili zemlja se otrgavati ili kamenje odvaljivati, zabranjeno je na onim mjestima, što ih zvana na to oblast iz ovog razloganaročito naznači. Naredbo m bana kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od 1. travnja 1891. br. 7136. odredjen je postupak i nadležnost oblasti za provedbu ustanova §. 99. i 100 citiranog željezničkog reda u pogledu ustanovljenja granica za siečenje šuma i drveća, za spuštanje i splavljanje drva itd. Stoga će razpravna oblast u tom slučaju ustanoviti, da li je gore opisani postupak obzirom na krčit se imajuće zemljište proveden, te resultat eventualnog postupka u razpravnom zapisniku ustanoviti. Ako to već učinjeno nije, valja da kr. kot. oblast k raz*pravi pozove odnosno željezničko ravnateljstvo, i da o razpravi |
| ŠUMARSKI LIST 11/1901 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 558 — obaviesti kr. zem, vladu; pa de dalje postupati u smislu spomenute banske naredbe od 1. travnja 1891. br. 7136. Osim spomenutih točaka, na koje valja kod razprave obzir uzeti, mogu se poroditi razna pitanja i stranke mogu staviti razne predloge, koje tada valja takodjer u razpravu povući. N. pr. Molitelj nudi u ime kompensacije za izkrčit se imajude zemljište, da će pošumiti oranicu ili livadu manje vriednosti ili šumsku enklavu ili česticu, kojom će se bolje arondirati ostali šumski kompleks; itd. Oblasti nadležne za izdavanje dozvola i molbeni teeaj. Nakon zaglavljene razprave imadu se svi spisi zajedno sa posebnim mnienjem šum. tehničara predložiti nadležnom žup. upravnom odboru, odnosno ako šuma leži u području gradova, navedenih u §. 1. zakona od 21. lipnja g, 1895. (o ustroju gradskih obćina u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji) kr. zem. vladi (§. 120. tog zakona). U smislu bo §. 25. toč. 2. zakona od 5 veljače 1886. (o upravnim odborima u županijama) nadležan je žup. upravni odbor da u prvoj molbi izda odluku, kojom se podjeljuje dozvola, da se šumsko zemljište preobrati u druge vrsti gojitbe. Iznimka od toga ustanovljena u §. 1. i 120. cit. zakona o ustroju gradskih obćina. Za šume ležeće u područje gradova Zagreb, Varaždin, Osiek i Zemun izdaje takovu dozvolu u prvoj i zadnjoj molbi kr. zem. vlada, odjel za unutarnje poslove. Dogadjalo se je, da je kr. zem. vlada, odjel za unutarnije poslove kao vrhovna nadzorna oblast saznala za pravomoćne odluke, kojima se je dozvoljavalo krčenje i koje su se protivile javnim interesima i šumskim redarstvenim propisima. Da se takova šta više ne dogodi dužan je žup. upravni odbor u smislu naredb e kr, zem. vlade, odjela za unutarne poslove od 12. veljače 1879. br. 2914. u svakom slučaju, gdje |
| ŠUMARSKI LIST 11/1901 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 559 — se radi o izdanju dozvola za krčenje šuma i obraćanja šumskog tla u drugu kulturu, prije meritornog riešenja dotične molbe odnosne razpravne spise zajedno sa strukovnim mnienjem kr. žup. šumarskog izvjestitelja predložiti kr. zem. vladi na s t r ukovnopreizpitanje. Nakon provedenog strukovnog izpitanja po kr. zem. vladi doniet će žup. upravni odbor odluk u o tom, da li i uz koje uvjete se molbi udovoljuje ili da li se molba odbija. Kod meritornog rješavanja tih molba valjalo bi se držati sliedečih načela: A) Krčenje se ne smije dozvoliti ni u jednom slučaju: 1. Ako je suma stavljena pod zabranu i to sve dotle dok se zabrana ne digne (§. 19. šum. zakona). 2. Ako je dotična šuma zaštitna šumat. j. ako se nalazi na zemljištu, koje bi se lako razraliliti moglo, kada bi se široke prostorine drvlja lišile; ako se nalazi na strmcima velikih visina; ako je visoka šuma na gornjem rubu šumske vegetacije; ako se nalazi na obali povećih voda, gdje obale ne sačinjavaju pećine; ako se nalazi na obroncima gora, gdje se je bojati popuzina zemljišta (§. 6. i 7. šum. zakona). 3. Ako se šuma stere u vrelovju potoka, rieka i ljekovitih voda, kao što i ako se nalazi n a kras u (§. 24. provedbene naredbe od 15 srpnja 1895. br. 35633.). 4. Ako se šuma nalazi u bujičnom području. (Zakon od 22. listopada 1895. o uredjenju bujica). B) Stoji li odnosna šuma pod oblastnim nadzorom tad valja da predleži predhodna dozvola dotične oblasti, da se smije šuma krčiti. 1. Za šume, koje su vlastnost crkava, župnh i biskupskih nadarbina, kaptola, manastira, crkvenih redov a i crkveni h zaklada izdaju takovu dozvolu nadležna duhovna oblast i kr. zem. vlada, odjel za bogoštovje i nastavu, kao vrhovne nadzorne oblasti nad crkvenim imetkom. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1901 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 560 — 2. krčenje šuma, navedenih u §. 1. zakona od 26. ožujka 1894. (o stručnoj upravi i šumskom gospodarenju u šumama, stojećim pod osobitim javnim nadzorom) predpostavlja odstup od gospodarstvene oprave odnosno programa, za to valja u smislu §. 5. ovog zakona izposlovati od kr. zem. vlade dozvolu za takav odstup. — Razumieva se, da kod zem- Ijištnih zajednica imade predležati i zaključak glavne skupštine svih ovlaštenika, kojim se odnosno krčenje zaključuje. (Zakon od 25. travnja 1894. o uredjenju zemljištnih zajednica §. 31.). 3. Za šume, koje sačinjavaju povjerbinsku imovinu izdaje takovu dozvolu u smislu §§. 228. i 254. iz. parb. postupnika povjerbinska oblast. 4. Kod šuma krajiških imovnih obdina, nuždna je dozvola kr. zem. vlade, a kod onih kr. državnog šumskog erara kr. ug. ministarstva za poljodjelstvo 5. Ako se radi o šumi, važnoj izstrategičkih ili obranbeni h razloga, tada valja staviti se u sporazumak sa ministarstvom rata. C. Kod prosudjivanja predmeta nije dozvoljeno, da se presudna oblast obazre samo na šumsko-redarstvene odnošaje šume, ved imade i izpitati, kako de upitno krčenje djelovati na klimatičke i atmosferičke, a po tom i na gospodarstvene prilike odnosnog kraja. (Vidi Lorey: »Forstpolitik«). D) Ako se radi o krčenju znatnije šumske površine, shodno de biti, ako se predhodno sasluša mnienje kulturno g odbora odnosno vieda. E) Ako je prigodom razprave podignula koja osoba kakav privatno-pravni prigovor, tad u odluci valja šumskog vlastnika, koji dozvolu traži, odputiti na put redovite pravde, da dokaže svoje pravo proti prigovaratelju. Nu takovoj tužbi ne de biti mjesta, ako je politička oblast na temelju povedene razprave odlučila, da se zamoljeno krčenje rad i javni h interes a ne može dozvoliti. Dok ne bude eventualno podignuta parnica konačno dovršena, ne smije upravna oblast izdati zamoljenu dozvolu, te se u šumi ne smije preduzeti |
| ŠUMARSKI LIST 11/1901 str. 47 <-- 47 --> PDF |
- 561 nikakova promjena, koja bi njezinom staležu štetna bila. (§. 2. š. z.). F) Pitanj e nastaje , da li valj a u odluc i odre dit i rok, u koje m se im a izkrcen o zemljišt e obra tit i u uamienjen u svrbu ? U šum. zakonima stranih država imade u tom pogledu raznih norma. Tako njeki zakoni ođredjuju stalan, obde valjani rok, drugi ođredjuju, da oblast prigodom izdanja dozvole krčenja odredi primjeren rok. N. pr. citirani Bavarski zakon u §. 38., šum. zakon hessenski od 15. studena god. 1833. u §. 89. itd. Naš šumski zakon ne ima u obce nikakov propis glede tog roka. Nu ne ima dvojbe, da oblast u dozvolbenoj odluci imade takav rok odrediti i to s razloga, što u samoj dozvoli leži implicite uvjet obraćanja šumskog zemljišta n drugu koju svrhu; za to bi vlastnik šume svakako imao izkrceno zemljište opet pošumiti i zagajiti, ako tomu uvjetu ne bi udovoljio. Taj rok s obzirom na §. 3. šum. zakona ne bi smio biti dulji od 5 godina. Ovo stanovište zastupano je u našoj judikaturi. Tako rješitba kr. zem. vlade, odjela za unutarnje poslove od 1. srpnja g. 1899. br. 32675., a zastupa ga i pisac F. I. Schopffu spomenutim svojem djelu. G) U odluci valja svakako odrediti tko će nositi troš kov e postupka. Ove troškove nosit će u pravilu vlastnik šume, odnosno onaj posjednik šume, na čiju molbu i na čiju korist je odnosni postupak poveden. Kod tog prosudjenja svejedno je na koji način je molba riešena. Odluka imade se dostaviti svim interesentima, pa ako ju je izdao u prvoj molbi žup. upravni odbor, dozvoljen je proti istoj u smislu §. 29. zakona od 5. veljače god. 1886. (o upravnim odborima u županijama) u roku od 14 dana, računajuć od dana dostave njezine, u tok na kr. zem. vladu. Ovaj utok imade odgodnu moć, pa se prema tomu do pravo |
| ŠUMARSKI LIST 11/1901 str. 48 <-- 48 --> PDF |
— 562 — modnosti odluke, kojom se dozvoljava krčenje, ne smije ništu poduzeti, što bi staležu šume škoditi moglo. U slučajevima §. 1. cit. zakona o ustroju gradskih obćina izdaje kr. zem. vlada odluku u prvoj i zadnjoj molbi, pa za to se takova odluka može odmah izvršiti. Mimogred navesti demo ustanove cit. ruskog šumskog zakona, jer se odlikuju svojom osebujnošdu. Cl. 804. glasi: »Ako vlastnik šume kani preduzeti u slučajevima §. 803. (citiran je u uvodu te razprave) krčenje šumskog zemljišta, tad je dužan 0 tom obaviestiti nadležni šumski odbor, te navesti razloge, koji su ga na to potakli. Ako šumski odbor u roku od 6 mjesecih od dana obavješćenja, ne zabrani molitelju krčenje, — tad se uzima, da se krčenje dozvoljava, pa ga šumovlastnik može odmah preduzeti«. Posljedice oblastne odluke. Nakon pravomoćnosti odluke mogli bi primjerice nastati sliededi slučajevi: Šumovlastnik kani šumsko zemljište pretvoriti U drugu svrhu, nego li je ona, za koju je krčenje dozvoljeno. Po našem mnienju ne smije on to preduzeti bez oblastne dozvole, buduć da se svrha, za koju je dana dozvola, imade smatrati kao uvjet, a šumovlastnik nije vlastan, da sam promieni uvjet, uz koji je dozvola podieljena. Ovakav propis sadržaje n. pr. Bavarski zakon. Kr. zem. vlada sazna, da se pravomoćna odluka žup. upravnog odbora protivi šumsko-redarstvenim propisima odnosno javnim interesima. U tom slučaju vlastna je kr. zem. vlada vlašću svoje vrhovne nadzorne moći, da odnosnu odluku ukine i prema stanju stvari, da ili krčenje zabrani ili u koliko je već šuma izkrčena, odredi njezino ponovno pošumljenje u roku, označenom u §. 3. šum. zakona. Tom ovlašću poslužila se je kr, zem. vlada već u više konkretnim slučajevima. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1901 str. 49 <-- 49 --> PDF |
— 56a — Isto načelo vriedi i u Cislitaniji, gdje je vrhovno upravno sudište u Beču izdalo više sličnih rješitaba, n. pr. rjesitba od 23. studenoga god. 1893. br. 3925., a ministarstvo za poljodielstvo rješitbe od 18. veljače g. 1874. br. 260. 3. veljače g. 1870. br. 102. (Vidi Majerhoffer: Handbuch fiir den politischen Verwaltung8dienst svez. VI. str. 229, petog izdanja od g. 1900.). Ako je dozvola krčenja izdana samo na stanovito vrieme, tada je dužan šumovlastnik, da kad izteče vrieme, odnosno zemljište opet pošumi i zagaji. U smislu §§. 22., 42. i 69. cit. provedbene naredbe od 15. srpnja 1895. br. 3563. osobita je dužnost šumarskih tehničara stojedih u službi političke uprave, da bdiju nad tim, da odnosno zemljište bude u propisanom roku pošumljeno; pa u koliko vlastnik to učinio ne bi, imadu to predpostavljenoj oblasti prijaviti, koja će tada proti njemu postupati u smislu §. 3. šumarskog zakona. Oblastni nadzor, koji se odnosi na krčenje i postupak radi nepovlastnog krčenja. Dužnost je oblasti i njezinih organa, da bdiju nad time, da šumsko zemljište ne bude bez oblastne dozvole pretvoreno u druge svrhe. Pozitivne propise glede toga sadržaje provedbena naredba od 15. srpnja "g. 1895. br. 35633. k zakonu od 22. siečnja g. 1894. (kojim se uredjuje šumarsko-tehnička služba kod političke uprave u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, zbornik od g. 1895. kom. XIII. br. 46.), a glase; 1. Županijski šumski izvjestitelj dužan je paziti, da se u njegovom službenom području šume samovoljno i bez dozvole ne pretvaraju u drugu vrst gojitbe (§. 23. si. b); 2. kr. kotarski šumar imade pregledati sva šumišta, koja se u smislu §. 2. šum. zakona ponovno pošumiti imadu (§ 42.), i |
| ŠUMARSKI LIST 11/1901 str. 50 <-- 50 --> PDF |
— 564 — 3. svako nedozvoljeno i samovoljno krčenje šumskog tla i pretvaranje istog u drugu vrst gojitbe, imat de nadluga r prijaviti predpostavljenom mu šumarskom tehničaru (§. 59. si. g). Ako šumarski tehničari pronadju koje zemljište, koje je bez oblastne dozvole oduzeto šumskoj kulturi, dužni su to odmah prijaviti predpostavljeuoj oblasti. Šum. tehničar odnosne oblasti valja: 1) da na licu mjesta u prisutnosti šumovlastnika izpita stanje stvari; 2. da ustanovi, ne govore li javni obziri za to, da se naknadno izdade dozvola krčenja; 3. da ustanovi, na koji bi se način i kojim sredstvima moglo najshodnije ponovno pošumljenje preduzeti; 4. da ustanovi rok, u kojem bi se imao izkrčeni dio šume opet naploditi. O tom uredovanjti imade se nastaviti obrazloženi zapisnik. Oblasti za izricanje odluke i molbeni tečaj. Zapisnik o uredovanju, odnosno očevidu šum. tehničara, zajedno sa eventualnim ostalim spisima imade se bezodvlačno predložiti žup. upravnom odboru, odnosno za šume ležeće u području gradova Zagreb, Varaždin, Osiek i Zemun kr. zem. vladi radi izdanja odluke. U odnosnoj odluci valja: a) proti prekršitelju izreci primjerenu kazhu, ustanovljenu u §. 2. š. z.; b) izdati odredbu glede ponovnog pošumljenja izkrčenog zemljišta. c) odrediti rok, u kojem imade to pošumljenje izvedeno biti; kod toga valja uzeti u obzir mnienje šum. vještaka, koji su očevid obavili; d) zaprietiti se prekršitelju novom kaznom, ustanovljenom u §. 2. šumskog zakona, ako pravovremeno ovoj odluci ne udovolji. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1901 str. 51 <-- 51 --> PDF |
— 565 — Ako su na izkrčenom zemljištu izvedene sa vedim troškom više kulture ili ako šumovlastnik naknadno zatraži oblastnu dozvolu tad se u odluci imade ponovno pošumljenje odrediti uvjetno ; naime u koliko zamoljena dozvola krčenja izdana ne bi bila. — Nu kaznu valja uvjek izreći. Proti prvomolbenoj odluci, koju izdaje žup. upravni odbor temeljem §. 25. toč. 2. cit. zakona od 5. veljače god. 1886. o upravnim odborima u županijama, dozvoljen je utok u roku od 14. dana na kr. zem. vladu. Ako šuma leži u području gradova, navedenih u §. 1. cit. zakona od 21. lipnja god. 1895. o ustroju gradskih obćina, tada kr. zem. vlada izdaje odnosnu odluku u prvoj i zadnjoj molbi. Kazna ustanovljena u §. 2. šum. zakona. § 2. odredjuje: tko samovlastno obrati zemljište šumsko na druge svrhe, ima se kazniti globo m od 1 for. do 5 for. od svakog dolnjo-austrijskog jutra odnosno od svakih šestdeset ara. Ova se globa ne može u odluci pretvoriti u supletornu kazan zatvora, buduć, da za to ne ima zakonskih propisa. (Vidi rješitbu bečkog ministarstva unutarnih posala od 10. siečnja 1880. br. 585. Mayerhoffer VI. svez. str. 230.). Globa ta imade se tek pretvoriti u zatvor, ako se tečajem ovrhe ustanovi da nije utjeriva. Po zakonu za Krajin u imade glede toga iznimka, koja glasi: U pogledu krajišnika, koji spadaju u koju krajišku zadrugu, imade se svakih 5 forinti globe zamieniti jednim danom zatvora ili radnjom u šumi. U smislu čl. III. ces. patenta od 24. lipnja 1857., kojim je uveden šumski zakon od 3. prosinca 1852. utrnjuje kažnjivost radi bezpovlastnog krčenja ´ z a g o d o m, ako prekršitelj nije u roku od 6 mjeseci od dana počinjenog narušaja bio uzet pod iztragu. (U tom smislu izdana je rješitba kr. zem. 41 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1901 str. 52 <-- 52 --> PDF |
— 566 — vlade, odjela za unut. poslove od 17. siečnja god. 1900. br. 59508. — 1900.). Ako se stanovito zemljište izkrei u razno vrieme to za svaki čin, kojim se je pojedini komad izkrčio, započima novi rok od 6 mjeseca onim Časom kad je krčenje odnosnog diela preduzeto. Nu dužnost ponovnog pošumljen ja bezpovlastno izkrčenog šumskog zemljišta ne zastar u j e n i k a d a. Primjećuje se, da se u šumarskim krugovima občenito drži, da je u našem zakonu označena globa odveć nizka, a da bi mogla uspješno djelovati u šumsko-redarstvenom obziru. Strani zakoni imadu u tom pogledu znatno više globe, — a i u Cislitaviji uvidjela se je ta manjkavost, pa su u novoj zakonskoj osnovi uvedene veće globe. (§. 69.). Provedenjeoblastne odluke. 1. U koliko vlastnik privatne šume ne bi udovoljio odredbi glede ponovnog pošumljenja izkrčenog zemljišta, imade se zaprećena mu globa propalom proglasiti i pod pretnjom nove globe naložiti mu upitno pošilmljenje. Nu ne ima dvojbe, da političkoj oblasti, kojoj nadleži nadzor nad tim, da se takove odredbe de facto provedu, pristoji pravo, da zatraži od posjednika, da joj u svrhu preizpitanja predloži gospodarstvenu osnovu odnosno program. To pravo pristoji oblasti ako je ona došla do uvidjavnosti, da se u stanovitom slučaju može ponovno pošumljenje osiguranim smatrati samo tada, ako se provede na temelju sistematične gospod. osnove, odnosno programa. Samo pravo pako temelji se na §. 2. šum. zakona, po kojem mogu oblasti odrediti ponovno zagajenje izkrčenih površina i na §. 23. šum. zakona, po kojem su pol. oblasti dužue voditi skrb o tom kako se gospodari šumama. To načelo izraženo je u r j e š i t b i c. kr. vrhovnog sudišta od 11. lipnja god. 1883. br. 1596. (Budwinski god. 1883.). |