DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1901 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 599 —


Pa nije li tada moguće, da za vrieme još vrudih dana,
transpiracijom izgubljenu vodu ne može tada korenje iz močvarnog
i hladnog zemljišta nadoknaditi ?


Eto to se je dogadjalo do danas pa tako biva i iz godine
n godinu, pa zašto da time ne bi mogli protumačiti postanak
naših suhovrhih sastojina, kad već i znamo da nam krošnja
svakoga stabla najviše hlapi, a dnevno vode treba.


Pa recimo da zbilja taj nerazmjer samo neznatno na život
stabala upliviše, to ipak nije nevjerojatno, da konačno kroz
čitav niz godina ne bi mogao sušenje prouzrokovati.


Ovu sumnju protencira i sama okolnost što su nam suharevi
u koritu bara najčešči, jer su tamo stojeći hrastovi i najslabijoj
poplavi izvrženi.


Daljnje pako sušenje naših suhovrhih hrastova do samih
suhareva, pokazuje nam se, kako je već s početka spomenuto,
kao povećavanje prvobitnog suhog vrha prema samom deblu,
dok napokon i ovo ne ugine.


Pri tome sušenju čisto nam izgleda, kao da se kolajuća
voda i stanični sokovi, došavši do gornjeg suhog diela, gotovo
zagriju, te dalnje sušenje onda prouzrokuju, dok se napokon i
veći dio same krošnje ne osuši.


Da se napokon i čitavo stablo osušiti mora, pojmljivo je,
jer je dotično stablo dotle izgubilo najvažnije ustroje, koji su
bili nuždni kako za samo povećavanje ustrojne tvari, tako i
dalnji njegov život jer ostatak dolnjih grana premalen je, da
asimilaciju tako obavljati može, kao što je to nuždno i kao
što ju je čitava zelena krošnja vršila.


Mučno je ipak tvrditi, da su one pojave pravi i jedini
razlog sušenju naših hrastova, jer su nevidjene i nepristupne.


Ne manje vjerojatno nam se čini, da bi i upliv svjetla


mogao biti uzrokom naših suhovrhih sastojina.


Opaziti nam je naime, da je deblovina mnogih stabala
dapače u čitavih sastojina od krošnje dole otanjim granama
obrasla, često u tolikoj mjeri, da je za vrieme vegetacije teško
od lišća deblovinu i viditi.