DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1902 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 3 — Što je šuma (šumsko tlo)? Piše Grašo Vac. Velecienjeni gospodin pisac članka »Što je šuma« (šumsko tlo)« u br. 7. »S. L.« za god. 1901. potakao je velevažno pitanje. On želi, da se naime temeljito i obćenito ustanovi i razjasni, što je šumsko tlo i koje se kao takovo staln o i pred zakonom smatrati imade! Teorija nam doduše jasno kaže što je šuma i što se kao »šumsko tlo« smatrati imade. U praksi je ali to drugačije. Zakonom nije nigdje do sada jasn o označeno, što se za staln o šumom i šum. tlom smatrati imade; a naročito, da se kao takovo trajno uzdržati mora! Pojam »šume i šum. tla" nije ni u obdem šum. zakonu razjašnjen. U I. odsjeku šum. zakona »o gospodarenju šumskom" nigdje se ne spominje što je šuma ili šum. tlo. §. 1. šum. zak, propisuje, kako se diele šume. Tu se spominju: državne, obćinske i privatne šume. Nu nigdje nije jasno i izrazito označeno, što se šumom i šumskim tlom smatrati imade. Za državne šume, bili bi na čistu što je šuma i šum. tlo, jer ona je zvana da bivstvo šume uzdrži. Takovo je bar sadašnje uredjenje drž. šuma i šum. gospodarstva ! Nu glede obćinskih i privatnih šuma i ne imamo stalnoga pravila. Iznimku čine krajiške imovne obdine. One su na posebnom zakonu osnovane i uredjene, pak je i za njihove šume zajamčena stalnost obstanka. Nu za sve ostale šume, ne ima zakonite usta nove, što se šumom i šum. tlom smatrati imade, i što kao takovo nepromjenjeno i stalno ostati mora. |
ŠUMARSKI LIST 1/1902 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 4 — Pošto toga zakonitoga propisa ne imade, to s pravn e strane , ne imamo ni zakonitoga uporišta, što je šum, tlo i što kao takovo ostati mora! ? Zaoto je mnoga šum. površina, izkrČena bez oblastne dozvole i nepošumljena ostala. A pošto zakonite evidencije i propisa o tomu ne ima, tO je mnogO Šum. tlo, za šum. kulturu za uviek izgubljeuo ostalo! To je nepobitna i žalostna istina. Pošto smo i sami to u praksi izkusili, idemo ovaj predmet prema našim slabim silama predočiti i razložiti. §. 1. toč. b) š. z. doduše kaže, da se diele obć. šume, na takove lugove i nasade od drva, koje su vlastničtvo obćina gradskih i seoskih. §. 1. toc. c) š. z. dieli privatne šume, na šume pojedinih državljana, različitih redova, manastira, prebenda i zaklada i t. d. Evo po šum. zakonu zazdieljene su šume prema svojemu pravnome vlastničtvu. Nigdje ali ne ima jasnoga izraza, što se kao šuma i šum. tlo smatrati iniade, i što kao takovo ostati mora. §. 2. š. z. propisuje: »Bez dozvole nije slobodno ni jedno zemljište šumsko oduzeti, da se na njem drva više neplode, ni obratiti ga na svrhe druge«. To je liepa odredba. Nu nastaje pitanje, koje je to »zemmljište šumsko«? Da li je za isto mjerodavan upis u gruntovne javne knjige ili u posjedovni list. Drugdje nigdje nije šum. tlo brojno i parcelarno evidentirano! Koja je više puta razlika izmedju stare i nove gruntovnice, izmedju starih i novih posjedovnih listova i t. d. ? Što je n. pr. u staroj gruntovnici uneseno kao šuma, u novoj je kao oranica, livada i t. d Isto tako je i u katastru. Što je danas šuma, za par godinah upotriebi se i bez oblastne dozvole za drugu vrst dulture. Zašto? Ne ima jasnoga propisa da par. br., u površini od . . . r.´ . . ^ a vlastnost x, y, imade ostati stalnom šumom; t. j . kao »zemljište šumsko- in´ade neproniicnjcuo ostali, dok se sa dozvolom oblasti promjeni u druga vrst kulture. |
ŠUMARSKI LIST 1/1902 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Pošto toga. propisa ne ima, to se »s´ pravne strane« to pitanje razno shvaea, a prema tomu doLize i razne riešitbe. Kako tu šuma i šum. tlo prolazi, znano nam je u praksi dobro. §. 2. 3. 4. š. z. jesu doduše za očuvati bistvo šume i šumskoga tla. Koja ali liasna od toga, kada radi puke formalnosti, t. j . radi »zastare« svaki dalnji i oblastni postupak odpada. Članak III. cesarskog patenta od 24./VI. 1857, kojim je šumski zakon od 3. prosinca 1852. uvadja u kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, a u biv. Krajinu uveden je okružnicom vrh. voj. zapovjedništva od 7. veljače 1860. propisuje slledeće: »Pri n a ] u š a j i h zakona šumskoga, koji se ne imaju razpravljati i suditi po´obćem zakonu k aznenom, utrnjuje se iz traga i kazan zagodom, ako narušenik za šest mjeseci, od dana u činjenoga n a r u š a ja, niže bio uzet pod i z t r a g u «. Kako vidimo »šuma i šum. tlo« prestaje, čim »zastara« nastane. — To je po zakonu! -;- Znamo svi, da je naš seljak (više puta i inteligencija) neprijatelj šume i šumske kulture i da on krči, što mu pod ruku dodje. Naročito je to slučaj u brdskim predjelim, gdje je pomankanje oranicah, livadali i t. d. kao n. pr. u našem lirv. Zagorju. Ima predjela gdje se krči i harači na sve strane. Šest mjeseci brzo prodje, a da šumar tamo i ne dodje. Evo zastare. Kako je ali tekar glede toga prije bilo, dok šum. tehnička služba nije uredjena bila? — Zalostno! Mnogo i mnogo »šum. tlo«, (dapače »absolutno šum. tlo«) izgubljeno je; mi smo za vrieme službovanja u Zagorju prijavili mnoge takove slučaje bezpovlastnog krčenja t. j . prekršaje §§. 2. i 4. š. z. u brdskom predjelu n. pr. kraj Krapinskih Toplica; pak i evo jednog odnosnog riešenja visoke kr. zem. vlade: |
ŠUMARSKI LIST 1/1902 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 6 — Upravni odbor županije V Br. 520. n. 0. Kr. kotar, oblasti u P Odnosno na tamošnje izvješće od 17. studenoga 1900. br. 6813. kojim je putem ovog upravnog odbora, visokom kr. zemaljskom vladnom odjelu za unutarnje poslove, predložen utok ImbreB. idrug, izK. ...T , u stvari pošumljen ja izkrčenih šumskih parcela, odpisuje se toj kr. kot. oblasti, da je visoka kr. zemaljska vlada, odpisom od 22. travnja t. g. br. 9371. blagoizvolila odrediti, da se rečeni priziv uzme u pretres, kao molba za naknadn u dozvolu krčenja i da se najprije o tome odluka donese, uzevpritom u obzir, da su šume glas om zapisnikah od 8. listopada 190. i 31. prosinca 1899. prije 30 i više godinah, a nekoje od pamtivjeka izkrč e n e. Tek u koliko bi taj odbor izdao uzkratne odluke glede svih ili nekojih posjednikah, valjati će spise ovamo predložiti, da se glede ponovnog pošumljenja onih izkrčenih česticah, za koje nije naknadna dozvola krčenja izdana, odluči u zadnjoj molbi. Tamošnju odluku od 11. lipnja 1900 br. 1770. imade taj upravni odbor glede povjerenstvenih troškova sam nadopuniti nadopunjujućom odlukom, jer proti toj odluci nije s´ ni jedne strane utok uložen, pak kr. zem vlada, odjel za unutarnje poslove, ne ima za sada povoda, glede toga odluku izreći. Svakako će se to pitanje imati riešiti po načelu, izraženom u alineji trećoj §. 23. šum. zakona, pri čem se primjećuje, da je prijavu podnio glasom referatnog arka od 9./V. 1899. br. 4555. i 4557. sam kotar, šumar iz vlastite inicijative itd«. Iz ovoga riešenja vidi se, da je u ovom slučaju nastala »zastara« prekršaja §. 2. š. z., pak da se i naknadna dozvola krčenja izdati može! |
ŠUMARSKI LIST 1/1902 str. 9 <-- 9 --> PDF |
7 — Donašamo radi boljega razumievanja same stvari i radi razjašnjenja §§. 2. i 4. š. z. takodjer i prvomolbenu riešitbu vel. kr. župan, oblasti u V. od 11. lipnja 1900., koja glasi: Kr. župan, oblast u V. . Broj 1770, ex 1900. Kr. kotar, oblasti u P. Riešavajudi tamošnje izvješće od l./II. t. g. br. 775 ex 1900. kojim je ovamo predložrn utok M. B. i dr. iz K . . . T obnašla je gornje utoke uvažiti, te spomenutu odluku glede krivnje i kazne u cielosti ukinuti ... . (sliede razlozi) ... . i napokon još sbog razloga, što je kod upitnih prekršaja nastupila već zastara, kako se razabire iz preslušnog zapisnika od 31. prosinca 1899. te se temeljem §. 3. šum. zak. mogu utočitelji jedino pridržati na formalno pošumljen je od strane upravnog odbora ! Naša tvrdnja, spomenuta u uvodu — istinita je! Po §. 69. ž. z. morao bi svatko bezpovlastno krčenje šumah prijaviti oblasti; dapače mora se postupak povesti, »kada vlast politička, kojim mu drago drugim načinom sazna, da je kvar učinjen«. Kako je u praksi vani, znamo svi dobro. Obično je glede toga šum zakon na papiru. Krčenje priv. šumah ne smatra se prekršajem; pak ako šumar i pravodobno svoju učini: evo zamjere ! To smo izkusili kod inteligentnijih slojeva. Što da onda zamjeravamo seljaku! ? Dalje §. 2. š. z. propisuje: »Tko samovlastno obrati zemljište šumsko na druge svrhe ima se kazniti Dotični dielovi šume, imadu se, kako to potrebno bude u smislu izreke vještaka ustanoviti, opet šumom naploditi«. |
ŠUMARSKI LIST 1/1902 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 8 — Tako zakon! Da li se to provadja ? . . . Ako je p r avo dobno prijava učinjena i postupak poveden, dobro je. Tada je bar donjekle šuma i šum. tlo uzčuvana. Nije li to slučaj (što se često dogadja) prestaje bitisati šuma i šum. tlo! A zašto? Zaoto; »U ni jednom zakonu nije jasno označeno koje tlo, površina, par. br. mora biti i ostati šumom, a vlastnik ili posjednik označen u gruntovnici ili posjedovnom listu, da se naoto pridržatimožeimora, bez obzira kada on to šum. zemljište ili šum. tlo krči i harači«! Toga nigdje u zakonu ne ima. S toga je mnogo »šum. tlo« još i danas nepošumljeno ostalo. A pošto o tome bivšemu šum. tlu evidencije ne ima, to ee n a uvje k nepošumljeno i ostati. §. 3. š. z. propisuje: »Dielovi od šume novo-izsječeni, imadu se kod šumah državnih i obdinskih (§. 1. a) i b) najduže uz pet godina dotjerati, da opet drvljem obrašteni budu. Od stariiih čistina ima se svaka razdieliti na onoliko dielova, koliko godinah sadržaje zavedeno vrieme obhodnje, pak zatim svake godine šumom naploditi po jedan takav dio. Pri šumah privatnih (§. 1. c) mogu se pod uvjeti §. 20. glede postupka .... . dozvoliti i dužji rokovi. Vlastnik koji propusti čistinu naploditi, ima se na to primorat po §. 2. š. z. t. j . dotični dielovi šume imadu se kako to potrebno bude, uz primjeran rok, koji se u smislu izrek e vještak a ustanovi, opet šumom naploditi. Kako vidimo, ovdje je u §. 3. š. z govor o »novo izsječenim « dielovima, a ne o izkrčenim dielovima. Ovdje se kod starijih Čistina računa sa okolnošću, da je »zavedeno vrieme obhodnje« n državnih i obćinskih šumah t. j . da je za takove šume sastavljena osnova i da su takove šume i čistine popi sane i da su poznate. Tu je lahko postupati. Privatnici ali mogu ee pod uvjeti §. 20. š. z. na to prisiliti t. j . mora se povesti uredovni postupak, da se iz razloga navedenih u §. 19. š, z. šuma stavi pod zabranu sječe i uživanja a eventualnoga naplodjenja. |
ŠUMARSKI LIST 1/1902 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 9 — Gdje ali u privatnih šumah nepostoje uvjeti označeni u §. 19. i 20. š z., pak usljed »zastare« ne ima mjesta postupku po §. 2. š. z., to je i svako pošumljenje dvojbeno a kod starijih krčevina i neprovedivo. Da je to istina možemo se osvjedočiti, ako n. pr. prema starom i novom katastru sravnimo sadašnju površinu obć. i privatnih šuma, sa onom prije 40 godinah; kolike li razlike! Mnoge prijašnje krčevine, sječine i čistine jesu i bez oblastne dozvole danas pašnjaci livade, oranice i t. d. Sliedi dakle, da je mnogo »šum. tlo« otudjeno za uvjek šum. kulturi! Toliko 0 obćinskih i privatnih šuma. Nu u biv. Krajini imademo mi velike površine šuma i pašnjaka, koji potonji su obrašteni drvom, a mnogo ih je i na absolutnom šum tlu. To je posjed današnjih zemlj. zajednicah, koje se uredjuju na temelju »zakona od 25. travnja 1894. o uredjenju zemlj. zajednica«. Gospodarstvo u istih, ima se urediti na Hemelju »zakona od 26. ožujka 1894. kojim se uredjnje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumah stoječih pod osobitim javnim nadzorom«. §. 1. istog zakona kaže: mjestne, poveljene i plemi(:^ke obćine, dužne su prema §. 9. šum. zak. šum a mi, što ih one posjeduju, lapravljati i gospodariti §. 9. š. z propisuje, »Šume, koje su otegodene pravom drvarenja imaju se ne samo uzdržavati, nego i neprestano uzgajati (nastojanati) primjerenim načinom«. Sume naših najestnih zem. zajednicah jesu za vrieme Krajine, kao vlastnost sela, mjesta i t. d., služile za pokriće drva, u koliko je isto manjkalo u đržav. šumah. Obč šume i pašnjaci bile su i tada pod državnim nadzorom. Iz ^. 9. š. z. možemo zaključiti, da se sve one šume i šum. parcele, koje je šumski zakon kao takove zatekao »imaju uzdržavati i uzgajati primjerenim načinom«, dakle da su i danas »šumska tla«, |
ŠUMARSKI LIST 1/1902 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— loma da su kasnije izkrčeua, poharačena i eventualno bez do zvole u inu kulturu ili pašnjake pretvorena! To je bez dvojbe zakonita podloga. Kako ćemo sadašnjeg vlastnika šume ustanoviti, kat. broj i površinu iste? Iz tada osnovanoga stalnoga katastra ! Znamo da su radnje oko zemljarinskog provizorija dovršene u Hrvatskoj g. 1859,60., a potanka izmjera u Hrvatskoj i Slavoniji dovršena je g. 1863. a u biv. Krajini 1876. Šumski zakon stupio je u kriepost u biv. Provincijalu g. 1858., a u biv. Krajini dvie godine kasnije t. j . g. 1860 kada je već popis i izmjera zemalja provadjana. Šumski zakon zatekao je već popisane i izmjerene šume i šum. parcele, koje su kasnije služile za sastav stalnog katastra, koji je g. 1883. dogotovljen. Za vrieme Krajine vodjene su kod svake kumpanije gruntovne knjige, koje su sve vlastnike posjeda sadržavale ; dočim u biv. Provincijalu obstojale su stare gruntovne knjige. Ovi stari gruntovni napisi (uložci) i stalno osnovani kataster služili su i kasnije za zastav nove gruntovnice. Naročito služio je u to ime stalno osnovani kataster. Na temelju ovom, osnovana je nova gruntovnica. Ako budemo pomno potraživali, naći ćemo u staroj gruntovnici i katastru sve starije šume i »šum. tlo« — brojno i parcelarno popisano. Nu da od prije izkrcene i zapuštene šume šumskoj kulturi privedemo, manjka nam svaka zakonita podloga! Te su površine izgubljene za šumsku kulturu. Mi se s napred spomenutih razloga, slažemo sa velecienjenim gospodinom piscem gdje navadja:* »Da se i sve ono tlo, koje je u stalni zemljarinski kataster, prigodom njegovoga prvoga sastavka kao šuma uneseno, ima i u smislu postojećega šumskoga zakona šumom smatrati!« Stalno osnovani zemljarinski kataster jeste izvor svih današnjih gruntovnih knjigah i posjedovnih listova. Zaoto u istima tražimo popisane šume i šum. tlo ! * Vidi str. 347. Š. L. od g. 1901. |
ŠUMARSKI LIST 1/1902 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 11 — u smislu §§. 20 i 35. provedbene naredbe Preuzv. bana kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od 15. srpnja 1895. br. 35633. k zakonu od 22. siečnja 1894. kojim se uredjuje šumarsko-tehnicka služba kod političke uprave u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, moraj u šumarski tehničari kr. županij. i kotar, oblasti sastaviti i voditi »popis šumah« razriedjen po političkih kotarih, upravnih i katastralnih obdinah i to: a) urbarijalnih obcinah, b) gradskih i trgovi štnih obdinah, c) upravnih obdinah, d) mjestnih (seoskih) obdinah, e) plemićkih obdinah, . f) poveljenih obdinah, g) državnih, h) zajedničkih, i) zakladnih, k) redovah, manastirah i beneficijah, 1) ostalih korporacijah t. j . crkvenih, compossesoratnih, šumskih udrugah, kaptolah, bratovštinah i privatnih zajednieah, m) dioničkih družtvah, n) povjerbinah, o) šuma obteredenih služnostima. Kako vidimo, imademo mi ovdje 14 raznovrstnih šumskih vlastnika i posjednika šumah, koji svoju vlastnost i posjed te melje na raznovrstnim »pravnim naslovima i izvorima". Popis šuma i šum. tla sastaviti demo mi n. pr. iz segregacionalnih osuda, gruntovnih izvadaka, posjedovnih listova i inih spisa i podataka i t. d. Unieti demo sve u dotične stupce i time je popis šuma gotov. Nu da li taj popis odgovara faktičnom stanju vani?.. . Ne! Naredbi ali udovoljeno je! Mi smo se osvjedočili, da su mnoga privatna i druga »šum. tla« izkrčena i u drugu vrst kulture pretvorena. Ve dinom su ali šume »mjestnih (seoskih) obdinah« u biv. Voj. Krajini posječene, poharačene, izkr čene i t. d. i smatraju se kao pašnjaci. |
ŠUMARSKI LIST 1/1902 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 12 — Sa ovima ima se postupati u smislu §. 3. zakona od 26. ožujka 1894. kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumali, stojećih pod osobitim javnim nadzorom. Ove površine pripale su mjestnim obdinama, po §. 17. temeljnog krajiškog zakonika od g. 1850., a prema Previšnjoj odredbi:* »do sada po obćinama uživani pašnjaci jesu vlastnost istih« i imadu u tu svrhu služiti. Prigodom katastralnoga uredjenja i provedene izmjere, uvrštene su mnoge takove površine kao šume; a mnoge šume ili da se izrazim u smislu i^. 1. Š. z. toč. b) »lugovi i nasadi od drva« uneseni su kao pašnjaci. U smislu §. 3. gore spomenutoga zakona imade biti pred očima glavno načelo, da je glavna svrhatihpašnjakah (na absolutnom SUm. tlu) uživanje paše, a uzgredna uzgoj drva ; odnosno za drvljem obrasle pašnjake, koji se ne nalaze na absol. šum. tlu ima se sastaviti gospodarski program, u koliko isti za pašu blaga ovlaštenik ah (suposjednikah) potrebni nisu. Prema današnjem stanju glede timarenja blaga — pitajmo se, — a gdje niesu takovi pašnjaci potrebni ? Spomenuli smo, da ćemo mi sastaviti »popis šuma« iz gruntovnih knjiga i posjedovnih listova, t. j . na temelju »stalnog zemljarinskog katastra« i onoga stanja, pronadjenog prigodom njegova prvoga sastavka! Nu kako vidimo, taj popis šuma nije točan prema faktičnom stanju vani; odnosno prema faktičnom sadašnjem uživanju i zakonitom im opredjeljenju (§. 17. tem. zakonika) na mnogim mjestima uneseni su pašnjaci kao šume i obratno. Znamo slučaj, da je godine 1897. u visokom saboru kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije interpelirano, zašto se u njekojim zemljištnim zajednicama u biv. Krajini, drvom obrasli pa šnjac i i šum e privadjaj u šumsko j kulturi ; doči m u smisl u §. 17. tem. zak. imad u već svoje opredjeljenje! * Vidi str. 409. Š. L. ođ g. 1900. |
ŠUMARSKI LIST 1/1902 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 13 — . Ta interpelacija odnosi se baš na takove parcele, koje se u »popisu šuma« nalaze, a upisane su u gruntovnici i katastru kao šuma i šum. tlo! Mi imademo pred sobom veliko narodno-gospodarstveno pitanje za riešiti! Narod treba pašnjaka, a boga mi i šuma, jer privatnih šuma nestaje! Moramo biti na čistu, što je u takovih zem. zajednica šuma i šum. tlo, jer inače neče biti polučena svrha označena u §. 1. zakona od 26./III. 1894. o šumskom gospodarenju. Temeljni kraj. zakonik izdan je 7. svibnja 1850. a »naputak za izmjeru u c. kr. Vojnoj Krajini sankcioniran je po c. kr. ratnom ministarstvu 26. studenoga 18.51 , kako vidimo temeljni krajiški zakonik jeste stariji, pak opredjeljenje takovih površina, označenih u §. 17. imade temeljitu zakonitu podlogu Zato treba riešiti pitanje, koje se obć. šume (ili pašnjaci) imadu smatrati kao takove. Treba izlučiti za uredjeuje šum. gospodarstva sve obč. šume uz točnu oznaku rudine par. broj površine i t. d. Tu su opet mjerodavni: »stalni zemalj. kataster« i po naputku obavljena izmjera ! §§. 104. — 211. spomenutoga naputka od g. 1851. točno opredjeljuje, da šumar, stručnjaci imadu biti prisutni^ »kada se ustanovljuje i mjere šumske čestice«. Da je tomu svojedobno i udovoljeno, svjedoče, nam odnosni elaborati, jer manje više imademo u svih poreznih obćina bivše Krajine posebno popisane obć. šume (Gemeinde-Wald), pašnjake (Hutvveide) itd. Da su obć. šume posebno izlučene bile, a pašnjaci posebno, sliedi temeljito i zakonom opravdano iz §§. 208. i 209. koji glase :* §. 208. U šumah, gdje se sistematično ne gospodari , moraju se pododjeli ustanoviti prema faktičnom stanju, pak usljed toga napose prikazati površine, koje su obrasle visokom šumom, uizkom šumom, tvrdom, mehkojn ili mješovitom vrsti drva. * Vidi str. 346. Š. L. od g. 1901. |
ŠUMARSKI LIST 1/1902 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 14 — §. 209. Svako pojedino zemljište, nalazede se u obsegu šume, koje je stalno namienjeno drugoj vrsti težadbe, kao: oranice, livade, pašnjaci , kućišta i t. d. imaju se izmjeriti kao posebne čestice. Sistematično nije se gospodarilo u nizkih obćin. šuma: ali su one ipak sačinjavale velike komplekse. Pašnjaci izmjereni su kao posebne čestice. Muijemo, da su od g. 1851. pak dalje, sve šume toČno popisane, izmjerene i unesene u stalni zemljarinski kataster! Taj popis šuma i šum. tla imade i danas svoj oslonuzakonu. Što su mnoge čestice poharačene i izkrčene, ne mjenja ništa na stvari. Sume bile su i prije za vrieme Krajine pod nadzorom državne vlasti. lieglement za šumsku službu u c. kr. Vojnoj Krajini, imao je u svemu provadjati šum. zakon uveden 3. II. 1860.* U ovom zakonu sadržani su propisi za državne, obćinske i privatne šume. Dapače §. 72. propisuje : za pokriče potrebah na drvu krajiškoga stanovničtva kao i ostalih nuzužitaka istih, ima se obzir uzeti i na drvom obrasle pašnjake, kao i na obćinske šume« ! Kazumjevati moramo to tako, da su sve šume već izlučene i popisane bile, na temelju jur izdanih propisali o izmjeru i ustanovljenju stalnoga katastra. Kada je Krajina ukinuta, vriedio je i dalje isti šumski zakon, a vriedi danas. Podpunim pravom možemo uztvrditi, da su sve popisane šume bile pod nadzorom oblasti — od uvedenja šum. zakona u biv. Krajini i Provincijalu — pak do danas. Sto su mnoge šum. čestice izkrčene, poharačene, napuštene i t. d , leži krivnja u neprovadjanju šum. zakona i njegovih propisa. Nesliedi ali od tuda, ako se propusti formalnost n. pr. prijava krčenja, haračenja i t. d., učiniti, da onda mora prestati i bivstvo šume! Glavna krivnja 0 tome jeste občenita. A ta je? * Vidi str, 511. i 512. Š. L. od g. 1900. |
ŠUMARSKI LIST 1/1902 str. 17 <-- 17 --> PDF |
´ - 15 — »Sto je do god. 1894. takorekudi bila neuredjena šumskotehnička služba kod političkih oblasti«. Nije ali ni time još svemu udovoljeno i cilj postignut! Treba naredbenim putem u provadjanju gore-spomenutog zakona od 26. ožujka 1894. ošum. gospodarenju i t. d. jasno i izra zito kazati, što se ima i mora smatrati kao šuma i šum. tlo ! Ne bude li toga, ne moguće je šumskim tehničarima provadjati ustanove, gore citiranih zakona! Na temelju ij. 36. gorespomenute provedbene naredbe od 15. srpnja 1895. broj 35633. »kr. kotar, šumar dužan je, da u svom području svake godine najmanje jedan put pregleda sve šume, stojeće pod osobitim javnim nadzorom, napose sve veće privatne i obćinske šume i t. d.«. Naročito ima u smislu §. 37. prov. nar. »iztražiti najprije one šume, za koje je šum. zakonom propisan izvjestni način gospodarenja ili za koje bi se imao odrediti osobiti način postupanja«, Ovamo spadaju šume, na koje se protežu ustanove §§. 5. 6. 7. 9.—18. i 19. š. z. Temeljem §. 38. pr. n. »kr. kotar, šumar imati će u postupku povedenom glede šuma navedenih u §. 37. o. z. preduzeti predhodne izvide i razprave; odnosno stavljati obrazložene predloge, da se zagaja po §. 10. š. z. provede, ih umjetno pošume u smislu §. 3. š. z.«. U smislu §. 42. p. n. »kr. kotar, šumar ima pregledati sva Šumišta, koja se po smislu ustanovah §§. 2. 13. š. z ponovno pošumiti moraju i t. d.«; a po §. 43. pr. n. ~^>gdje se radi o pošumljenju novoizsječenih šumskih djelovah (§. 3. š. z.) i t. d. U smislu §. 48. pr. n, imati će on šumski ogoj u svakom smjeru unapredjivati, a naročito vlastnike šumah pobudji vat i na pošumljenje raznih za šume prikladnih zeraljištah i t. d. Kako vidimo, kr. šum. tehničari imadu na temelju ove naredbe široko polje zarad, naročito usljed toga »što se ova šumišta ponovno pošumiti moraju«! »Nastaje ali sada važuo pitanje, koja su to šumišta i koja su to šum. tla« ? |
ŠUMARSKI LIST 1/1902 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 16 — »Gdje su u evidenciji, i gdje su popisana" u naredb i predvidjane šume i šumska tla? »Da li je mjerodavna stara ili nova gruntovnica« ? »Da li je mjerodavan stari zemljarinski kataster ili novi, gdje su već promjene kulturah ^(naročito izkrčene šume) provedene « ? Jest, to je velevažno pitanje, što riešiti valja! Valja ustanoviti, koja su to »privatna i obćinska šnmišta i šumska tla«, koja se ponovno zagajiti i pošumiti moraju! §. 40. prov. nar. propisuje: »U šumah u kojih nisu posjedovni odnošaji i prava pojedinih ovlaštenikah o načinu uživanja uredjena, ima kr. kot. šumar nastojati, (la se takove šume ue samo uzdrže, nego i primjerenim načinom gospodarenja potraj no uživaju, i t. d «. «Isto će on glede uredjenja pašnjakah imati učiniti i t. d.« Nadalje: »U smislu §. 41. prov. nar. imade kr. kotar, šumar naposeb paziti na to, da se po propisih §. 9. i 18. š. z, užitak na drvu iz šumah obćinskih ili zajednicah primjereno crpi i po mogućnosti stegne, ako to stanje šumah zahtjeva i t. d.« »Koje su to šume, u kojih niesu posjedovni odnošaji uredjeni, kao ni prava pejediuih ovlaštenikah?« To jesu obćinske šume ili šume naših zemljištnih zajednica! Taj posjed uredjuje se na temelju zakona o uredjenju zem. zajednica od 25. travnja 1894. Samo uredjenje gospodarenja i uprave sa posjedom zem. zajednica pako prepušteno je samoj zem. zajednici, da to pravilnikom učini. Tako u mnogi pravilnik dolaze upisane mnoge šumske parcele — kao pašnjaci! Te šume otudjene su šum kulturi za uvjek. Zašto? Jer nije nigdje točno propisano, da se »šum. tlo« uneseno u gruntovnici ili katastru imade i nadalje kao takovo ostati i u pravilnik unieti! |
ŠUMARSKI LIST 1/1902 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 13!: — ?´;´ rg.jjfl; provedbene naredbe´od 19. rujna 1897. br..54510. k zakonu 0 uredjenju zem. zajednicah propisuje: »Kad se uredjuje zajednica, koja je vlastnica suma ralja svagda pozvati u tu prvu skupštinu i nadležnog urednika šumarske struke«. §. 12, kaže: Nijednomu pozvaniku ne može se uzkratiti, da izreče svoje panienje! < Kada bi´se šumar k tomu uredjenju pozivao i njegovo mnienje uvaživalo, došle bi sve šume i šum. tla« unesene u gruntovnici ili, katastru u pravilnik! Ali se obratno dogadja! Naš seljak-ratar zazire od svakog šumskog uredjenja, a naročito od uredjenja njegovih šuma i pašnjaka, današnjih zem. zajednicah s kojima je u uzkom savezu od poroda pak do smrti! Obično su takovi kompleksi oko selah i naseljah, pak je u njima nadi seljaka i po danu i po noći. »Slobodan je!« S toga ako budemo svi onako radili, kako naš seljak hode, nestalo bi brzo svih šuma! ;^ Zaoto seljaci t. j . odbo r prigodom uredjenja z. z. i prikazuju sve »šume i šum. tla«, unesene u gruntovnici i katastru, kao pašnjake, šikare, grmovja i t. d., samo da tobože n ep 0 d p a n u pod udar šum. zakona, pod šum. upravu, nadzor i gospodarenje u smislu zakona od 26. ožujka 1894. kojim se uredjuje stručna uprava i: šumsko gospodarenje u šumah, stojedih pod osobitim javnim nadzorom ! »Evo i na ovaj način nestaje »šumah i šum. tla«. Zašto? Jer. nije nigdje u provedbenoj naredbi k zakonu o uredjenju zem. zajednicah i z r i č n o kazano, da imaju u pravilnik dođi unesene sve parcele onako, kako su u gruntovnici ili katastru označene! §. 22. iste provedbene naredbe glasi: »Kod sastavka ptaVilnika valja svedj pred očima imati poglavito to, da se udare temelji trajnom u obstank u zemljištni h zaj ed n i c a h i t. d. 2 |
ŠUMARSKI LIST 1/1902 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 18 — §. 25. pr. n. propisuje: »Glede uživanja šumah valja svakako u statutu poskrbiti se za ustanovu, da se nuždno šumsko osoblje ima namjestiti, i da se koli za taj trošak, toli i za trošak za radnike, što ih treba za obavljanje šumskih radnjah, nadje potrebno pokride (§, 12. zakona od 26. ožujka 1894.)«. Kada bi se prigodom uredjenja zem. zaj., uvažila oznaka šum. kulture, označena u gruntovnici ili katastru (na temelju §. 4. i 5. iste pr. n.), za svaku parcelu i njenu površinu, bilo bi dovoljno obdinskih šuma, kojima bi bio po §. 22. pr. n. osjeguran »trajni obstanak«; a »glede uživanja tih šumah« vriede i onako ustanove jur spomenutog zakona od 26. ožujka 1894. Mi bi mogli i dalje pisati o tome — a naročito 0 šumah i pašnjacih naših zem. zajednicah. Pošto pitanje razpravljamo na drugom mjestu u našem šum. listu, to prelazimo na samu stvar. Na pitanje »što je šuma« (šum. tlo)? i što se kao takovo smatrati imade, odgovoriti nam je suglasno sa velecienjenim g. piscem:* »Da se za vrst kulture (dakle i šumske) ono stanje mora smatrati mjerodavnim, koje je uneseno u stalni kataster, kada je isti UVeden. U slučaju, da su od tada nastale promjene u osobi posjednika ili u objektu, tad se može uvažiti samo ona promjena, koja je zato propisanim postupkom po oblasti ustanovljena i zabilježbom u katastru priznata. Prema do sada navedenim i napred dokazanim primjerima muijemo, da bi se i u smislu navedenih zakona imale smatrati šumom, odnosno šumskim tlom, te staviti pod udar šumskoga zakona, sve one površine, koje su spomenute pod točkom 1—4** uvodno spomenutoga članka. U interesu same stvari bilo bi i sliedede: 1. U koliko je manjkav naš šumski zakon u to m pogledu, neka se upodpuni novimzakonom * Vidi str. 348. »Š. L,« za g 1901. ** Vidi stranu 349. »Š. L.« g. 1901. |
ŠUMARSKI LIST 1/1902 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 19 — 2. Pošto naš šumski zakon ne ima provedbene naredbe i tumačenja, bilo bi u interesu same stvari, da se normativnom naredbom visoke kr. zemaljske vlade ovo velevažno pitan jerieši i uredi, natemeljuzak. cl. VII. od g. 1875. oburedjenju zemljarine i naputka za procienu šum ah. Tim uredjenjem doveo bi se u sklad šum. zakon i ostali zakoni i propisi, koji su izdani u svrhu uredjenja šumah i šum. gospodarstva. 3. Pošto prekršaj §. 2. š. z. — kako smo u uvodu spomenuli — za 6 mjeseci zastaruje, imale bi se ured a rad i ustanoviti sve stare krčevine i svi takovi prekršaji, na temelju katastralnih i gruntovnih spisa i nacrta. Ovo bi se provelo jednolično po poreznih obdinah. Na temelju ovih podatakah, ima se ureda radi povesti postupak propisan u §. 3. š. z. i to kako sliedi: a) Sa obdinskim šuma i pašnjacima postupalo bi se, kako to propisuje šumski zakon od 26. ožujka godine 1894. kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumah stojećih pod osobitim javnim nadzorom, i zakon o uredjenju zem. zajednica. b) Sa privatnim šumama, koje nose na sebi karakter § 6. i 7. š. z. i unesene su u ka taster, ima se po oblasti povesti ureda radi postupak, propisan u §§. 19. i 20. š. z., i ureda radi provesti zagajene i pošumljenje dotičnog »šumskog tla«. c) Sa privatnim šumama unešenim u kataster, a koje nisu na absolutnom šum. tlu«, a predleže slučajevi označeni u §. 2. i 3. a. z., ima se povesti postupak propisan u §. 23. š. z. t. j . stvar izviditi i odlukom izredi, da li se dotična parcela, unesena u gruntovnici ili katastru kao šuma, imade i i nadalje kao »šum. tlo« smatrati i pošumiti. Odnosno imao bi se naknadno povesti postupak u svrhu naknadnoga podjelenja dozvole krčenja. |
ŠUMARSKI LIST 1/1902 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 20 — Taj posao i postupak po oblasti proveo bi se prema poreznim obdinama na temelju sastavljenih, izkaza i odnosnih podatakah. Ove izkaze i predloge imali bi sastaviti i podnieti šum. tehničari u smislu ustanovah provedbene naredbe od 15.11. 1895. br. 35633. Tim postupkom ustanovilo bi se, što je šuma, a što nije t. j . koje »šum. tlo« imade i nadalje kao takovo sastati. 4. Prigodom uredjenja zem. zajednicah, imalo bi se paziti ne samo na pravnu stranu već i na šumsko-g ospo darstveno stanovište, t. j. treba paziti na to, da u pravilnik i odnosni popis nekretninah zem. zajednice, dodju.unesene parcele onako, kako su propisane u gruntovnici ili katastru, odnosno kakovo im je stanje sada, ako su uzčuvane kao šuma nizka ili visoka. Ako se na to ne bude pazilo, mnogo je »šum. tlo« izgubljeno za dalnju šumsku kulturu! 5. Gdje se ustanovi, da su popisi posjeda zem. zaj., krivo sastavljeni i uneseni u pravilnik, ima se stvar prema faktičnom stanju stvari ureda radi ispraviti, prigodom provadjanja zakona od 26./III. 1894. 6. Šumsko-tehnička mnienja i predloži, doneseni u tom pogledu, neka se uvažaju svagdje i u svim instancijama , pak će biti sačuvana mnoga šuma i »šumsko tlo«. Mniemo, da smo dovoljno izcrpili ovo pitanje. Z e 1 i 1 i bi samo to, da se naše želje ostvare, pak če mo onda za stalno znati »što je šuma išumsko tlo«. Dok toga ne bude, ne ima napredka ni u šumarstvu, ni u narodu! Jedino nam još ostaje sada pitanje, da li su »popisi svih šuma i drvljem obraslih pašnjaka u zemlji« točni, pošto do sada nije još riešeno pitanje »što je šuma i šum. tlo« ! ? Mislimo da niesu! Pak pošto to nije, nadamo se, da de visoka kr. zem. vlada riešiti i ovo »velevažno pitanje« na dobrobit naroda i procvat šumarstva. Daj Bože! |