DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1902 str. 79 <-- 79 --> PDF |
— 117 — A što to znači kada pravoužitnici proredjuju, makar i pod nadzorom, ako stabla nisu markirana, ma da su kakovom bojom omazana — prepuštam razsudjivanju svim hrvatskim stružarima. Ne »markiranje tog sitniža«, — već obavljaju se kod nas prorede onako, kako se po temeljima znanosti obavljati imaju. Kamo li ljepšeg posla za šumara nego li raditi, da svojim umom pomogne, skoro bi rekao, prirodi u njenom djelovanju — da on svojim radom gospodari nad elementom, a da postigne svrhu. Nije to gubljenje vremena — tu je njegov rad, tu ga zove njegovo zvanje. Ne obazirući se na mastilo (kolomaz!) zečju capicu, buletara i tomu slično, čim je sve snabdjeven dotični članak, zaključujem^ ovaj moj odgovor, moleći gospodu šumare, da izvole uvjerenjem svojim stvarati sudove, načela i smjerove. Htjedoh ovime, da opravdam naše prorede, što mislim, da sam i učinio, neodustajuć od onog što napred rekoh, da ne mislim polemizovati, Henrik Beijria. Opazka uredničtva. Pitanje o najshodnijem načinu procjene u proredama dosta je važno, pa ćemo i mi o tom svoju reći, nu kako je ovaj broj lista već i onako daleko prekoračio propisani obseg, ne ćemo to sad učiniti, već tekar u budućem broju. Naši šumarski vježbenici. Prilike se u našem šumarstvu sve po malo mienjaju. Na same šumarske stručnjake stavljaju se u svakom pogledu sve veći zahtjevi. Još prije nedavnoga vremena većinom je bila dostatna za ustup u šumarsku službu naobrazba, stečena na kojem srednjem šumarskom učilištu; nuz akademičare primali su se i u državnu šumarsku upravnu službu absolventi srednjih učilišta. Medjutim stala je ponajprije uprava državnih šuma tražiti i primati u državnu službu samo abituriente šumarskih visokih škola, a od kako je kod nas izašao »zakon od 22. siečnja |