DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1902 str. 87 <-- 87 --> PDF |
— 125 — činit će vlastnici onili šuma, koje su gotovo izključivo sposobne samo za izradbu francuzk e dužice - dok budu na tom trgu vladale tako povoljne prilike, kakove vladaju danas. Odgovor na pitanje priobćeno u br. I. „Šumarskoga lista" od ove godine. U navedenom slučaju može se dotičnik obratiti predstavkom na vis. kr. zemalj. vladu, u kojoj ima navesti razloge s kojih traži, da mu se prepis sposobnika izdade. Visoka će kr. zemalj. vlada tada odlučiti ima li razloga molbi udovoljiti ili ne, jer gore citirana naredba veli, da se izdati mož e ali ne veli da se mora. Različite viesti. t Dr. Eolbert Hartig i Dr. Tuisko Lorey. U zadnje vrieme umrla su dvojica odličnih njemačkih šumarskih stručnjaka. Dne 9 listopada pr. g. umro je Dr. R. Hartig (rodj. 1889.) profesor botanike u sveučilištu u Monakovu. Napustiv šumarsku upravnu službu nakon kratkog vremena, bavio se je kasnije samo botanikom, postao najprije docentom i profesorom botanike na pruskoj šumarskoj akademiji u Eberswalde-u od kuda je g. 1878. pošao za profesora botanike na sveučilište u Monakov. Hartig bavio se mnogo znanstvenim radom, naročito iztraživao bolesti drvlja i postao na tom polju jednim od prvih kapaciteta, te je i njegovo djelo „Lehrbuch der Pflanzenkrankheiten", u razmjerno kratko vrieme doživilo tri izdanja. Osim toga napisao više drugih djela i članaka kojimi je izašao na svjetski glas, te je uz veliko saučešće, naročito znanstvenih krugova, u Monakovu sahranjen. — Na sam Božić pr. g. preminuo je naglom smrću — od kapi kao i Hartig — profesor šumarstva na sveučilištu u Tiibingenu Dr. Tuisko Lorey (rodj. 1845.). Lorey bio je jedan od najodličnijih šumarskih stručnjaka u Njemačkoj u obće, napose u "VViirttemberžkoj. Lorey mnogo je u obće literarno radio, izdavao je i uredjivao uvažen list: „AUgemeine Forst.- n. Jagđzeilung" što izlazi u Frankfurthu n. M. kao mjesečnik, a najvećih si je zasluga stekao monumentalnim djelom: „Handbuch der For.stv^issenschaft" — 3 debele knjige — što ga je izdao u savezu s odličnim! njeraačkimi stručnjaci iz Njemačke i Austrije. Izložbu rogovlja i lovačkih trof^a priredjuje i opet naše „obće hrv. družtvo za gojenjenje lova i ribarstva" dne 9. veljače i to u dvo |
| ŠUMARSKI LIST 2/1902 str. 88 <-- 88 --> PDF |
— 126 — rani hrv.-slav. gospodarskoga družtva na Sveučilištnom trgu u Zagrebu Ovo je već III. takova izložba, koju ovo družtvo priredjuje, pa je nade, da će tako dobro uspjeti kao i prve dvie. U to ime podielit će se više odlikovanje za rogovlje običnog jelena, jelena lanjca i srnjaka. Izložci primaju se do 7. veljače. Ovogodišnja zima i divljač. Kako lovački izvještaji iz čitave prostrane naše monarkije glase, ovogodišnja je zima — bar do sele — bila gotovo svagdje idealna; ništa nije divljači smetalo: ni snieg, ni led, ni studen, ni povodnje ni pomanjkanje hrane. Potraje li i nadalje ovako, moći će se lovci nadati obilnim lovinami u budućoj lovnoj saisoni. Čagalj ili šakal iz okolice Vinkovaca. Prošli mjesec dobilo je naše družtvo od strane „lovačkog družtva činovnika imov. obć. brodske" na dar liep primjerak šakala, ženke u četvrtog godini. Riedku ovu lovinu ubio je na 11. pr. mj. prilikom družtvenoga lova g. A. Patzak, gradj. mjernik imovne obćine brodske, u srezu „Zapadne kusare". Ovo je liep eksemplar šakala, kakovi živu po jugoiztočnom kraju balkanskoga poluotoka — dalmatinski su manji — te je mjerio od njuške do kraja repa upravo 1 met. Sam rep dugačak je samo 22 cm. Priposlani eksemplar šakala predan je odmah na nadievanje preparatom narodnog zemalj. muzeja u Zagrebu g. Baragi, koji ga je obećao što ljepše preparirati. Sretnu lovcu srdačno čestitamo. Medjunarodna ribarska izložba priredit će se, kako novine javljaju, mjesecca rujna o. g. u Beču. Odbor odabrao je kao najzgodnije mjesto Schwarzenbergov vrt, pa kako je prijava mnogo stiglo, nada se odbor, da će se do kojih 600 akvarija podići. Divljač u južnoj Africi. U južnoj Africi, danas postojbini Bura i pozorištu dugotrajnoga englezko-burskoga rata, bilo je prije sva sila divljači. Najviše je bilo gazela i antilopa, a na nje je vrebalo svagda mnogo raznih grabežljivaca, naročito lavova. Danas se je to skroz promienilo. Nestalo je velike plemenite divljači gotovo sasvim iz burskih zemalja. Otjerala ih je djelomice kultura a sila ih je pogiuula od burskih pušaka, a Buri su, kako se znade, pravi majstori u gadjanju kugljom. Kako oni šprihom nigda ne pucaju, umnožila se je samo sitna divljač, naročiti južno-afrički zec zvan „Vlaak". Uslied toga počimlju sad već i Buri rabiti obične puške za lov. Velika se je divljač osobito za ovoga rata gotovo sasvim iz Transvala i Oranja izselila, jer je bez prestanka uznemirivana, a većili šuma, gdje bi zakloništa našla, gotovo ni ne ima. Prodaja sjemenja šumskog drveća. Trgovci sjemenja i gospodari, koji bi kod posjednika šuma u Ugarskoj željeli nabaviti sjemenja od hrasta, duba, akacije, bukve, smreke, jele, bora, ariža i američkog oraha, mogu doznati imena dobavljača i ciene u uredu trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu. |