DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1902 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 145 — Nu naše je mnienje u obćem interesu, — kao i u interesu zem. zajednica — sliedeće: »Gdje uredjena zemlj. zajednica pravovaljanim zaključkom zatraži reambulaciju t. j . rektifikaciju medjali svojih šuma i pašnjaka, i ostalog posjeda, a politička oblast zaključak odobri §. 5. a) — može se reambulacija (rektifikacija) medja provesti«. Naročito, gdje imade »usurpacijah« šum. tla (ponajviše u bivšoj Krajini) pa makar zemljištna zajednica i neuredjena bila, ima se izmjera i uredjenje »ureda radi« odrediti po političkoj oblasti — tim više, ako to sama zemljištna zajednica zahtjeva. Prigodom uredjenja »usurpacijah«, mogu se — kako gore napomenusmo — postavljati oko šuma i pašnjaka stalni medjašni znakovi! To nam je i dužnost, ako već vani mjerimo i radimo! Kada provedbena naredba izdana bude, i m a- demo tim načinom već uredjeno med jasno stanje. Prema izdanom naputku o uredjenju šuma h, prilagoditi ćemo lahko naše do sada jur obavljeno omedjašenje (n. pr. prigodom izmjere usurpacijah), pak je posao uredjenja tim načinom olakšan i u mnogome unapriedjen ipospiešen. Valja nam se držati onoga načela: »Svaka za obće dobro izvedena i učinjena radnja — pa makar i prije odredjene dobe — više valja, nego li da nam u neradu i nehaju prolaze dani«. »U radu je spas!« (Nastaviti će.) 0 katastralnim: nacrtima, izmjeri i reambulaciji. Katastralna se izmjera provadja, ne samo kod nas, već u svima kulturnima državama, u prvom redu radi pravednog odmjerivanja poreza, pa od tuda i jest taj naziv kataster (ca 11 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1902 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 146 — tastrum od capitastrum = glavna porezna knjiga). No nemanju vriednost imade katastralna izmjera time, što svačiji posjed štiti od smetanja, jer je ona nedvojbeni a često i jedini svjedok za sve medjašne linije svakog posjednika, za ono vrieme, kad je provedena ili eventualno kasnije izpravljena (reambulirana). Nadalje su katasti´alne mape od velike koristi, bolje, neobhodno potrebne svakom ovećem posjedniku u njegove privatne gospodarstvene svrhe, bez kojih se racionalno gospodarstvo voditi ne bi dalo, ili bi se morali kod svakog gospodarstva posebni nacrti praviti. Takva su oveća gospodarstva, obično sva državna, obćinska i ranoga privatna šumska gospodarstva, pa držim da ne će biti suvišno ovdje koju reći o tim katastralnim nacrtima i o načinu, kako se sama katastralna izmjera provadja, držeć, da će tim mnogom čitaocu katastralna mapa jasnijom postati. Katastralna mapa (recimo ona za čitavu Ugarsku i Hrvatsku) jest projekcija svijuh kulturnih medja i medja zemljišta pojedinih posjednika sa zemlje na onu ravninu, koja zemaljsku površinu tangira u zvjezdarni Citadela (Budimpešta), predočena u umanjenom mjerilu 1" --= 40" (1 : 2880). Ta idealna ravnina razdieljeua je onim meridijanom, što prolazi citadelom, u dvie pole: istočnu i zapadnu stranu. Istočna, a lako i zapadna strana, dieli se meridijanima u t. z. kolone i to: istočne i zapadne kolone, koje su po 4000 hvati široke t. j . toliko, da istosmjernice u okomitom smjeru preko njih i jednakom razmaku (kao i meridijani) povučene, dlele rečenu ravninu u četvorne milje (po 10.000 rali). Svaka se četvorna milja dieli u dvadeset jednakih površina (pačetvorina) i to tako, da se one stanice, što ih u milji tvore meridijani, razdieli u 5 jednakih dielova, doeim one, što ih tvore istosmjernice, u 4 jednaka diela. Svaki takov jedan dio jest jedna t. z. sekcija, jest jedan list katastralne mape u običnom formatu. Ako kolone, što ih tvore meridijani, označimo s jedne strane prama istoku, a s druge prama zapadu rimskimi brojevi I., II., III., ... . počam od meridijana što prolazi Ci |
| ŠUMARSKI LIST 3/1902 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 147 — tadelu, pa kolone što ih tvore paraleli označimo sa arabskimi brojevi počam od najsjevernije kolone prema jugu; za tim ako označimo sekcije u milji običnim slovima i to tako, da sa a, b, c, d, označimo rečenu razdiobu milje po paralelu, a sa e, f, g, h, i, razdiobu milje po meridijanu, tad nam je lako izraziti geografski položej mape, onom formulom, koja se na svakoj katastralnoj mapi u gornjem lievom uglu nalazi. N. pr. u gornjem lievom uglu mape stoji formula: J kol. XXV. 37. sek. ag. to znači, da je ta mapa u onoj milji, koja leži u 25 koloni istočno od meridijana prolazećeg Citadelu i u 37 koloni južno od najsjevernije kolone u Ugarskoj; a u toj milji jest ta sekcija u prvom razdjelku milje, brojed po meridijanu. Time bi bio geografski položaj svake točke, kojoj bi geografski položaj znati htjeli, do najveće točnosti .izražen. Ovime je — držim — katastralna mapa svojim svakopoglednim potožajem jasno predočena, pa prelazim na izmjeru. Po onom glavnom geodetskom pravilu, da se svaka izmjera provadja prolazed uvjek iz širjeg okvira u uži, potrebna je za izmjeru najprije triangulacija t. j . neka trokutna mreža zadana na papiru i u naravi. Za triangulaciju potrebna nam je pako prije svega temeljnica (baza) iz koje se mreža razvija i o točnosti koje, ovisna je sva dalnja mjernička radnja. Kod nas u Ugarskoj i Hrvatskoj temelji se sva triangulacija na bazi, koja polazi sa zvjezdarne Citadela u Budimpešti i koja je baza hvatačom više puta mjerena uz najveću točnost. Sa te temeljnice postavljena je današnjim najtočnijim instrumentima (teodolit) triangularna mreža I. razreda, a iz ove prešlo se u mreže II., III. i IV. razreda, čime se je došlo do dovoljno malenoga razmaka i potrebnog za radnju sa stolom. Prva tri razreda točaka računana su uzimav u obzir i sfericitet zemaljski, dočim je iz mreže III. razreda dobivena mreža, odnosno točke IV. razreda, putem ravne trigonometrije, jer sfericitet zemaljski kod ovih točaka, radi njihove medjusobne udaljenosti, već ne imade zamjetljivog upliva na točnost rada, pogotovo kraj velike točnosti, |
| ŠUMARSKI LIST 3/1902 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 148 — kojom se proračunavaju te točke (logaritmičke tablice sa 10 decimala. Takova je triangularna mreža potrebna i dovoljna za rad sa stolom, koji je kod nas uveden, kao do danas najpraktičniji mjerači instrumenat za ovakav rad. Predpostavljajud, da svaTci čitaoc teoretski pozna radnju sa stolom, govorit du samo o praktičnom provodjanjii poznatih teoretskih pravila i metoda mjerenja. Mjernik napne papir na dasku stola i to pomodu bjelanka jajeta u kojeg se usipa nješto vode i napravi t. z. snieg; zatim na papiru napravi više manje praktičnim a ne matematičnim putem točan paralelogram, koji zatvara sasma točno 500 jutara t. j . čini jednu sekciju. Dalnja mu je zadaća, da trigonometričke točke, koje su mu vani vidljivo označene, prenese najvećom točnošću u tu sekciju. On dobije iz trigonometričkog ureda te trigonometričke točke (odakle ih mogu i privatne stranke dobiti uz neku odštetu), zadane kotama sa sekcioiialnih linija t. j . sa okvira same sekcije — a koje kote tumači priležeći nacrt istih u vrlo malenom mjerilu. Unesav trigonometričke točke na papir, kojih na jednom papiru mora najmanje tri biti a izmedju tih barem jedna takova, da se je moguće sa stolom na uju postaviti, i prelazi na vanjski posao. Očevidno je, da su tri točke, malo za povoljno i propisno kretanje čitavom jednom sekcijom, jer sa triju će točaka (odnosno sa dvijuh) riedko kada moći viditi sav terrain jedne sekcije t. j . motku na svakom uglu medja u toj sekciji ali tako, da mu se vizure sjeku pod propisanim kutem od 60^ do 120° (inače nije jasno prosjecište rajona), pa bile te točkenajzgodnije postavljene. Potrebna je dakle još jedna triangularna mreža, koja će omogućiti, da mjernik može iz te mreže mapirati svaku točku zadatog terraina uz uvjet, da mu se vi- sure sieku pod kutem što bližim pravome. Tu petu i posljednju mrežu pravi mjernik sa stolom ovako: |
| ŠUMARSKI LIST 3/1902 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 149 — Podje van i označi motkama sva ona mjesta, koja mu se čine najzgodnijima za zadovoljenje gori rečenih uvjeta. Te točke mogu biti medjusobno udaljene više ili manje vec prema obliku terraina i prema kulturama (šikara, kukuruze, livada, selo i t. d.) te ujedno pregleda radi pravi prednacrt (eroquis) tih pomoćnih točaka, ove pomoćne triangularne mreže. Po t. zv. izkolčenju tih pomoćnih točaka podje sa stolom van i sa poznatih trgonometričkih točaka mapira poznatim načinom te pomoćne točke, ali uz uvjet, da svaka ta točka bude triput vizirana, to jest svaka točka dobije tri rajona, koja se u jednoj točki presjecati moraju, da nedvojbeno fiksiraju te pomoćne točke. Time je mjernik dobio povoljnu mrežu poznatih točaka, da se može kretati uz navedene uvjete, pa prelazi na predradnje samog detailjnog mapiranja, a to je t, zv. izkolčiv^ anje i pravljenje prednacrta (Croquis-Skizze). Na poseban papir, koji je radi lakšeg kretanja za jednu sekciju sastavljen iz 4 manja arka, prenese dovoljnom točnošću sve točke sa mape na taj papir za prednacrt. Prednacrtu je zadaća, da priličnom točnošću prikaže sve parcele, kulture, imena vlastnika, a osobito mora biti točan u pogledu spajanja kolčica koji su vani udareni. Prednacrt pravi se ovako : Mjernik poeme na bilo kojoj točki i zabije tu kolčić označen rednim brojem 1 (koji se nastavlja do 1000) tako, da svojim kosim položajem pokazuje taj kolčić onim smjerom u kojem će se nalaziti kolčić broj 2., koji će opet svojom kosinom pokazivati na kolčić broj 3. i t. d. a to zato, da radnik (figurant) koji će kasnije te kolčiće zastavom na motki označivati, može kolčiče lahko redom naći. Kolčići se udaraju na svakoj medji bilo kulture ili vlastničkoj tamo, gdjegod se medja lomi — ako je n. pr. pravilno zaokružena, onda se udaraju kolčići tako, da izmedju kolčića ostaje pravac. No ako bi kolčići pregusti izpali a moguće je koordinatno umjeravanje, onda se koordinatuim mjerenjem ova izmjera nadopuni. Svaki taj kolčić dolazi u prednacrt urisan, označen svojim brojem i onako spojen sa susjednima, kako se u naravi po |
| ŠUMARSKI LIST 3/1902 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 150 — njima roedje spajaju. Kolčić se uriše u prednacrt tako, da se mali stolčić (Aussteckung-Tisch) postavi nad ili pokraj kolčida, sjevernicom orientira i viziranjem u najmanje 2 točke, poznate na papiru i u naravi, koje ali stoje pod kutem što bližim pravome, te dobijemo u presječistu tih visura naš kolčić, kod kojeg stojimo. No nije od potrebe svaki kolčić tako točno urisavati obzirom na vrieme, već samo one, koje na temelju drugih ne može mjernik prostim okom na dovoljnu točnost urisati. Jer glavna je zadaća prednacrta, da su vani udareni kolčići medjusobno točno prema naravi spojeni i da od prilike pokazuju (doduše što veću) sličnost oblika parcela. Kada mjernik imade 500—600 udarenih kolčića, onda polazi na mjeru sa stolom, kojim se postavi na jednu trianguliranu točku orientira stol i dade znak figurantu, koji čeka na kolčiću broj 1da digne barjak. Cim ovaj barjak digne, mjernik ga u vizuru uhvati, povuče na papiru rajon i označi taj rajon brojem kolčića. I tako ide dalje dok figurant ne obidje sve kolčide, razumjevajuć se rogom i zastavom, uvjek sa mjernikom. Tad se mjernik premjesti na točku sa koje će moći najviše ili moguće sve kolčiće vidjeti i pod kutom od 60"—120" presjecati na papiru nalazeće se rajone prve vizure. Presječistem rajona za jedan te isti kolčić jest mapiran taj kolčić, koje se točke prema načinu naznačenom u prednacrtu medjusobno spoje i tim opisanim načinom nastavlja se posao do zgotovljenja cijele sekcije. Točnost katastralna mape jest redovito tolika, koliko se prostim okom sa tranzversalnog mjerila čitati dade. Tu i tamo nastane za koju desetinu hvata pogreška (dozvoljena su 3—4 desetine hvata) bilo spajanjem kolčića na mapi, bud kod izvlačenja rajona, bud kakogod, ali je ta pogreška kraj pedantnosti mjernika dosta rietka, a ako pogledamo u naravi medjašne oznake, koje svojom širinom obično nadmašuju mjere niČku pogrešku, to ta pogreška tako rekuć izčezava sasma. Može se dakle potpunim povjerenjem crte sa mape u narav ili obratne prenašati i mape, kao sasma točne, rabiti. Nego ako su crte, koje imamo prenašati sa mape u narav ili obratno |
| ŠUMARSKI LIST 3/1902 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 151 — dovoljno dugačke (na primjer preko 50 hvati), tada se imade uzeti u obzir osušenje papira, koje kod gdjekojih papira i vi´lo dugačkih crta znade biti od znamenite vriednosti. Papir naime dok se napinje, napne se u vlažnom stanju, a kao takav nješto se raztegne i u tom raztegnutom stanju ostane uvjek dok je na stolu, dokle za sve vrieme rada. Kad se izvadi mapa sa stola, povrati se papir u svoje prvasnje stanje t. j . mapa se. je slegnula i svaka je crta nješto manja. Osušenje papira lahko konstatiramo, dočim znamo, da bi jedna stranica okvira morala biti dugačka 800 hvati a druga 1000 hvati. Mjerilo nam odmah kaže osušenje papiia od sjevera prama jugu i ono od iztoka prema zapadu, pa proračunamo li osušenje za 100 hvati (ili ako nam je stalo do površina onda n. pr. osušenje za 1 jutro) koja se pogreška lako uvjek provadja. Kod manjih duljina nema ova pogreška gotovo nikakva upliva, te je ne treba ni u obzir uzimati. U kratko još nješto o katastralnoj reambulaciji : Nove mape, kako su napred opisane, napravljene su kod nas jedan put za čitavu zemlju a te se mape od vremena do vremena popravljaju, prema promjenama kako se u naravi dogadjaju a provadjanje tih promjena u stare mape zove se reambulacija. Jednu te istu mapu nije moguće mnogo puta popravljati, jer postane nepregledna, tada se provede nova izmjera opet. Kod reambuliranja stalo nam je najviše uvjek do točaka odakle se rad započima. Najbolje su trigonometričke točke, ako ih rabiti možemo, ali kao što često biva, potrebne su nam točke bliže i za mjerenje povoljnije, te uzimamo očevidno odgovarajuće točke u naravi sa onima u mapi n. pr. uglove medjašnika, kuća i t. d. Nije ali nikad dovoljno zadovoljiti se sa ovakovom točkom, jer može ona i pogrešna biti, već moramo najprije nju sasma točno iztražiti. U to ime uzmemo si više točaka (3— 4) okolo one koju smo si kao izlaznu odabrali, pa sa ovih točaka mjerimo do naše točke toliku duljinu koliko sa mapa či-: tamo transverzalnim mjerilom. Ovakova kontrola reći će naa\ |
| ŠUMARSKI LIST 3/1902 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 152 — sigurno vriednost odabrane točke prema čemu ćemo, sigurni za točnost, moći dalje raditi. Iz više ovako opredjeljenih točaka, možemo si n toj mapi urisavati nove gospodarstvene potrebe bez bojazni za točnost njihovu. G, Ihjan. Ugarski zakonski članak XXVIII, od 1900. o šumskim radnicima. I 0]3et se obogatila naša struka kod naših susjeda za jedan važan zakon, o kojem nije u ovom listu bilo dosad govora, pa jer je to važan zakon, koji zasieca u šumarstvo, smatram, da ne de biti suvišno, ako cienjene čitatelje u kratko upoznam s tim zakonom. Obielodanjen je u br. 1. stručnoga lista naših susjeda »Erdeszeti lapok« od prošle godine u cielosti. ISTe ću da ga doslovce provedem ; bit će dovoljan i izvadak. Ovaj se zakon dieli u sedam poglavja. Glava I. Obdenite ustanove. §. 1. zahtjeva za svakoga radnika izkaznicu ili kakovu mu drago izpravu po oblasti izdanu. Glava II. O sklapanju ugovora sa radnicima. §. 2—4. štiti i priznaje valjanima samo prema ustanovam ovoga zakona sklopljene ugovore i ustanovljuje, što im ade´ ugovor da sadržaje. Po §. 5. može poslodavac dati radniku u ime putnoga troška najviše toliko, koliko mu iznaša zasluga od 2 tjedna. t;. 6^—9. Sa radnicima, koji stanuju u istom kotaru, sklapa se ustmeni ugovor, ako su pako iz drugih krajeva, ima se ugovor prosto od pristojbe i biljegovine pismeno sklopiti pred svjedocima, koji smiju biti samo činovnici oblasti i šum. činovnici, nu oni nisu dužni svjedočiti, ako nije u smislu §. 1. sklopljen ugovor. Ako se ugovor u dva primjerka piše, svakoj stranki pripada po jedan primjerak; ako samo u jednom pri |