DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1902 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 209 — tanji dielovi toga uzorstabla ne spadaju po svojoj debljini u taj, nego u niži razred debljine Razdioba ciena, odnosno šumskih, pristojba polag debljina jeste po dosadan joj metodi A. iluzorna, jer u većini slučajeva mieša razredne debljine, uporabljujući cienu višega razreda i za onaj dio drvne gromade, koji sbilja tomu razredu pripada, kao i na onaj dio, koji je pao izpod granice te debljine, te usljed toga spada u niži razred, odnosno i u nižu cienu. 4. Uzima u obzir onaj gubitak na kvaliteti, odnosno cieni dužice, koji nastaje ondje, gdje se najljepši dielovi stabla izlučuju za pilanu. 5. Vriednost sječine proračunava iz ^četiriju toeno opredjeljenih činbenika, tako da je u stanju svaki pojedini Činbenik posebice kontrolirati, i u slučaju neunovčivosti sječine posve točno pronaći pogriešku, koja je prigodom izračunavanja vriednosti sječine počinjena. Nekoliko rieči kao osvrt na članak: „Kako postaju naši suharevi". Citajuć nedavno u »Šumarskom listu« od prosinca prošle godine članak gornjeg naslova, upale su mi unatoč liepa razlaganja 0 uzrocih sušenja naših hrasta nekoje dedukcije pisca, a imeuito način, kojim on misli i preporuča, kako da tomu sušenju na put stanemo. Nekanim ovdje i ne mogu da se upustim u razpravu o uzrocih raznih bolestih pa i samog sušenja; znam bo dobro, da mi ovo malo enciklopediČnog znanja iz fiziologije i pathologije bilja ni iz daleka doseglo ne bi izpravnomu i pozitivnom riešenju tih pitanja; ja ću to radje prepustiti stručarom specialistom, koji se naposeb izučavanjem tih zamršenih stvari bave, a meni je jedina namjera sa ovo nekoliko riečih izvesti 15 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1902 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 210 — nekoje refleksije na tvrdnje i zaključke pisca iztaknute u po menutom članku u koliko se s njima složiti ne mogu. Tako nas pisac članka uvjerava — navodno promatranjem u naravi iz izkustva — da nam sa sva ta hrastova stabla sa vrha sušiti pocimlju, a nama je opet iz izkustva poznato, da to sušenje često puta istodobno i od korena počima, što više u mnogom slučaju samo od korena; pa dok se još sve grane krošnje zelene, oborimo li takovo stablo, eto pred nama go tove košnice! Bar kod nas u Podravini tako, pa ako zadjemo u naše podravske lugove pitomačke, gjurgjevačke, novigradske i koprivničke šumarije, u sječi dozrele sastojine Banov-brod, Gjuretinu, Crne jarke, Preložnički berek, Gabajevu gredu ili Panje nadi ćemo svuda takovih invalida i ako kojeg posječemo, sjegurno je skoro svaki od korena i vrha suh i natrul. Ovako će, uvjeren sam, biti i drugdje u starijim, jako proredjenim inundaciji podvrgnutim sastojinam, što će sjegui´no i cienjenom piscu članka poznato biti; medjutim to na stvari ne mjenja, za naše razmatranje dostaje, da smo bolest i sušenje na žalost konstatirali, sad bio mu zametak u korenu ili vrhu. Mi ćemo uzeti za izpravno i mnienje pisca, da je tomu sušenju utvrdjen uzrok u nerazmjeru fizioložkih funkcijah žilja i lišća — dakle kolanja vode i transpiracije hlapećih česti — nas ali više zanima dedukcija pisca i pokušaj kojim nam predočuje i preporuča način, kako bi to sušenje prepriečili*, pa se čudom divi štetočincu, koji mu je nehohotice nepovlastnim kresanjem ovo pitanje riešiti pomogao. Dok g. pisac tako, ja bi s moje strane tomu štetočincu — makar nekršćanski — zaželio da mu prvo ruka usahne, nego sjekirom zamahne, da mi stablo osakati; pa dok on iz nekakovog smilovanja prema tomu štetočincu preda ´pred oštrinom ustanova §. 4. pril. D. K š. z. ja bi blagosivao zakonodavca, kad bi pomenutom §. makar i još koju točku u pooštrici kazne diktirao * Pisao rabi ovdje izraz »predupredili« a miali valjda redi zategnuli ili prepriečili. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1902 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 211 — bio. Eto tako nam se razidjoše mnienja! al me medjutim tješi nada, da bi se nas dva, medjusobno popuštajue, negdje u sredini i složiti znali. Htjedoh samo da naglasim, kako mi se predlog okresivanja — makar i sušom napadnutih grana krošnje — ne svidja, jer po mom mnienjii nema prave svrhe, kao što niti ne pruža garancije, da bi tim postupkom u pravilu prepriečili dalnje sušenje; što više bojim se, da bi u većini slučajeva iz zla načinili gore. Evo zašto: Sama ideja kresanja nije nova i nama je poznato iz povjesti 0 uzgoju šuma, da su već koncem srednjega vieka u Wurtemberžkoj i Nasavskoj bili zaveli neku vrst klaštrenja domirajućih stabala u srednjih šumah, htijuć tako jakost i vriednost debla podići. To je vremenom zaspalo; napušteno istodobno, kako se je uzastopce veća pažnja uzgoju visoke šume navraćati počela i isti se na znanstvenom temelju razvio i udomio. Istom oko polovine XIX. vieka počelo se opet u većoj mjeri s tim eksperimentirati, te su poimence Francezi Courval i Des Cars u srednjošumskom uzgoju osobitu njegu nadstojnom stabalju posvećivali, preporučujuć opet čišćenje i kresanje jednog diela granja. U Njemačkoj su Theodor Hartig i Nordlinger eksaktnimi pokusi u tom smjeru nastojali razjasniti protuslovne rezultate postignute u praksi; Pressler se je takodjer mnogo time bavio kao što Ahlers i Goppert te profesor Robert Hartig i tako se to pitanje još i danas riešava, makar da do sad postignuti resultati samo znanstvenu, a skoro nikakove praktične vriednosti za šumarstvo nemaju; a ne će ju predvidno niti imati, dok praktični stručari mjesto šuma voćnjake ili na englezki kresane parkove gojiti ne kane. Toliko obćenito, a sad da vidimo kako bi stojalo tim kresanjem suhara. Pisac članka veseli se pojavu, što je vidio, da je na rubu posječene površine iztjeralo novo zeleno granje; nii mi smo takove »vodene« izdanke vični gledati i bez da granje sječemo, nama je znano, da su to fizioložka nedonoščad * |
| ŠUMARSKI LIST 4/1902 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 212 — produkt izvanrednih prilika upliva vlage te jačeg svjetla i topline, pa im se za to niti puno važnosti obratiti ne može, pošto im je kako postanak tako i viek kratak i riedko koji odrveni. Pa čemu onda u obde kresati? Ovo pitanje nam se i nehotice i nameće uz bojazan ne ćemo li nanašajuć nove rane stablu više škoditi, nego da ga tako ostavimo. Poznajem hrasta, koje sam pred 15 godina nastupom službe u Podravini suhovrhe zatekao — Bog sam znade kako su dugo već takovi bili — pa ipak im se do danas ni jedna dalnja grana posušila nije; gdje naprotiv drugi još prošle godine zelen na godinu već ni jednoga lista iztjerati ne će. Ovomu sjegurno ni kresanje pomoglo ne bi, a onaj ga prvi kako vidimo ne treba Uz to sam više nego osvjedočen, da će u najviše slučajeva nastavša rana, makar gladka bila, unatoč tomu što će kambium svoju učiniti, da joj rub obraste, pa sve da ju i eterom kamenog uglja namažemo, ipak vremenom uplivom vlage morati postati leglo i zametak Hjmenomiceta (Poljporus, Trametes, Thelefora i t. d.) u obće gribova, koji će onda svoj razstrojni posao preuzeti. Za dokaz toga trebao bi i opet samo zaci u naše podravske lugove — a bit će ovako sjegurno i drugdje — pa će mo se na žalost i previše uvjeriti, što je nesretno kresanje štetoeinaca od množine naših skupocienih hrasta načinilo. Sam Bog ga pitaj, kako se je gore popeo? Na brzu ruku u strahu pred lugarom — većinom po noći — zasjekao je ili zapilio samo djelomično teški ogranak, koji se je težinom odciepio i sobom odlupio od stabla i koru s drveta često na metar, dva i više! Pa dok stručara s pogleda na njegove, tako osakaćene miljenike srce boli, zazire i trgovac iz bojazni od kupa istih. Pa unatoč svemu tomu pisac članka kao da odobrava taj opaki posao štetočinca, ili mu se bar u toliko neprotivi, dok ustaje proti ustanovam §. 4. priloga D. Sad konačno uzmimo, da smo poslušali savjet g. pisca, pa za nuždno našli i dali okresati krošnju naših suhovrstnih |
| ŠUMARSKI LIST 4/1902 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 213 — hrasta, pa recimo da nam je taj eksperiment uspio bez nastupa gornjih štetnih poshedica, za koje se mi bojasmo. Pitajmo se što smo postigli? U tom najboljem slučaju recimo, da smo produljili viek životarenja stablu, koje će i onako za kratko vrieme sa svojim drugovima žrtvom pile i sjekire pasti morati. Čemu onda teški i nespretni posao kresanja? tko i što 6e nam vratiti troškove ? Resumirajud sve navedeno vidit će mo, da se kresanje suhara rentirati ne može — a to smo htjeli dokazati — pa kad je već govor o njima, onda bi prvo opravdano bilo da ih, ako su u dozrelim sastojinama, još ono kratko vrieme što im je živjeti, netaknute pustimo, dok sa ostalimi do sječe dodju, ili ako bi baš pogibelj nagla uništenja u odvlaci bila, da ih kao i one u srednjodobnih i mlađjih sastojina preborom izvadimo i unovčimo dok su još što vriedni. Dobroj stvari će mo daleko više poslužiti, ako mjesto jalova posla krparenja ovakovih bolestnika radje za budućnost budemo nastojali predusresti i onemogućiti tu pogibelj sušenja još prvo zametka time, sto ćemo tlo na kom želimo hrastove sastojine uzgajati u slučaju mogućnosti i rentabiliteta odvodniti, u protivnom na pustit ćemo tamo u obće uzgoj hrasta i dati mjesta jasenu, jalši i sličnim vrstima, koje to ljube, pa će nam takodjer dobro doći. Za uzgoj hrasta ostati će i naći će se medjutim još uvjek dosti prikladna mjesta i tla. Ovo posljednje valjati će naposeb u gospodarstvu imovnih obćina, gdje valja skrbiti za svakdanje potrebe gradnje i goriva domaćih pravoužitnika. Ovim nisam ništa nova iznesao, htjedoh samo — kako uvodno spomenuh — kad je već nabačeno pitanje i s moje strane koju dodati, sve u dobroj nakani, da se razumiemopojmovi razbistre na uhar naših zelenih šuma. R. Rukavina. |