DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1902 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 214 „ Forstliche Dummheiten" eine B´usspredigt fiir unsere Griinrocke — napisao Carlo Eduard Ney. Kad sam čitao oglašenu ovu knjigu, nisam dugo oklievao da ju pročitam, sjećajuć se brošure od istoga pisca: »Schablonenwirtschaft im Walde«, pa sam se nadao, da ću mnogo dobro zrnce nadi u toj obsirnoj, strukovnjačkoj raspravi. Obširna je morala biti, jer stoji 4 K. 80 fil. Nu ako sam ikada bio iznenadjen, kad sara primio od stotine knjiga koju u ruke, to sam ovaj put bio iznenadjen i dugo sam okretao knjigu na sve strane, nije li se knjižar prevario, pa u zelene korice s naslovom naručene knjige ušio prevod Eneide ili slične pjesni. Nisam mogao pojmiti, da bi mogla biti ovako ozbiljna stvar u stihovima pisana. Ali ad rem. Pisac te knjige nije nam nepoznata ličnost Osim članaka po njemačkim strukovnim listovima napisao je knjigu o gojenju šume za početnike sličnu Landoltovoj, gore spomenutu brošuru, zatim: die natiirliche Bestimung d. "VValdes uud d. Streunutzuug, te: Wald und d. Quellen, a početak knjigi gornjega naslova imademo tražiti u njegovom članku u »AUg. Forst u. Jagdzeitung« od g. 1870., gdje je nanizao nekoliko grieha. I što sam dalje naručenu knjigu čitao, tim sam ju teže iz ruke puštao; sve to više me je zanimala. Znadem, koliko ih imade, koji ne vole stihove ma bili oni i najnježniji ali sam uvjeren, da bi se i neprijatelj stihova odlučio, da pročita tu knjigu, jer se lagano čita. A zašto je pisac baš u stihovima tu knjigu napisao, kaže zato, jer je često u stihovima štošta slobodno reći, što u prozi nije, a ako je gdje pretjerivao, neka mu se oprosti. Knjigu je pisac razdielio u devet poglavlja, koje ćemo redom proći da čitatelj, komu ta originalna knjiga i bez dvojbe svoje vrsti jedina, ne dodje do rukuh, dobije pojam o njojvolju, da ju u originalu pročita, jer bi mogla po mom skromnom sudu biti dobar provodič i učitelj. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1902 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 215 — Prvo poglavje posvećuje čitatelju. Gluposti i nesmisala, veli, gotovo donekle mora da bude na svietu, jer bi čudno sviet izgledao, da je sve pametno — ne bi se ni nasmijati mogli, ali opaža kod zaključka 19. stoljeća, da imade malo previše tih gluposti u obće, po gotovo u šumarstvu, gdje im ne ima mjesta, — a to je neoprostivo. Šumaru su »tolike znanosti poznate, učio je matematički misliti, ekonom je, učio je grčki i latinski«, a nije kao drugi prikovan uza stol, odkuda mnogi nesmisao izidje, nego ako mu se ne svidi dulje sjediti, baci pušku na rame pa u šumu. Pa ipak počini mnogu glupost. Pisac je o tom u samoći u sumi razmišljao i našao uzrok, da je često jedan izključivo samo šumar, a drugi opet samo lovac, te se nezna akomodirati drugim odnošajem. Tomu da su kriva često samostalna učilišta, da ne dolazi u doticaj s drugim ljudima, znanostima, nazorima. Drugi opet nije stvoren za šumara, nego je došao u tu struku kao Poncij u Credo. Treća je pogrieška ta, što mnogima manjka izkustva, a tomu većina nije kriva, jer nema novaca da putuje. Četvrta pogrieška je u tom, da je mnogomu knjiga što vragu tamjan; najnoviju knjigu što imade, tu je baštinio od otca, pa tako se ne upoznaje s nazorima drugih ljudi. Mnogi ne Čita povjest svojih šuma, ne traži, odkale su sadašnje pogrieške nestale, a ako je i zavirio u osnove, misli da su samo zlo prevadjane, pa opet dalje po istom kalupu teše. Drugi ako čita, ubuši se opet u knjige tako, da bude sličan onom Iječniku, koji je bolest izliečio, ali je bolesnik morao umrieti. Ima ih, koji se drže starih regula kao svetinje, a drugi opet čim se što nova iznese, odmah to u velike provadjaju, pa naprave i veliku glupost. Cesto i sa učiteljske stolice mnoga glupost izadje, koja se dakako u praksi provesti neda. Sa zelenog stola da mnoga glupost izadje: denn zum Schreiber ist der Forstmann — Naehgerade fast geworden pa je već i nervoznost toga »obrta« (Haudwerk) poprimio. Kriv je često i obseg revira, da šumar ne dospije svagdje da prigleda, nego mora da prepusti to lugaru, često vrlo važne stvari, kao kulture. Nekad je i moda kriva mnogoj gluposti, |
| ŠUMARSKI LIST 4/1902 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 216 — a nekad i lienost. Svrha ovih stihova mu je, da članovima zelene struke pokaže ogledalo. On ne će nikoga da vriedja, jer osobe ga se ne tiču, samo stvari, pa se nada, da de koga ipak izliečiti; koji se bude na to srdio, smatra to najvećom gluposti. II. Gluposti kod odredjenja gospodarstvene svrhe. U tom poglavju udara na one, koji misle, da se nemaju obazirati na želje, nakane i ciljeve gospodara šume, nego koji hode po svojem defu da gospodare sa šumom. Šuma imade raznovrstnu svrhu: da ustavi živi piesak, lavine, bujice, poplave, odvale, da uzdržaje izvore, služi za lov, za zabavu, šetnje, zdravstvene svrhe. Nekome služi šuma da imade sirovine za tvornicu, gorivo za talionice, tvornice stakla, žeste i dr. Negdje imade zadovoljavati potrebi na gorivu, gradji i toliko drugih ciljeva, pa ipak imade ljudi, uvaženih strukovnjaka, koji su potrošili more tinte na dokaze, da je šumi jedan jedini cilj izuzam obranbene šume (Schutzwald) kroz produkciju i unovčenje drveta povećati imetak posjednika, dakle najveći čisti prihod, jer da šuma nije ništa drugo nego poduzeće kao svako drugo Da je nekada i to na mjestu ne poriče pisac, ali ga tu vidimo kao velikog protivnika Pressleru i dr. a udara na matematiku i njezinu preveliku uporabu u modernom šumarstvu. Naročito država ne smije da stoga stanovišta ide, jer kad bi na to išla nebi smjela graditi ni ceste, kanale, željeznice, jer to ne pruža nikakove neposredno čiste dobiti, da tako i šuma, naročito ako sirovina odlazi U inozemstvo, a ako se kod kuće upotriebi i izradjuje te istom gotova roba izvaža, koliko ostaje u zemlji zasluge radnicima i svima, koji su oko toga zaposleni. Jer narod je pravi vlastnik državnih, zemaljskih šuma. A takoone obćine, koje su mislile najveći dobitak iz šume izvući, došle su do novaca, kog su brzo potrošile a posije ni novaca ni šume. Zato je nesmisao propisivati vlastniku šume, koji postotak mora da iz šume izvuče. Tako je nesmisao držati se sliepo onoga uzgoja šume, koji momentano izbacuje najveću |
| ŠUMARSKI LIST 4/1902 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 217 — dobit, jer danas se šuma guljača najbolje izplaćuje, sutra nema vriednosti; sad se ovaj sortiment traži, a kad je drvo do toga doraslo, izgubio je vriednost. Laliko se zabaše u gluposti, ako n. pr. za volju danas tražene četinjače iztisnemo hrastovim i t. d. Tako su prije bili kolci za vinograd silno plaćani, maksimalnu čistu dobit nosili, pa tako se je u Elsasu dogodilo, da su mnoge visoke šume pretvorene u niske kestenove. Danas je ciena hrastovog kolja pala, jer su to kolje istisnuli jelovi kolci. Takodjer se je i akacija, na dobrom glasu, stala saditi, gdje joj mjesta nema, ne predvidjajuć, da će ginuti kroz mrazove i uši. Navodeć, da se radi najveće čiste dobiti visoke šume pretvaraju u srednje, očito šiba na Borggrevea. Nema dvojbe, da se snižavanjem obhodnje snizuje vriednost šume. III. Omalovažavanje gospodarstvene svrhe. Imade šumara, kojima je malo stalo do svrhe, za kojom šumovlastnik najviše teži, a kojoj mora da šuma služi, ne pazi se ni na obranbene šume, koje se nekad čistom sječom sieku, lišavaju se listinca, koji imade da sustavlja navalu vode, ne pazi se na uzdržavanje snage tla, da na koncu šuma ne odgovara onoj svrbi, za koju se mora uzdržavati. Nesmisao je uzgajati čiste bukove sastojine, jer se slučajno dobro unovče u neku svrhu, te po tome kalkulirati na budućnost, a svrhu, da se za potrebu gradje i obrta uzgoji prezrieti, te uzgajati bukvu na stojbini, gdje bi hrast dobro uspio. Medju inim glupostima, navadja i tu, što se često ne pazi ni koja vrst drva ni na kakovoj stojbini se uzgaja, osobito se to opaža mnogo kod hrasta lužnjaka i kitnjaka, koji se sade, gdje mu drago, kako zgodno veli: Werden beide Eichenarten Uber einen Kamm geschoren, pa zato uzrastu, razna grbava, rašljasta i granata stabla, jer im stojbina ne odgovara. Sjeme" se naručuje kod trgovaca, koji dostavljaju, što im je zgodnije, čega imaju, cer, lužnjak kitnjak, i to se sve u djuture sadi. Kod četinjača se opet ne pazi na udaljenost kod sadnje, |
| ŠUMARSKI LIST 4/1902 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 218 — osobito odkad je matematičk i dokazano, da veća udaljenost osjegurava vedu drvnu gromadu, a tu je posljedica, da se stabla ne Čiste od grana, da napokon nisu za drugo, nego za produkciju dasaka za sanduke. Velika je to šteta kod skupih vrsti, borovca i kod sadnje na liumke. Dalje govori o raznim glupostima kod kultura, naročito mi je istaknuti to, da se pojedina prazna mjesta popunjavaju, kao u razne sastojine smreka u svrhu, da sačinjava dio glavne sastojine, dapače u srednju šumu medju izbojke iz panjeva (korena) kojih nakon 40 godina više nema a smreka ostaje osamljena, granata sve do zemlje, ništa nego loša roba. I takovo umetanje, takova nespretna hrpimična kultura dovodi do uzgoja loših stabala usljed borbe na okrajcima ovakovih hrpa. Ima ih opet, koji omalovažavaju pravu svrhu šume radi lova, kao da je lov svrha šumskog gospodarstva, Navadja slučaj gdje je jedna hrastova kultura bila ogradjena, a dotični šumar (Oberforster) rekao: Niichsten Winter wird das Gitter Aufgemacht, denn meine Hirsche Lass´ ich doch der dummen Eichen Halber sicher nicht verhungern. A da imade dosta takovih slučajeva, gdje se ne pazi, da se reducira divljač radi kultura, bit će svakome poznato. IV. »Schlagw6rterwirtschaft«. U tom poglavju govori o raznim vrstima gospodarenja i u šumsko gospodarstvo zasiecajućim radnjama. O potrebi arondiranj a posjeda govori obširnije, samo se ne slaže stime; da se svaka kupljena čestica odmah pošumi bilo to na mjestu ili ne. Pošumljenje (Aufforstung) valja samo ondje, gdje ima mjesta tomu ; i tu se često gluposti rade. Imade n. pr. pošumljenih šumskih livadica, koje su bile kupljene kao enklave dapače smrekom pošumljene, koja ne trpi ni travice, i- fako je oduzeto divljači lagodno mjestance paše i napajališta, a da takovo pošumljenje riedko uspije, ima dosta dokaza. Pa kad |
| ŠUMARSKI LIST 4/1902 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 219 — divljač ne nadje više trave na livadi, ide dalje i ošteduje mladice i što nadje. Nekad se pošamljuju seoski pašnjaci, za koje je očito, da su potrebni, od nužde baš žiteljstvu, samo da se pošumljuje. Pa se nekad i obratno radi. Strma mjesta, koja bi se morala pošumiti, da se ne odronjuju, da se zaustavlja bujica vode, puštaju se za pašu, dočim se mjesta, koja su svojim položajem kao plateau´i, ustavljaju vodu i koja bi se mogla upotriebiti i bila bi nuždna za pašnjake, pošumljuju. Konservativno gospodarstvo vodi takodjer do gdjekoje gluposti. Deviza toga gospodarstva je opreznost, jer da je ona mati mudrosti. Konservativci prenisko procjenjuju, preniski postotak prirasta uzimlju i tako se ne dolazi pravim putem do rezultata, mora se još obhodnja povisiti usljed te niže procjene. Konservativac ma da je osnova i dobra, ne usudjuje se posegnuti u glavnu sastojinu, da ne bi sklop prekinuo, već sieče potišteno bez obzira, izplaćuje li takovo drvo troškove. Konservativac, da ne bi sunce naškodilo mladomu naraštaju, vodi odviše slabe prozračne sječe (allzu dunkle Samenschliige), pa se usljed toga često mnogi podmladak izpod oplodnih stabala isuši, jer ova zahvata svu oborinu, i tako vidimo mladik samo tamo uspievati, gdje je jače proredjeno, da je mogla kiša doprieti do podmladka. Pod tim´ naslovom ne tangira pisac Hartigov konservativni sjek i njemu sličan Seebachov modificirani način za bukove visoke šume, koji je način prestao, jer nije vodio k cilju, te imade samo historičku važnost. Gospodarstvo u veliko (grosse Wirtschaft) ima svojih loših posljedica, naročito koncentriranje sječina. Nekad su nuždue tu željeznice, spuzaljke, koje progutaju sav prihod, a tako stra,da i proreda, jer sastojine dodju kasno do prorede. Gospodarstvo na malim površinama nekada se pretjeruje. Tu se ide bilježnicom okolo i bilježi, sad´jOvu čistinu pošumiti, sad iz ove hrpe mora nekoliko stabala, sad odanle, i to vjekovito traje, nema osnove, da se na cieloj jednoj doličnoj površini sve provede, što je nuždno, nego se krpari. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1902 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 220 — Prije uporabljivano t. zv. gospodarstvo u drugoj period i (Wirtgchaft in d. zweiten Periode) kod jele takodjer je bilo uzrokom mnogim glupostima Važno je, gdje se mnogo puta ne pazi na vadjenje stabala, koja sastojini smetaju, t. zv. Krebsholzer, naročito ako je sastojina odraslija, pa se kroz rušenje i izvoz naprave prohodi, koji se tako lahko ne zatvaraju, i dadu vjetru maha. Za stabla, koja ne trpe sjenu, zasjenu (Lichtholzer) odviše se to svojstvo strogo uzimlje. Da hrast i jasen ne trpe sjene, vee bi ih davno nestalo tamo, gdje se šuma priebor lo sieče, a mi nalazimo pače, da se u starim sastojinama stvara podmladak, komu dugo sjena ne škodi. Ako imade slučajeva, gdje podmladak ngine, ne mora to biti odmah kriva zasjena nego mršavost tla ili zlo birana vrst. Navadja primjere iz Spessarta, gdje se do 15 godina drži hrastov podmladak u zaštiti starih stabala. Ali kao da je zaboravio na tu okolnost, da se često moraju stara stabla maknuti čim prije moguče radi toga, što se sječom tih stabala i izvozom silno uništi podmladak čim je stariji, tim jače. pa dobijemo plešine, proplanke. Tako se pretjeruje kod stabala, koja trebaju zaštite (Schattholzer). Jela, za koju drže da treba najviše zaštite, raste brže u otvorenom položaju, ako nema drugih zaprieka, kao ozeba, položaj, žega, jer joj u sjeni manjka vlage, koju zaustavljaju zasjenjujuća stabla. Podsadjivanje jela ili smreka sa hrastom drži za veliki nesmisao, jer hrast svojim lišćem prieči u rano proljeće toplinu, što prikraćuje ljetni rast, a kod smreke koja ima plitko korenje, dolazi još i ta okolnost, da ne pušta vodu do dubokog korienja hrasta. Posije stigne smreka hrast i otimlje mu svjetlo, a za kojih 60 godina i preteče ga. Poljepšavanje šume vodi takodjer do nesmisala. Liepo je vidjeti pojedine grupe smreka, ili uz put. Ali ta liepa aleja je takodjer uzrokom, da se put nemože nikada pravo osušiti, pa je valjda bolje imati suh put bez aleje, nego blatan s alejom, kao što je i glupost saditi trešnje, koje se u susjedstvu visoke šume bez dvojbe nemogu razviti, te samo je trošak uzaludan. |