DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 273 — ; „Forstliche Dummheiten" eine Busspredigt fiir unsere Grunrocke — napisao Carlo Ednard Ney. (Svršetak). V. Ne predvidjati posljedice (Mangel an Voraussicht). Ne predvidjati posljedice znaci — ako šumar n. pr, primjesa jednoj vrsti drveta drugu vrst, koja joj posije znatno škodi — da ne misli na ono, što bi se moglo dogoditi. Navodi nekoliko vrsti miesanja. Mješati se neke vrdti mogu, samo treba ih pametno miešati. Na pr. bor i grab. Ako želimo bor odgojiti do prave gradjevne vriednosti, treba oko 140 godina, a grab kad dodje do 70 god. (i 80) ide natrag. Ako ih mješamo, to ne smijemo u jednakom razmjeru, jer smo prisiljeni grab prije izvaditi, a na taj način demo dobiti praznine. Zato treba da bude bor pomiesan u takovom razmjeru, da ne nastanu te praznine, da posije, kad bor ostane sam, sve izgleda kao proreda. Negdje je običaj umetati hrast u tri put stariju bukovu sastojinu. Varaju se i oni, koji misle, da mora ariž na čistinama posadjen radi svog brzog rasta dostići glavna sastojinu ; nije ni onaj mislio na posljedice, koji je dao uz put na ariže privezati jakom špagom krpice, da plaši divljač. Konac se je usjekao u koru i ozliedio ga; mjesto da je ariž očuvan, ozledjen je. Ne valja radi zaštite proti divljači prejako mazati stabla, jer lahko postanu suhovrha i grbavo rastu. Velika je pogrieška saditi na pr, jedan red hrasta, a šest redova bora, jer hrast propane a iz borova ne bude čestitog drveta, i biti ćemo iznenadjeni uspjehom sadnje, ako mirne duše obično posadimo žir tamo, gdje je mišja rupa jedna do druge (treba žir močiti u karbolnu vodu, ili trovati ih), ili ako se biljke sade tamo, gdje je zemlja puna ličinka od hrušteva. Kod osnivanje šumskih vrtova počini se dosta gluposti. Gdjegod se nadje mjestance, tamo se često osnuje vrt, bez obzira na zgodnost, trošak i potrebu, te se mnogo puta utaman liepa svota novaca izbaci. — Cesto se grieši u mješovitim |
| ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 274 — sastojinama, kad se drži, da je hrast ipak hrast, makar kakov bio, što ne stoji, jer je vriednija zdrava i liepa bukva, nego loši hrast, pokvaren od mraza, raka, grbav i t. d., jer je kao gorivo manje vriedan od bukve. — Kod polaganja puteva ne pazi se često na budućnost puta, a dolazi se do nespretna puta, ako se odviše uzimlje u obzir razdieljenje šume, pa se dosta puta s toga nespretno polože putevi. VI. Šumsko gospodarsto po šabloni (Schablonenwirthschaft). Šablona, veli pisac, još je najpogibeljniji kukac šumski. Istina je, da je neobhodno potrebno onima, koji ne znaju, ili su lieni da sami misle, koji su si svu mudrost iz regula stekli, da imadu šablone, po kojima će raditi, ali nije to za šumara, kakov mora danas da bude. Po šabloni se n. pr. vadi iz hrastove sastojine sve mehko drvo, a da to nekad nema smisla, i od kolika uštrba to može biti, dokazuju i kod nas ne riedke loše prorede, gdje je mnoga praznina nastala usljed toga, što je tamo bilo mehko drvo, koje se je po šabloni moralo izvaditi. Osobito se udara po grabu. Velika je glupost, ako se kod prorede po šabloni sječe odozdol, t. j . sve potišteno. Kroz to nastane ta mana, da se stojbina rieši zaštite (Bodenschutzholz). Krošnje glavne sastojine, kao kod bukve, se razšire i zahvate svu oborinu, koja se sklizne niz gladku koru dolje i ograniči na vrlo malen prostor, te se stvara nezreli humus, koji je za budući podmladak od male koristi. Da se pako više pazi na zaštitu tla a dirne malo i u glavnu sastojinu, ali oprezno, dalo bi se mjesta uplivu zraka i oborina, humus bi dozrio i priredio se za budući podmladak, a tlo bi bilo dovoljno zaštićeno. Pisac veli, da su to već odavno pametni šumari radili, samo su tomu u novije vrieme dali |,đrugo ime. Tu on valjda misli danski, odnosno francuzko-danski način prorede, t. zv. eclaircie en haut, prozraka u visokom drveću, a imade svrhu, da se u što kraćoj obhodnji odgoji što jače drvo |
| ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 275 — Velika se glupost često dogodi sa sječom zaostalih starih krošnjatih stabala (t. zv. Protzen), kad se ne pazi, koja da se sieku, jer se i time naprave takove praznine, koje pokvare bonitetu tla i sastojine. Zato treba dobro ogledati svako stablo koje se misli posjeći, dane bi lahkoumnom sječom ostalanakažena stabla od razcjepine i t. d. Velika se i inače šteta pravi podmladku odraslome ako se sieku granata stabla, da se prije ne oklastre, jer takvo stablo padajud lomi sve, pa eto praznina koje se ne dadu izpraviti. Nekad se ne pazi opet ni na oplodnu godinu, već se stabla, koja bi mogla do godine bogato sjemenom roditi, prije ruše, i tako smo prisiljeni pošumljivati umjetno, sto je opet trošak. — Ima godina, gdje su motke (debelo kolje) za hmelj u visokoj cieni i smreka se dade proredom krasno unovčiti, ali dodje i doba, kad su bez vriednosti, kad hmelju ciena pane, da se onda stari kolci radi štednje iznova šilje, i tako se krpari. Nesmisao je dakle, ako drvosječna osnova nalaže proredu, po šabloni istu provesti, makar kolje i ne imalo nikakove ciene. — Jer se ne predvidja ništa, ne pazi se ni na to, kakova vrst dolazi na kakovu stojbinu, da na pr. smreka dodje na tlo, koje odgovara boru, ili bor na mjesto hrasta. Stvaraju se čiste sastojine ondje, gdje bi odgovarale najbolje mješovite, pa kroz to nastanu ´razne nezgode elementarne i od zareznika. VII. Nepažnja na novčano pitanje (Missachtung der Geldfrage). Već je u naslovu II, kod izbora gospodarstvene svrhe pisac obširno razpravljao o novčanom pitanju, o čistom prihodu, pa i u ovom poglavju naglasuje, da se naročito kod uprave državnih šuma ima interes pučanstva slagati sa ciljem gospodarenja, koje ide za najvećim dobitkom, te da se ni jedno ni drugo ne smije s uma smetnuti, nu posljednje u dvojbi podrediti potrebama pučanstva, koje je napokon pravi vlastnik šuma. U punim oplodnim godinama, gdje bi žirovina mnogo pomogla žiteljstvu, a i liep dohodak doniela, pretovare se |
| ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 276 — nekad tržišta robom, da drvo ne dodje do prave ciene, a kad je silna nužda na drvetu, ne sječe se ništa, jer se drži osnove, kao da se ne može osnova za jednu, dvie godine malo promieniti. Ako i jest sječa´inače u redu bila i opravdana, ali financijalno uzeta bila je nesmisao, jer je n. pr. u prvom slučaju mnogo drveta otišlo jeftino u inozemstvo, odkale ga kao gotovu robu skupo plaćamo, a u drugom smo prinuždeni kupovati robu iz inozemstva; nezna li se uzdržati ravnovesje domaće industrije, šteta je to svakako po pučanstvo. Takodjer je financijalna bezobzirnost, - ako se veleprodaje provadjaju tamo, gdje imade domaćih konsumenata, ciglana, ugljenika, obrtnika i dr. koji bi veći dobitak dali od kupca kod veleprodaje. Isto tako imade bezsmislenib maloprodaja, ako se prodaje drvo naročito u udaljenim slabo pristupnim šumama a u malim količinama, jer je prema tomu dovoz i radnja skuplja. Nesmisao je, da se nude na prodaju pojedine vrsti, koje se samo u nekim tvornicama traže, te ne mogu doseći željene ciene. Ako se hoće nuždan i valjan obzir na financijalnu obranu gospodarstva uzeti, moraju se uzeti u obzir godišnje konjunkture tržišta, koje moraju biti temelj cieni drveta, jer se ne riedko dogodi, da se kod nizke prociene kupci dogovore i vlastnik ostane prikraćen. Glupost je, kad se bez obzira na potrebu proizvadja gradja tako slabih dimenzija, koja se kao neuporabiva na koncu gore plaća nego gorivo. Pa se onda još neki i hvali time, koliko je gradje producirao, ali o postignutoj cieni mudro šuti. ~ Nekoji ne dopuštaju listinac uzimati iz jaraka i uvala, a nije li to probitak, aKO se taj listinac proda i tako kupci sami očiste jarke, koji se moraju inače na vlastiti trošak očistiti, jer voda nema odtoka. Pisac spominje brošuru svoju : »Die natiirliche Bestimmung d. Waldes und d. Streunutzung« (g. 1886.) u kojoj se bori proti oduzimanju listinca, ali naglašuje, da je u praksi mnogo doprinjeo, da se je listinac puno manje krao time, da je davao i dozvoljavao sakupljanje listinca na onakovim mjestima, gdje listinac nema svrhe, a takva su mjesta: grabe, gudure i pro |
| ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 277 — sjeći. Dosta je poznato, da se kod kultura uzimlje mnogo puta slab obzir na financialno pitanje. Samo neka kultura uspije, za trošak se ne pita. Imade raznih metoda sadnje biljka, kojima se ne može poreći uspjeh, samo jesu li sa financijalnog gledišta opravdane, to je drugo pitanje, jer ima i puno jeftinijih načina, koji vode k cilju ; koji se većinom i prakticiraju. Veliki je nesmisao sadnja po vrpci, da bude svaka biljka na milimetar jednako odaljena od druge. Takova igračka je skupa i ne daje šumi onoga naravnoga izgleda, a da dodje biljka kroz tu točnost često i na nepravo mjesto i mora uginuti, to se ne pita, samo da se zadrži matematična točnost. VIII. Pretjerane štednja (Uebertriebener Fiscalismus). Kao što su u predjašnjem poglavju žigosani pretjerani troškovi, tako prigovara pisac pod gornjim naslovom protjeranoj štednji i navadja pojedine primjere, koji se očituju osobito kod kultura, kao kod sadnja u kamenitom tlu; samo da se što jeftinije i brže obavi: izčeprka se prstom mala rupica, u koju se Jadna biljka utisne, koja se, dakako, ne prime i nastaju velike praznine ti sastojini, a da kune tad šumar — Gottverdammtes Werkzeug — sadnju na letvice (Zapfenbrett). U razsadnjacima toliko puta mraz ofuri biljke. Zašto ? Jer se štedi sa jeftinim pokrovom. Iz štednje ne poduzimlju se mjere proti miševima, koji mirno nište čitave kulture ; a da se za razsadnjak nova površina krčiti ne mora, ostavi se stari, makar bio pun ličinka hruštevih. Kroz pretjeranu štednju sade se biljke na velike razmake, a kroz to dobijemo granata stabla (astigen Schund), a pisac je uzalud u jednoj branjevini tražio hrast, za koji mu rekoše, da je tamo sadjen. U analima je našao, da je sadjeno 60 L. na Hektar, pa nije čudo, ako ga nije našao, jer ga je većinom divljač pojela, gdje se u nas i 600 L. sije. Štednja, da se naprave putevi i transportna sredstva, nije umjestna, jer se to isplati u višoj cieni na drvetu Mnogi hoće, da mu se put i druge kommikacije u par godina isplate, ne računajuć, de to povisuje cienu i vriednost šumske glavnice 20 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 278 — u obće, pa u tom ved leži odšteta. Vrlo se vara onaj, koji slabo plaća radnike, da štedi, jer dobije obične radnike, koje neće drugi da uzimlju, a stalni i čestiti radnici ne idu na slabu plaću. Tako je i sa čuvarskim osobljem. Slabo plaćeni lugar riedko je vieran i više napravi štete, nego bi iznašao onaj višak plaće, s kojim bi ga zadovoljili, da pristojno živi. — Ni kod nas u Hrvatskoj nisu u tom pogledu svagdje uredjeni odnošaji; i u ovom listu bilo je dosta puta o tom govora, a gdje kojoj gluposti nije krivo neznanje činovnika, nego oduzimanje ambicije, nehaj, ako vidi, da ne postiže cilja, da je zapostavljan. Ne ću da prekoračujem granice ovoga članka, niti da pišem utaman. — Smiešna je štednja, ako se traži taksa za branje jagoda i drugih šumskih plodina (izuzev žirovine) i sam se sjećam, da je jedan sad pokojni šumar brao hebdovinu. Nekoji se izgovaraju, da se tim daje prilika podmetanju zamka za divljač, nu čini se, da se baš ne će nitko usuditi zamke podmetati tamo, gdje se beru jagode i dr Na to se pisac silno srdi, da nazivlje: Unfug, und "ne ausserst schwere Schadigung An den eig´nenes Volkes Wohlstand, a narod, komu kroz to koja krajcara kapne, smatra to za šikanirenje i osvećuje se gdje može na šumi. Zabrana uporabe nekih staza, sgrada takodjer je pretjeranost. Ta i kod nas se je prije za Granice plaćao t. zv. Uebertritt. Mnogo drži šumu i ljubav prama njoj, pa je neoprostiva pogrieška ako se brani poštenom svietu užitak šume, ako se planinarom brani, da si urede koje zgodno mjestance, izletnicima za izlete itd. Spominje još protjeranu strogost, koja je često uzrokom požaru šume, da ljudi iz osvete šumu pale. Takov jedan slučaj je i meni poznat, gdje je šumar nepravedno u svojoj strogosti postupao ; za kratko vrieme mu je gorila najljepša branjevina. Ne mogu a da se ovom zgodom ne taknem jedne stvari, koju bi trebalo po mojem mnienju kod nas ublažiti. Tiče se držanja koza Kao sin Like razumijem važnost odredbe vis. vlade glede držanja koza za Liku, pa i sam uspjeh to dokazuje, ali ne razumijem, zašto je držanje koza zabranjeno u drugim krajevima. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 279 — Iraade sirotinje svagdje, koja upravo živi od dvie-^tri koze, pa mi je samomu težko, kad ju moram iz šume tjerati, gdje samo na glogu i kržljavom grmovlju brsti. Ako je Vis. vlada dozvolila naredbom od 18 kolovoza broj 59.449 ex 1894. držanje koza u požeškoj županiji u većem broju pače, jer je to »prava blagodat za siromašnije pučanstvo«, ne razumijem; zašto je to zabranjeno kod nekih imovnih obćina, koje koze izključuju iz pašai´ije. Direktno nije zabranjeno držanje, ali se ne puštaju u šumu, pako nije velika razlika. Tako bi se dalo odmoći i propadanju ovaca, toga važnoga vrela dohodka kod našeg naroda otvaranjem zgodnih predjela za pašu i sniženjem pašarijske pristojbe, da neradimo po onoj: fiat lex pereat mundus. Zadnjim poglavjem: IX. Modne gluposti, zaključuje pisac ovu knjigu. Moda baš nije kod naše struke našla široko polje, ali ipak imade stvari, s kojima kao da je moda ravnala, a ja bi rekao: kao da je manija i navada. Netko n. pr. rodjen u predjelu četinjača, zavoli te i uvadja ih u hrastovim predjelima. Nekada dodje vrieme, da se koja vrst razviče, reklamira, pa se sadi na sve strane. Ove godine dodje u modu ariž, do godine jasen itd. To se najpače tiče eksotičnih vrsti vrsti, kao Pinus rigida i maritima, Abies Donglasii, Juglans nigra, Acer californicum i dr. To se sve sadi u veliko, bez pokusa u manjoj mjeri. I vrsti uzgoja prošle su svoju modu. Dalje navadja pisac još mnogo slučajeva gluposti, koje smo upoznali u prošlim poglavjima, pa ih ne ču da i ja opetujem. Time sam svršio ocjenom te knjige, koja 287 strana obsiže. Nehotice sdm otegao ovu moju referadu, ali nadam se, da mi to ne če nitko zamjeriti obzirom na zanimivost ove knjige; imade i kod nas dosta toga sto bi trebalo izpraviti. Možda ću ovim sklonuti pojedinca da nabavi ovu knjigu. Ova brošura mnogomu će oči otvoriti, jer nije u vjetar pisana, pisao ju je vrstan čovjek; on ne nabraja suhoporno samo pogrieške, on ih nastoji i liečiti, od odmah i navadja, zašto nešto nevalja i kako treba raditi. Samo je mogao koješta skratiti, |