DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 343 —


promjeri u opde poprečni t. j. da ih u zbiljnosti ima i
mnogo manjih i opet znatno većih, to će nam odmah ona prividna
sumnja pasti.


Sliedeći izkaz III. predočuje nam razdiobu sve ukupne
hrastove građjevne drvne gromade izkazane u izkazu II., polag
njihove prikladnosti za proizvadjanje netom spomenutih drvnih
razvrstbina po tamo navedenim postotcima, koji postotci izrazuju
količinu mase sposobne za dotični sortimenat. Pri tomu
se je svuda činila razdioba debla u »dolnji dio« i u »gornji
dio« i to tako, da se je pridielilo prvomu 40, a potonjemu
60 postotaka ciele duljine debla.


(Svršit će će.)


Kako smo mogli nadoknaditi izgubljeni prihod
od šiške?


Prošlogodišnja prodaja šiške u šumama petrovaradinske
imavne obćine, dala nam je povoda riešavanju gornjeg pitanja,
koje sve više obzira zaslužuje, jer nam šiška u današnja vremena
sve to više na svojoj vriednosti gubi.


Iz godine u godinu dobiva imovna obćina sve manje i
manje prihoda od uroda šiške; pa nam čisto izgleda, da nastupa
doba, kada za šišku nitko ni pitati ne će.


Još prije svojih 20 godina donosio je urod šiške imovnoj
obćini znatnog dohodka, a sada se postizava tako neznatna
svota, da je vriedno razmišljati, ne bi li možda bar naše pučanstvo
veće koristi imalo, da se urod šiške niti ne prodaje,
jer bi tada ipak bar neka konkurencija medju posredovačima
postojala, pak bi usljed toga i ciena za kupljenje šiške veća
bila; dok ovako zakupnik tako neznatnu cienu za kupljenje
odredi, da mu tako reći narod šišku badava kupi.


Da se brojno vidi kako nam se je novčani prihod na
šiški umanjio, navesti nam je, da je imovna obćina upravo
prije 20 godina za po prilici isti kao prošlo godišnji urod
šiške (srednji) dobila 20.006 kruna; dočim prošle godine samo
2505 kruna. Jednom dapače postignuto je circa 40.000 kruna




ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 344 —


za podpuni urod, dok predprošle godine za takav urod samo
5502 krune.


Posije tako znatnih prodaja prodavana je šiška tako reći
bud zašto, pak je već i izpod prošlogodišnje prodajne ciene
prodavana, kao što godine 1895., 1896., 1898. i 1899.


Da su nam tvornice za proizvadjanje tanina iz hrastovih
odpadaka uništile vriednost šiške, te je obće poznata stvar, pa
niti nije namjera ovome članku s time ništa novog odkriti,
niti je možda prigovarati osnivanju navedenih tvornica, jer je
obće poznata stvar, od kolike je blagodati industrija po svaku
zemlju i po dotični narod.


Dobro nam je poznato koliku ulogu igraju tvornice u naprednoj
zemlji, kakove su to znatne porezne snage i koliko
pučanstvo od njih zarade imade.


Namjera nam je ali dokazati, nismo li baš sami krivi,
što 8 osnivanjem takovih tvornica nismo nastojali i nadalje
osigurati, do tada od uroda šiške dobiveni znatni novčani dohodak
i kako?


Osnivanjem tvornica za proizvadjanje tanina iz hrastovog
drva, istina otvorila se hrastovom odpadku — koji dotle usljed
slabe napučenosti i izobilja hrastovih šuma ne imaše kod nas
velike vriednosti — tako živa prodja, da nam od toga vremena
izgledaju naše sječe kao pometene; dok prije pritiskivaše
naravni podmladak gule i klade.


Naši šumoposjednici zato radostno i pozdraviše osnivanje
tvornica za proizvadjanje taninskoga ekstrakta jer u prvom redu vidiše
novog konsumenta onakove robe, koja dotle ne imaše znatne
vriednosti, ali uz to izgubiše iz vida podpunu potrebu onog materijala,
što ga iste tvornice stalno potrebuju, a naročit o izgubiše
iz vida konkurenciju, koju s osnivanjem
takovih tvornica šiški stvoriše, teprepustiše toga
radi razmjerno osigurati dotle od uroda šiške dobiveni
prihod.


Predviditi se je dalo, da se tvornice tanina ne će moći
samo sa onim, do tada bezvrjednim odpadkom podmirivati, već
da će im mnogo veći kvantum drvne mase trebati.




ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 345 —


Pa zbilja osnivanjem takovih tvornica stvorismo i nove
konsumente našem ogrievuom drvetu, jer što god poslije izrade
tehničkog drveta u našim hrastovim sječama ostade, izradiše i
potrošiše tvornice za tanin, do i najmanjeg iverja.


Tvornice takove počeše, usljed vrlo jeftine ciene hrastovog
odpadka, proizvodom svojim svakoj proizvodnji tanina iz šiške
uspješno konkurirati, dok napokon neutukoše skoro sasma i
vriednost šiški, a uz to potrošiše silnu hrastovu masu, počistiše
šume i sječine tako, da nam izgleda, e će nam uzmanjkati
ogrevnih drva.


Šumoposjednici pak pored svega toga ostaviše i nadalje
neznatnu cienu svome hrastovom odpadku; ne potrudiše se, da
mu povodom veće tražnje i novog načina unovčenja podignu
vriednost, svoje koristi radi.


I tako dočekasmo da nam danas šiška, dotle znatan izvor
dohodaka usahne; a hrastov odpadak ništa veće novčane koristi
ne nosi, jer mu sve do danas ostavismo njegovu neznatnu
prvobitnu prodajnu cienu.


Pa zato držimo, da je bilo dovoljno povoda i potrebe, da
su se sa osnivanjem rečenih tvornica istodobno i ciene hrastovom
odpadku povisiti trebale, jer im je faktično i vriednost
poskočila.


Na dohodak, kojim nam dotle šiška popriečno davaše, nije
se smjelo nikako zaboraviti, jer proizvodnjom tanina iz hrastovog
odpadka stvorimo našoj šiški konkurenciju; ta proizvodnja
uništila joj je i samu vriednost, pak bi pravedno bilo
da nam je toga radi razmjerno naknadila prouzročenu materijalnu
štetu.


Šumovlastnici su osnivanje takovih tvornica sami omogućili,
— a to bi razumljiv postupak samo onda bio, ako su
od tvornica bolje unovčenje svojih proizvoda izČekivati mogli —
ali nikako pak ako nisu mogli pozitivne koristi od njih ugledati.


Nema dakle dvojbe, da se je s osnivanjem tvornica za
proizvodnju tanina morala i ciena našem hrastovom odpadku
povisiti, jer to je tražila i veća potrošba istoga, a u prvom


25




ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— 346 —


redu sami interesi šumovlastnika, koji su predviditi mogli, da
će im šiška, usljed uovog načina proizvodnje tanina, vriednost
izgubiti.


Da se je u svoje vrieme povećala ciena hrastovom odpadku,
a u razmjeiu prema dosadašnjoj vriednosti šiške, ne
bi šumovlastnici izgubili znatne dohodke dobivene od šiške;
jer ma da je šiška i morala izgubiti svaku vriednost, namakla
bi odnosnu štetu proizvodnja tanina iz hrastovog odpadka.


Ovako pak s osnivanjem takovih tvornica, prodavajuć
hrastov odpadak ujedno sa tehničkim drvom dah smo prilike
šumskim špekulantima, da kao posredovači izmedju šumoposjednika
i potrošača hrastovog odpadka, zaslnže znatne novčane
svote; jer kupivši od nas jeftino (po 1 krunu od kub.
metra) taj hrastov materijal, prodaju ga za sto i više postotaka
skuplje tvornicama taninskoga ekstrakta.


Eto za toliko postotaka više mogli su i šumoposjednici
izvjestno svoj hrastov odpadak unovčiti, da su mu vriednost
povisili, a da je to znatna svota, gdje se godišnje 30 — 40.000
kub. metara hrastove robe prodaje, o tome valjda nema sumnje.
Odnosna svota daklem reprezentirala bi nam odštetu, koju
smo na prihodu od uroda šiške izgubili usljed konkurencije
nastale proizvodnjom tanina iz hrastovog odpadka.


Može biti da će nam se s jedne strane gornjoj tvrdnji
prigovoriti, da se naime ciene hrastovom odpadku nisu mogle
povisiti, baš sa razloga, što se zadnjih godina vrlo mnogo šuma
sieče, dakle bi vazda konkurencije u cienama hrastovog odpadka
bilo, jer dok primjerice imovne obćine i same takav odpadak za
svoje pravoužitnike upotrebljuju, to ostali šumoposjednici, koji ga
ni zašto ne potrebuju, prodavali bi ga jeftino.


Toga se ali nismo smjeli bojati, jer takova konkurencija
ne bi ipak mogla jeftiniji materijal tvornicama davati nego
mi, pošto bi transportni troškovi obično nadmašili onu diferenciju,
za koja bi naš odpadak skuplji bio; buduć tvornice
tanina kod nas u -Slavoniji, daleko od šuma privatnih šumo




ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 37     <-- 37 -->        PDF

- 347 —
posjednika leže, dok na protiv u sredini naših šuma, pa ih
transport vrlo jeftino stoji.


No mi ne mislimo nikako mjestnim prilikama naše mišljenje
podkrepiti, ved naprosto iznašajud ove redke pošli smo
sa stanovišta svih šumo-posjednika, pa, imajući pred očima njihove
interese, mislimo da su trebali svi zajednički u svoje
vrieme osnivanju navedenih tvornica više pažnje obratiti.


Držimo ali, da još nije prekasDO pokušati propušteno namaknuti,
sve dotle dok imademo starih sastojina, koje pred
hvatom sječi moramo. Pa kako imamo usljed toga i hrastovog
odpadka više nego što ga za vlastitu potrebu trebamo, mislimo
da je i vriedno o tome razmišljati, da li hrastovi odpadci imaju
danas veću vriednost nego li prije, kad tvornica za proizvadjanje
tanina još bilo nije, pa prema tome bili i koristno bilo
prodajnu im cienu povisiti. J. M . . . ć.


Dva odgovora


nadšumara J. Metlaša.
U broju 9. i 10. »Šumarskog lista« za god. 1901., izašla
je radnja »O lugu i lužnjaku« od B. H., a u prosinačkoj
svezci iste godine članak »Kako postaju naši suvarevi« ? od J. M.
Radostno se mora pozdraviti svako nastojanje, koje ide
za tim, da se mnoge još posve neobjašnjene pojave glede naših
hrastovih šuma osvjetle, jer je to predmet od velike važnosti


— pa baš zbog te važnosti i zbog toga, što se sa nazorima
razvijenim u spomenuta dva članka ne slažem, rada sam, da
na njih odgovorim*. Koliko će mi to za rukom poći, drugi će
ocieniti, a ja ću biti zadovoljan, ako se o tom povede obširnija
diskursija, kojom bi se mnoga tamna točka osvjetlila.
* Kada sam ovu moju radnju bio već djelomično dogotovio, izašao je u
aprilskoj svezci „Š. 1." odgovor g. R. Rukavine na članak „Kako postaju suharevi"
i to onaj dio članka, gdje se preporuča način, da se sušenje preprieči. Kako su i
moji nazori sa ovim odgovorom slični, odnosit će se moja radnja više na ueodgovoreni
dio članka.
*