DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1902 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 437 — u sumama okruga: Uzičkog u srezu Crnogorskom, Krajinskog, Požarevačkog, Moravskog i Topličkog. Ostale vrste drveda, rasprostranjene su manje više po svima našim šumama, nepravedi skoro nigde veće zasebne šumske komplekse. U sumama okruga: Užičkog, Rudničkog, Timočkog i Va- Ijevskog, ima još po malo ruje vine , šiba, koji je u predjašnjim godinama bio dosta dobar artikal za izvoz. Prema raznovrsnosti i sastavu srpskih šuma, imamo danas u Srbiji od prilike na 40´´/o čistih šuma a 60% m e š ovitih. Lisnate šume zauzimaju oko 85"/^, a četinaste 8%. U Srbiji ima još dovoljno i lepih šuma, no te šume niti su uredjene, niti su od B6-zna kakve vrednosti, jer što je najglavnije nema u njima ni do njih ni najprimitivnijih putova. Istina je, da nekoliko važnijih planina leže pored dobrih drumova, i pored reka, a neki i u blizini željezničke pruge, ali je sve to neznatno prema veličini i prostranstvu naših šuma. Kad u nizu ovih članaka dodje na red i govor o upravi sa šumama sa gledišta šumarskog, narodno-ekonomnog i financijskog, onda ćemo navesti i uzroke, koji ubitačno utiču srpsko šumsko gazdinstvo, Milan Obradović-Ličanin, 0 onim uzrocima, koji su na umanjivanje vriednosti privatnih šuma upiivaii. Piše Pavao Dianovszkj, kr. đrž. nadlugar. Znamo, da površina šuma kraljevina Hrvatske i Slavonije, po gospodarstvenom i kommercialnom opisu šuma ugai". države, od kr. ug. zemaljskog nađsumarnika Alberta Bedo-a od g. 1896., iznaša u svemu 2,659.326-00 rali. Od ove površine odpada: |
ŠUMARSKI LIST 7/1902 str. 48 <-- 48 --> PDF |
- 438 — 1. na državne šume . . . 509,018-58 rali ili 19 14´´/o 2. na municipalne i obdin- Bke šume 276,708-42 ^ » 10-39% 3. na šume imovnih obdina i kompossesorata 1,101.438-00 » » 41-4l7o 4. na šume crkvenih korporacija 63.924-00 » 2-437o 5. na šume dioničkih družtava 33.457-00 » » l-25"/o 6. na privatne šume . . 674.780-00 » » 25-387o Ukupno ´. 72,659.326-00 rali ili 100-00"/o Unapred moram iztaknuti, da se sve ono, što du dole o izsječenju prašuma, napose pako o načinu unovčivanja istih razpravljati, odnosi samo na jedan dio onih pod točkom 6. izkazanih privatnih šuma. Znatni dio od one, gore izkazane ukupne šumske površine, sačinjavale su prije nekoliko decenija hrastove prašume, svietskoga glasa. Nekoje državne i imovinske šume, i dandanas imaju još lik ovih prašuma, nasuprot takovih privatnih šuma, vrlo se ved malo nalazi. Sve ove, još postojede stare sastojine danomice više ili manje izčezavaju, te de se po svojoj prilici nakon 10^—15 godina, i u ovima starodobnima 300—400 godina stavimo hrastovim sastojinama, zadnji udarci sjekira čuti. Na njihovom mjestu odgojiti de se druge, mlade šume, a današnje de hrastove prašume mladji naraštaj šumara modi samo na temelju opisa-zabilježba, ili na temelju dvojbenih, manje vriednih ustmenih tradicija upoznati. Prigodom preduzimajudih se naučnih putovanja, morati de se samo pogledom na one gorostasne panjeve zadovoljiti. Ti de panjevi sa njihovim 1-5—2*0 metara debelim promjerom kazivati, da su na tom mjestu nekada ona opisana ogromna stabla stajala. Nagla sječa onih prestarih sastojina, kojima je vriednost danomice manja bivala, mora se sa pravoga šumsko-gospodarstvenoga gledišta priznanjem odobravati tamo, gdje se je za podpuno pošumljenje istih dovoljno skrbilo. |
ŠUMARSKI LIST 7/1902 str. 49 <-- 49 --> PDF |
, — 439 — Najvedi dio privatnih šumoposjednika, postupao je prigodom unovčivanja svojih šuma lakomo i prenagljeno. Naravno je, da su to kao sa financialnoga, tako i sa šumsko-gospodarstvenoga gledišta skupo plaćali. Trgovina sa drvom u ono je vrieme bila vrlo malena. Samo nekoji razboritiji bačvari su izradjivali ovdje-ondje dužice, za producente i trgovce vina. Ciene drva bile su vrlo nizke. I dan danas žiye još stariji ljudi, koji se vrlo dobro sjedaju onih — po njihovom mienju — zlatnih vriemena, kada je ciena najboljega hrasta, samo jedna srebrna cvanciga bila, te koja je vremenom na 1-—2 foiinta poskočila. Da su se posjednici kod unovčivanja šuma prenaglili i prebrzo prodavali, razumljivo je; ali se ne da opravdati. Kada su se sa izgradnjom željeznica i ove šume za svjetsku trgovinu otvorile, počela se razvijati prama tomu industrija i trgovina, kao sa hrastovom dužicom, a tako i sa inima Šumskim proizvodima. Posljedica tomu bijaše ta, da je bogatstvo ovih šuma na sebe svratilo pozornost inostranih, naročito francezkih i njemačkih drvotržaca, dočim šumovlastnici, uz pomanjkanjkanja svake strukovne naobrazbe, ili pako uslied toga,/što pouzdanoga stručnjaka imali nisu, prigodom sklapanja trgovine nisu imali pravi temelj, na koji bi se bili mogli pouzdano osloniti, upućeni su bili na naslućivanje. Prije, dok još nije postajala mogućnost izrabljenja odnosno unovčenja njihovih šuma, držali su iste za malo vriedne, onda pako, kada je u tom pogledu novo, povoljno razdobje nadošlo, za pravi nenadani glavni sgoditak. Upravo s toga razloga su se i požurili, njima pružajući se povoljnu sgodu izcrpiti, te su tako kod prodaje, pošto faktičnu vriednost šume procieniti u stanju bili nisu, ponajveć pali žrtvom nagovarenju drvotržaca, ili pako njihovom učestnomu savezu. Osobito primamljivo djelovala je na vlastnike ta okolnost, što se i one sume, koje su prije samo za podmirenje vlastitih potrebština, te za pašarenje marve i žirenje svinja sposobne bile, sada na jedanput vrlo dobro unovčiti mogle, o čemu prije nije moglo ni govora biti. |
ŠUMARSKI LIST 7/1902 str. 50 <-- 50 --> PDF |
- 440 — Usljed rapidnoga skakanja vriednosti šuma, nastala je takodjer i u gospodarstvenom položaju promjena ; težište gospodarstva sačinjavale su do sada oranice, napose pako livade, a na šume se samo nuzgredno računalo, dok na jedanput nije došao posjednik u takav položaj, da je jedan ral šume deset i petnaest puta više vriedio od iste površine oranica i livada. Pošto je odnošaj izmedju šume te drugih poljodjelstvenih grana na jedanput tako povoljaim postao, nekoji veći i glavniji trgovci ne imajuć kod kupovanja nikakove konkurencije, kupili bi za ljubav šume cieli posjed. Dakako, da je to za njih znatno probitačnije bilo, nego da su samo šumu kupili, jer su znali vrlo dobro, da ona, za cieli posjed izpladena kupovnina, nije promašila onu vriednost, koju je šuma sama imala. . Drvotržac nije se bavio gospodarstvom, a faktično nije njemu to ni bilo od potrebe, da iz njega korist crpi; u najčešćim slučajevima parcelirao je oranice i livade, ili ih uz neznatnu cienu u zakup izdavao. Glavni cilj i prednost kupljenoga posjeda bio je za njega taj, da je bez svake odgovornosti na svoju ruku, bez ikakovoga ugovora, tamo nalazeće se drvo izradjivati mogao. Kod ovakove prodaje nije posjednik za svoje oranice i livade takorekuć ništa ni dobio. Na ovakov način kupljenom posjedu, započela je nakon toga izradba šuma. Nevjerojatna je ona rasipnost sa drvom, koja je onda tamo nastala. Najprije su najbolje sastojine izsječene, ali samo djelomično; izvadjena su naime samo ona najbolja, najvriednija stabla, ostavivši još toliko šUme, da je kupac uz nju i cieli posjed, jednomu drugomu, manje sretnom nasljedniku na vrat objesiti mogao. Zbilo se dapače, da je prvi kupac drugomu isti posjed, za istu cienu prodao. Novi kupac takodjer se požurio, da u kupljenoj šumi preostalo najbolje drveće, čim prije unovči. Nakon toga su došli manji poduzetnici, koji su još često i kroz 5—6 godina za njihovu trgovinu u sječinama sposobnih stabala našli; naime po nekoliko manje ciepivih stabala, nekoliko za željezničke |
ŠUMARSKI LIST 7/1902 str. 51 <-- 51 --> PDF |
— 441 — podvlake sposobnih i t, d., dok je konačno ostala sječina sa mnogo odpadaka, te sa na %, ^s ili ´A izradjenima stablama; ostala je sječina u najvećem neredu, bez da bi itko na pošumljenje iste pomislio bio. Samo onomu vječno stvarajudemu radu prirode, te neizmjernoj plodnosti tla se može zahvaliti, da je uz sve to ova površina, kako tako, pošumljenja; nu svagdje se opaža pomanjkanje brižnih ruku u ovima mladim šumama, dokazom tomu, da se je s njima svoje vrieme maćuhinski postupalo. Sve na ovakav način pošumljene mlade šume, pošumljenje kojih je na dva načina usliedilo, nose na sebi žig lakomnoga gospodarenja. Ako je sječa iza podpunoga uroda žira usliedila, u tom slučaju je pomladak pregust ostao. I dan danas još se može nadi u mladima 25—30 godina starima sastojinama, gdje jedno stablo tik do drugoga stoji, sa vrlo visokim, ali jako tankim deblom. Prirast u debljinu vrlo slabo napreduje, moglo bi se redi, da prividno stoji. Proredjivanja se u ovakovima sastojinama moraju sa najvećom opreznošdu preduzeti, jerbo za slučaj, da samo nešto više stabala odstranimo, težina de krošnje saviti deblo ovih tada ostavljenih stabala. U znatno većoj mjeri će se to dogoditi u tom slučaju, kada snieg iznenadi šumu. Ove mlade sastojine karakterizuje izim toga i to, da njihova površina nije jednako pošumljena; pošumljen je onaj dio izpod nekadašnjih starih stabala, tako, da se ove sastojine sastoje samo od pojedinih hrpa drveća uz mnogobrojne čistine. Nasuprot, ako je sjeČa u onim godinama usliedila, kada je žir samo na polak ili djelomično urodio, zauzele su mjesto hrasta, redovito ine vrsti drveća, i to u nizinama, jasen, briest, topola itd., a na višim mjestima grab. Na nastanjenje jasena, na ovima mjestima, osobito su povoljno djelovale poplave, i to tako, da je vrlo znatna površina takovih mladih jasenovih šuma nadi, a koje su bile hrastove, što panjevi svjedoče. 31 |
ŠUMARSKI LIST 7/1902 str. 52 <-- 52 --> PDF |
— 442 — Upravo radi ovoga pregustoga stanja mladih sastojina, ne mogu se one pravilno razvijati, jača stabla doduše nastoje sa podpunom svojom snagom, da time po naravi njima odgovarajuće redje stanje postignu. Nadi ćemo 20—30 podpuno ili na polak suhih jasenida, dok na jedno podpuno zdravo nadodjemo. Ove jasenove sastojine mnogo trpe osobito od leda; jer u onom slučaju, kad voda ove šume u zimsko doba poplavi — a to se vrlo često, tako rekud svake druge godine đogadja — stvori se na površini vode ledena kora od 8 —10 cm. debela. Ova poplavna voda počne, nakon nastaloga smrzavanja, dosta naglo opadati, te se za nekoliko dana izpod leda izgubi. Ova ledena kora pako ne će razmjerno sa opadanjem vode na tlo pasti, ona ostane u onoj istoj visini, koju je voda dostigla bila, naime ostane u visini od 1—2 metra nad zemljom na stablu visiti. Led se kasnije na više ploča prelomi, sa bridom na tlo padne, savijajući sa svojom težinom pojedina stabla Posljedica tomu biva ta, da postane onaj najdeblji, a po tome i najvriedniji dio stabla, za tehničku uporabu nesposoban. U hrastovim sastojinama, kod istih okolnostih, u manjoj se mjeri to opaža, nego u jasenovima. Vjerojatno je, da brži rast jasenovoga drva prouzrokuje to, da nije u stanju ovomu prirodnomu oštećivanju tako kao hrast odoljeti. Najmanje štete čini led na onim mjestima, na kojima se i gdjekoje deblije jasenovo ili hrastovo stablo nalazi; a to valjda s tog razloga, što ova starija stabla pružaju ledu sigurnije uporište, te najveći dio njegove težine nose. Iz ove, gore iztaknute okolnosti, mogao bi se donekle taj zaključak stvoriti, da bi u sličnim slučajevima samo preborna sječa u tom pogledu u stanju bila, da bezštetno pošumljenje osigura, odnosno štetu na minimum snizi; nadalje, da je njega hrasta već iz ovoga gledišta potrebna, na teret jasena, pošto je njegova odporna snaga i u ovom pogledu veća. To su uzroci zakržljanju privatnih šuma, koji su s jedne strane nastali uslied nemarne, sječe, s druge strane pako uslied |
ŠUMARSKI LIST 7/1902 str. 53 <-- 53 --> PDF |
— 443 — manjkavog pošumljiTanja a po tome i na umanjivanje vriednosti istih djelovali. One površine pako, na kojima se je prerano i prekomjerno pašarilo, ne mogu se, za pravo, više šumom ni smatrati. Njihovo tlo je većim dielom korovom obraslo tako, da bi se ove površine samo sa ponovnim pošumljenem, na korist šumskoga gospodarstva spasiti dale. Iz ovoga kratkoga razpravljanja uviditi se može, da je prenaglo izsječenje šuma doneklen i na poljodjelstvo kritično djelovalo, u toliko naime, što je posjed često u nezvane dospio ruke. I zbilja, tako stoji stvar, da su svi oni posjedi, na kojima su šume gore opisanim načinom opustošene bile, gospodarstveno takodjer propali. Zemlje nisu se sa dovoljnim marom i znanjem obradjivale, livade su podivljale, tako, da je cieli posjed u obće žalostnu sliku pokazivao. Poljodjelstvu nanesene štete takove su naravi, da se mnogo brže izpraviti dadu od onih, koje su nanesene šumskomu gospodarstvu, s razloga, što njihov upliv nije tako dugotrajan. U najnovije doba, mnogo se u tom pogledu i na ovome polju uradilo; nadamo se i vjerujemo, da de privatni šumoposjednici svojski nastojati, da svoje šume boljemu stanju privedu, te da de to njima, nakon uztrajnoga ma i mnogo dugotrajnijega rada, za stalno i za rukom pođi. Sadašnji se hrastici, uz dovoljnu stručnu njegu, dadu još spasiti; opetovno osvojenje onih površina pako, u korist hrasta, sa koje su površine hrast njekoje vrsti mekanih drveća iztisnule, biti će jedna od najvažnijih zadaća budućnosti. Šumarske viesti o sibirskoj Rusiji. u cienjenom našem »Š. 1.« priobćen je u broju 9. i 10. od prošle godine članak »Šumarstvo u Rusiji« sa namjerom da se i naši stručnjaci upoznadu sa šumarstvom te ogromne države svieta ; no kako su se ovim priobćenjem nastojale pri |