DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1902 str. 49 <-- 49 --> PDF |
, — 439 — Najvedi dio privatnih šumoposjednika, postupao je prigodom unovčivanja svojih šuma lakomo i prenagljeno. Naravno je, da su to kao sa financialnoga, tako i sa šumsko-gospodarstvenoga gledišta skupo plaćali. Trgovina sa drvom u ono je vrieme bila vrlo malena. Samo nekoji razboritiji bačvari su izradjivali ovdje-ondje dužice, za producente i trgovce vina. Ciene drva bile su vrlo nizke. I dan danas žiye još stariji ljudi, koji se vrlo dobro sjedaju onih — po njihovom mienju — zlatnih vriemena, kada je ciena najboljega hrasta, samo jedna srebrna cvanciga bila, te koja je vremenom na 1-—2 foiinta poskočila. Da su se posjednici kod unovčivanja šuma prenaglili i prebrzo prodavali, razumljivo je; ali se ne da opravdati. Kada su se sa izgradnjom željeznica i ove šume za svjetsku trgovinu otvorile, počela se razvijati prama tomu industrija i trgovina, kao sa hrastovom dužicom, a tako i sa inima Šumskim proizvodima. Posljedica tomu bijaše ta, da je bogatstvo ovih šuma na sebe svratilo pozornost inostranih, naročito francezkih i njemačkih drvotržaca, dočim šumovlastnici, uz pomanjkanjkanja svake strukovne naobrazbe, ili pako uslied toga,/što pouzdanoga stručnjaka imali nisu, prigodom sklapanja trgovine nisu imali pravi temelj, na koji bi se bili mogli pouzdano osloniti, upućeni su bili na naslućivanje. Prije, dok još nije postajala mogućnost izrabljenja odnosno unovčenja njihovih šuma, držali su iste za malo vriedne, onda pako, kada je u tom pogledu novo, povoljno razdobje nadošlo, za pravi nenadani glavni sgoditak. Upravo s toga razloga su se i požurili, njima pružajući se povoljnu sgodu izcrpiti, te su tako kod prodaje, pošto faktičnu vriednost šume procieniti u stanju bili nisu, ponajveć pali žrtvom nagovarenju drvotržaca, ili pako njihovom učestnomu savezu. Osobito primamljivo djelovala je na vlastnike ta okolnost, što se i one sume, koje su prije samo za podmirenje vlastitih potrebština, te za pašarenje marve i žirenje svinja sposobne bile, sada na jedanput vrlo dobro unovčiti mogle, o čemu prije nije moglo ni govora biti. |