DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1902 str. 49     <-- 49 -->        PDF

— 511 —


Hrastovi trupci polučiše u jeseni za K 6 do 10 po m^ manje od
predprošle godine, a kretahu se medju K o6 do K 60 m^ po vrsti u
veličini, stavljeni na ladju ili na željeznička kola. Unatoč sniženih ciena
dopremila je neka vinkovačka pilana stalnu količinu hrastovih trupaca
iz Rumunjske, što je kraj dosta visokih ođpremnih troškova u istinu
začudno.


U zadnjim godinama sudjeluje Hrvatska i Slavonija veoma slabo
kod proizvodnje željezničkih traversa povodom skupoće surovine.


U prošloj godini bješe za hrastove traverse, stavljene na željezničku
ili vodenu postaju, plaćeno od strane ugar. drž. željeznica po komadu
K 2-50 do 2-80.


Hrastove se frize vrlo slabo traže, a zato im pada ciena, osobito iza
parižke svjetske izložbe ; i ostala piljena roba prolazi kraj čednih ciena
slabo. Brestovi tesanci i trupci pali su takodjer u cieni za 15 do 20%.


Gorivo drvo polučuje kraj dosta živahne potražbe povoljne ciene
i uzdržaje se neprekidno na toj povoljnoj razini, jedino je trgovina ove
ruke trpila na lošim izvoznim prilikama, što je donekle oslabilo živahnost
njezinu.


Trgovina batinama. Imade jur više decenija, što se traže u
inozemstvu, osobito u državama sjeverne Amerike, batine, izradjene iz
kestenovine. Inozemstvo upoznalo je vrstnost hrvatskog drva i dalo mu
je prednost. Nu nepripravni na pokriće znatnih potražba, ne mogoše
ovozemni proizvoditelji kroz godine izcrpsti u punoj mjeri povoljne
konjunkture.


Nastojao je doduše svaki pojedini, da izvadi iz svoga koloseka što
više kestenovih mladica, nu tek iza dugog niza godina mogle su se proizvadjati
dostatne količine surovih batina. Na nesreću producenata zanemario
je glavni trošilac tih batina, Amerika, ovu vrst batina, a proizvoditelji
ne nadjoše odštete tomu zanemarenju u većoj potražbi Njemačke,
Francezke i Englezke tako, da je u godinama 1899 i 1900 došlo
do preobilne proizvodnje, a ciene padoše tim povodom znatno. Ove su
nepovoljnosti djelovale štetno na dalnji uzgoj mladica u g 1901, te je
proizvodnja bitno jenjala, a u tom se stanju nalazi i danas. Proizvodnja
surovih štapova rasla je postepeno; u početku proizvelo se je jedva 1
milijun štapova, nu kasnije umnožala se je proizvodnja do 5 milijuna
komada; u trieniumu 1898—1900 poskočila je proizvodnja naglo na 8
milijuna komada u vriednosti od K 700.000 do 800.000.


Narod mogao se je tom uporabom svojih koloseka odštetiti za gubitak,
što no ga je oćutio povodom uništenih vinograda, gdje su se prije
u velikoj mjeri trošili kolci. Silno snižene prodajne ciene uplivalo je u
najzadnje doba na izvoznu struju u toliko povoljno, što se opetovno
javlja sjeverna Amerika kao kupac.