DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 3 <-- 3 --> PDF |
´inmat sM Hsf» Br. 9. i 10. u ZAGREBU, 1. rujna 1902. God. XXVL Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 16 K.; za ´/2 stranice 8 K.; za Vs stranice 5 K. 20 fil.; za ´A stranice 4 K. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina. Šumske štete. Piše Grašo Vac, kr. kot. šumar. O ovom velevažnom pitanju — toj »rak rani našega šumarstva «^ — pisano je mnogo u našem cienjenom »Šumarskom Listu«. Idemo i mi ovo velevažno pitanje promotriti sa našega stanovišta, ne bi li i naše mnienje razbistrilo ovu velevažnu stvar. Svi mjerodavri faktori brinu se, kako bi se ovo pitanje riešilo, t. j . kako bi se bar donekle šumske štete umanjile. Ali kako znamo ide sve na gore, umjesto na bolje ! Šumske štete u Hrvatskoj i Slavoniji rastu sve više i više na štetu šumo vlas tnika i naroda! Kada bi mi sve statističke podatke, n. pr. nazad 10 godina sa sadašnjima sravnili, vidili bi golemu razliku. Jest, vidili bi istinu izraženu u ciframa; koja je istina — kako rekosmo-^— od ogromne štete za racionalno šumarstvo, a Ogroman teret za naš narod. Šumskih šteta bit de uviek. — Jest, to je nepobitna stina. Trebamo ali nastojati, da ih sve manje i manje bude. ^ To je jedna od zadada svake šumske uprave i svih javnih organa, koji obdenitu upravu i sudbinu našega naroda, naročito hrvatskog seljaka — u rukama imadu. S te strane promatrati ćemo i mi ovo pitanje. — U prvom redu valja nam pred očima imati kategoriju šumovlastnikah. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 522 — — Država, kraj. imovne obćine, zemljištne zajednice, gradovi i trgovišta, pl. Turopolje, veliki vlastelini, manji vlastelinišumoposjednici, nadbiskupska nadarbina, kaptoli, župne nadarbine, te one redovah, manastirah, beneficijah itd. te konačno šume naših seljakali (naročito u Zagorju, Primorju itd.) imadu sasma raznolično šumsko uredjenje i kućanstvo. Dapače imademo mi u Hrvatskoj i Slavoniji mnogo šumah gdje šumsko gospodarstvo dosada ni uredjeno nije! Dakle mi moramo naše pitanje sa raznih strana promatrati. — Tu je u prvom redu po sriedi prava strana našega pitanja. »Kradja ili prekršaj šumskog zakona?!« Država i svi ini šumoposjednici jesu od »zaraze šumskih šteta« očuvane, dočim najviše trpe — od te rak rane — imovne obćine izem- Ijištne zajednice! — U kratko rečeno: »Koji šumoposjedi sastoje iz pravoužitnika ili suovlastenika, trpe najviše od šumskih šteta!« To je nepobitna istina! Po postojećim propisima, t. j . po ustanovsma šumskoga zakona, smatraju se sve šumske štete počinjene u ovakovih šumah kao prekršaj šumskoga zakona. Prekršaj šumskoga zakona je, ako pravoužitnik posječe najdeblji hrast ili najtanju trušljiku itd. To sliedi iz §. 60. š. z. koji u uvodu glasi: »Osim prekršaja, koje počine imajuć i prav o na drvarenje (§. 18) itd. A §. 18. š. z. glasi; »Glede sumnjah, poteškočah i parbahi koje se u šumah »obterećenih pravom drvarenja «, porode u obziru uporabe ustanova gore sadržanih, imadu odlučivati vlasti političke, izključenjem puta pravde. Evo, iz ovoga sliedi, da štetočinac ako je pravoužitnik ili suovlaštenik (ma najokoreliji i od tog zanata bio) — imade za sve svoje čine odgovarati samo političkoj oblasti. Obratno je ali za državne šume i sve ostale napred spomenute šumovlastnike izim šuma imovnih obćina i zemljištni zajednica. Nastaje pitanje: »Prekršaj šumskog zakona ili kradja?« |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 523 — Pošto je to pitanje dugo neriešeno bilo, a nije se znalo što spada pred političke oblasti ili sud, to je naredbom c. kr. zapovjedničtva u Zagrebu od 4. svibnja 1879. br. 7534. to pitanje shodno razjašnjeno. — Ne će po našu razpravu biti od štete, ako nekoje ustanove te naredbe predočimo. — Evo ih: Državno nadodvjetničtvo opazilo je, da je politički m i sudbenim oblasti ma nejasna granica, gdje »šumski kvar« prestaje i gdje »kradja« počima. Uzrok tomu je, što dotične oblasti neznadu razlikovati, što se smatrati imadu suharaci i sitnim drvljem, i što se smatrati ima mladimi razsadi drva i grmovja itd. Ne ćemo cielu naredbu donašati. — Nu svrha joj je bila raztumačiti »sitno drvlje« itd. — Neshodnost ove naredbe pokazala se je ; jer od pomenutih »sitnih vrsti drveća« moglo je biti debelih dimenzija (n. pr. vrba). S toga je naredbom bivšeg glavnog napovjedničtva od 15. srpnja 1880. br. 3173 ovo pitanje riešeno kako sliedi: »S razloga, što je državi osobito do toga stalo, da se mladi naraštaj izdašno štiti, ima se na temelju šumarsko-strukovnih načela drvo bez razlike vrsti u red kolosjeka uvrstiti, koje u srednjem promjeru do 10 centimetara mjeri. Svako stablo, preko označene debljine, ima se već kao deblo smatrati. Tako smo evo letimice predočili, kada se nepovlastnim prisvajanjem drva počini u smislu šumskog zakona »kradja«, ili »prekršaj«. Kako nam je znano, naš seljak rado u šumu zalazi, a naročito ako ga još k tomu potreba goriva i gradje nuka i goni. On dobro zna (naročito u bivšoj Krajini), da ako ide sjeći u državnu, privatnu, ili sličnu šumu, pak ako usječe debelo drvo (preko 10 cm.), da će imati odgovarati pred kaznenim sudom i da se izdašnijega zatvora dokopati može. Pošteni seljak od toga bježi, pa ima i pravo. Da on ali svojoj želji i potrebi udovolji, ide naš seljak (štetočinac) tamo, gdje i on njeko pravo imade. — A kamo? |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 6 <-- 6 --> PDF |
- 524 »U šume imovne obdine, ili zemljištnih zajednica«. — Ta to je i naravna stvar! U prvoj liniji ne čeka ga zatvor (izim iznimakah), a u drugoj liniji »likvidira« on pošteno svoju štetu, prizna griehe i ostane vjekovječni pošteni dužnik (izim častnih iznimaka). Pa i on ima njeko idealno pravo na taj novac! Ako je ali okorjeli štetočinac, što no se kaže »od zanata«, toga ne smeta zatvor. Još ako k tomu ništa ne ima (npr. prepisao grunt na ženu i t. d.), taj se ne boji zatvora, pak ide u sve šume, ma bila državna, vlastelinska itd. šuma. Koliko ga puta lugari i čuvari ne ulove na činu; a ako ga uhite, to on ili njegov rodjak, sluga itd. (to mogu biti samo iznimke. Ur.) svoj zatvor kod suda odsjedi, a šumsku odštetu za pokradjeno drvo ostane pošteno dužan. I tako se ima šumovlastnik boriti sa stotinu neprilika, a jedna od najvedih — jesu štetočinci! Valja nam ali u mnogim slučajevima, rekao bi pretežnim slučajevima, tražiti uzrok e šumski h šteta . To je pitanje od zamašne važnosti. Uzroka imade mnogo, da je naš seljak baš upućen, da u šumu samovoljno ide ! Pomanjkanje gorivnog đrya jeste uzrok, da su šum. štete danas tako ogromne!!! To je nepobitna istina Idemo malo to pitanje s bližega stanovišta promotriti; vratimo se ali nazad 30 — 40 godina, dok u bivšem provincijalu segregacija šumah provedena nije bila, a u bivšoj Krajini dok su postojale samo državne šume. Bilo je tada drva dosta, naš seljak podmirio je svoju potrebu i nije ni mislio na »šumsku štetu«. To njemu u ono doba na pamet došlo nije, niti je znao što je to. Karoda bilo je mnogo manje, nego li danas, i usljed toga vladalo je s ove strane i zadovoljstvo u narodu! Cim je provedena segregacija nastale su urb. občine, današnje zemljištne zajednice, i naš je seljak — ratar — upuden samo na svoju šumu. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 525 — Isto su tako segregacijom državnih suma nastale imovne obćine, te je usljed toga za ´A površine manje za uživanje, nego li što je u prijašnje doba bilo. S tim okolnostima i činjenicama danas računati moramo, jer druge nije! Nakon provedene segregacije, nije bilo u početku »šumskih šteta«, jer su postojale zadruge i naroda je malo bilo. Peći bilo je tada u polovicu manje nego li danas! ´ Pogledajmo mi danas naša sela. -— Sve su zadruge razdieljene; od jedne stare zadruge proizašlo je množtvo kuća. A sve kuće trebaju drva! K tomu dolazi i ta okolnost, da imademo u Hrvatskoj i Slavoniji množtvo naseljenika, koji prije u računu ni bili nisu. A Boga mi, i oni ne mogu bez drva živiti! Dokaza jasnijega ne trebamo, već taj, da je i pomnožanje naroda i njihovih kuća krivo, da nam danomice »šumske štete« rastu! To je rekao bi jedini razlog, da »šumske štete« u obce rastu, na propast i štetu šume, i racionalnog šumskog gospodarstva ! Mi želimo obratno, t. j . da što manje »šumskih šteta« bude! — To je želja svakoga prijatelja našega naroda; to je želja svih zvanih faktora današnje uprave; to je želja svih šumovlatnika; a napokon želio bi i sam narod, da se tome teretu (takorekući novoj vrsti poreza) što prije otme. Jest želi i narod, jer mu je plaćanje »šumskih šteta« .dozlogrdilo. Tu zadaću težko je riešiti, t. j . onako, kako naša hrvatska poslovica kaže, »da bude vuk sit i koza ciela«. Šumske štete jesu — kako rekosmo, a svakom je to dobro i znano — na uštrb racionalnom šumskom gospodarenju. S toga valja, da mi šumari nastojimo, kako da ovoj rak-rani, na put stanemo! Mi smo u prvom redu zvani, da prigodom uredjenja ili revizije šumskog pospodarstva na to pazimo, da »gorivni drvni etat« bude što veći; da se narodu namakne što više goriva, da ne bude prisiljen krasti i šumske |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 526 — štete činiti! — To je dužnost svake šumske uprave koja ima da podmiri gorivnu potrebu svojih su ovlaštenika i pravoužitnika! Gradjevna potreba naših pravoužitnika ih suovlaštenika, jeste u razmjeru gorivne potrebe jako malena. Kada naš seljak kuću i ostale zgrade sagradi, ne traži on više gradje; jer prvo istu ne treba, a drugo — znamo svi — jeste svaka gradnja sa troškom skopčana! A to naš seljak izbjegava! Dični naš pjesnik stavlja raji u usta rieči: »hljeba, hjeba gospodaru«, dočim naš seljak danas često vapi: — »gorivog drva gospodo!« Ne kažemo gospodaru, jer pravoužitnici ili suvlastnici jesu gospodari, t. j . vlastnici šumah, dočim gospoda šumari — pod nadzorom oblasti — uredjuju šume i upravljaju sa istima. Moje nemjerodavno mnienje jeste takovo, da su napried spomenuti navodi doista sasvim istiniti. Premalena drvna kompetencija, daleke sječine i težki izvoz drva, pomanjkanje leževine i suharaka — naročito u zabranama i branjevinama — sile potrebovnika, t. j . seljaka, da u šumu ide, i tako se u skrajnoj nuždi i potrebi — moguće do sada i skroz neporočan — ogrieši o šumski, ili kazneni zakon. Ruku na srdce, pak priznajmo da je tako! Još je jedna velika mana, da se »šumske štete« Često vanredno umnažaju; — a ta je, da trgovina sa drvi nije na mnogim i mnogim mjestima uredjena. Ne imamo u manjim mjestima drvnih tržišta! Suovlaštenici i pravoužitnici recimo dobiju ma i najmanje drva, pak mogu da pokriju bar donjekle svoju potrebu. AF — pitajmo se — što če oni, koji tih prava ne imaju, a ne imaju gdje da drva kupe?! Zar če se smrznuti, ili ne trebaju li ni oni drva za kuhati, prati, i t. d. — Znamo svi da trebaju di´va ! Od kuda drva? »Upuće n je svaki , da kupuj e drv a od štetočinaca i da s njima zajedno kriomčari.« Pitajmo se sada: »Je li to moralno?« — Odgovor — nije! |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 9 <-- 9 --> PDF |
, — 527 — Ta od kuda dolazi mirni i pošteni gradjanin do toga, da bude sudionikom (ako potajice i nekažnjen ostao) kradje iliti prekršaja šumskoga zakona? A to sve još za svoje novce, koje je pošteno i krvavo zaslužio ! Jedini je razlog taj, jer ne ima gdje da drva kupi. Zar mi možemo kupcu drva zamjeriti, da je on »u skrajnoj nuždi« drva kupio od — recimo — »okorielog šumskog štetočinca? « — Ne ćemo! Ne možemo! »Nužda zakon mienja«, veli stara hrvatska poslovica. — Tako je i u ovom slučaju. Da je imao i da ima gdje drva kupiti, podmirio bi svoju potrebu na pošteni način, a sa »šumskim štetočincem« se ni upoznao ne bi, bar u tom pogledu. Iz prednavedenog sliedi istinita nauka i pouka, da bi se šumske šttete umanjile, eventualno i prestale bi, da je gdje gorivnog drva za kupiti i da su uredjena »drvna tržišta«. Tu je polje za šumovlastnike i državu, da se ovo pitanje uredi, pak bi se sigurno s vremenom »šumskih šteta«, — ako ne sasvim, a ono prilično — riešili! »Zašto u naprednijim zemljama ne ima šumskih šteta ni iz daleka u tolikoj mjeri, kao kod nas?« Jer je prodaja drva uredjena! Toga kod nas na žalost na mnogim mjestima ne ima. U gradovima je lahko, jer sve u grad hrli, ali na ladanju je težko. Istina je to prava! Doživio sam i sam ove zime nezgodu za drvi: pak je to doprinjelo, da mislim i razmišljam: »kada je tebi tako kao šumaru, kako je istom drugom — recimo onomu sa malenom drvnom kompetencijom, ili onom koji ne ima gdje drva da kupi?« Upravo kao i meni — mislim si ja. Suovlaštenik ili pravoužitnik ne smije da proda svoju drvnu kompetenciju. A šta će i prodati, kada ni za sebe i svoju kuću dosta ne ima! Pošteni gazda ne prodaje, dočim »šumski štetočinac « — da! Od ovakovih ljudi — »zakona radi« — ne smijemo da kupimo, t. j . ni ja, a Boga mi ni drugi, ako ee točno propisi vrše. O okolici dosta liepih, dapače krasnih »državnih šumah«. To je istina, ali i opeta neima gdje gorivnih drva za kupiti. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 528 — to je istina! Privatnih šuma u okolici ne ima! Od onih, koji — recimo — svoje sume ih drvom obrasle pašnjake harače, ne smiješ kupiti. Što sad ? Drva treba! mislim si ja, — lahko se je onomu po ziipi u toploj sobi smijati, koji ima 24 i više prost, metra prima bukovih ciepanica u dvorištu, — u ime deputata! — Težko nama, koji ne ima gdje ni da kupi. — A novaca?! — »Nisam im zavidan. — Treba, i zaslužio je, — ali kod tolikih površina šuma u okolici, da se smrzavamo, to nije pravo! — »K^ tomu biti još izručen na milost i nemilost šumskih štetočinaca« ! ? — Što to znači, — prosuditi će svaki misaoni čitaoc. — Valjalo mi je drva posudjivati (što je častno po šumara.?) Da ne bude dobrih prijatelja t. j . učitelja i imov. šumara, smrzo bi se, »šumar šikaraš« — kako nas narod ovuda zove. — Hvala im! — ne samo ja, i mnogi drugi bili su u neprilici ; — a što dalje, biti će sve gore, u ovoj — a i u drugoj okolici. — — Razlog? — »Neuredjena drva tržišta, — t. j . što nije na mnogim mjestima uvedena prodaja drva na malo, odnosno nije konsumentima pružena prilika, da drva kupe.« — Ova mala moja i dragih — »kubura«, i stin iti dogodjaj, ilustrira u tom pogledu odnošaje ovoga — a i mnogih drugih krajeva Hrvatske i Slavonije! Promotrimo dobro sve odnošaje, prilike i neprilike našega naroda, pak će drugo mnienje mnogi imati, nego li sada ima. Predjimo sada nakon ove male ilustracije na dalnja promatranja ove naše raspravice. Napried smo spomenuli, da je »premalena drvna kompetencija « pravoužitnika ili suovlaštenika kriva, da se danas »šumske štete« nerazmjerno množe. Naše mnienje je, da to ponajviše doprinaša, da se šumske štete danomice umnožaju! Jest, tu leži krivnja! Već čujem unapried sud, da redoviti godišnji drvni etat nedozvoljava, da se više |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 529 — drva dati može, nego li to šuma (prirastom i uvedenom obho dnjom) pruža, a da se u tome »potrajno šumarenje« ne prieci! To je istina. Ali ako imamo pred očima potrebu naroda s jedne strane — a s^ druge strane opet, da su »šumske štete« rakrana racionalnog šumskog gospodarstva, to moramo ozbiljno promisliti i pitati se — kamo to vodi? Nadalje uvažiti valja i tu okolnost, da za utjeranje đrž. poreza i inih daća treba posebnih ovrhovoditelja, a sudbina i tek vremena doprinesla je, da imademo mi danas množtvo »ovrhovoditeljah šum. šteta.« To je doprineslo »napredno racionalno šumsko gospodarstvo,« sa neumoljivo osnovanim visokim šumi uzgojem, visokom obhodnjom i t. d- Idemo malo, da se razumiemo i porazgovorimo. Mi recimo (pa i svaka druga kuća) trebamo godišnje za vodjenje našega kućanstva 20—24 prostrana metra, a i više, gorivnih drva. To odvisi već od raznih prilika, što se samo po sebi razumije. Uzmimo primjera radi same škole (čije se prostorije 4—5 mjeseci u godinu dana griju) učitelje, šumare i t. d. pak manje više redovito nalazimo 24. pr. mtr. deputatnih drva. Dakako ima iznimaka, da je drvni kvantum veći ili manji, prema već postojećoj potrebi. Nu godišnju potrebu gorivnih drva, za svaku prostoriju možemo naći, ako znamo broj kubičnih metara iste. To možemo dakle dakle ako treba proračunati. Ovo pravilo valja kod solidno gradjenih kuća. Kakove su ali po mnogim selima kuće, kućice i potleušice. Ljuti sjever u zimi kada počne duvati i što narod kaže brijati, istjera svaku toplinu iz kuće. Ta mi u zidanicama osjećamo »ljuti sjever,« a ne bi li ljudi u takovih kucah. Uzmimo nadalje okolnost, koliko goriva drva treba seljak ratar, gdje se veće kućanstvo vodi, gdje se kuha za družinu blago i t. d., što obrtnik, činovnik i t. d. ne treba; nadalje uvažiti valja uredbu peći kod seljaka, banci, ognjišta, te jednu važnu okolnost, da još na mnogim mjestima ni štednjaci uvedeni nisu. Kada sve to uvažimo, imati će o životu seljaka ratara i 0 njegovim potrebama sasvim drugo mišljenje; a o uzrocima »šum. šteta« sasma druge pojmove, nego li mnogi danas imadu.« |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 530 — Naše je nemjerodavno mnienje: »Prouči prvo sam sebe i svoje potrebe, pak ćeš znati drugoga prosu djivati, te njegovu nuždnu potrebu priznati i uvažiti. « Kada to svi zvani faktori i u šumarstvu činili budu, razja snit će nam se jasno postanak i neprestani prirast »šumskih štetš,« Kapried predočili smo potrebu od 24. pr. mtr. za jedno kućanstvo, koje se skromno vodi, te taj drvni kvantum neuka zuje se obzirom na zimsko doba — ni previsokim. Mi će mo ići i niže, pak će mo kazati, da za jednostavno vodjeno ku ćanstvo trebamo 16—20—24 pr. metr. drva. Niže već nemo žemo ići. To nam svaki šumar i gospodar priznati mora. Kako su gdje šumska gospodarstva uredjena kod imovnih obćina i zemalj. zajednica odpada, kako nam je iz izkustva poznato, najviše na 1 cielo selište 16—20 pr. mtr. drva, a na mnogim mjestima i manje t. j . 10—12—14—16 pr, mtr. gorivih drva U bivšoj Krajini, t. j . kod imovnih obćina, pada taj kvan tum na minimum kod ´A selišta i razmjerno raste, kod 73,74 do 1 cielog selišta. U bivšem provincijalu t. j . kod urb. obćinah, današnjih zem. zajednicah, imademo, 1, 2 i više cielih selištah; dočim se 1 cielo selište dieli na Vs/Vs.Vs.Vs.Vs.Vs,"/« i Vs t. j . 1 seHšte. Kod imovnih obćinah ne imamo manjeg diela od V4 selišta, sto je i pravo, t. j . za razdiobu gor. drva prigodom doznake vrlo prikladno. Obratno je kod urbara. — Usljed zadružnih dioba, prodaja i t. d. imademo mi danas Vie, V33, Vci, Vg« i još manji dio od 1 cielog selišta. Tu imademo najvećih neprilikah prigodom doznake gorivnih drva. Podjimo i promotrimo sada sve okolnosti, koje smo napried istaknuli. — Istina je, da kod imovnih obćina ne ima manjega diela od ^|^ i "-U diela medju samim nadieljenim pravoužitnicima, prema provedenoj zadružnoj diobi. Šumska uprava te minimalne diobe t. j. napojedine zadružne dielove — neprovadja. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 531 Doznačuje se prema katastru pravoužitnika, t. j . prema stanju, koje se mienja. — Kako će si pojedinci drva medju se podjeliti, to je — misli se — njihova stvar ? Kada se izradjena drva premjere, tim je pravoužitnik podmiren. Ako je sam na pravoužitničkom kudištu — bože pomozi, jer ga donjekle tješi, da je od zime osiguran. — Nu imade li ih dva i više, to tužno klimaju glavama. Ako na ´A selišta odpadaju n. pr. 6—8 —10 i više pr. mtr. pak su samo dva brata ili diobenika, to zapadne svakoga 3—4—5 pr. mtr.; a ako su 3 ili 4 brata, loze diobenike i t. d. ŠtO na mnogim mjestima Često dolazi, to odpada na svaki dio 2—4—3-33 pr. mtr. odnosno 1*50—2—2-50 pr. mtr. gorivnog drva na cielu godinu. Za sve koji imaju ^/gi 74 i 1 selište jeste bolje, ali možemo i na cielo selište gore navedeni razmjer navesti. N. pr. 1 cielo selište ima pripadnost od 16 ili 20 pr. mt. Ako se dieli, na 2 ili više djelova, odpada na pojedinca t. j . na diela 8—10 pr. mtr., t. j kvantum pada, prema broju dielovah Kod urb. zemalj. zajednicah, jeste to još gore. Recimo prema drvosjecnoj osnovi odpada, odnosno redoviti godišnji drvni etat dozvoljava, da na jednu selištnu pripadnost, dolazi n. pr. 16 pr. mtr, gorivnih drva. — Koji ima 1 i više selišta dobro je; a ako ima Vsi Vs, Vs i Vs još može uz suharke i ogranke — da životari. — Što ali manje suvlastničkog prava pojedinac ima, naopako po njega. Mi iz prakse znamo, da je razdioba drva provedena prema napred spomenutom godišnjem drvnom etatu — kako sliedi: Na 1 selište 16"^^ V^—U-a´ 78—12«^´, 78—10°^^ Vs—Sm^ Vs—6"´\ Vs—4"!´ 78—2°^\ Vie ln^^ %,—0-50´^\ Uzmimo sada tu okolnost, da se ovaj drvni kvantum dieli prema provedenoj diobi, prodaji i t. d., n. pr. na ´/g kućišta i zemlje. Dvidjamo tada i sami da je pojedinog suovlaštenika ili pravoužitnika pripalo prema onoj hrvatskoj poslovici, toliko gor. drva, »ni za živjeti, ni za umrieti?« To je žalostno, ali istina je! Kako smo napried razložili, doznačuje se pojedinoj pravoužitničkoj ili suovlašteničkoj kuci (obitelji) u ime cielogodišnje |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 532 — gorivne pripadnosti od V^ prostornoga metra pa dalje do maksimalnog drvnoga kvantuma, prema šumsko gospodarstvenom uredjenju pojedine imovne obćine, ili zemljištne zajer dnice t. j= prema drvodoznačnoj osnovi i prema toj razdiobi goriv, drva! Pitajmo se sada, da li je taj drvni kvantum dovoljan, da podDiiri za cielu godinu potrebu pojedine kude i obitelji? Iskreni odgovor neka bude — nije! Ta napried smo dokazali, da za jednostavno vodjenje našega kućanstva trebamo za cielu godinu gorivnoga drva prosječno 16—24 i više prost, metara. Uzmimo da pojedinac može i sa manje od 16. prit met. da podmiri svoju godišnju potrebu gorivnog drva; ali izpod 12m´ ili ti 3 hvata ne ima seljačke ni ine kude, koja bi mogla sa tim kvantumom cielu zimu i ljeto svoje potrebe namirivati. Mi — prema gore razloženom — znademo sada potrebu našu, a znademo, što pojedinog pravoužitnika ili suovlaštenika, prigodom redovite doznake gorivnih drva — pripada! Stavimo se mi sada u položaj onoga pravoužitnika ili suovlaštenika, t. j . našega seljaka — ratara, koji ima kroz cielu godinu kako smo gore razložili podmirivati sve svoje potrebe , sa doznačenom gorivnom kompetencijom od 0.25. pr. met., O-SO^; Im^^ l-SO-n^ 2^´, 2-50^´ 3 kr. m. i t. d. »Jeli to moguće?« Ruku na srdce, pak priznajmo — »nije« ! Njemu t. j . seljaku — rataru isto je tako po zimi studeno kao i nama; on za svoje kudne i ine potrebe treba goriva drva kao što treba i svaki drugi čovjek; samo više ili manje, prema razvijenom kućanstvu i od tuda proizlazećoj potrebi. Ta i najveći siromak ima — recimo po zimi iste potrebe, kao i najveći bogataš! Zima mu je, a proti studeni neda se boriti! Zato pri razsudjivanju ove velevažn e stvari, uvažimo sve okolnosti, naročito doznačenu drvnu kompetenciju i lokalne odnošaje — pak priznajmo: »Obzirom na to, |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 533 — da pojedinac ne može sa pripadajućim i doznačenim mu kvantumom gorivnog drva, da podmiri svagdašnje potrebe kroz cielu godinu, upudenje, da tu potrebu podmiri na ini ili nedopušteni način. Time počini ali on t. j. pravoužitnik ili suovlaštenik »šumsku kradju« ili »šumsku štetu«! Najnuždniju svoju potrebu podmiruje si tim načinom — mnogi i mnogi (koji nije pravoužitnik i suovlaštenik) — ne samo seljak-ratar, već i drugi u nuždi se nalazeći ljudi. Jest, to je nepobitna istina, da je usljed obćenitog nedostatka na drvu i doznačenog gorivnog drva mnogi pravoužitnik ili suovlaštenik upućen, da u sveobćoj nuždi počini »šumsku štetu« ; — mnogo puta ne u spekulativne svrhe, — već naprotiv, da uzdrži svoje kućanstvo i obitelj, jer pored najbolje volje ne ima gdje drva ni da kupi. Krivac je; ako ali sve napried spomenute okolnosti uvažimo, ne smijemo takovoga prekršitelja šum. zakona prosudjivati kao onoga štetočinca »od zanata«. Evo tu su glavni uzroci, zašto u obće pravoužitnici ili suovlaštenici, te nepravoužitnici i nesuovlaštenici čine »šumsku štetu« i »kradju«. Razložili smo napried sve uzroke, zašto pravoužitnici ili suovlaštenici čine šumsku štetu, t. j . dokazali smo, da to čine usljed »nužde« i »vlastite potrebe« radi! Sada ali promotrimo one, koji niti imaju suvlastničkog, niti pravoužitničkog prava, a drva trebaju — kao mi i svaki drugi živući čovjek. Uvažimo sada još i tu okolnost, da ne ima gdje drva ni za kupiti! Sto će sada? Upućen je, da svoju drvnu potrebu podmiruje na nedopušteni način, t. j . upućen je na šumske stetočince i kradljivce. Po gradovima, trgovištima i većim mjestima namješteno je množtvo »kontrolnih lugara«, samo da se ne bi sa drvom kriomčarilo. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 16 <-- 16 --> PDF |
- 584 — Svi javni redarstveni organi i lugari moraju strogo paziti, da li 8U vozari drvah providjeni u smislu §. 17. š. z. postojećih naredaba sa izvoznicami. Strogo se pazi, ali što vidimo? Svi oni, koji niti su pravoužitnici, niti suovlaštenici, a neimaju gdje drva ni da si kupe, svi ti imaju drva, pak nijedan nije se u Hrvatskoj — što no redi — od zime i pomanjkanje gorivnih. drva smrznuo! Nastaje pitanje :, Od kuda podmiruju ti ljudi svoje drvne potrebe ? Jednostavan odgovor: Šumski štetočinci i kradljivci od zanat a skrbe, da i ovi ljudi živjeti mogu! Na razne načine kriomčare ovakovi individui po bielom danu. A po nodi? »Noć ima svoju mod!« — kaže hrvatska poslovica, tako i u ovom slučaju. Po danu se pogodba za drva sklopi i štetočinac uputi, gdje leži ključ od kapije, komore, drvarnice itd. Kada gospodin kontrolni lugar (i svi drugi lugari) najbolje spava, a straža »sigurnosti« ide na počinak, tada šumski štetočinac i kradljivac ne spava! On je poranio! Vozi drva, da pogodbu — sklopljenu po danu — po noći izvrši. Kada pievac naviešćuje zoru, već su drva dovezena i propisno složena. Kada gazda ustane i vidi, da mu je njegov »prijatelj« (obično na selu ima množtvo tih imenica) drva dovezao i u redu složio, tada dobije taj »poštenjak« svoju plaću; a da i za buduće vjeran ostane, malo rakijice i napojnice. Tim i sličnim načinom pokrivaju mnogi i mnogi svoje drvne potrebe; tim načinom prehranjuje se mnoga obitelj štetočinaca i kradljivaca; tim ali načinom uništuje se bivstvo šume na štetu racijonalnog šum. gospodarstva, a naš seljak-ratar — što dalje — sve više i više šumske štete duguje! Mnijem, da nas nijedan ovakovo pokriće gorivne potrebe ne odobrava; ali dok se sadašnji odnošaji ne promiene, ne iraamo se boljku nadati boljku. Treba da svi naoto zvani faktori nastoje, kako da se još za vremena ovoj rak-rani na put stane. Ovo je pitanje važno |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 535 — i sa raznih šumsko-gospodarskih razloga. Evo primjera: Mi svi »na papiru « računamo sa drvnom gromadom u sumi i sa »redovitim godišnjim drvnim etatom«. Taj redoviti godišnji »drvni etat« dielimo mi prigodom doznake na broj sehšta svih pravoužitnika i suovlaštenika, i ne smijemo ga u » načelu « prekoračiti. Tako se u praksi provadja! Uzmimo mi ali sada na um onu drvnu gromadu, što štetočinci i kradljivci preko godine odnesu i odvezu, odnosno onu drvnu gromadu, koja tečajem viš e godina iz šume gore opisanim nestaje, a mi s njom ipak računamo. Sto odatle sliedi? Da nam faktično drvna gromada u šumi pada, a s njome i prirast na cieloj sastojini! »Redoviti godišnji drvni etat« imamo točno po formulah proračunati na papiru i prema tomu mi drva doznačujemo. Onaj »drvni kvantum« (za koji se po prijavnici zna ili nezna), što preko godine putem kradje ili šum. štete iz šume nestaje, ne uračunava se u odbitak od „godišnjeg etata«. Doznaka provadja se prema etatu proračunatom na papiru. Tim načinom, što ovaj manjak na drvu ne stavljamo u u odbitak, pada u šumi drvna gromada, što je na štetu šumovlastnika i racijonalnog šumskog gospodarstva, pa ma ono po najboljim formulama i velikim turnusima na papiru uredjeno bude ! Kada znamo, da šumskih šteta i kradja uviek bude i u buduće, možemo si predstaviti, koliko de tim putem drva nestati n. pr. za 30, 40, 50 i više godina, a koliko do konca obhodnje. Mi šumari smo u toj obhodnji prekratkoga života, a da taj polagani ali trajni veliki manjak drva u pojedinoj sastojini i periodi opažamo, tim više, ako kod jednoga šumovlastnika, ili šumovlastnika dugo ne službujemo. Ako gornje naše razlaganje promatramo, kao i pojedina šumska uredjenja i gospodarstva, te lokalne prilike dobro proučimo, doči ćemo do sliededeg zaključka: |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 536 — 1. »Da šumske štete i kradje terete našega seIjaka- ratara financijalno i moralno«. (Sto dalje — to više!!!) 2. »Da su šum. štete i kradje, bez razlike gdje se one dogadjaju, na listrb racionalnom šumskom gospodarstvu«. 3. »Da šumske štete u redovitom i racijonalnom šumskom gospodarstvu umanjuju ustanovljenu drvnu gromadu — i prirast — a time i redoviti godišnji drvni etat«. 4. Da je utjerivanje šum. štetah skopčano sa mnogo pisari je i troškovah na štetu šumskog kućanstva . Posebni ovrhovoditelji i njihovi postotci od utjeranih šteta, znatno terete šum, gospodarstvo i kućanstvo. 5. Da šumske štete i kradje teret e u redovitom poslovanju političke i sudbene oblasti, a na koncu i obćine. 6. Da su šumske štete uzrokom, da se čuvarsko i lugarsko osoblje mor a umnažati. 7. Da su neutjerive i odpisane šumske štete ,,rak-rana", jer s jedne strane drva je u šumi nestalo, a da s druge strane vlastnik zaoto u mnogi m slučajevima neostećeil ostane. Neoštečen — rekosmo — ostaje šumovlastnik, a ipak mora podmirivati porez, trošak uprave i nadzora. 8. Da su šumske štete i kradje več mnogoga lišile kuće i kućišta. 9. Da je usljed šum. šteta i kradja već mnogi životom stradao, ili tvorno ozliedjen bio itd. 10. Konačno pored sve energije sudovanja i utjerivanja imademo ogromn u svotu šum. šteta na dugu. Mogli bi još mnogo toga navesti, kako su šumske štete u mnogome krive našem naroduo-gospodarstvenom nazadku i razvitku, a naposeb racionalnom šumsko-gos po d arstvenom uredjenju, kažemo: »Državni porezi I ine daće jesu prve na redu za podmiriti, a za šumske štete — kako nam Bog dade, kaže narod!« I tako se dogadja i provadja godine i godine! Scienimo, da su i gornja razlaganja dovoljno ovo pitanje razsvietlila. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 537 — Priedjimo sada na razmatranje, kako bi se bar donjekle ova narodna »nevolja« ublažila, da ne bude od štete ni narodu a ni šumovlastniku. — Naprotiv udesimo svi pozvani naš rad tako, da ovo »velevažno pitanje« čim prije uredimo i bar donjekle ga kraju privedemo. Učinimo brzo svi, što tko more, jer »što dalje, to sve gore«. Prije nego li priedjemo na daljna razmatranja, idemo vidjeti naše šumovlastnike, na koje se ova naša razprava ponajviše odnosi. Mi imademo pred očima 4 glavne kategorije šumovlastnikah, na koje se u glavnome odnosi naša rasprava. Ti jesu: Država, krajiš. imov. obćine, zemalj. zajednice, vlastelini-veleposjednici. Da vidimo njihov posjed: Prije diobe imala je država u bivšoj Krajini 1,245.4´/6 rali 21ID" šuma. Jfakon provedene diobe — provedene g. 1873.—1880. ostalo je državi 493.543 rali 2920« šuma. Navesti ćemo, što je pripalo pojedinoj bivšoj krajiškoj pukovniji, — od kuda su kasnije nastale imov. obćine — i to: Ličkoj (do danas neoživotvorena) . . 89.704 jut. 99L]" Otočkoj 137.658 » 13680" Ogulinskoj 105.173 » 12960" Slunjskoj 27.846 » 14390° I. banskoj 25.249 » 5690" II. banskoj 39.877 » 12180" Križevačkoj 51.739 » 7660 1) Gjurgjevačkoj ..,.,.,. . 77.295 > 6920" Gradiškoj . . . 58.349 » 7220" Brodskoj 74.036 » 6820" Petrovaradinskoj 64.997 » 6680° Imov. obćinama dopitauo je ukupno 751.932 jut. 1519D" šuma, za ukupni broj duša od 855.245. Da se je kroz 20—30 godina broj duša preko Vs pomnožao, ne treba nam ni dokazivati. 38 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 20 <-- 20 --> PDF |
538 Trede su na redu sa svojim šumskim posjedom ZemljiŠtne zajeflllice i to one urbarnih obdina u biv. provincijalu, i one u bivšoj krajini t. zv. selske, mjestne i t. d. Njihov posjed predočujemo po županijama — kako sliedi: Zeinljištne zajednice pos. e duj u b´ grun. ukupnu 30višinu Opazka u županiji nap. ili pašnjaka šume H rali D° rali D° 1. ličko-lirbavska 157 247979 1080 15427 972 krajiške zem. zaj. 2. mođruško-riečka 241 95597 921 21960 770 kraj, i urb z. z. 3. zagrebačka 896 62718 138 96738 1016 većim djel. urb. z. z. 4. belov.-križevačka 547 44772 1305 15923 1117 kraj. i urb. zera. zaj. 5. varaždinska 473 13095 708 17627 752 jedine urb, z. z. 6. požeška 482 77268 226 51534 230 pretežno urb. z z. 7. virovitička 301 58984 1435 37619 527 petežno urb. z. z. 8. sriemaka 179 84064 4^0 8931 245 pretežno urb. z. z. Uku pno ´2134 por. obdine 3276 684,380 1433 :?64.762 829 Pašnjaci z. z. jesu većinom obrašdeni drvom. Sbrojimo li površinu pašnjaka i šuma, to zem. zajednice u Hrvatskoj i Slavoniji posjeduju ogromnu površinu od 950,143 rali 662n° Da je to znatan narodni imetak, uvidja — svatko! Konačno dolaze sva vlastelinstva u Hrvatskoj i Slavoniji i svi šumski veleposjednici, kojih posjed iznaša do 600.000 ralih šuma. Na manje šumo posjednike ne demo se ovom razpravom ni obazirati, akoprem i oni isto tako trpe na ovoj »rak-rani,« ali u maloj mjeri. U uvodu rasprave spomenuli smo i razložili »kradju i šumske štete« ; te jasno jedan i drugi pojam protumačili. Prema tomu — država, vlastelini, veleposjednici i ini šumoposjednici lahko (akoprem ne uvjek) „šum. kradjivce" |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 539 — pameti nauče, jer sa ovima ima sud (što je preko 10 % posjećeno) raspravljati. Od toga imaju mnogi kradljivci straha, jer kod suda se ,,ne likvidira " kao kod oblasti ili obćine, ved odšteta se dosudjuje po § 460. i drugim §§. k. z. a k´ tomu dobije još »kradljivac« odgovarajuću kaznu zatvora, koju i odsjedi ! Sudbeni postupak dobro je došao napomenutim šumovlastnicima (dugotrajan je), ali gdje neima jasnoga itemeljitoga dokaza, mnogi »kradljivac šume« »umakne ruci pravde,« i šumovlastniku! »Sebi ali na hasnu!« A gdje su oni neuhićeni, neprijavljeni, zatajeni i t. d. »Tajnost ili krije« — na štetu šume i šumovlastnika.« Našoj raspravi jesu »šumske štete« — cilj, pak nam stoga preostaju naše imovne obćine i zemljištne zajednice, kao glavni oslon, na koje jeste naš narod jedino upućen i vezan, u pogledu vjekovitog pokrića potrebštinah na drvu! Da vidimo, koliki je taj narodni imetak. Imovne obćine posjeduju šumž, 751.932 z. 1519n´´ Zem. zajednice „ „ 265.762 z. 829D" Ukupno šuma 1,017.675-rali´748n´´ Pašnjaci zemlj. zajednica 684.380 „ 1433U" Sveukupni zajednički narodni imetak (suma i pašnjaka) iznaša 1,703.076 ,, 581D" ´ Ako se k´ tomu pribroje još držav. šume, od kojih narod ne ima direktnu korist, već indirektnu, to dobijemo znatnu površinu šuma, od 3,195.915 rali 8730° t. j . dolazi skoro 1 ral i više šumskoga tla na pojedinog stanovnika Hrvatske i Slavonije, pak ipak pored ogromne te površine šuma narod strada u mnogim krajevima — na gorivnom drvu. Usljed pomanjkanja drva jesu »šumske štete« u tim mnogim krajevima uvjek i na dnevnom redu. ´ Diljem naše rasprave, predočili smo nevolju i pomanjkanje na gorivnom drvu. — Predočili smo, kako i koliko se gorivnoga drva doznačuje ; predočili smo, da je »uzrok šum. šteta« premalena drvna kompetencija i t. d. ^ |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 540 — Dokazali smo po našem nemjerodavnom mnienju sve razloge i uzroke, zašto i kako se »šumske štete« dogadjaju i kako se godimice povećaju i t. d. Sada ćemo nastojati, prema našim slabim silama da predočimo sve načine, kako bi se »šumske štete« umanjile; t. j . kako bi se narodu što više goriva podalo i doznačilo, da nebude prisiljen svoje potrebe podmirivati putem šumskih šteta. Idemo prvo toga da vidimo kako stojimo sa površinama šum ah i koji odnošaji vladaju: Površinu državnih šuma od 493.543 rali 2920° moramo iz naše rasprave izlučiti. — Državne šume imadu svoju posebnu svrhu. Njihova je svrha da putem veleprodajah daju di´žavi stalni godišnji prihod, na kojem Hrvatska participira sa 447o- Maloprodaje u državnih šumah uvedene su samo ondje, gdje su slaba prometila izvozi i t. d. Tu narod (većinom u gorskim predjelima) kupuje na malo a drž. šumah, u spekulativne svrhe i da ponajviše svoje kućne potrebe podmiri. Kako rekosmo »cilj naše rasprave,« jesu naše imovne obćine i zemljištne zajednice. Kazali smo, da imovne obćine posjeduju šuma 751.932 rali 1.5190°. Jel te: »matematički izraženo, jeste to ogromna i velika površina šuma. Mi ćemo ali pogledati tu ogromnu površinu iz bližega stanovišta. Lička imovna obćina sa izlučenom površinom od 89.704 rali 990" nije ni do danas ustrojena. — Razlog? »Pošto su Ličani uvidili, da sa tom površinom (valjda jako slabo pošumljena i t. d.) ne mogu sve svoje potrebe podmirivati, to nisu ni primili izlučenog diela. Oni uživaju i sada od države pogodnosti §. 9. š. z. i država im drva doznačivati mora, sve dotle, dok se lička imov. obćina ne osnuje. Pri tome bolje se drvare i izlaze, nego sve movne obćine i njeni suovlaštenici. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 541 — Slunjska, I. i II. banska imovna obdina jesu vrlo slabo stojede (naročito u šumarskom pogledu) kao i neosnovana licka imovna obdina. To se je već prigodom razdiobe državne šume jasno izrazilo. Sliedi to iz sliededega: />U smislu ustanov a §. 21. c, i kr. naredbe od 15./VII. 1881. imade se ugarska vlada postarati, da se ličkoj, slunjskoj, 1. i 2. banskoj imovnoj obdini pruži podpora, u koliko je doista potrebna ujl´hovom obstanku! Ovo vriedi naročito »za umno gospodarstvo i potrajno uzdržavanje njezinih šuma! Da li su te imovne obdine podporu dobile, ili dobivaju redovito, nije nam znano.* Sto vidimo. Ove 4 imovne obdine ved su prigodom razdiobe »na slabim nogama bile«, što no narodna poslovica kaže. Da su kod istih »šumske štete« na dnevnom redu ne treba nam ni dokazivati! Otočka i ogulinska imovna obdina jesu najsretnije, jer su najviše površina dobile. — Pored šuma — najbogatije su od svih imovnih obdina i na »kamenju«. Od Kleka pak do male i velike Kapele, te Plešivice i Velebita ima ga dosta. Obzirom ,na »goiske i ine prilike«, trpe i te imovne obdine od »šumskih šteta«´ Ostaju nam 5 najbolje stojedih imovnih obdina Križevačka i gjurgjevačka jesu prilično stojede. Potonjoj pripalo je mnogo pjeskulja; a osim drva, pokriva (baš radi pomanjkanja drva) i sa kamenim ugljenom gorivnu potrebu svojih suovlaštenikah, Radi premalene drvne kompetencije, jesu i ove imovne obdine prilično bogate na šumskim štetama! Ostaju nam »posavske imovne obdine« t. j . gradiška, brodska i petrovaradinska. — One su dobile cienjene stare hrastike, koje vedim djelom unovčuju. Pravoužitnici trpe usljed pomanjkanja šuma za ogriev i u ovim bogatim imovnim obdinama na gorivu, radi raznih okolnosti i premalene gorivne pripadnosti, i t. d. S toga ne manjka ni kod »bogatih imovnih obdina« na šumskim štetama. Dapače i njih tišti ta »rak-rana«, kao i one * Jedanput 60.000 for., a poslie nikada vise ništa. Op. ur. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 542 — najsiromašnije imovne obćine. Da vidimo naše zemljištne zajednice. Pašnjaka ima kod nas u svemu 685.380 rali 14330". Od te površine odpada na ličko-krbavsku i modruško-riecku županiju polovica površine t. j. 343.597 rali 92lD". Ovi pašnjaci, pak oni u županiji varaždinskoj, djelomice (u brdu) belovarsko-križevačkoj, požeškoj i virovitičkoj (Papuk i Rrndija), zagrebačkoj (Sljeme i petrinjsko-glinske gore) leže manje-više svi na absolutnom šumskom tlu ! Svi ovi pašnjaci obrašćeni su drvom, šumom, grmljem. šikarom i t. d. Jedino ličkokrbavska i modrusko-riečka županija ima osim drvom i šumom obraslih pašnjaka, pod oznakom pašnjaci još goljeti i kamenja (kras). »Sriemski pašnjaci« (izim oni u Friiškoj gori) i oni n Posavini i Podravini jesu većinom u ravnici slabo obrašteni drvom (u virovitičkoj, požeškoj, i t. d. županiji, imade na pašnjacima starih cienjenih hrastova), ili su u obće bez drva. Šum a imadu zem. zajednice 265.762 rali 8290" t j . Vs površine, od površine šuma imovnih obdina. Po županijama, ima zagrebačka županija najviše šuma (najveća je. i najviše urb. zem. z. imade) 96.738 rali 1016D", a najmanje (izim sriemske, gdje su pretežito vlastelinske i manastirske šume, te šume petrovaradinske imovne obćine), ima ličko-krbavska — 15.427 rali 9720", doČim obratno ima najviše pašnjačke površine. Kod urb. zem. zajednicah u bivšem provincijalu — uredjivano je šumsko gospodar.stvo odmah nakon provedene segregacije. I kod urb. zem. zajednica jesu »šumske štete« na dnevnom redu, radi premalene drvne kompetencije, ali ne u tolikoj mjeri, kao kod imovnih obćina! Razlog pak tomu jeste i taj, što su mnoge arb. obćine dobile prigodom segregacije premalenu površinu šuma u ime odštete služnosti drvarenja iz vlastelinskih šumah! Za tu služnost ipak su zem. zajednice pravomoćnom osudom ili nngodom nadieljene. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 543 — Sravnimo u pojedinim županijama površinu šuma urb. zemljištnih zajednica i one pojedinih vlastelinstva, raznih nadarbina, i t. d.! ? Mi smo ovdje letimice predočili stanje imovnih obćina i njihovih površina šuma, kao i stanje naših zemlj. zajednica, njihovih šuma i pašnjaka. Predočili smo hrvatski narodni imetak, vlastničtvo svih pravoužitnika i suovlaštenika kraljevina Hrvatske i Slavonije! Sada ćemo prieči na razmatranja, kako bi mogli ^ ako ne sasvim — a ono bar djelomično prepriečiti »šumske štete«. Njih će biti dok je šuma, svieta i vieka; ali se dade kao svakomu zlu^ tako i ovomu, na put stati! Da vidimo: 1. Imovne obdine, te velike i male zemljištne zajednice, smatraju se kao jedna gospodarska cielina. Gospodarstvo u ovih šumah, uredjuje se jedinstveno i trajno tako, da bude »potrajui užitak« na vjekove osiguran! Gospodarstvo u imovno obdinskih šumah osnovano je na načelu »visokoga« uzgoja šuma sa odgovarajućim visokim turnusom (obhodnjom). Isto takovo je uredjenje i u šumah mnogih velikih zemlj. zajednicah, gdje to iziskuje vrst drva. a dopušta površina šuma i potreba suovlaštenikah. Priznajemo, da sa »visokim uzgojem« i odgovarajućom obhodnjom poiučujemo najveći financijalni i drvni dobitak, naročito što se tehničke strane tiče! — Priznajemo ali i to, da ni taj način uredjenja i uzgoja obično sasvim nepodmiruj e potrebe pravoužitnika i suovlaštenika! Dok mi — odnosno naši potomci — taj konačni dobitak (plod racionalno-uredjenoga šumskoga gospodarstva) uživali budemo, treba da čekamo obhodnju uvedenu — prema potrebi i okolnostima — sa 10 — lOO — 120 — 150 (a gdje-gdje i više) godinah. Što naši ljudi kažu: »mnogoga ne će ni glava zaboljeti« dok samo prvu ili drugu periodu osnove preživi, a gdje su oni |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 544 — za nama, dok konac obhodnje prežive. To su uživatelji našeg pokoljenja i bududnosti! Tri — četiri generacije proći će, dok to doživjeli budu. Priznati moramo, da su (po teoriji) jedino veliki komplexi šumiL (u prvome redu države, vlastelinstva itd.) najprikladniji za veliki uzgoj i velike obhodnje, pak stoga jeste danas takovo šumsko uredjenje kod naših činovnih obćina i velikih zemljištnih zajednica uvedeno. Zakonom od 8. VI. 1871. t, j . zakonskim člankom XXX. godine 1873. provedena je dioba imovno obćinskih i državnih šuma. Da je u cielosti udovoljeno §. 4. istog zakona, ne bi mi danas imali imovno obćinskih šuma. Zakon glasi: »Dalnja razdjelba po mjestih i obćinah pukovnijskim obćinama pripadajućega šumskoga tla, isto tako i način i mjera, kako i koliko ga imaju ili pukovnijske obćine in conereto, ili mjestne obćine polag svoga diela,-ili pako naoto ovlaštene krajiške obitelji ili pojedini mjestni stanovnici uživati, prepušta se, uz sudjelovanje oblasti h, postavljenim zastupstvom krajiških pukovnija — kao posao obćinski!!! Da je to (dioba na sela i obćine) odmah provedeno, imali bi danas u cieloj Hrvatskoj i Slavoniji je dnolične mjestne i urb. zemljištne zajednice, kako i predmjeva zakonodavac u zakonu od g. 1894. z o. n. z. z. Imali bi danas pred sobom sasma drugu sliku, a i prava c »šumskih šteta« bio bi drugi, nego li danas t, j . nebi ih bilo toliko, koliko ih danas ima. Evo dokaza: U bivšem provincijalu t. j . kod urb. zem. zajednicah, ako sravnimo »šumske štete« sa onima kod imovnih obćina, viditi ćemo ogromnu i veliku razliku. Dok kod imovnih obćina posebni zaoto namješteni i plaćeni, te sa 7o utjeranih od šum. šteta providjeni ovrhovoditelji »šumske štete« utjeruju, dotle kod zem. zaj. eventualne štete |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— [545 — utjeruju urb. odbori, obdine itđ., i to lahko, jer ih malo — obzirom na dosta veliku površinu šuma i pašnjaka — (izim riedkih iznimaka) ima! Koliko se ovrha provadja kod imovnih obdina — na nepokretnine pravoužitnika, koliko je takovih već i prodano itd., dočim toga svega — koliko nam je poznato — kod zemljištnih zajednica do danas nije bilo! Razlog tomu jeste jednostavan. Pogledajmo malo §. 6. zakona od 8. lipnja 1871,, koji glasi : »Pri diobi šum. tla, valja shodan obzir uzeti na zaokruženje državnog diela, a u koliko mogude i na to, da ona j dio, koji cjelokupnosti svake pukovnijske obćine zapada, bude izlučen tako, da kod zajedničkoga uživanja bude potrelbštiiia drva svakoga mjesta istomu što moguće bliže trajno osigurana, ili da se pri porazdielbi šume uzmogne pripadali svakoga mjesta što bliže do njega izlučiti«! Sto mi ali vidimo? Šumsko gospodarstvo imovnih obdina uredjeno je, s obzirom na cjelovitost iste, t. j . prema okolnostima i potrebama ciele imovne obćine i svih njenih pravoužitnikah (Nije baš tako. Ur.). Drvna potreba pravoužitnikah doznačuje se putem šumarija u već po osnovi opredjeljenim sječinama, koje su mnogo puta jako udaljene za pojedina sela i njene pravoužitnike. Kada je drvna kompetencija premalena, a k tomu još pravoužitnici u daleke sjeciue po drva idi moraju, to prouzročuje zlovolju — te narod radje po drva ni ne ide. Dogadja se i to, da se u šumi selu najbližnjoj doznačuju drva drugim selima, a oni takorekudi od kude tjeraju preko brda i dolina u druge sjedine. — Takova sela napuštaju drvariju (znamo mnogo primjerah), pak narod svoju drvnu potrebu podmiruje radje putem ,šumskih šteta« — iz najbliže šume. Da je to na uštrb dotičnoj šumi i osnovanom racio nalnom šumskom gospodarstvu — netreba nam ni dokazivati! Mi moramo imati na umu još jednu velevažnu okolnost, da Sli naše zadruge razdieljene, i da je svaki pravo |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 546 — užitnik (izim iznimakah) samac na gospodarstvu, a da ima i takovih, koji nemaju ni voznog blaga itd. Zadruge imale su dosta voznoga blaga i svojih članova, koji su se u jesensko i zimsko doba lahko mogli baviti dovozom gorivih drva. »Danas to ne ide tako!" U udaljene sječine treba brzine radi idi sa konjima, a ne volovima. Koliko je predjelah, a i pravoužitnikah, koji konja ni ne imaju! ? Dosta! Radi premalene drvne kompetencije ne izpladuje se mnogima uzimati predprege itd., pak tako s tih i drugih razloga ostaju doznačena drva po više godina u šumi. Ovakova po pravoužitnicima ne primljena i zaostala drva doznačuju se iznovice po više godina. Šumska uprava misli, da je s tim drvom — što no kažu — dobila »profit«. Upravo je obratno. »Svi oni pravoužitniei, koji svoja doznačena drva ne prime ili ne izvezu, podmiruju sve svoje potrebe na nedopušteni način, putem »šumskih šteta, iz njima pristupnih 1 najbližih šuma, bile to bran je vine ili otvorene šume!!l To je nepobitna istina! Ovim načinom, t. j . putem »šumskih šteta«, odkroji si pravoužitnik sam svoju »drvnu kompetenciju« u onoj mjeri, kolika je njegova potreba! Tim putem podmiruju svoje potrebe i svi oni suovlaštenici, koji drva izvezu, ali to moraju činiti radi »premalene drvne kompetencije«, jer ne imaju svojih šuma, da manjak na drvu u istinu pokriju, a niti gdje da drva kupe. Ako sve prednavedeno uvažimo, doči demo do zaključka, da je više putasamo šumsko uredjenje i drvno porazdieljenje krivo, da narod »šumske štete« i nehotice činiti mora! Da se ali vrši §. 6. spomenutoga zakona od god. 1871., t. j. »da je potrebština drva svakog mjesta istomu što mogude bliže trajUO OSigurana, nebi bilo mnogih |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 547 — i mnogih šumskih šteta. Jest, to je nepobitna istina, u eielosti evo sam zakon utvrdjuje našu tvrdnju i uvjerenje! 5. Kod zemljištnih je zajednica upravo obratno, nego li kod imovnih obdina. Po urbar, zakonima izlučene su šume i pašnjaci na pojedina sela — ili na više njih skupa — tako, da su zajednička uživanja potrebštine drva svakoga mjesta (ili više njih) istomu blizu trajno osigurana! Vidimo svagdje u biv. piovincijalu, da su urbar, šume i pašnjaci (n. pr. na Sljemenu, Ivančici, u Maclju itd.) izlučene blizu selah, dočim su vlastelinske Šume dalje iza ovih ležede. U bivšoj Krajini vidimo, da su sume i pašnjaci zem. zaj. tik i okolo sela i mjesta, dočim su riedko kad jako udaljene, a ako i jesu, to su ipak u suvislosti sa selom, a leže u do- t´čnoj poreznoj občini; dočim su imovn e obdinsk e šum e porazdieljene bez obzira na sela i mjesta. (? Ur.) Zaoto se i dogadjaju »šumske štete«. Hrvatska narodna poslovica kaže: »Koliko seli,, toliko običaja!« Tu poslovicu mogli bi mi i na našu razpravu prenieti. Svako selo može svoje gospodarstvo bolje prilagoditi i udesiti prema odnosa ju i položaju, dočim imovna obdina to ne može činiti, pa ma i najbolje intencije imala. (Ovaj nazor g. pisca mi podnipošto ne dielimo, jer se shodnim zaokruženjem pojedinih »gospodarstvenih jedinica« može sve ono polučiti, što interesi pojedinih sela iziskuju. Ur.) Vezana jt na cielokupnost posjeda i na cielokupno uredjeno gospodarstvo Zaoto za uredjenje pitanja »šumskih šteta« možemo stvoriti sliedede zaključke: a) Svi šumski posjednici, koji su vezani na pravoužitnička ili suovlašteniČka prava, treba da osnuju i urede svoje gospodarstvo onako, kako de tomu pravu najbolje odgovarati. b) Visoki uzgoj i.veliki turnus treba zamieniti — prema potrebi, selu i mjestu — da bude gorivna drvna potreba veća |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 548 — i cielji shodnija — naročito, ne bi li se kod nas posvetila što veća pažnja »srednjem šumanju«. c)Nebilipo naš narod shodnije bilo, da se u cielosti provede §. 4. zakona od 8. lipnja 1871. d) Da se u bivšoj Krajini — radi dokazanoga pomanjkanja gorivnih drva — što bolje i svrsi shodnije urede pašnjaci i šume zem. zajednice, na podlozi »potrajnoga uživanja«, koje će tada manjak kompetencije na gorivnom drvu pokriti. Tim uredjenjem umanjiti će se »šumske štete«. e) Zemljištne zajednice maloga posjeda neka nikada ne uredjuju svoje šum. gospodarstvo na podlozi visokoga šumarenja i velikoga turnusa, — Jer dok one čuvaju i ne sieku svoje šume, moraju svoju gorivnu kompetenciju da podmiruju putem »šumskih šteta« i novcem t. j . moraju drva da kupuju (ako samo ima gdje?) g) Velike zemlj. zajednice moraju sliediti smjer »visokog šumarenja i turnusa«, ali samo u toliko, ako mogu podpuno udovoljiti potrebama na ogrievu svojih ovlaštenika. g) »Sitno šumarenje« preporučamo u kraj. zemlj. zajednicah i onih malenih urbar, obćinah (zem. zajednica); na toj podlozi osnovano gospodarstvo, najbolje odgovara narodnim potrebama. »Srednje šumarenje«, uvedeno racionalno, moglo bi spasiti imovne obdine i zemlj. zajednice, t. j . tim načinom (najtežim) podmirivali bi mi bolje potrebe pravoužitnika i suovlaštenika, nego li danas sa visokim šumarenjem ! i) U »gorskim predjelima« treba sve drvom obrasle i izlučene pašnjake z. z. urediti na podlozi šumskog gospodarenja, a da se pri tomu ne krati i ne stegne pašarenje. To je moguće — bez financijalnih žrtava — na podlozi srednjeg i sitnog šumarenja (? Ur.) 1. Keka »uredjenju šuma« ne bude nikada glavni cilj prodaja, dražba i licitacija šume, već obratno zadovoljiti pravoužitnika i suovlaštenike t. j . podmirenje njihovih potreba! Ako sve prednavedeno uvažimo i naše gospodarstvo tako uredimo, umanjiti će se kod nas »šumske štete«. Daj Bože! |