DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 64     <-- 64 -->        PDF

— 582 —


Ostali suhi vjetrovi, ako i nose pješak, nisu tako opasni,
jer nikada dugo ne duvaju, ili pusu u vrieme kad je tlo vlažno,
da tada ne mogu piesak dizati.


Sliededi najčešdi vjetar iza jugoiztočnjaka je sjeverozapadnjak,
koji obično dolazi kišom, a ako dodje i suh nepravi štete, jer
izravna ono, što je Kosova izrovala.


(Nastavak slieđi).


Domaći drvarski obrt zemalja sv. krune ugarske.


Po Karla Graulu, profesoru budimpeštanske obrtne više škole i
privatnom docentu na politehnici priobćio P. Dianorszkj.*


Onaj prastari oblik obrtnoga zanimanja, kada članovi obitelji
za kudanstvo potrebite predmete sami sebi priredjuju, zovemo
: domaćim obrtom.


Glava obitelji, ili i nekoji drugi njezini članovi, uz prastaro
njihovo glavno zanimanje, kada je ono mirovalo, proizvadjali
su vremenom osim one za vlastitu porabu potrebite robe, još
i suvišne obrtne predmete, koje su onda svojima bližnjima prodavali,
ili pako s njima zamjenjavali. I ovaj, sa poljodjelstvom
skopčani oblik obrta je prastar, t. j . tradicionalan, te je važno
nuzgredno zanimanje naroda. Ovaj oblik tjeranja obrta zove se
domaćim, osobito pako poljodjelstvenim domaćim obrtom, (Hausindustrie).


Vremenom se je, uslied dalnjega povišenja poslovne razdiobe,
iz ovoga obrta razvio t. zv. malo - obrtnički stališ, kod
kojega je obrt već glavnim zanimanjem postao. Konačno pako
iz maloga obrta postala je proizvodnja u velikoj mjeri, te iz
izvršivanja kod iste nastalih uvjeta, tvornički obrt.


Značajno je, da su se ovi tipi obrtnih gospodarstva svagdje
razvili, te se je tečajem vremena iz tvorničkoga obrta u svakoj
onakovoj zemlji, gdje je promet cvao, nanovo jedna nova vrst
domaćega obrta razvila.


Trgovac ili tvorničar, u obće poduzetnik, više puta proti
svomu vlastitomu interesu radi, kada svoju obrtnu robu u ve


* Po ug. šumarskom družtvu iz DeAkove zaklade nagradj ena je ova Gaulovarazprava.


ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 63     <-- 63 -->        PDF

— 581 —


Doba opažanju: jutro l´^ popodne 2^ večer 9^


Ovi podatci od velike su važnosti za tamošnjega šumara,
koji provadja gojitbene radnje, te mora u prvomu redu računati
sa svojim največim neprijateljem — vjetrom.


Iz prediduće skrižaljke razabire se, da u godini najčešde
duva na deliblatskih pjeskuljah suhi jugoistočnjak, kojega tamo
nazivaju »Kosova«. Dolazeći iz kotline kod Bazijaša, gdje Dunav
ostavlja Ugarska nizinu te nastupa svoj put kroz Kazansko
tiesno, znade Kosova silnom žestinom po više dana duvati i
tada silne štete napraviti. Štetnost Kosove sastoji u tom, što
dolazi redovito bez kiše, te izsuši gornje slojeve pieska, kojeg
onda svom silom nosi tako, da je na te dane nemogući svaki
boravak na pjeskuljama, jer zasipava pješak u oči, usta i uši;
a pošto Kosova najradje i najžešće duva u proljeće kada se
izvadjaju kulturne radnje, to ona nemalo posao oko vezanja i
pošumljenja preskulja zaustavlja.


Kosova odnasa humus, velikom silom tjerajućim suhim
pjeskom oštećuje puplje, cviet i nježno lišće drva, zameće puteve,
te pjeskom zatrpava travom i šumom obrasle smirene
površine, koje time neproduktivnimi postaju.


Da se prosuditi može sila i šteta, koju je u stanju Kosova


nanesti, navadjam sliedece:


Za vrieme našeg boravka na Deliblatskim pjeskuljama


vezao se je piesak i sadile akacieve biljke, koja radnja je radi


Kosove prije našeg dolazka onamo kroz četiri dana prekinjena


bila. Na mjesto kultura naveženo bijaše prije prekinuća radnje


oko 300—400 velikih vozova borovice, opredieljene za vezanje


pieska. Kada su radnici nakon toga prekinuća na isto mjesto


došli, da radnju nastave, nisu našli niti traga velikoj hrpi bo


rovice, koju je medjutim Kosova pieskom zatrpala.


Gdjekoju godinu znadu silni vihrovi i vijavice na Deliblatskim
pjeskuljama uništiti 3 do 4 godišnje kulture, kojim
otkriju korenje i povaljaju biljke, da na drugom mjestu postojeće
kulture pieskom zatrpaju i uguše.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 62     <-- 62 -->        PDF

580


zraka razpline dolazeće oblake i time osujećuje obilne oborine,
a ne ima tu ni izdašnih aequinoktialnih kiša, koje bi s proljeća
tlu veću vlagu podale.


Povoljno na klimu Deliblatskih pjeskulja upliva blizi
Dunav, kojega izhlapljujuće vodene pare tvore u toj pustinji
obilne rose i tako ljeti za suše naknadjuju bar donjekle kišu.


Napredovanje i širenje živog pieska ovisno je u prvom
redu od vjetrova, koji ga dižu i raznašaju, te daleko napred
nanesu, dotično na drugih mjestih izpušu mienjajuć tako neprestano
konfiguraciju pjeskulja.


Štetni upl.v vjetrova mogosmo prosuditi na pjeskuljama,
gdje vidimo kako se na pieskom zapuhanih mjestih samo vršci
starih topola i jablanova pomaljaju na drugih pak izpuhanih
mjestik stara stabla sa svojim korenjem 2 do 3 metra nad
pieskom kao strašila stoje.


Polag u niže navedenoj skrižaljci izkazanih meteoroložkih
opažanju na deliblatskih pjeskulja od godine 1871. do 1897.
ustanovljeno je koliko puta koje godine pojedini vjetar duva.


smjer vjetra


Godina S. S. I. I. J. I. J. J. Z. Z. S. Z. Tišina
1891. 52 86 61 443 41 44 34 329 2
1892. 26 123 49 450 29 60 33 320 5
1893. 47 105 61 389 52 30 34 371 6
1894. 35 81 45 454 40 11 61 367 1
1895. 32 88 26 503 29 15 28 372 2
1996. 31 ´63 54 434 48 12 32 417 1
Ib97. 37 59 41 466 28 13 36 408 17
sedamgodišnji
prosjek 37 83 48 449 38 26 37 369 5




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 61     <-- 61 -->        PDF

— 579 —


Pođnebje. ^
Popriečna godišnja toplina na Deliblatskim pieskima jest
ll-S" C, u najhladnijem zimskom mjesecu poprečno —O´S" C
u najtoplijem popriečno 23" C. Razlike u temperaturi po godinah,
mjesecih i pojedinih dana jesu koli popriečne toli maksimalne
i minimalne vrlo velike.
Zima je u pravilu vrlo stroga, nastupa koju godinu već
polovicom studena i traje obično do konca veljače, gdjekad
pak i do konca ožujka.
Ipak znade biti i blaga zima, kako je to bio slučaj u
posljednjih godina. Sniega ne pada mnogo, a kada pada, ostaju
glavice napuhanog letečeg pjeska gole, dočim ga vjetar nanese
u mnogobrojne doline i kotline, gdje zapuhan leži 4—6 m.
visoko. Za to vrieme budu lugarski stanovi, koji su po nizinah
na pjeskuljah sagradjeni kroz 2 — 3 nedelje tako snjegom
zametani, da je pristup k njima i od njih upravo nemogud.
Proljeće jest pretežno suho radi vladajućeg tada suhog
jugoiztočnja, počima obično polovicom ožujka, kadkad koncem
veljače, a gdjekad tek u travnju. Kasni mrazovi, naročito u
dolinah i kotlinah česti su, te uplivaju vrlo štetno na vegetaciju.
Do polovice svibnja mjenjaju se topli sa hladnimi vjetrovitim!
dani, na što nastupi obično naglo ljetna žega. Ljeto
traje do konca kolovoza, najdulje do polovice rujna.
U obće su ljeta više sušna i vruća nego vlažna i hladna,
pa znade u tako vrućem ljetu temperatura po više dana na
27—35" C stajati. Ljetnu sparinu i žegu uvećava nemalo bieli
piesak, koji sunčane zrake odbija i time okolni zrak još više ugrije.
Jesen počima obično početkom rujna, te je u pravila stalna
ugodna.
Velika studen u zimi do ožujka, koja odgovara mnogo
sjevernijim predjelom, zatim brzim dizanjem topline do svibnja,
te potrajna žega koja dosegne visinu one u sjevernoj Italiji,
čini pođnebje Deliblatskih pjeskulja za kulturu šume nepovoljnijom
neg je južno jadransko.
Kiše su ljeti riedke a dolaze obično samo olujami koje
proleto a da ne ostave dosta vlage. Visoka ljetna temperatura




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 60     <-- 60 -->        PDF

— 578 —


vremena potičude akacijeve sastojine, uzgajane ko nizka šuma,
donašaju danas već liepe koristi davajuć: grede, rogove i ogriev,
što se dobro unovcuje.


Od godine 1898. ovamo spadaju Deliblatske pjeskulje pod
upravu kr. ugar, državnog dobra u Deliblatu, koja uprava je
neposredno kr ugar. ministarstvu za poljodjelstvo, odsjeku za
kolouisaciju podčinjena, a na čelu joj stoji gospodarski činovnik
kao upravitelj gospodarstva, zatim 2 šumarska činovnika (nadšumar
i šumar) inžinir i vinogradski nadzornik, uz 12 lugara
i 4 državna vincilira.


Opisav u kratko povjest Deliblatskih pjeskulja od njihovog
postanka do današnjeg dana, prelazim sada na opis sadanjeg
stanja tih pjeskulja, koje su nakon segregacije ostale vlastničtvo
kr. dršavnog šumskog erara.


Položaj i površina.


Deliblatske pjeskulje, okružene obćinama Dubovac, Gajtasol,
Nikoline, Karlsdorf, Alibunar, Mramorak i Deliblat prikazuju
se kao valovit terain sa dugoljastim i, kadkad bregovitimi
humci, koji se protežu od jugo-iztoka prema sjevero-zapadu
u smjeru tamo vladajudeg jugo-iztočnog vjetra.


Ti humci uzdižu se sa sjevero-iztoČne strane položito, a
spuštaju prema protivnoj strani strmo, dosišu 30—-60 m. relativne
visine tvoreći medju sobom doline, jame i gudure.


Od cjelokupnog segregacijom kr. državnom eraru pripalog
posjeda 51490 rali 8290" izluČena je i kolonieirana površina
od 5144 rali SGG" zasadjena većim dielom vinogradima. — Od
ostajućih 46346 rali 723D" zapremaju starije, prije g. 1898.
nasadjene šume i kulture oko 12000 rali, novije od g. 1898.
amo podignute kulture površinu od 3000 rali, u zakup dani
pašnjaci zauzimlju oko 7000 rali. Nevezanog živog pieska ima
još oko 6000 rali, dočim ostala površina odpada na poluvezani
jur umireni piesak, zatim na čistine medju šumskim parcelama,
koje su paši blaga zatvorene.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 59     <-- 59 -->        PDF

- 577 —
blaga i pčela^ žetve trave i ruja, konačno zakupnine za zemljišta
i doznačne pristojbe; naprotiv tomu prihodu iznašaju
troškovi 8813 for.


Od godine 1861.—1869, pošumljeno je u svemu 815 rali
piesaka sa ukiipnim troškom od 80—90000 forintili, dakle
troškom od nješto preko 100 for. po rali.


Kako se niti u tom razdobju nije prije sadnje biljkah
piesak vezao, već takove u živi piesak stavljale, propale su i
ove kulture većim dielom.


Godine 1859. stupa u kriepost novi šumski zakon, koji
u svojih ustanovah za obračunavanje odštete šumskog kvara u
šumama na piesku uzgojenim nikakove strožije propise ne
uvadja, naprotiv postojeće do tada topogiedne stroge kazne
ukida, i time haračenje tih šuma uvećaje.


Ukinuće tjelesne kazne god. 1868. doprinjelo je takodjer
da je pučanstvo od tada sve više u šume navaljivalo, te velikim
troškom i trudom uzgojene sastojine uništavalo.


Godine 1869. počelo je ratno ministarstvo opet pošum-´
Ijivanju pjeskulja veću pažnju posvećivati, izaslav poznatog
strukovnjaka Josipa Wessely-a, generalnog nadzornika državnih
dobara i ravnatelja šumarske akademije, da isti proputuje sve
europejske, zatim Deliblatske pjeskulje, pa da tom sgodom
prouči kulturne prilike i onda na temelju vlastitog opažanja i
izkustva izradi predlog, kako bi se potonje neproduktivne
pjeskulje što prije kulturi privele. Tom častno nalogu udovoljio
je Wessely napisav poznato djelo: »Der europaische
Flugsand und seine Kultur«.


Prigodom razvojačenja Vojne Krajine pripalo je kr. državnom
šumskom srezu od sveukupnih 70660 rali deliblatskih pieskulja
površina od 51490 rali 8290°, dodieljena pod upravu kr. ugar.
šumarije u Deliblatu.


U prvo vrieme upravljao je tom šumarijom kr državni
šumar kasniji nadšumar Josip Mattusch, koji se je hvalevriednom
marljivošću ozbiljno latio pošumljivanja piesaka, te
uzgojio 40—200 rali poglavito akacijeve šume. — Iz tog




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 58     <-- 58 -->        PDF

— 576 —


dočim druge zasipaše i ugušiše i time površinu golog pieska
proširiše.


Odstup Bachofeua bio je po Deliblatske pjeskulje tim
kobnijim, što iza svog 25-godišnjeg rada promatranja i stečenog
na pieskima izkustva nije ostavio nikakovo literarno djelo ili
bilježke, što bi bilo od neprocjenive vrieduosti za njegove nasljednike,
koji su njegov rad nastaviti imali. Uz to su njegovi
suradnici razpremješteni na druga službovna mjesta, pa tako
nije ostalo niti ljudi, koji bi htjeli i znali to kulturno djelo dovršiti.


Na to dolazi prevrat godine 18 i8 . za kojega su uzbudjene
strasti svaki poredak razvrgle, okolni narod tada u mjestimice
već liepe šume navalio, te ih devastirao, a neograničenom
pašom mnogu jur vezanu površinu razrovao, ostavljajudi za
sobom pusto pjeskovito tlo. God. 1852., iniciativom generalnog
gouvernera grofa Coroninia, počima se opet intensivnije oko
pošumljenja Deliblatskih pjeskulja nastojati, pa je u razdobju
od godine 1852. 1860. pošumljeno oko 5600 rali sa troškom
od 12 for. po rah.


Medjutim taj rad, jeftino izveden, usljed sadnje biljkah n
velikom razmaku, bez istodobnog vezanja letedeg pieska, bio je
bezuspješan, jer su vjetrovi u brzo korenje biljkah razkrili i
time najvedi dio u tom vremenu uzgojenih kultura uništili.


Ova kulturna perioda važna je u toliko, što se je počela
uz topolu sa uspjehom saditi akacija i time odkrila vrst drva,
koja je pozvata, da na pieskima stvara nove šume.


Godine 1858. putuje po nalogu ratnog ministarstva na
Deliblatske pjeskulje zagrebački c. i kr. komorni šumarski
savjetnik Franjo Meguscher, koji imade zadadu, da o tamo
pronadjenom izvješde podnese. U to vrieme upravlja Deliblatskimi
pjeskuljami od strane ilirsko-banatske krajiške pukovnije


1. šumarski upravitelj (Waldbereiter), 4 šumska nadglednika
(Forstaufseher) i 12 pomodnika (Forstgehilfen).
U razdobju od godine 1855.—1857. iznaša na erarskim
deliblatskim pjeskuljama popriečni godišnji prihod 9584 for.
sastojedi se iz utržka za prodano drvo, šumske štete, paše




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 57     <-- 57 -->        PDF

— 575 —


40.464 rali, dobro travom obrasle površine, gdje samo gdjegdje
otvoren živi piesak na površinu izbija, bijaše razdieljeno u t. zv.
pradie, koje su u zakup dane pojedinim okolnim obćinam za
pašu blaga, košnju trave i žetvu ruja, koji potonji je osobito
traženi predmet industrije bio, te se tada dobro pladao.
Na tima pradiama paslo je blago bez broja i reda, zalazeći
iz opredjeljenih pašnjaka na otvoreni živi pješak i šumu, bolje
rekuć grmljem obrasla mjesta, gdje je brstilo i oštećivalo poraslo
drvlje i tako priečilo dalnje naravno obrašdivanje pieska
Gazeć po travom zaraštenom tlu, pravilo je prolazede blago
nove rane, koje je vjetar širio i time sve veće površine nevezanog
živog pieska stvarao.


Za vrieme Bachofenovog službovanja, provadjajuć njegovu
ogojnu osnovu, uzgojeno je sa uspjehom na rubovih Deliblatskih
pjeskulja uz oranice susjednog žiteljstva do g. 1842.
ukupno 8832 rali šume, pretežno na nevezanom pjesku.


Pošumljivalo se je poglavito sa šibami (Stecklinge) crne
i kanadske topole, te jablana, zatim rujem, u početku troškom
od 130 for., kašnje troškom od 30 for. po rali.


Baehofeu stekao si je neprolaznih zasluga oko pošum-
Ijenja Deliblatskih pjeskulja, što se još danas u tamošnjem
narodu sa zahvalnošću spominje. — On je unatoč svojem visokom
položaju, kao šumarski ravnatelj, sve kulturne radnje
na pieskima sam nadzirao i rukovodio, upućivajuć i podučavajuć
osobno dodieljeno mu šumarsko i čuvarsko osoblje,
kako će na kojem mjestu tu pustoš kultivirati.


Od godine 1842., kada se je Bachofen povukao iz službe,
ne radi se kroz sliedede dvije godine ništa oko pošumljenja
pieska, jer su odlučujući faktori kod General-komande mislili,
da je podignutimi oko Deliblatskih pjeskulja kulturami sve
zlo uklonjeno, pa da će se sada, kada su ti rubovi pošumljeni,
piesak u nutrašnjosti smiriti.


Netemeljitost te predpostave uvidila se je brzo, jer nakon
obustave radnja oko vezanja piesaka nadodjoše godine sa jakimi
vjetrovi, koji odkriše žilje mnogim nadobudnim sastojinam,




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 56     <-- 56 -->        PDF

_ 574 —


Godine 1807. putuje tadanji generalni nadzornnik Vojne
Krajine nadvojvoda Karlo po Deliblatskim pjeskuljama, nakon
kojeg putovanja nalaže, da se odmah temeljito prouči, kako bi
ee najjeftinije i najprije te pjeskulje vezale i zasipavanje susjednih
polja prepriecilo.


Povodom te odredbe mapirane su Deliblatske pjeskulje
godine 1808.—1812., a godine 1815. bude po tadanjem temišvarskom
vojnokrajiškom šumarskom ravnatelju Franji Baehofenu
pl. Echt izradjena osnova pošumljenja.


Tom sgodom bude konstatirano, da erarske pjeskulje zapremaju
površinu od 70.660 rali, od koje površine ođpada


29.169 rali na nevezanu neprestano šireću se pustinju.
Već tada naglašuje Bachofen u svojoj osnovi, da je uzrok
širenja nevezanog pieska barbarsko pustošenje šuma, žetva ruja,
a poglavito neograničena paša blaga, koje prolazeći pieskiraa
oštećuje gaženjem travom obrasle površine, koje iza toga uplivom
vjetra postaju nevezanimi i živimi.


U smislu višjeg naloga imalo je vezanje Deliblatskih pjeskulja
u razdobju od 5—15 godina prevedeno biti, u koju
svrhu predlaže Bachofen sve pjeskulje u šest odiela razdieliti
i u svakom odjelu istodobno sa vezanjem pieska početi, te
topolovim šibami (Stecklinge) i rujem zasaditi


Usljed votua odbornika bečkog gospodarskog družtva Dr.
viteza Heintl-a bude spomenutom osnovom odredjeno, da se
Deliblatske pjeskulje samo na rubovih pošume, jer se je predmjevalo,
da će se time sirenje pieska na okolne oranice prepriečiti,
a u sredini ostavljeni nevezani živi piesak umiriti, te


kašnje succesivno pošumiti moći.
Ta osnova, nakon što je po Baehofenu godine 1817.
preradjena i po ministarstvu izpitana, zadobi godine 1818.
odobrenje cara Franje I.


Kulturi podvržene Deliblatske pjeskulje zapremale su u to
vrieme kako gore spomenuto 70660 rali. Od te površine zauzima
29.196 rali nevezani živi piesak, na kojem se nalazi samo
do gdjekoji grm ili čbunj, kao oaza u pustinji, dočim ostalih




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 55     <-- 55 -->        PDF

— 573 —


u histerično vrieme, bile su te pjeskulje sad više, sad manje
vezane.


Za vrieme Rimljana, koji su osvojenu Daciju sa još danas
postojećimi nasipi proti navali ugarskom nizinom prolazedih
barbarskih naroda branili, bile su Deliblatske pjeskulje bez
dvojbe obrašteno kulturno tlo.


Ležedi te pjeskulje med ju prv^obitnim i kašnje po Rim-
Ijanih podignutim vanjskim obranbenim nasipom, mora se
predmjevati, da nije taj razuman osvajački narod branio pustinju,
od koje ne bi imao nikakove koristi, već samo neprilike.


Po nadjenim ostancima rogovlja jelena i srna, zatim strielica,
te pieskom zatrpanog okamenjenog korjenja i drva, sudi
se, da su u davnini Deliblatske pjeskulj velikimi šumami
obraštene bile.


Kronika pripovjeda o porazu Turaka godine 1691., kao
što, da je Kubin i Stara Palanka bila pod turskim gospodstvom
od godine 1701. —1716.


Nedvojbeno je, da su za to vrieme Turci nemilo haračili
tamošnje šume i drvo bližim Dunavom u ogromnim količinama
na iztok iz vazali.


Godine 1778.. kada su se okolna sela Vračev gaj, GajtasoU,
Grebenac, Deliblat, Kubin Galya, Mramorak, Dubovac
i Palanka počela nakon odstupa Turaka naseljivati, silno su
Deliblatske šume trpjele, jer su za podignude novih stanova
velike količine gradje odanle izvučene, a i blago tih sela u sve
većih množinah u pašu na pjeskulje tjerano.


Godine 1788. izdaje car Josip II. zapovjed, da se devastirane
oko Deliblata šumske površine, koje su prouzročile
daljne ubitačno širenje živog pieska, ponovno pošume.


Početkom prošlog stoljeća preoteo je živi piesak tako
mah, da je tvorio u sredini Deliblat´^kih pjeskulja oko 3 četv. milje
veliku pustinju, koja je tu i tamo sa nješto trave i kržljavog
drva prekidana bila i samo na sjevero-zapadnom i jugo-iztočnom
kraju bijahu već tada veće travom obrasle površine,
u kojih medjutim nikada nevezanih mjesta manjkalo nije.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 54     <-- 54 -->        PDF

— 572 -^
Crno more propustilo. Odstupajuda voda ostavila je iza sebe
tvrdo tlo, kojega gornji sloj tvori talog bivšeg jezera, razan
prema mjestim, u ono predhistorično vrieme vladajudim okolnostima.
Tako je taj gornji sloj sastavljen ua ušću velikih
gorskih rieka i potoka u tadanje jezero iz šljunka, kojeg je
velikom silom tekuća gorska voda sobom donašala i taložila,
kako to vidimo naročito u nizini Morave i na rubovih ugarske
nizine.


Dalje prema sredini Ugarsko nizine, oko Szegedina i Kecskemeta,
gdje je sila vode malaksala, nalazimo gornju naslagu
sastavljenu iz finog, sitnog šljunka, odnosno krupnog pieska,
koji prema jugu, gdje Dunav ugarsku nizinu ostavlja, sve finiji
biva, te je struja stagnirarie vode tamo već tako oslabilž,, da
nije bila kadra drugo, doli najfiniji mulj sobom nositi.


Dok su dakle nizina Morave, te sjeverni dio i rubovi
Ugarske nizine pokriti sad krupnijim, sad sitnijim šljunkom i
pieskom, pokriva južni dio potonje nizine najfiniji piesak, koji
svuda, gdje nije travom ili drvom obrašten, postaje živim i
kao takav igračkom vjetra.


Prema tomu su pjeskulje u Ugarskoj nizini diluvialne


naslage, potičuće prije eksistencije čovjeka iz vremena, kad su


te nizine pod vodom ležale.


Predočiv tako predhistorički postanak ugarskih pjeskulja


u obće, prelazim na Deliblatske pjeskulje, koje su bile predmet


našeg proučavanja.


Deliblatske pjeskulje, najveće i najinteresantnije u Ugarskoj


leže izmedju 44—45" sjeverno širine, na 21° (od Greenwicha)


iztoČne duljine, 90—195 m. visoko nad morem, protežu se u


dugačkom ovalu od Alibunara prema Dunavu kod Palanke u


duljini oko 34 km., a u najvećoj širini 12 km.


Ne ima dvojbe, da su Deliblatske pjeskulje, nakon što je


voda iztekla, tiekom vremena opetovano puta travom, grmljem


i drvećem obraštene bile, dok nije došao čovjek, koji je sto


ljetno djelo naravi u svako vrieme razarao.


Prema stanju kulture, naročito napučenosti onih predjela




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 53     <-- 53 -->        PDF

— 571 —


Istodobno bude gospodarstvenom uredu priobćeno, da je
spomenuta uprava posebnom ministarskom naredbom upudena,
da izaslanikom imovne obćine gjurgjevačke za vrieme njihovog
boravka u Deliblatu u svakom pogledu na ruku ide, te im
sve važno i vidjenja vriedno pokaže.


Dogovorno sa spomenutom upravom podjosmo preko Zagreba,
Zemuna i u Deliblat, kamo stigosmo dne 23. travnja


t. g. oko podne. Na željezničkoj postaji Mramorak-Deliblat
dočeka nas i pozdravi od strane Deliblatske kralj, državne
uprave gospodin kr. državni šumar Ajtay Jeno, koji nam bijaše
dodieljen za provodića i tumača za vrieme našeg boravka
na Deliblatskim pjeskuljama.
Gospodin šumar riešio je svoju zadadu da ne može ljepše,
jer nije žalio truda ni rieči, kako bi nam što više vidjenja
vriedno pokazao i sve vidjeno što bolje raztumačio.


Budi mu na ovom mjestu za sav oko nas uloženi trud i
susretljivost izrečena naša najljepša hvala i priznanje, pa neka
bude uvjeren, da demo se vazda ugodno sjedati časova, koje
smo u njegovom družtvu, putujud po onih nepreglednih pjeskulja
u strukovnih razpravah proveli.


Prije no što du opisati način i uspjehe današnjeg vezanja
i pošumljivanja Deliblatskih pjeskulja, potrebno je, da se u
kratkih crtah osvrnem na postanak i mjestne okolnosti tih
pješaka, kako bi čitava ova razpravica što shvatljivija bila.


Nuždne podatke crpio sam na licu mjesta učinjenimi
opažanji, zatim iz tumačenja prednavedenog gosp. kr. državnog
šumara Ajtaya kao i njegovog članka izašlog u 1. broju ovogodišnjeg
»Erdeszeti Lapok« konačno iz opisa Deliblatskih
pjeskula, koji se nalazi u Wessely-evom djelu »Der europaische
Flugsand und seine Kultur«.


U predhistoričko doba ležala je današnja nizina Morave
(Marchebene), kao što gornja i dolnja Ugarska nizina pod
vodom, tvoredi velika jezera, dok se nije gorje kod Theba,
Grana i željeznih vrata, valjda vulkavičkima erepcijama, razklopilo
i silnu tu vodu koritom Dunava i njegovih pritoka u




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 52     <-- 52 -->        PDF

— 570 —


Uspjeh dosadanjeg pošumljivanja na »Gjurgjevačkim pieskima
« bio je mjestimice povoljan, dok je pak na mjestima bio
srednje ruke, a i nepovoljan unatoč uvaženja topoglednih naputaka
i savjeta, koje smo mogli crpiti iz odnosnih strukovnih djela
naročito Wess6ly-evog »der Furopaische Flugsand und seine
Kultur«.


Uvidiv, da bi imovna obćina izvadjanjem kojekakovih pokusa
pošumljivanje zategla, a uz to, bez´ da postigne svrhu,
nerazmjerni novac potrošila, predloži gospodarski ured svojem
gospodarstvenom odboru, da se izašalje u susjednu Ugarsku u
svrhu proučavanja kulture pieska koji od šumarskih činovnika,
koji predlog bje u cielosti uvažen i po visokoj kr. zemaljskoj
vladi odobren.


Odobravajud spomenuti zaključak, odredila je visoka vlada
izaslanje dvojice činovnika, koji će na licu mjesta u Ugarskoj
imati pošumljenje živih pjeskulja prouč.ti, te na temelju tamo
stečenog izkustva izraditi osnovu i predlog, kako bi se gjurgjevački
Pieski što prije s uspjehom šumskoj kulturi priveli.


Opredieljen, da u družtvu sa gospodinom šumarnikom
Slavoljubom Slapničarom podjem na tu vrlo poučnu ekskursiju,
zapadne me zadača, da traženo izvješče o tamo vidjenom podnesem,
što ovime činim, predajući ga istodobno javnosti u našem
stručnom organu uvjeren, da će zanimati i ostalu gospodu
stručne drugove.


Neznajud točno, gdje se u Ugarskoj veće, naročito nevezane
pjeskulje nalaze i posumljuju, pjeskulje takove, kojih bi
karakter odgovarao onima kraj Gjurgjevca, obratismo se neposredno
na visoko kr. ugarsko ministarstvo za poljodjelstvo zamolbom,
da isto naznači, kamo nam je krenuti, da što bolje i
svrsi shodnije svoju zadaću riešimo i da se što više tim putem
okoristimo. — Na ovu zamolbu dodje u kratkom vremenu
riešitba preuzvišenog kr. ugarskog ministra za poljodjelstvo,
kojom nas upućuje na upravu kr. ugarskog državnog dobra u
Deliblatu, gdje kr. ugarski državni erar posjeduje ogromne
pjeskulje, koje kroz decenija sa uspjehom pošumljuje.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 51     <-- 51 -->        PDF

— 569 —


sistematskog uredjenja bujica i gdje se je naiika o uredjeiiju
bujica na današnju visinu zavila.


Na koncu ne možemo, nego iz dna grca zahvaliti se preuzvišenom
gospodinu banu, koji je u pravo doba povjerio ovu
važnu granu narodno-gospodarstvene djelatnosti u prave ruke,
te dozvolio potrebita sredstva iz zemaljskog budgeta i iz iuvesticionalne
zaklade, i time osigurao uspjeh radnja
na j blagodatni je naravi, kakove su ove oko
u r e d j e n j a b u j i c a.*


Poučno putovanje na Deliblatske pjeskulje.


Piše Ante Mark, nadšumar procjenitelj imovne obćine Gjurgjevačke.


Godine 1899. kupila je imovna obdina Gjurgjevačka od
visokog financialnog erara sve u području porezne obdine Gjurgjevačke
ležeće pjeskulje zapremajude ukupnu površinu od 661
rali 841 ", izim toga od visokog zemaljskog erara pjeskulje
u površini od 136 r. 523 D", dakle ukupno 797 r. 1364 O".
Od te, u jednom spoju ležeće površine, zaprema polovicu nevezani
živi piesak, doČim je ostalo mjestimice sasvim a mjestimice
na pol travom vezani, dakle smireni piesak.


Kupom tih pjeskulja, naročito onih od financialnog erara
preuzetih, obvezala se je imovna obdina iste šumskoj kulturi
privesti, kako bi te puste, neplodne površine danas sutra potomcima
koristi donjele.


Ved u jeseni godine 1899. i sliededih godina radilo se je
svom ozbiljnošću oko pošumljivanja pjeskulja i to prije svega
na sjevernoj strani, s razloga toga, da se sa te strane stvori
zaštita proti hladnim od Drave dolazedim vjetrovom, koji štetno
uplivaju na kupljeni od visoke kr. zemaljske vlade vinograd.


Pošumljivale su se sadnjom biljkah crnog i bielog bora
te akacije pretežno vezane, travom obrasle površine, a samo
neznatna površina živog ležedeg pieska.


* Ovaj članak preštampasmo iz »Narodnih Novinah«, nu kako nam je gosp.
kr. šum. povjerenik S. Petrović obećao potanki članak o uredjenju naših bujica,
nadamo se, da ćemo ga moći još ove zime u »fS. 1.« priobćiti. Dr.