DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1902 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 740 —


veza sa monarhijom i morem, uzrokom su, da su u tim brdo


vitim predjelima troškovi proizvodnje vrlo veliki, poradi čega


ogromnu glavnicu, što ju te šume representiraju, kao »Fonds


perdus« smatrati možemo.


Potreba velikih glavnica za eksploataciju bosanskih šuma


ograničuje šumsku trgovinu samo na neki broj večih


tvrdka, kojoj se okolnosti takodjer ima zahvaliti, da konku


rencija sa bosanskim drvom nije tako osjetljiva u Austriji i


Ugarskoj. A tko zna, ne de li povišenje zaštitne carine u su


sjednoj državi, kao i izgradnja buduče željezničke pruge: Lasva


Bogujno-Aržano-Spljet sasvim otvoriti put bosanskom drvu na


more i u južne krajeve i učiniti tu konkurenciju još-osjetljivijom?


Sa njemačkog preveo Gj. N.


Ose šiškarice i njihove šiške.


O ovoj themi držao je u hrv. naravosl. družtvu zanimivo
predavanje prof. A. Korlević, koje je i objelodanje u T. knjizi
»Glasnika hr. naravosl. družtva« od o- g. Kako ima u tom
predavanju i za svakoga šumarskoga stručnjaka vrlo zanimivih
potankosti, priobčujemo dozvolom predavača u sliedećem kratki
izvadak iz ovoga predavanja.


Predavač spominje ponajprije, da su ved starim Grcima i
Rimljanima bile poznate šiške i da su ih rabili za crno bojadisanje,
a i za priredbu tinte. Ipak nisu ni jedni ni drugi
znali pod kojimi se uvjeti šiške razviju, ved su ih držali za
proizvode stabala, analogne plodu. Sve do 16. vieka nije se
0 tom ništa više znalo Napokon je Marcelu Malpighiu ,
liečniku pape Inocenta XII. pošlo za rukom, da pravo protumači
postanak šišaka. On je u svom djelu »de Gallis« 1675.
dokazao, da su šiške biljaka postale od uboda, što su ga izveli
šiškari, da odlože svoja jajašca. Neugledni su to opnokrilci
kojih veličina — izini jedne vrsti — ne premašuje veličinu
od 0´75—5 mm. Ipak su oni ved odavna svrnuli na se
veliku pažnju prirodoslovaca. Rod Cvnips, od kojega obitelj




ŠUMARSKI LIST 12/1902 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 741 —


Cjnipida ili siškara nosi svoje ime, postavio je Linne g. 1748.
i označio je tim imenom više raznovrstnih opnokrilaca, što ih
je dobio iz raznih šišaka. Kasnije su se mnogi čuveni entomolozi
šiškarima mnogo bavili, nazivlja se šiškara mienjalo, nu
danas se občenito drže nazivlja, koje je glasoviti entomolog
Fabricius uredio.


Kašnje je to na temelju mnogobrojnih opažanja potvrdio
glasoviti Reamur. Kako je naći šišaka raznih vrsti, tako su
raznovrstni i sami šiškari. Najvažniji su po šumarstvo oni,
koji stvaraju hrastovu šišku, naročito šiškar poznat pod imenom
Cjnips caljcis. Stariji su auktori mislili, da se ši^ka ne može
razviti, ako biljevno staničje nije bilo ozliedjeno od šiškara,
kada je svoje jajašce odložio. Ali novija opažanja Bejerinckova
i Paszlawszkoga su pokazala, da mnogi Cjnipidi odlažu svoja
jajašca na mlado lišće, a da ni najmanje ne ozliede biljevnoga
staničja, pa ipak nastaje šiška oko odloženoga jajašca. I najnovija
iztraživanja Beyerinckova dokazala su Malpighi´ovu
tvrdnju, da svaki dio biljke može postati sielom šiške, samO"
ako se on nalazi u stanju rasta, pa ako njegovo staničje može
bujno rasti — hipertrofirati; na već podpuno razvitomu organu
ne može se šiška razviti. Nije se do sele upoznao šiškar,
koji bi proizvodio šiške na biljkama istoga roda. Ipak se je
opazilo, da su šiške na ceru specifične samo za cer, a tako
nalazimo i na srodnim vrstima hrasta lužnjaka i kitnjaka šišaka,
koje su specifične samo dotičnoj vrsti hrasta. Dr. Bejerinck
je odkrio medjutim vrlo čudnovati slučaj, da Cjnips
calycis, mienjajući generaciju, promieni i biljku na kojoj živi.
Prva generacija proizvodi poznate šiške samo na lužnjaku, a
druga generacija samo na ceru, pa s toga on zaključuje, da se
ta šiška može umnožati samo ondje, gdje rastu obje ove vrsti
hrasta zajedno. — Kao što smrt biljevnoga staničja prouzroči
i smrt šiške, a nakon zaustave vegetacije dolazi zaustava u
razvoju šiške, tako se je s druge strane pokazalo, da je razvoj
šiške ovisan takodjer i od života šiškarove ličinke. Ako ličinka
prerano ugine, to se ni šiška dalje ne razvija. Zašto baš šiška




ŠUMARSKI LIST 12/1902 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 742 —


nastaje nije još riešeno pitanje, jer dočim se ona nz prisutnost
ličinke šiškarove razvija, ne razvija se uz samu prisutnost ličinke
i gusjenica ostalih zareznika, koji slično živu. O tom
ima više theorija tako Malpighiova, Lacaze — Duthiers-ova
pak Reaumurova, koju dieli i poznati šumarski entomolog
Ratzeburg. Danas se ipak najviše drži, da se pravi razlog
stvaranja šišaka ima pripisati samoj ličinki i posebnoj sekreciji
ličinke. To posebno izlučivanje proizvodi valjda neko podraživanje
na tkaninu biljke,- koja ju obkoljuje, a ta je tkanina
time potaknuta, da se njezine stanice umnažaju, pa tako
nastaje posve različito staničje, nego li je normalno, koje se
malo po malo razvije u zamršeno tielo, što ga nazivljemo
šiškom, Najnovijimi iztraživanji, veli predavač, dokazano je da
S9 šiška tekar onda razvijati stane dok se iz jajašca šiškareva
ličinka izvali, dakle je njezin razvoj u neposrednom savezu sa
razvojem ličinke. Sto se upliva šiške na njezinu podlogu tiče,
nije se moglo konstatovati, da bi ta podloga baš od toga trpila
i to s toga, što i one same imaju klorofila. — Gra d ja
šiška takova je, da se mogu kod svake šiške razlikovati četiri
raznu sloja, koja su od središta šiške ovako nanizana:


1. hranivi sloj, 2. zaštitni sloj, 3. šiškin parenchim i 4. šiškina
epidermida. Ličinka šiškara dobro s toga zaštićena, a to i
mora da bude, jer ima svu silu neprijatelja.
Kemička sastavina svake šiške nije dakako jednaka, nu te
si sastavine raznih vrsti šišaka sliče. Po Guibortu sastoji šiška
od Cjnips tinctoria : Acidum tannicum (digallicum) ili tanina
(Ci4 Hin On). Acidum gallicum (C, H« O.,), Acidum ellagicum
(Cij Hg Og), Acidum luteogallicum, od klorofda i hlapiva ulja,
gume, škroba, drvenaste tvari, sladora, bjelanjka, kalijeva sulfata
i klorita, kalijeva i vapnikova gallata, vapnikova oxalata
i fosfata, te vode. Množina trieslovine varira, a po tom i sve
šiške jednako vriedne nisu. — Sto se uporabe šiške tiče, veli
predavač, da se ona od davnine u razne svrhe rabi. Stari Grci rabili
su kako Theophrast svjedoči 2 vrsti šiške za razsvjetu;
kakove su to šiške bile, danas se ne zna. Nu i za crno boja




ŠUMARSKI LIST 12/1902 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 743 —


disanje pak za pravljenje tinte rabili su Grci šišku, kako se
ona i danas rabi. AUepo šiške ved onda su bile na glasu i
danas su. Manje zovu u trgovini »Sorian« skim šiškama, a
ljepše su poznata pod imenom »Terli«. Do nedavne rabili su
šiške mnogo više nego li danas ; danas se u istu svrhu mnogo
rabi jeftinija rujevina i mirabolane. U strojbarstvu mnogo se
rabila šiška od Cjnips caljeis ; a osim toga ona 6d C. tinctoria,
C. Kollari, C. tignicola, C. hungarica i t. d. Danas se


koža manje stroji uz uporabu šiške, pak se ona danas manje
ti´oši i ciena joj pada. Osim ovih vrsti uporabe spominje predavač,
d´B se šiška rabi i u Ijekarstvu već od najstarijih vremena
pak do danas, nu manje je poznato, |da se neke vrsti
šišaka rabe i za jelo.


B.eaumur veli da u okolici Pariza jedu šiške od Glechema
liederacea (Aulax glechomae), a Paszlavszkj veli, da tu
vrst šiške sabiru i jedu i u okolici Budimpešte, gdje ju zovu
»meska toki«. U Carigradu jedu neke šiške od žalfije, osobito
od Salvia ponifera, dočim Olivier kaže, da i Grci na otoku
Scio takovu šišku priredjenu sladorom i medom na prodaju
donose.


Vrlo su zanimivi podatci, koje iznosi predavač glede sta


novnik a šišaka. U šiškama ima naime raznih stanovnika, a


ne živu u njoj samo ličinke ose šiškarice, koje zovu pravimi


vlastnici šiške, već ima izim njih još stanara, koji dieie


stanove s pravim vlastnicima, pak nametnika , koji su pravi


razbojnici, na vlastnika navale, pa ga i požderu, konačno služe


još zapuštene šiške kao utočište raznim zareznicima a zovu ih


nasljednicima ili baštinicima.


Sto se razploda šiškara tiče, to je taj vrlo kompliciran.


Konstatovano je naime, da se ose šiškarice razplodjuju spolno


i bezspolno. Ujedno je Amerikanac Walsh prvi konstatovao, da


kod osa šiškarica postoji i izmjena rodova ili heterogenesis, te


da se iz jedne generacije u kojoj ima samo ženka, razvija kas


nije druga generacija u kojoj ima mužjaka i ženka, te da se


ove dvie generacije razvijaju u dviema posve različitim vrstima




ŠUMARSKI LIST 12/1902 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 744 —


šišaka. Tim su razjašnjenje mnoge prije skroz čudnovate pojave
u razvoju osa šiškarica. Ovo odkriće Walseha potvrdjeno
je kašnjimi opažanji u Evropi; ponajprije po Dr. Adleru koji
je g. 1877. dokazao heterogeniju za četiri vrste evropskih šiškara,
a kasnije su odkrili drugi a i sam Adler heterogenesis
za svega 26 vrsti evropskih šiškara. Zanimivo je nadalje to,
što je ovimi odkrići ustanovljeno, da se od ovih 26 vrsti kod
kojih se izmjenjuje spolna i agamna generacija, da se u ovim
slučajevima izmjene rodova pojavlja agamna forma od jeseni
do proljeća, dočim se dvospolna generacija izvaljaje u proljeću
i ljetu.


Domaći drvarski obrt zemalja sv. krune ugarske.


Po Karla Gfaulu, profesoru budimpeštanske obrtne više škole i


privatnom docentu na politehnici, priobćio P. DianoTSzky.


(Svršetak).


II. Zaključci i predloži.
Pregledavši samo u minulih dvadeset godina stanje našega
domaćega drvarskoga obrta, nalazimo to, da su se u pogledu
veličine prometa nekoje grane istoga podigle, nekoje
pako glede ukusa, u tehničkom i konstrukcijalnom pravcu popravile,
dapače su i do sada nepoznate nekoje grane ovoga
obrta udomaćene, dočim su nasuprot nekoje nazadovale.


Glasom već priobćenih podataka opažamo obćenito nazadovanje
na polju pravljenja drvenoga posudja. Na isto odnoseće
se konkretne primjere naveli smo već prije. Na nazadovanje
ukupnoga obrta drvenoga posudja odnoseće se podatke, radi
pomanjkanja sjegurnijih statističkih podataka, nismo u stanju
navesti.


Glavni uzrok ovoga nazadovanja jeste u prvom redu skupoća
drvene suro vine. A to je posljedica one u obćem gospodarstvenom
životu opažajuće se naprestane preobrazbe. Od
onoga, što je ovdje domaćima obrtnicima na uštrb, crpe koristi
osobe inih obće gospodarstvenih grana i to u povišenoj
mjeri, a uslied toga i ciela država. Cvatnja domaćega obrta