DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1902 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 740 — veza sa monarhijom i morem, uzrokom su, da su u tim brdo vitim predjelima troškovi proizvodnje vrlo veliki, poradi čega ogromnu glavnicu, što ju te šume representiraju, kao »Fonds perdus« smatrati možemo. Potreba velikih glavnica za eksploataciju bosanskih šuma ograničuje šumsku trgovinu samo na neki broj večih tvrdka, kojoj se okolnosti takodjer ima zahvaliti, da konku rencija sa bosanskim drvom nije tako osjetljiva u Austriji i Ugarskoj. A tko zna, ne de li povišenje zaštitne carine u su sjednoj državi, kao i izgradnja buduče željezničke pruge: Lasva Bogujno-Aržano-Spljet sasvim otvoriti put bosanskom drvu na more i u južne krajeve i učiniti tu konkurenciju još-osjetljivijom? Sa njemačkog preveo Gj. N. Ose šiškarice i njihove šiške. O ovoj themi držao je u hrv. naravosl. družtvu zanimivo predavanje prof. A. Korlević, koje je i objelodanje u T. knjizi »Glasnika hr. naravosl. družtva« od o- g. Kako ima u tom predavanju i za svakoga šumarskoga stručnjaka vrlo zanimivih potankosti, priobčujemo dozvolom predavača u sliedećem kratki izvadak iz ovoga predavanja. Predavač spominje ponajprije, da su ved starim Grcima i Rimljanima bile poznate šiške i da su ih rabili za crno bojadisanje, a i za priredbu tinte. Ipak nisu ni jedni ni drugi znali pod kojimi se uvjeti šiške razviju, ved su ih držali za proizvode stabala, analogne plodu. Sve do 16. vieka nije se 0 tom ništa više znalo Napokon je Marcelu Malpighiu , liečniku pape Inocenta XII. pošlo za rukom, da pravo protumači postanak šišaka. On je u svom djelu »de Gallis« 1675. dokazao, da su šiške biljaka postale od uboda, što su ga izveli šiškari, da odlože svoja jajašca. Neugledni su to opnokrilci kojih veličina — izini jedne vrsti — ne premašuje veličinu od 0´75—5 mm. Ipak su oni ved odavna svrnuli na se veliku pažnju prirodoslovaca. Rod Cvnips, od kojega obitelj |
ŠUMARSKI LIST 12/1902 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 741 — Cjnipida ili siškara nosi svoje ime, postavio je Linne g. 1748. i označio je tim imenom više raznovrstnih opnokrilaca, što ih je dobio iz raznih šišaka. Kasnije su se mnogi čuveni entomolozi šiškarima mnogo bavili, nazivlja se šiškara mienjalo, nu danas se občenito drže nazivlja, koje je glasoviti entomolog Fabricius uredio. Kašnje je to na temelju mnogobrojnih opažanja potvrdio glasoviti Reamur. Kako je naći šišaka raznih vrsti, tako su raznovrstni i sami šiškari. Najvažniji su po šumarstvo oni, koji stvaraju hrastovu šišku, naročito šiškar poznat pod imenom Cjnips caljcis. Stariji su auktori mislili, da se ši^ka ne može razviti, ako biljevno staničje nije bilo ozliedjeno od šiškara, kada je svoje jajašce odložio. Ali novija opažanja Bejerinckova i Paszlawszkoga su pokazala, da mnogi Cjnipidi odlažu svoja jajašca na mlado lišće, a da ni najmanje ne ozliede biljevnoga staničja, pa ipak nastaje šiška oko odloženoga jajašca. I najnovija iztraživanja Beyerinckova dokazala su Malpighi´ovu tvrdnju, da svaki dio biljke može postati sielom šiške, samO" ako se on nalazi u stanju rasta, pa ako njegovo staničje može bujno rasti — hipertrofirati; na već podpuno razvitomu organu ne može se šiška razviti. Nije se do sele upoznao šiškar, koji bi proizvodio šiške na biljkama istoga roda. Ipak se je opazilo, da su šiške na ceru specifične samo za cer, a tako nalazimo i na srodnim vrstima hrasta lužnjaka i kitnjaka šišaka, koje su specifične samo dotičnoj vrsti hrasta. Dr. Bejerinck je odkrio medjutim vrlo čudnovati slučaj, da Cjnips calycis, mienjajući generaciju, promieni i biljku na kojoj živi. Prva generacija proizvodi poznate šiške samo na lužnjaku, a druga generacija samo na ceru, pa s toga on zaključuje, da se ta šiška može umnožati samo ondje, gdje rastu obje ove vrsti hrasta zajedno. — Kao što smrt biljevnoga staničja prouzroči i smrt šiške, a nakon zaustave vegetacije dolazi zaustava u razvoju šiške, tako se je s druge strane pokazalo, da je razvoj šiške ovisan takodjer i od života šiškarove ličinke. Ako ličinka prerano ugine, to se ni šiška dalje ne razvija. Zašto baš šiška |
ŠUMARSKI LIST 12/1902 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 742 — nastaje nije još riešeno pitanje, jer dočim se ona nz prisutnost ličinke šiškarove razvija, ne razvija se uz samu prisutnost ličinke i gusjenica ostalih zareznika, koji slično živu. O tom ima više theorija tako Malpighiova, Lacaze — Duthiers-ova pak Reaumurova, koju dieli i poznati šumarski entomolog Ratzeburg. Danas se ipak najviše drži, da se pravi razlog stvaranja šišaka ima pripisati samoj ličinki i posebnoj sekreciji ličinke. To posebno izlučivanje proizvodi valjda neko podraživanje na tkaninu biljke,- koja ju obkoljuje, a ta je tkanina time potaknuta, da se njezine stanice umnažaju, pa tako nastaje posve različito staničje, nego li je normalno, koje se malo po malo razvije u zamršeno tielo, što ga nazivljemo šiškom, Najnovijimi iztraživanji, veli predavač, dokazano je da S9 šiška tekar onda razvijati stane dok se iz jajašca šiškareva ličinka izvali, dakle je njezin razvoj u neposrednom savezu sa razvojem ličinke. Sto se upliva šiške na njezinu podlogu tiče, nije se moglo konstatovati, da bi ta podloga baš od toga trpila i to s toga, što i one same imaju klorofila. — Gra d ja šiška takova je, da se mogu kod svake šiške razlikovati četiri raznu sloja, koja su od središta šiške ovako nanizana: 1. hranivi sloj, 2. zaštitni sloj, 3. šiškin parenchim i 4. šiškina epidermida. Ličinka šiškara dobro s toga zaštićena, a to i mora da bude, jer ima svu silu neprijatelja. Kemička sastavina svake šiške nije dakako jednaka, nu te si sastavine raznih vrsti šišaka sliče. Po Guibortu sastoji šiška od Cjnips tinctoria : Acidum tannicum (digallicum) ili tanina (Ci4 Hin On). Acidum gallicum (C, H« O.,), Acidum ellagicum (Cij Hg Og), Acidum luteogallicum, od klorofda i hlapiva ulja, gume, škroba, drvenaste tvari, sladora, bjelanjka, kalijeva sulfata i klorita, kalijeva i vapnikova gallata, vapnikova oxalata i fosfata, te vode. Množina trieslovine varira, a po tom i sve šiške jednako vriedne nisu. — Sto se uporabe šiške tiče, veli predavač, da se ona od davnine u razne svrhe rabi. Stari Grci rabili su kako Theophrast svjedoči 2 vrsti šiške za razsvjetu; kakove su to šiške bile, danas se ne zna. Nu i za crno boja |
ŠUMARSKI LIST 12/1902 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 743 — disanje pak za pravljenje tinte rabili su Grci šišku, kako se ona i danas rabi. AUepo šiške ved onda su bile na glasu i danas su. Manje zovu u trgovini »Sorian« skim šiškama, a ljepše su poznata pod imenom »Terli«. Do nedavne rabili su šiške mnogo više nego li danas ; danas se u istu svrhu mnogo rabi jeftinija rujevina i mirabolane. U strojbarstvu mnogo se rabila šiška od Cjnips caljeis ; a osim toga ona 6d C. tinctoria, C. Kollari, C. tignicola, C. hungarica i t. d. Danas se koža manje stroji uz uporabu šiške, pak se ona danas manje ti´oši i ciena joj pada. Osim ovih vrsti uporabe spominje predavač, d´B se šiška rabi i u Ijekarstvu već od najstarijih vremena pak do danas, nu manje je poznato, |da se neke vrsti šišaka rabe i za jelo. B.eaumur veli da u okolici Pariza jedu šiške od Glechema liederacea (Aulax glechomae), a Paszlavszkj veli, da tu vrst šiške sabiru i jedu i u okolici Budimpešte, gdje ju zovu »meska toki«. U Carigradu jedu neke šiške od žalfije, osobito od Salvia ponifera, dočim Olivier kaže, da i Grci na otoku Scio takovu šišku priredjenu sladorom i medom na prodaju donose. Vrlo su zanimivi podatci, koje iznosi predavač glede sta novnik a šišaka. U šiškama ima naime raznih stanovnika, a ne živu u njoj samo ličinke ose šiškarice, koje zovu pravimi vlastnici šiške, već ima izim njih još stanara, koji dieie stanove s pravim vlastnicima, pak nametnika , koji su pravi razbojnici, na vlastnika navale, pa ga i požderu, konačno služe još zapuštene šiške kao utočište raznim zareznicima a zovu ih nasljednicima ili baštinicima. Sto se razploda šiškara tiče, to je taj vrlo kompliciran. Konstatovano je naime, da se ose šiškarice razplodjuju spolno i bezspolno. Ujedno je Amerikanac Walsh prvi konstatovao, da kod osa šiškarica postoji i izmjena rodova ili heterogenesis, te da se iz jedne generacije u kojoj ima samo ženka, razvija kas nije druga generacija u kojoj ima mužjaka i ženka, te da se ove dvie generacije razvijaju u dviema posve različitim vrstima |
ŠUMARSKI LIST 12/1902 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 744 — šišaka. Tim su razjašnjenje mnoge prije skroz čudnovate pojave u razvoju osa šiškarica. Ovo odkriće Walseha potvrdjeno je kašnjimi opažanji u Evropi; ponajprije po Dr. Adleru koji je g. 1877. dokazao heterogeniju za četiri vrste evropskih šiškara, a kasnije su odkrili drugi a i sam Adler heterogenesis za svega 26 vrsti evropskih šiškara. Zanimivo je nadalje to, što je ovimi odkrići ustanovljeno, da se od ovih 26 vrsti kod kojih se izmjenjuje spolna i agamna generacija, da se u ovim slučajevima izmjene rodova pojavlja agamna forma od jeseni do proljeća, dočim se dvospolna generacija izvaljaje u proljeću i ljetu. Domaći drvarski obrt zemalja sv. krune ugarske. Po Karla Gfaulu, profesoru budimpeštanske obrtne više škole i privatnom docentu na politehnici, priobćio P. DianoTSzky. (Svršetak). II. Zaključci i predloži. Pregledavši samo u minulih dvadeset godina stanje našega domaćega drvarskoga obrta, nalazimo to, da su se u pogledu veličine prometa nekoje grane istoga podigle, nekoje pako glede ukusa, u tehničkom i konstrukcijalnom pravcu popravile, dapače su i do sada nepoznate nekoje grane ovoga obrta udomaćene, dočim su nasuprot nekoje nazadovale. Glasom već priobćenih podataka opažamo obćenito nazadovanje na polju pravljenja drvenoga posudja. Na isto odnoseće se konkretne primjere naveli smo već prije. Na nazadovanje ukupnoga obrta drvenoga posudja odnoseće se podatke, radi pomanjkanja sjegurnijih statističkih podataka, nismo u stanju navesti. Glavni uzrok ovoga nazadovanja jeste u prvom redu skupoća drvene suro vine. A to je posljedica one u obćem gospodarstvenom životu opažajuće se naprestane preobrazbe. Od onoga, što je ovdje domaćima obrtnicima na uštrb, crpe koristi osobe inih obće gospodarstvenih grana i to u povišenoj mjeri, a uslied toga i ciela država. Cvatnja domaćega obrta |