DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1903 str. 3 <-- 3 --> PDF |
´tiamre« mit Br. 1. u ZAGREBU, 1. siečnja 1903. God. XXVII. Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 16 K.; za ´/a stranice 8 K.; za Vs stranice 5 K. 20 fll.; za ´A stranice 4 K. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina. Šumsko drveće u zimskom ruhu. Lice zemlje mienja se u našoj domovini po četiri puta; drugo je ono s proljeća, drugo u ljeti, drugo u jeseni ili u zimi. Raznolično je njezino rulio, koje mu priroda skida i daje, a oku našemu najmilije ono proljetno ruho, kad je zima skinula težko svoje breme, pak se zemlja zaodjela oholo i svečano, da nas mladi i zamladjuje, a šumaru ponovno srdce zasladjuje. Ali ima za šumara svoje care priroda i u zimi, kad pred njime stoji šuma listopadnoga drveća gola. List je padao za listom, suhi ogranak za ogrankom, ginulo i pogibalo je šumsko drugo bilje, nu, što ga je više ne stajalo, to bijaše šuma zraČnija, vidnija. Ne samo da razabiremo i razlikujemo sve oblike tla, da vidimo svaki potez i crtu, već nam se oku iztakne u šumi svaka tvar, koju je prije zastirala zelen. Vidik nam biva u šumi sve to veći, sve to obsežniji i puno toga vidimo, što preko ljeta nismo vidjeli i gledali. U prvome redu pada nam u oči šumsko drveće i grmlje. Krasno je ono, kad se zaodjene u zeleno ruho, ali je oku milo i u zimi, kad ga je skiuulo. Sada nam se grm i stablo iztaknu cielim svojim oblikom. U stabla možemo da omjerimo cielu mu visinu; oko nam seže od tla, pa do zadnje grančice na vrh krošnje. Vidimo svaku svrž, odtoku, granu, grančicu; vidimo, kojim se je pravcem razrasla i u kojem se obliku razvila; pada nam u oči svaka »jalova grana« ili »glogić«, »suvonjika« ili »odvodnica«; razabiremo na stablu svaku »zarastovinu«, |
| ŠUMARSKI LIST 1/1903 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 2 — i svaku »svojinu«, ali i svaki »Ijetorast« ili »mladicu«, pak smo kadri, pa razgledamo i oblik debla, kadkada veličajnog debla, koje nam imponuje i visinom i debljinom svojom. Biline, koje u zimi gledamo u našim šumama jesu »drvenaste «, pak i moraju takove da budu, da podnesu sve nepogode vremena. No nije ni u zimi naša šuma pusta; ima biliua, koje u zavjetrinama i prezimuju, lišde im se zeleni i usred zime kao n. pr. listovi od ljubice, dragoljubice (Cjclamen), krasuljka (Bellis), pak ćemo naći i koju paprad, koja je u nas »zimzelena«, ako i nije tako bujna, kao preko ljeta. No sve te i druge biline blizo su tla, pa ih u zimi pokriva snieg. U visinama sjeća nas na ljetno doba zimzeleni bršljan, sjećaju nas glice cesernjaca. Ima po deblima i stablima i drugog zimskog nakita, a to su razni lišaji i mahovi. Kad je snieg pokrio ili zaprašio šumu, ugodna je oka biela mu boja toga radi, jer se izpod nje iztice boja kore onoga drveta. Kad se pak snieg u zimi raztopio, osvane stablo, naročito hrast, i usred zime u zelenu ruhu. Uzbujaju mahovi od kojih je gornja strana svrži kadkad sva zelena, a ta je zelen tako svježa, kao što je svježa, prva proljetna zelen. Ako je pred tobom šuma hrastova, koja je u zimi mrka, a šumsko još tlo pokriva snieg: tad je ona zelen mahova oku i mila i draga, pogotovo pak onda, kada sunce naginje k zapadu i večernje ju svjetlo prosjeva! Naleti li u tom svečanom času ptičica na granu, da si u mahu nadje koj zalogajac i da se zadovoljna oglasi; preleti li izpod stabla žutokljuni kos ili druga koja ptica, oćutiš, da priroda nije podpuno zamrla, da ima u njoj života, ali u tom životu i ljute borbe, borbe o bitak. četiri su faktora, kojima se ima bilje u zimi otimati: studen, suh zrak, mekanički tlak sniega i leda, te životinje. Prva su tri faktora uzrokom, da bilju pada lišće. Još mjeseca prosinca djeluje korenje i privaža vodu, nu kad je studen segnula dublje u zemlju, prestaje ovo djelovanje, jer su i stanice prestale djelovati. Da li drveće u zimi podpuno obu^mre, da li |
| ŠUMARSKI LIST 1/1903 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 3 — nastupi »smrt«, po Biisgenu je dvojbeno, ali je sigurno, da studen otimlje potrebitu vlagu. Uz nizku temperaturu ugiba stanica težko, nu studen joj izvuče vodu i ona se ukoči. Kada joj ne stane životne tvari, izhlapi taki led i stanica ugine, ako ju ne čuva snieg ili ako ju ne štite druga branila, kao ulje u stanicama, kora, pluto, koji ju štite i proti velikoj studeni Iz nutrinje debala poznata je temperatura od — 20", a u polarnim krajevima podnose ona patuljasta stabla i studen od — 40 do — 47". Ono drvede, koje je u hladnim i studenim krajevima zimzeleno, ne ima lista sa širokom plojkom, ved uzane, kožnate iglice čvrstom tjenicom, koja pridržava potrebitu vlagu. I uzani oblik lista koristi stablu, jer se na njemu snieg težko drži. Kako je ovo važno, vidimo u bukovim šumama, kad ili pokrije težki snieg, koji se slegne po lišdu, a kadkada i led, koj krši ne samo svrži i grane, ved i debla. Ovo se poučno iztiče u onim krajevima n. pr. našega Gorskoga kotara, kada se snieg počeo topiti, naskoČila ledena bura, a težke se ledenice spustile sa grana, Radi životinja mora se bilje tako prilagoditi, da im ono odoljeva, a to ne bi mogle biline, koje su mekane i sočne, ved samo biline tvrde, drvenaste. Spomenuli smo, da nam se u zimi stablo odaje svojim oblikom. Arhitektonske jedinice od kojih se gradi i stablo i grm, jesu Ijetorasti: izlistane mladice ili osi, koje se pojedince razviše iz jednog pupa, što je niknuo preko ljeta. Kad je Ijetorast razvio novo lišde i nove pupove, prelazi u jeseni u »stanje mira«. Kako Ijetorasti podavaju temelj ili osnov iz kojega se razvija oblik stabla, razmatrati demo ovo u njegovu zimskom ruhu. Mladice i korjen izduljuju se na svom vršku. Kao što zidar mede opeku do opeke, kamen do kamena, pa ih vrsta u visinu i tako diže zid ili stienu, tako rastu i mladice te korjen, kada se stanice u svom prednjem dielu umnažaju i povećavaju, doeim podpuno razviti mladi dielovi svoju duljinu pridržavaju. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1903 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Svake se godine tako izduljuje naše šumsko drveće i grmlje novim mladicama na granama, a tako raste i pojedina mladica, da se na vršku umnaža stanično pletivo. Kod većine našega domaćega drveća i grmlja ima svaki Ijetorast (Jahrestrieb) svoju individualnost. Rast mladica nije u jeseni mrtav, već zaključuje vršikastim pupom, koji se je preko ljeta razvijao i za zimu opremio ; ili vršak mladice ugine, a s proljeća nikne i izraste postranični pup, koji stoji nešto dublje. Vrsikasti pup, koji se može dalje razvijati, ima iglasto drveće, imaju ga javorovi, a često bukva i hrastovi. Veoma je zanimivo, da se kod većine drveća pravilno iztiče drugi slučaj. Tako u breze, lješnjaka, briestova, vrba, lipa, raznih vrsta Prunusa, grabrova, a neriedko u bukve i hrasta. Vršak mladice prestane se izduljivati i debljati, dok se napokon osuši i odpadne ili ostane neko vrieme kao nekoliko milimetara dugi, drvenasti šiljak. Sljedeće godine razpoznava se težko, da ova mladica potiče od vršikastog pupa. U lipe odaje se kao zarastica (Narbe) uz postranični pup. Za dalnji rast mnogo je znamenitije kada ugine vrsikasti pup u takova drveća, gdje su postranični pupovi protustavni kao n. pr. u jorgovana, crnog trna, bazga. Ondje se razviju najgornji »postranični« pupovi istodobno, doćim se glavna os ne izduljuje; tako se razviju »rašlje«, grana postaje »rašljasta«. Kadkada stupi najgornji postranični pup sa vršikastim pupom u utakmicu. Zanimivo je i čudnovato kod toga, da postriinični pup zauzme položaj vršikastoga pupa. Ovo se dogadja i onda, ako je prvobitnog vršikastog pupa ne stalo usljed bure, oluje, snježnoga tlaka, leda ili su ga oštetili zubi koje divlje životinje. Liepo se to iztiče u šumama na visokom drveću, naročito na drveću crnogorice, i »vjetrolom« mnogoga je već šumara i prijatelja prirode iznenadio. U bagrena, dudova, kopri vica ili glangulića (Celtis australis) i drugoga drveća iz južnih i toplijih krajeva trpe pupovi u nas od mrazova, pa se toga radi ne mogu mladice do kraja razviti. Koliko se mla |
| ŠUMARSKI LIST 1/1903 str. 7 <-- 7 --> PDF |
diče razvijaju, označuju »prstenaste« zarastice, koje potiču od odpalih Ijuštica pupova. Gdje ne ima toga, označuju površinu poraslih generacija, površina mladice, naime kora, pluto, lišaji, mahovine. Ona mjesta na kojima bijahu Ijuštice od pupova odavaju se kadkad i po više godina, jer se tamo razviju raznolične »bute« (gluta, žulj; E.indenwiilste). Prispodobimo li Ijetorast raznoga drveća, pada nam u oči razna mu duljina i jakost, ali pogotovo značajan poredjaj pupova. Izrasli su uvjek blizo listne zarastice i to povrh nje ili polag nje, tako, da im je položaj skoro isti sa položajeii lista. Tko je razgledao mladicu bukve, grabra, lipe, vrbe, jalše ili jove, opazio je, da pupovi stoje u raznim visinama; takovi se pupovi zovu »raztreseni« ili »razštrkani«. Stoje li pupovi u istoj visini to su oni »protustavni« ili »prešljanasti«, kao što su n. pr. prešijanasto poredani cvietovi u mrtve koprive (Lamium maculatum) ili u ivice (Ajuga) i drugih bilina Usnatica. Tako poredane pupove imadu javorovi, jorgovan, jaseni, divlji kesten, vodeni zov (Viburnum Opulus). Raztreseni pupovi mogu se poredati i u prilici vijka, dakle »spiralno« ili se poredaju postrance u dva reda. Ovo se očituje u bukve, grabra, lipe. Protustavni pupovi razviju se pravilno u četiri reda t. j . dva se uzporeda para križaju. Kod onih pupova, koji su se poredali u dva reda, pada u oči, da su pomaknuti postrance prama pripadajućoj listnoj zarastici, i toga radi možemo na takovoj grani razlikovati hrbtenu i trbušnu stranu´. Položaj i oblik pupova značajan je često za pojedine vrsti drveća ili grmlja. Postranični pupovi izrastu nad zarasticom ravno (grabar) ili koso (briest). Obično su sjeđavi, a riedko na kratku stabku nataknuti (jalša obična, biela jalša); kadkađa se pomaknu postrance od zarastice n. pr. u bukve. Kadkađa se u pažušici lista razvije i više pupova, koji stoje sgora, uzporedo ili pod pazušicom. Ovakovi pupovi nisu riedki u grabra, a poznati i ´ B u s g e n M.: Bau unđ Leben nnserer Walđbaume. Mit 100 Abbildungen. Jena, 1897. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1903 str. 8 <-- 8 --> PDF |
u oraha. Obično su pupovi cunjasta oblika, a razne veličine. Najuglednije pupove ima divlji kesten i nekoji borovi (crni bor). U većine našega drveća pokriveni su pupovi ljuskama naličnim organima, koji nisu ino, već branila onoga lišća, koje de se razviti iz pupa. Poredjaj ovih ljusaka jednak je položaju lišća u dotične vrsti drveta. Brojem, oblikom, veličinom i bojom pupovi su razliČni. Odrežemo li pup od divljega kestena i primimo li ga prštim a^ razabrat ćemo, da se liepi o prste i toga se radi ljusaka ne drži kiša, snieg, rosa, mraz, već se osklizne i tako pup očuva od njihova štetna upliva. Razrežemo li takav pup, zagledat ćemo u nutrinji gustu pustenu naslagu, koja pup takodjer Čuva od pozebe. Ima i takovih ljusaka na pupovima koje su dlakave ili pustene, a i takovih, koje su baršunaste. No imadu pupovi i drugih branila; to su preostale petlje lista ili možda i zaostali priperci (Nebenbliitter) kako to vidimo u mnogih Komušarka (Leguminosae) n. pr. u negnjila (Laburnum vulgare; Goldregen). Ako je pup »gol« t. j . ako ne ima ljusaka, onda čuvaju mlade listiće guste dlake ili pust, kako to n. pr. vidimo u trušljikovine (Rhamnus Frangula; Faulbaum). Dogadja se, da ljuske samo dolnji dio pupa pokrivaju, dočim je gornji dio »otvoren«. Takove pupove ima n. pr. jorgovan. Razrežemo li pup, vidit ćemo, da su mladi listići u pupu tako složeni, da po njima možemo odrediti i pojedinu vrstu drveta. U hrasta, lipe, trešnje, ovijaju srednje rebarce, dočim su se u bukve i jalše priljubili i postraničnim rebarcima. U topola mladi su listići smotani, u vrba natražke smotani i t. d. Kada se pupovi razpucaju, odpadnu obično ljuske, ostavljajući na podini mladice uzku, ali jasnu zarasticu, nalikujući fitiu kolobarcu. Ako su ovi kolobarci, kao u bukve i grabra brojni, označuju jasno godišnji Ijetorast. Nutarnje se ljuske kadkada izduljuju, pak se zazelene, kao n. pr, u javorova^ 1 G. Hempel i K. Wilhelm: Die Biiume und Straucher đes Walđes in botanischer und forst\virthscliaftlicher Beziehung, p. 7. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1903 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Povratimo se opet k Ijetorastu, da razmotrimo njegovu absolutnu duljinu. Ova je razna, jer može Ijetorast biti dug samo nekoliko milimetara, ali i metar i vise, što ovisi o raznim prilikama, o vrsti i starosti biline. Od absolutne duljine Ijetorasta ovisi prirast stabla i njegova visina, a kako oni ne rastu samo u visinu, već i u širinu, ovisi o njima više manje i oblik krošnje. U praksi razlikujemo drveta, koja rastu lagano i takova koja rastu brzo, a dogadja se to naročito, dok je bilina mlada. Navesti ćemo nekoliko primjera. Ariš ili mecesan poraste već u drugoj godini na 0"3 m. visoko, docim jela u isto vrieme izbije 1—3 cm. dugom mladicom, koja se i u sliedećim godinama slabo iztiče. Do 20, 25 godine pada i u bukava duljina stabla slabo u oči. Ove razlike biti će nam jasne, ako smetnemo pod oko ono mjesto na kojemu je stablo poraslo, pak i potrebu svjetla. Ariš, jova, jasen, bor i druga brzo i"astuće drveće ne podnosi sjenu drugoga drveća, ono raste, raste hrlo, da se nadigne povrh zelena krova šume i domogne svjetla. Ovo opažamo i u takova drveća, koje raste u dubljinama. Liepo te to očituje u onim krajevima domovine u kojima se razvila formacija Krasa, u kraškim krajevima, naročito Gorskoga kobtara, na Velikoj Kapeli, Velebitu, Plješevici i druguda. Takova tabla, visoka i tanka poput svieće, padaju n. pr. u oči u ponikvama izmedju Tršća i Gerova, pak u ponikvama na vrhu Grebene kod Kuželja. Kadkad su iz velike dubljine ponikve, šiknula stabla tako visoko, da se od prevelike visine svijaju ili gornjim dielovima krošnje jedno o drugo prislanjaju. Sto je ponikva dublja, što je mračnija, to je borba za svjetlom jača. Na putu izmedju Stojdrage i Novoga sela u Zumberku ima i velikih i dubokih ponikava, a naročito je zanimiva jedna u kojoj je porasla bukova šuma sa osobito visokim stablima. Ponikve na Plitvičkim jezerima su obične, dapače se i sama jezera u takovim razlievaju. Oko jezera Okrugljaka dolnjega ima tako dubokih ponikava, da od bukava vire iz nje samo vršići od krošnje, a visinom i oblikom debla oponašaju »tankovite « jele i smreke. Osobito se to iztiče u ponikvama na |
| ŠUMARSKI LIST 1/1903 str. 10 <-- 10 --> PDF |
onim užasnim Bielim stjenama u Velikoj Kapeli kod Jasenka, naročito u potresnim ponikvama, što leže »pod tisom«. Prezanimiva je ste strane za šumara i Mamulska snježnica u Smolniku kod istoga planinskoga sela. Izmedju Modruše i Drežnice, u šumi Sopaži, leži istoimena ponikva i snježnica u kojoj ima vječna sniega. Ova je ponikva tako duboka, da se u njoj čovjek jedva vidi; 30—40 m. visoke jele izgledaju kao grmovi, a stvorila ili je takovim orijašicama takodjer čežnja za svjetlom bez kojega im ne ima života. Drveće, koje u mladosti lagano raste, kao jela, smreka, bukva, grabar, lipa, nisu spram sjene osobito osjetljivi, pa im ona dapače u normalnim prilikama i prija. Drveće izbija nekoliko godina sve to duljim Ijetorastima, dok postigne svoj vršak, kada godišnja duljina mladica počme padati. Najveći prirast pada kod pojedinih vrsta u razne dobne periode. Bor stvara 17—52 cm. duge mladice od svoje 16 — 30 godine, smreka od 21—50 godine, izbijajući mladicama, koje budu 28—60 cm. duge, dočim poraste jela od 20—85 godine 24—50 cm. Bukva postigne svoj maximum od 25 — 45 godine, stvarajući mladice, koje budu 30—65 cm. duge. Da veliku periodu što bolje objasnimo, podajemo skrižaljku 0 prirastu nekojega drveća iz Biisgenove knjige po R. Hartigu. Starost 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100 110 120130140 1 1 lili Vrsta Godišnji prirast u milimetrima- Bor 376 440 534 408 314 25! 251 157 157 157 126 63 Smreka 188 450 520 451 459 289 23^ 173 170 119 50 Bukva ^82 471 376 376376 345 157 126 126 110 78 63 3 (Maksimalni brojevi štampani su krupnije.) Kada prirast mladice počme padati, upliva to na oblik krošnje. Dok se snažne mladice razvijaju i rastu u duljinu, nije krošnja drveta zatvorena. Malo po malo ona se krutim svržima i granama širi. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1903 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 9 — Kada se poemu razvijati kratke mladice, povećava se i krošnja, zaobličuje se, a prazni se prostori izpunjuju. Sada demo razmotriti Ijetoraste, ali razmatrajući ih, opazit demo, da su pupovi na srednjim regionama često prilično jednaki. Najdolnji pupovi razvijaju se veoma brzo i brojno, dočim se prema vršku mladice umanjuju. Razgledamo li mladicu hrasta-lužnjaka, opazit ćemo, da su pupovi prama vršku mladice neobično brojni. Iztaknut ćemo duljiau internodia (u milimetrima) na mladicama razna drveća, počimajući od sdola, ne obazirajući pri tome na sva dolnja, kratka internodia. Grabar I. 2, 4, 10, 18, 26, 36, 40, 45, 45, 35, 30, 34, 34, 30, 25, 16. II. 7, 29, 34, 34, 50, 56, 65, 50, 55, 50, 50, 52, 42, 45, 40. Hrast-gorun I. 1, 1, 1, 6, 9, 18, 11, 8, 4. II. 0´5, 1, 4, 8, 12, 12, 12, 17, 12, 12, 5, 12, 3. Glog. 1, 2, 5, 10, 15, 19, 17, 15, 4. Lieska. 75, 55, 52, 45, 45, 40, 40, 40, 36, 35, 13, 3. Zov planinski I. 5, 10, 20, 60. II. 2, 6, 18, 78, 145, 135, 125, 45. III. 3, 10, 35, 85, 120, 95. Sremza. 4, 5, 6, 6, 6, 6, 7, 5, 6, 5, 6, 5. Javor-mlječak, 4, 4-5, 14-5, 19, 16, 15, 14-6, 10-5, 4, 2-5, 11-6, 12, 11-5, 10, 8, 5, 2-5. Brojke iztiču nam jasno, da duljina internodia s proljeća raste, dočim pada naglo u jeseni. Kod javora — mlječka opažamo dapače, da rast u sredini vegetativne periode pada. Duljina internodia pada od 19 m. m. (maximum) na 2-6 m. m., da se prije konačna pada opet digne na 12 m. m. Istodobce stvara se sitno lišće razširenom podinom, koje čini prelaz izmedju obična lišća i pupova, dapače iznikne kadkada usried ljeta na vršku mladice pravi pup, a ovaj opet u novu mladicu ili »izboj«. Ovakovu mladicu zovu Niemci »Johannistrieb«, koja može porasti prigodice kod svakoga drveta, a česta je u hrasta i |
| ŠUMARSKI LIST 1/1903 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 10 — bukve´. U hrasta ova je mladica jaka i snažna, dapače jačasnažnija od one, koja izbije mjeseca svibnja. Harti g upozoupozoruje, da se u hrastovim šumama takove mladice i razgranjuju. U bukve takove su mladice kadkad slabije, a odlikuju se time, sto su gusto dlakave i što su im pupovi brojni, koji sjede u pazušici lista često jedan povrh drugoga. Ljetnih mladica našao je Biisgen i u jorgovana, koji su započeli sa četiri zagasite ljuske, dočim su Philadelphus coronarius, Cornus mas, Acer campestre, Lonicera tatarica 23. srpnja završili svoj rast zimskim pupom. Nije nam još podpuno jasno zašto se razvija mladica u ljetu. Ima ih, koji misle, da su tomu isti uzroci^ kao drugi cviet n. pr. u divljega kestena, a zna se, da ima i vodaka, koje procvatu u ljetu po drugi puta i ljudi se tomu čudom čude. Moguće, da na to upliva suho ljeto, kada su poslije suše nastupili kišni dani, a biti će svakako i nasljedna svojstva. Nobb e nam pripovieda, da je jedna kruška ne samo evala, već i plodila tri godine uzastopce. Zašto vegetativna djelatnost usred ljeta malakše i napokon ugine, da opet novim životom oživi, nije nam poznato. Moguće, da na to upliva nuždna voda ili bitak o vodu izmedju razvita lišća i vrška mladice. W i e s n e r je opazio, da se na takovim granama, koje rastu u sjeni, vršikasti pupovi prije razviju, nego li na granama, koje su izvrgnute svjetlu. 8a ovakovim mladicama, ne smijemo zamieniti mladice, koje se razvijaju, ako je vršika mladice oštećena od najbližih pupova, kada je normalni razvitak mladice prestao. ´ Nisam do sada u narodu za „Johannistrieb" pribilježio ime. Mogli bismo tu mladicu možda ozyati „Ijetorast", jer se razvija u ljetu, a za „Jahreswuchs" upotrebiti ime „jednoljetka", koje nam bilježi Šulek u avom „Rječniku njemačkohrvatskoga jezika" (p. 664.) — Za mladice, koje izbijaju iz korjena, pribilježio sam u raznim krajevima domovine ova imena: omladina (drvo se „omlađilo"; tako oko Vinkovaca), obnož, prirastak, pripanjak, mladorast, bikovi (Gregurevci u Sriemu), priporac (Hušnjevci). |
| ŠUMARSKI LIST 1/1903 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 11 — Razgledamo li pupove na jednom Ijetorastu, opazit demo da se njihov broj ravna po broju listova. Povise svakoga lista stoji po pravilu jedan pup, dapače ima kadkada pupova u pazušicama lista »medju« ljuskama »od<´ pupova. Bez takovih je n. pr. bukva, a manjkaju i u najdolnjim listovima grabra, lipe, breze. Ka snažnim, jakim mladicame grabra, izrastu obično u pazušicama lista po dva, tri pupa. Takove suvišne pupove zove Biigsen »Beiknospen«. One zamienjuju često mrtva oka, a izbiju, ako je nastradao glavni pup, u pazušiei lista. U jalše poraste pup tek u četvrtoj pazušici, dočim žutika ili žutikovina (Berberis vulgaris) razvija mladice samo iz pazušica. Absolutni broj listova, a po tome i pupova na jednom Ijetorastu, pohranjen je u onom pupu iz kojega se ovaj razvio. U iglastog drveda manjkaju mnogim iglicama pupovi u pazušicama. Tako su mladice od smreka u dolnjem dielu bez pupova, dočim se u srednjim i gornjim dielovima po 6 pupova razdieljuje nepravilno na iglice i na vršak mladice. Ovih ima 5, a počimaju njima prešljeni grana, koji su za smreke, jele, borove značajni. Na jednom Ijetorastu od tise ima pup u pazušici 13, 14 21, 22, 23, 32, 33, 37, 41, 46, 48 lista, dakle su nepravilno razdieljeni. Ekstremnih iznimaka ima u nekih odlika jele i smreke (Schlangenfichte; Schlangentanne), gdje horizontalne grane razvijaju samo vršikaste mladice (Gipfeltriebe), a izbijaju riedko postraničnim mladicama. U ljetu igra plojka lista glavnu ulogu, dočim se ostali dielovi, naročito listna podina i zalistci, toliko ne iztiču. Inače je to u zimi. Listovi, koji su na Ijetorastu izbili u jeseni, ne samo da su manji, od prijašnjih, ved im se mienja veličina i ostalih dielova. Dočim se plojka lista sve to više umanjuje, iztiču se sve to više podina i priperci iz kojih se obično razviju i ljuske pupova. One ljuske, koje su se razvile iz podine lista, ovjenčane su na tjemenu nerazvitom plojkom, koja nalikuje šiljku ili listnatom privjesku, dočim se one ljuske, koje su postale odpripreraka, premetnu u sitna dva listida, koji često i manjkaju. Prve ljuske susre |
| ŠUMARSKI LIST 1/1903 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 12 — tamo u bieloga ili planinskoga javora (Acer Pseudoplatanus), u oraha, divljega kestena, jasena, bazga običnoga, negnjila i sremze. Ljuskoliki priperci pokrivaju pupove jove, hrasta, bukve, lipe, graba, lieske, crnoga trna i nekojih Ružatica. Teže nam se odlučiti o naravi takovih ljusaka n. pr. u briestova, gdje se je razvilo dvoredno lišde. Da su ljuske priperci, morale bi biti četveroredne, jer se s desna i s lieva razvio po jedan priperak. Shvatimo li ih kao ljuske priperaka, onda moramo priznati, da svaka ljuska stoji na mjestu dvaju tipičnih priperaka Ovo nam misao utvrdjuje, jer su u nutrinji pupa u istinu mjesto onih dvih ljusaka, po dvie ljuske sa strane desne i lieve, a uz smotani priperak. Po Frank u ima hrastov pup izvana 30 ljusaka, koje nam predočuju priperke bez glavnoga lista. Iza ovih redaju se nepodpuni priperci, koji iztiču prama nutrinji par priperaka bez glavnoga lista. Ljuske zimoleza ili biser drva, orlovih nokata, maslinice (Daphne Mezereum), bora, jele, tise, borovicOj jesu razvite plojke, koje se razlikuju od plojke lista u tome, što su manje. I ljuske od jorgovana možemo smatrati kao sitne plojke, a u kaline ili repikovine (Viburnum Lantana) i trušljikovine (Rhamnus Frangula) omotani su pupovi od normalno razvitih listova i pusteni u kojem ruhu i prezimuju, a kad se ovi razpucaju, razviju se u prave listove. Takovi se pupovi zovu »otvoreni«, dočim su „na polak" otvoreni pupovi takovi, u kojih ljuske nutarnje dielove podpuno nepokrivaju kao n. pr. u bazga običnoga. Izvanjski je par ljusaka šušnjav (trockenhautig), a nutarnji ljubičast i sočan. Broj ljusaka, kao i u njima zametnuto lišde je razan. Pup od bukve ima dva zametka od pupa (Knospenkeimblattchen), 7—8 para ljusaka (priperci bez glavnoga lista) i priperke, koji se postepeno razvijaju u glavni list. Smreka ima do 100 ljusaka, obični bor preko 100, a crni bor i više od 350. Vanjske ljuske značajne su za pojedine vrsti drveća. Lipa ima 2—3, jova 2, bukva, grabar, hrast, briest više; vrbe samo po jednu vanjsku ljusku. Oblik i položaj ljusaka |
| ŠUMARSKI LIST 1/1903 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 13 — takodjer je značajan za pojedine vrsti te se po njima u zimi i odavaju. Tako su ljuske u briesta dvoredne, u bukve i grabra višeredne, u likovca, brekinje i mukinje (Sorbus torminalis i S. Aria) zelene ili zagasito zarubljene, u jarebike crne i t. d. Osobite ovojke imadu pupovi platana, magnolia i tulipanovaea (Liriodendron tulipiferum). Na bagrenu, Philadelpliusu i još nekojem presadjenom drveću, ne padaju nam pupovi u oči, pošto su pohranjeni u pletivu grana, kojih ima u prvoga drveta i više, a pokriva ih gusta, zagasita, dlakava pust. Nutarnji dielovi pupovi pokriveni su često sa dlakama. U bukve, grabra, lipe ove su dlake svilaste ili vunaste, a sjede na mladom lišdu ili su organi, koji izlučuju smolaste tvari. Ovih ima n. pr. u pupovima od breze. Pupove u ja«ena pokrivaju dlake od kojih su oni crni. One nalikuju vrčićima, koji sastoje od jedne stanice i na kratkoj su stabki nataknute, Ima i takovih pupova u kojih su ljuske od pupova Irepavaste ili pokrivaju kao pust vršak od ljusaka. Glavna je zadaća ljusaka, da čuvaju vlagu pupova, odnosno da sprieče izhlapljivanje. Akoprem ne ima u pupovima mnogo vode, ako je oni ni mnogo ne trebaju, to bi ipak suhi vjetrovi pupove, odnosno njihove stanice, razorili to laglje, jer korjen u zimi miruje. Tvrde ljuske, dlake i smole čine pupove netečnima te od njih životinje zaziru, a bilina se tako brani od prieteče pogibelji Osim toga su pupovi i gorki ili je u njima osobito sluz (lipa) ili mlječan sok (javor-mliečak), koji nije životinjama počudan. Ima i takovih pupova u kojima se razvijaju tvrdi kristali kao dobro branilo. No ima neprijatelja koji i takove pupove napadaju, a napadaju ih u zimi i u ljeti. To su razni šiškari i ose-šišarice. Na hrastovu lišcu naći ćemo često šiške, koje oblikom oponašaju leću, a potiču od šiškara Neuroterus lenticularis . Ovaj šiškar smješta svoja jajašca ne samo u pupove hrasta, već i u pupove javora, lieske i drugoga drveća. Ovi |
| ŠUMARSKI LIST 1/1903 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 14 — pupovi mu ne odolievaju, kao ni oni bukve u koje se zapili i ličinka od bukove šišarice sve do mladih listida, U pupovima od trsa razviju se kristali oštri poput iglica, tako zvani »raphidi « za koje je Stah l dokazao, da su izvrstno branilo (jer oštri) protiv pužida i puževa. (Nastavit će se). Litografirane kopije katastralnih mapa. Kako se baš sada radi o tomu, da se posjedi zemljištnih zajednica reambuliraju, odnosno omedjaše, ne <5e biti na odmet, da se o tom predmetu koja i ovdje progovori. Kak^o se te izmjere obavljaju obično na temelju litografiranih kopija originalnih katastralnih mapa i jer o valjanosti tih mapa ovisi valjanost izmjere u prvom redu, pozabavimo se ponajprije njimi. Litografirane kopije katastral. mapa priugotavljaju se mehaničkim putem. One su dakle u kratko kopije, koje mogu diferirati sa originalom, prema tomu, kojim načinom se to snimanje obavlja. U nas rabljeni način, kopiranje litografijom, žali bože razlogom je gdjekad znatnih netočnosti, koje mogu najsavjestniju izmjeru ilusornom učiniti. Od prieke je nužde, da te mape prije uporabe pomno preizpitamo i prema mogućnosti rektificiramo. Da to uzmognemo potrebno je, da se upoznamo sa manami, a onda da kušamo nači način, kojim bi se te mane ako ne posve odstraniti mogle, a ono bar rectificiranjem na minimum svesti dale. Na prvi pogled opaziti demo neriedko: 1. da medjasne crte u tim kopijama nisu točni pravci tamo, gdje bi to morale biti; 2. da sjecišta pravaca nisu jasno označena. Kada su katastralni nacrti sastavljeni na temelju izmjere medjašnih točaka, pod 1. napomenuta mana, može biti od nepovoljnog uphva samo onda, ako je s njom spojena i pod 2. pomenuta mana. |