DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1903 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 32 — ..Najobljubljeniji materijal zfi kurenje- sačinjava u novije doba erni kameni ugljen, kojega željezničke prometne uprave i najrađje rabe, akoprem se je dosele i puno sa coaksom ložilo. Željeznički tehničari tvrde, da je loženje sa smedjim ugljenom, naročito lignitom, ne manje opasno nego loženje sa coaksom. , . Razmatranja šumarskih tehničara dovela su ali do toga zaključka, da je loženje lokomotiva sa nezrelim ugljenom skoro isto tako, za porod požara opasno, kao ,da se drvi loži. , Za preprečenje izbacivanja gorućih izmetina izumili su željeznički tehničari na sainoj lokomotivi razne spreme. Tako su u njekojim di"žavama na dimnjaku lokomotive smještene, poput sita iz drva, spletene kape (t. z. Funkenfanger). Nadalje smješteni su u ormaru dimnjaka pred parnim cjevima željezna sita, dočim se je pokušalo spremnicu za pepel tako udesiti, da se izpadanje još gorudeg materijala iz nje prieprieči. Izim ovih mjera, postoje željeznički propisi za prometno osoblje, naročito za vlakovodje, koji propisi svi tu svrhu imadu, da se opasnost požara što vedma umanji. Tako su n. pr. na vatroopasnim mjestima mjestima kraj željezničkih pruga brzojavni !stupovi u visini od SO do 120 em. sa bjelom uljenastom bojom oličeni, zato, da .kroz taj znak vlakovodja upozoren bude, da kod vožnje na takvim mjestima vatru u peči pregrtati neda, -— dapače je u tom slučaju i zabranjeno da u lokomotivi oni aparati furLCtipniraju, koji služe za povećanje zračnog tlaka u lokomotivi samoj. ; Već opisanim mrežama i kapama od žice umanjuje se propuh zraka u samoj lokomotivi, te se ovakove u pravilu ne rabe, pošto su na uštrb samom kurenju u lokomotivi. K tomu dolazi još i ta činjenica, što vlakovodja obično navedenim znakovima osobitu važnost ne pripisuje i na takove osobito ne pazi, a po glavito s tog razloga, jer mu je u prvom redu vozni red pred očima, pa se vazda zakašnjenja boji. Izim navedenog postoji željeznički prometni red od 16. studena g. 1851., nu §. 99. i 100. ne govori o obranbi susjednih |