DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 108 — članku? Sve što smo do sele — a po tudjim navodima — spomenuli, imalo je samo tu svrhu, da nam odgovor na to pitanje bude što laglji. Tako pozitivno, kao što odgovaraju na pitanje oko uzgoja eksota već danas i službeni šumarski krugovi u Njemačkoj, Austriji i Francuzkoj, naročito kako odgovara neumorni pregalac Booth, ne možemo odgovoriti, a ne možemo zbog toga, jer se tim pitanjem kod nas još nitko intezivnije bavio nije. Ipak nam je jedan jasan odgovor na stavljeno pitanje moguć, a taj u principu glasi: neke eksote bezuvjetno zaslužuju da se i u našim šumama goje; bila bi to svakako jedna od shodnih mjera, da se šumska renta povisi. Nu, ne demo li se — a i ne smijemo — sasvim osloniti samo na tudja izkustva, ma da bi ona vjerojatno i za nas u većini slučajeva vriedila, valja da stećemo i sami neka izkustva. Prije svega valja: da se i mi razkrstimo s predsudami, da nam naše domaće vrsti drveća dostaju; da se pobudi veći interes za uzgoj eksota u našim šumarskim krugovima, naročito u višim; da saberemo podatke, kako se drže razne već u prijašnje doba kod nas po parkovima i šumama uzgojene eksote; da pristupimo pravljenju pokusa sa eksotama a na raznim mjestima bar u malom obsegu (koje bi eksote u obće vriedno bilo gojiti, o tom smo pitanju pisali već godine 1900. u ovomu listu); konačno da neke svestrano u sličnim odnošajima prokušane eksote odmah i po šumama gojimo. Mogli bi gojiti pojedine strane lislače i četinjače, samo nam, mislimo, stranih hrastova ne treba, jer su naši najbolji. I. P. Šumski pašnjaci. u susjednoj Ugarskoj zapodjele se žestoke razprave o podignuću paše, koje su izazvale vrlo poučne članke. U tim razpravama sudjelovali su ne samo uvaženi ekonomi nego i šu |