DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 108 — članku? Sve što smo do sele — a po tudjim navodima — spomenuli, imalo je samo tu svrhu, da nam odgovor na to pitanje bude što laglji. Tako pozitivno, kao što odgovaraju na pitanje oko uzgoja eksota već danas i službeni šumarski krugovi u Njemačkoj, Austriji i Francuzkoj, naročito kako odgovara neumorni pregalac Booth, ne možemo odgovoriti, a ne možemo zbog toga, jer se tim pitanjem kod nas još nitko intezivnije bavio nije. Ipak nam je jedan jasan odgovor na stavljeno pitanje moguć, a taj u principu glasi: neke eksote bezuvjetno zaslužuju da se i u našim šumama goje; bila bi to svakako jedna od shodnih mjera, da se šumska renta povisi. Nu, ne demo li se — a i ne smijemo — sasvim osloniti samo na tudja izkustva, ma da bi ona vjerojatno i za nas u većini slučajeva vriedila, valja da stećemo i sami neka izkustva. Prije svega valja: da se i mi razkrstimo s predsudami, da nam naše domaće vrsti drveća dostaju; da se pobudi veći interes za uzgoj eksota u našim šumarskim krugovima, naročito u višim; da saberemo podatke, kako se drže razne već u prijašnje doba kod nas po parkovima i šumama uzgojene eksote; da pristupimo pravljenju pokusa sa eksotama a na raznim mjestima bar u malom obsegu (koje bi eksote u obće vriedno bilo gojiti, o tom smo pitanju pisali već godine 1900. u ovomu listu); konačno da neke svestrano u sličnim odnošajima prokušane eksote odmah i po šumama gojimo. Mogli bi gojiti pojedine strane lislače i četinjače, samo nam, mislimo, stranih hrastova ne treba, jer su naši najbolji. I. P. Šumski pašnjaci. u susjednoj Ugarskoj zapodjele se žestoke razprave o podignuću paše, koje su izazvale vrlo poučne članke. U tim razpravama sudjelovali su ne samo uvaženi ekonomi nego i šu |
| ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 109 — marski stručnjaci, šumaraki listovi i samo šumarsko družtvo. Ved pred deset godina počelo se to pitanje riešavati, a šumarsko družtvo razpisalo je liepu nagradu za valjano djelo u tom smjeru. Uspjeh natječaja je bio povoljan; napisana su dva liepa djela od Sandora Martona i Janosa Foldesa, te su dala vrlo liepu direktivu za riešenje tog pitanja. To pitanje je izazvala ta okolnost, što su interesirani drugovi upozoreni bili na silno izselivanje pučanstva u inozemstvo, da potraže tomu uzrok, i ne bi li se tome dalo na put stati. I jedan uzrok izselivanju pučanstva nadjoše u padanju stočarstva; u pomanjkanju paše. Mnogi su naime ne imajuć vlastitog posjeda živili od stočarstva, od uzgoja blaga. Nu pasa je s vremenom silno oslabila, a zakonskim člankom XTX. od godine 1898. i znatno stegnuta, kad su sve šume došle pod nadzor i upravu države, koja je time htjela prepriečiti bezumno gospodarenje sa šumama i njihovo propadanje. Mnienje ekonomskih krugova bilo je, da se podizanjem šuma uništava paša, nu šumarsko družtvo se je postavilo na branik svojih zasada i ugleda šumarske znanosti, te odlučno odbilo tu krivu predmievu: da uzgoj šuma prieči uzgoj i podizanje pašnjaka, te da je u tom pogledu zapriekom ekonomije. Šumari su dokazali, da nije razlog padanju stočarstva to što se sve više nastoji pošumljivati (ta u prvom redu se radi 0 pošumljenju goljeti, odplava i absolutno neproduktivnih čistina), već je glavni razlog taj, što dosadnji pašnjaci sve to više propadaju, što sve malo po malo postaju pusti, da im paša ne valja i da izseljivanje pučanstva ne bi ni onda prestalo, kad bi se bez zaprieke otvorile sve šume paši. Gledajud naše pašnjake naročito one selske, zemljištnih zajednica^ upravo čovjeka srce zazebe, kad vidi komplekse od desetak rali puste, mjestimice korovom obrasle, a po njima plandujnćih nekoliko gladnih krava, ili po koju kozu, kojaono malo jedinog zelenila na glogu brsti. Sve mrtvo, pusto, s proljeća tek po koji mrazovac ili sitni krasuljak. Mogao bi čitavi pašnjak vjerno naslikati jednim potezom kista. A da |
| ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 110 — jjokušamo takove pašnjake spasiti, kultivira.ti, pošumiti! Kuka i motika na nas: otimljemo narodu pašnjake (!), jedinu hranu njegovoj stoki, narod mora propasti. Pa što će biti, ako to tako dalje potraje. Veći dio golih (bez drveća) pašnjaka je uništen, prešlo se je na šikare, koje se po malo krče, pa će i njih ista sudbina stići — narod će u stočarstvu silno pasti. To dokazuju i neprestane molbe pravoužitnika imovnih obeina, da im se sad ovaj, sad onaj predjel otvori za pašu i ne mogu dočekati, da im se koja branjevina otvori. Pa kad im se rtče, da imadu sve površine zemljištnih zajednica otvorene, odgovaraju da im ne valja paša, da nema ni zalogaja trave na njima. Imadu i pravo. Ima inteligentnijih ljudi, koji imadu krive nazore i pojmove 0 odnošaju šumarstva i stočarstva, da ono najme spriečava razvitak potonjega, da se uzgojem šume ne diže paša, već uništave, kako to na prvi pogled izgleda. S toga iznašam ovdje odgovore stručnjaka Janosa Fol desa (u Magvar Erdesz-u) na neka pitanja u tom pogledu ekonoma, kr. bilježnika Karla K6naya, koji stavlja sliedeća pitanja : 1. Je li breza štetna paši? Da li ona kiseli travu, kako neki tvrde i je li ona štetna ovcama? 2. Je li stoji, da je hranivost trave na sunčanom pašnjaku dva do tri puta veća nego na pošumljenom, u sjeni drveća? 3. Ide li pošumljenje u korist paše? Koja je vrst drveća najsgodnija za pošumljenje pašnjaka! Jabuka, kruška, šljiva, orah, hrast ili akcija? Sadi li se akcija i u močvarno tlo, jer takovih mjesta iraade po pašnjacima? 4. Škodi li paša 20—25 godišnjoj branjevini? Ova pitanja (i druga) potanje i izcrpivo razpravlja J. Foldes u svojoj brošuri: »Šumski pašnjaci«, te u kratko ovako odgovara na gornja pitanja. Na 1. Za šumske pašnjake najzgodnije je ona vrst drveća, koje pravi najmanje sjene, pa upravo breza, jer joj je |
| ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 111 — lišće riedko, ne može škoditi pašnjaku, te ne može biti ni govora 0 kiselenju trave. Kiseli humus i iz nje izrasle biline pojavljuju se samo na močvarnim mjestima, jer tamo osušeno bilje pada pod vodu i uz slabi pristup zraka iztrune, dočim drvlje suvišnu vodu iz zemlje izparuje, a ipak drži tlo u svježosti, te je najsgodnije za stvaranje trave i tvori humus od vlastitog lišća. Dapače se i samo suho lišće kao listinac u pomanjkanju siena upotrebljuje za hranu blaga. Iza koze najvoli ovca lišće. Rogata marva ne voli toliko lišće od bresta, bukve, jalše i hrasta, kao drugo, ali ovca i koza ne biraju, za to i hrane najviše ove potonje lišćem. Rogata marva će riedko posegnuti za hrastom, još redje za brezom i jalšom, dočim ovca i brezu rado brsti. Foldes se sjeća iz djetinstva, da mu je otac god. 1863. kad je bila silna suša, time spasio ovce vlastelinstva grofa Apponjija od gladi, što je dao u šumi grane kresati i listincem hranio ovce. Na 2. Vriednost šumskoga siena — kako naši gospodari tvrde — ima samo četvrtinu vriednosti od siena sa livada, ili četiri metrička centa šumskog siena. vriede kao jedan metrički cent livadskog siena. Taj razmjer vriedi za obično uredjenu šumu, ali je dru gačije kod dovoljno proredjene šume za pašu i obzirom na travu. Ako pomno promotrimo pašnjake, naročito one od ovaca popasene, vidimo, da dobre vrsti trave uvjek budu do korjena obgrižene. Ovca neda toj travi vremena da se razvije, dočim korov ne dira, usljed toga ovaj se sve to više širi i iztisne dobre vrsti trave. Drugačije to izgleda na livadi, gdje dobru travu uzgajamo u korov krčimo. Na 3. Da pašnjaci posve ne omršave i ne postanu go- Ijeti, samo tako ćemo moći očuvati, da za uvjek ostanu vrela dobre paše, ako ih uredimo po načinu šumskih pašnjaka, ako izmjenice jedan dio površine pašnjaka, ´/^ do Vs* barem 8 — 10 godina zadržimo pod sjenom guste šume i onda, kad je drveće |
| ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 112 — poraslo, da mu blago ne naškodi, sasvim i dovoljno proredimo, da umjereno izmedju lišća prodirući sunčani traci obilno izmame dobre vrsti trave. Kroz to vrieme tlo se je znatno poboljšalo kroz odpadke i listinac s drveća, koje gliste pod površinom rujuć raiešaju sa zemljom. Tako popravljeno tlo producirati će slastniju i sočniju travu, nego ono na zraku i neprestano popaši izvrženo. Očevidna je razlika izmedju one trave u šumi i one na prostom zraku. Zanimiva je u tom pogledu promjena vegetacije na okrajcima šume. Po grabama, uz puteve šumske davno zarastlima, kamo sunce dovoljno dopire, gdje nema ni jednog drveta, naći je u množini Andropogon Ischaemun, naprotiv, čim je jarak bio gdje obrašten grmljem ili drvedem, promienila se i trava, očevidno, jer je bilo više sjene. U šumi samoj naći je trave prve vrsti, kao mirisavi Antoxanthum odoratum, Festuca ovina i prate nsis, dapače i djeteline crvene. Za primjer, koliko šuma popravlja pašu i u višim predjelima navadja dr. Karl Fischbach u »Wochenblatt fiir Land\ virtscliaft<- sliedeće: Isti je god. 1856. u štajerskim Alpama, na vlastelinstvu Hohenwang našao 20 godišnju arižovu sastojinu, posadjenu u redovima 3 hvata daljine, a biljke jedan hvat jedna od druge. Redovi su bili u podpunom sklopu i izraed njih je rasla trava dobre vrsti pomiešana divljom djetelinom i šumskom grahoricom, dočim je susjedna površina, sasma slična, ali ne pošumljena, bila obrasla vrlo mršavom travom, gdje su manjkale djetelina i grahorica i druge vrsti, koje tlo popravljaju. I dočim je pašarija na nepošumljenoj površini dala godišnji prihod po rali 10 kruna, na onoj pošumljenoj bila je 30 kruna, ne ra čunajuć k tomu vriednost prirasta na drveću. Isti slučaj je našao u Wiirtembergu, kod Ulma, u Ringingežkim šumama, površinu od IV2 rali arižom pošumljenu u četvornim redovima po 3—5 metra udaljenosti, i kad su dosegli ariži visinu od 5 metara, digla se ciena paši za ^/^ dapače i na dvostruko |
| ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 113 — Za pošumljenje pašnjaka najzgodnije su one vrsti drveda, koje imadu riedku krošnju, koje vole svjetlo, a ne vole na gusto rasti, nego uviek nastoje da se same prorede. Takovo je drvo od četinjača: ariž za više predjele, a od listača: akacija, breza, hrast Takovo drveće uzgaja se kao obično šuma, na lV2do2V2 metra daljine, u 8—10. godini se proredi i pusti za pašu. Ako čemo voće saditi, mora biti odaljenost voćke do voćke 6 do 8 metara, ali voće saditi ipak nije shodno. Akacija pako na močvarnom tlu ne uspieva, samo na suhom, a u močvarno tlo ide jalša, vrba i topola. A 20—25-god šnjoj sastojini paša ne škodi, jer je drveće već odraslo, da bi ga blago moglo obrstiti, našto ni ne ide, kad imade sočne trave. Naše zemljištne zajednice obiluju žalibože takovimi pustimi pašnjaci, a one su u prvom redu zvane, da u tom pomognu pučanstvu. Mnogi će mi odgovoriti, kao što sam već čuo takovih odgovora, da bi kod samog pokušaja pošumljenja narod digao viku i deputacije slao do vrhovne uprave naše, ali to nas ne bi smjelo uplašiti, i da nadjemo način, kojim bi se to postepeno prema potrebi provadjalo, pa bi se narod s vremenom privikao i na to, kao što se je morao priučiti uredbama, za koje je mislio, da su mu smrt. Kolike stotine rali leži u taman, a blago samo da planduje, da se »sprodje«. Te bi površine u prvom redu trebalo poboljšati. Imade kod nas naroda, koji je više sklon stočarstvu nego poljodjelstvu; u poljodjelstvu je nespretan, vrlo konzervativan, »novotarijama« nepristupan, i tako je usljed propadanja pašnjaka oslabio, došao do propasti. Tako narod u kotarima Daruvar, Garešnica, Grubišnopolje i drugdje — po ciela sela zauzeo stranac. To pitanje trebalo bi valjano uzeti u pretres, i naći valjan način provedbe, jer naše zemlje nisu tako jake, da bi se mogao narod ograničiti na prehranu blaga kod kuće, a druge privrede 8 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 114 — tvornice i dr. nema, a vremena nema oklievati s nijednim sredstvom, s kojim mu možemo u pomoć priteći. V. Fuksa. Zašto se bukova ogrievna drva rado izkvare i kako da se to sprieči. Napisao Josip Grellert, mjernik kr. ug drž. željeznica, diplomirani šumar; preveo Parao Dianovszky, kr. nadšuraar. (Svršetak). IV. Transport. Da po mogućnosti ogrievna drva dobre kakvoće proizvadjamo, moramo se i za transport svojski pobrinuti. Spuzanje drva po gpuzalicaraa vrlo je probitačan naČin transporta za one šume u zabitnim gorama, gdje puteva ne ima, ali će taj način transporta ako se dovoljnom opreznošću ne obavlja, biti po samo drvo štetan. Spuzalicama stiglo drvo se ne smije na kraju spuzalice u hrpama ostaviti, već se mora što prije ili dalje odpremiti ili u hvatove složiti. Ovo se mora već s toga što prije učiniti, jer spuzalice svršavaju obično u vlažnim jarcima ili dragama, pa bi se ta drva lako pokvariti mogla. To kvarenje bi brzo napredovalo, još i s tog razloga, što se drvo u silnim hrpama izpod ušća spuzalice nagomila, pa se u takovoj hrpi sušiti ne može. Specialno bukovo drvo pako, ako bi dulje tako ležalo, moralo bi početi gnjiliti i trunuti; kvaliteta tog drva brzo bi stradala. Ako odnošaji dopuste, biti će vrlo probitačno spuzanje tako urediti, da u dvima ili više dolinama postepeno na jednom mjestu spuzana, a sa drugog mjesta već dospuzana i na izmetnom mjestu nalazeća se ogrievna drva odpremati damo. Tako onda jedan posao ne će drugomu smetati, a niti ogrievna drva ne će dulje vrieme na izmetnom mjestu ostati. |