DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 3 <-- 3 --> PDF |
m^mmmm um^^kt Br. 3. u ZAGREBU, 1. ožujka 1903. God. XXVII. Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 16 K.; za ´/a stranice 8 K.; za Va stranice 5 K. 20 fil.; za ´A stranice 4 K. — Za višeltratno uvrštenje primjerena popustbina. Bi li bilo vriedno i strane vrsti drveća u našim šumama gojiti? Obde je poznato, da ima u našim parkovima, a u još vedoj mjeri po drugim srednjo-evropskim parkovima dosta eksemplara stranih vrsti drveća. Ima ved i ovakovili vrlo starih stranih stabala, koja su svim nepogodama odolila u ovoj svojoj novoj domovini, te se može redi: naše im zemljište i klima u svakom pogledu prija. Osobito od kako je odkrivene Amerika, stalo se je po parkovima srednje Evrope u velikoj mjeri gojiti eksotično drvede, poticude naročito iz sjevernijih država Združenih Država Sjeverne Amerike. Najviše se je u tom pogledu učinilo tečajem 18. stoljeća, prije velike revolucije i velikih vojna Napoleonskih. Vanredni luksus, koji je u to vriema vladao na dvorovima ne samo vladara već i raznih velikaša, doprinjeo je vrlo mnogo k tomu, da su se pojedinci upravo takmili medjusobno, tko će u svojem parku što više i što ljepših eksotičnih stabala uzgojiti. Gojed tako razna eksotična stabla, steklo se je i znatno izkustvo. Vidilo se je, da se mnoga stabla gojiti ne mogu ; ili, ako suneko vrieme — godine ili čak decenija — dobro uspievala, ipak su konačno našoj klimi podlegla : nasuprot su druge eksote ne samo u mladosti liepo napredovale, več su se nakon mnogih decenija izrasla u tako krasna stabla, da se i s onima u pravoj svojoj domovini u svakom pogledu takmiti mogu. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 98 — Dapače, mnoga su takova eksotična stabla dokazala, ne samo da daju vrlo cienjeno i dobro drvo, već su pače u razmjerno krade vrieme izrasla u stabla veća i jača, nego što su naša domaća stabla. Prirastom na drvu nadkrilila su ona mnoga naša domaća stabla srodnoga šumskoga drveća, koja su se s njima zajedno sadila i gojila. Mislilo bi se po tomu, to će na šumarske stručnjake tako djelovati, da će se oni i za uzgoj ovakovog drveća i u šumama što više interesovati i nastojati, da se takova stabla u veliko u šumama goje. Nu, za čudo, tomu ne bje tako. U Njemačkoj, toj koljevci racionalnoga šumskoga gospodarstva i šumarske znanosti, već je od 18. stoljeća prevladala u krugovima šumarskih stručnjaka neka nesklonost pi´oti eksotama. Taj rek bi neprijateljski duh nije se, uz male iznimke, gotovo ni do danas u tim krugovima izgubio. Većina šumarskih stručnjaka i šumarskih pisaca s nekim je nepovjerenjem susretala svako nastojanje, da se eksote u veliko u šumama gojiti počnu. S tog razloga, što je većina uauplivnijih šumara, naročito visokih šumarskih činovnika, zauzela ovo više neprijatno stanovište proti eksotičnim vrstima drveća, ne samo da se eksota u većoj mjeri u šumama — uz neke male iznimke — gojile nisu, već se nisu ni pravili veći pokusi iz kojih bi se zaključiti dalo, bi li bilo vriedno neke već bolje poznate eksote u šumama gojiti ili ne. Eksotične vrsti šumskoga drveća gojile su se i dalje, tečajem 19. stoljeća, po raznim parkovima u Njemačkoj, a i drugdje po Evropi, ali se preko toga u pravilu nije išlo. Put u šumu bio je tim eksotama uz male iznimke, kako već gore spomenusmo, gotovo zatvoren. Nakon nekih neuspjeha u uzgoju eksota u njemačkim šumama, većina je njemačkih šumara prihvatila krilatu rieč: »U njemačkoj šumi neka se samo njemačke vrsti drveća goje«. Uz ovakove prilike nije se u Njemačkoj gotovo ništa učiniti moglo, obzirom na uzgoj eksotata u šumama, ni od strane onih, koji su o tim eksotama povoljnije mnienje imali. Prem su neki već u 18. stoljeću zagovarali uzgoj nekih eksota u |
| ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 99 — njemačkim šumama, nisu se nikakovi pokusi u tom smjeru učinili. Medju one, koji su se još u 18. vieku živo zanimali za uzgoj eksota u Njemačkoj, najodliČnije mjesto zauzima Friedrich Adam Julius v. Wangenhei m svojim »Bejtrag zur teuschea liolzgerecliten ForstAvissenshaft, die Anpflanzung nordamerikanischer Holzarten mit Anwendung auf teusche Forsten betreffend;< izašlo u Gottingenu 1787. koji je za svoga osamgodisnjeg boravka u Americi obilnih izkustva stekao, pak uz njega pruski šumarski savjetnik v. Burgsdorf i botaničar F. duEoi. Što su ovi pisali i radili, to se je kašnje gotovo sasvim zaboravilo. Tomu doprinješe svoje i neki kasniji nespretno i zlo provedeni pokusi oko uzgoja nekih eksota. U prvoj polovici prošloga stoljeća svemoćni Pfei l u svojim je »Kritische Blatter« osudio uzgoj eksota, pa tako je i sudbina istih bila gotovo zapečaćena. Pfei l uživao je u tadanjim šumarskim krugovima u Njemačkoj toliki ugled, da se je njegovom autoritetu sve klanjalo i nitko se protusloviti usudio nije. Neki malobrojni prijatelji uzgoja eksota u njemačkim šumama ostadoše skroz isolovani, pa se tako ne nastaviše ni oni pokusi, koji su se još u 18. vieku u maloj mjeri ureda radi preduzeli. Iznimno počelo se u njemačkim šumama od eksota gojiti samo nešto bagrema (Robinia pseudoacacia) i borovca (Pinus strobus). Više nego u Njemačkoj učinjeno je tečajem prošloga stoljeća oko uzgoja bagrema u nekim susjednim državama i zemljama, naročito u Ugarskoj. U Ugarskoj postala je ova — već od god. 1601. u Europu donesena i ponajprije po Robin u u Parizu uzgojena eksota — za pošumljenje prostranih ugarskih pjeskulja upravo epohalna vrst drva, podpunoma domaćom. U predjelima ugarske nizine, koji su već kroz mnoga stoljeća lišeni šuma i šumskoga drveća, stvorene su pomoćju ove cienjene eksote nove šume. Ugarska je nizina dobila svestranim uzgojem ove eksote upravo novo lice, te se po pisanju Bunda broji u Ugarskoj do 130 tisuća rali bagremovih sastojina. Te su bagremove šume prava blagodat za tamošnje žiteljstvo. Kultivacija ugarskih pjeskulja živoga pieska bagremom i sada se u veliko podu |
| ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 100 — zimlje, te je o tom nedavno u ovom listu vrlo zanimivi i izcrpivi članak priobćen. Uspjesi postignuti uzgojem nekih eksota — naročito uzgojem bagrema — u susjednim zemljama; krasan razvitak mnogih eksemplara vriednih eksota zaostalih od predjašnjih pokusa u Njemačkoj samoj; vanredno povoljan uspjeh nekih tečajem 19. stoljeća u Europi naturalizovanih vrlo cienjenih eksota: sve je to mnogo doprineslo k tomu, da su se pojedinci opet stali nešto više zanimati za uzgoj eksota u njemačkim šumama. U sedamdesetim godinama nedavno minuloga stolječa počeše neki odlučnije zahtjevati, neka bi se u njemačkim šumama gojile već naturalizovane prokušane eksote, naročito one potičuće iz sjeverne Amerike, a i neke japanske. Bili su to oni, koji su sami i na svoju ruku još prije stotinu godina započete pokuse u tom smjeru nastavljali. Odlično mjesto zauzima medju ovima John B oo t h Niemac s englezkim imenom, i njegovi predji. Ti su se njeo´ovi predji još u 18. stoljeću mnogo bavili uzgojem eksotičnoga drveća ; otac mu pako bjaše veliki prijatelj eksota, te je već god. 1841. priposlao klubu gospodara i šumara kolekciju od 100 eksota — ponajviše četinjača; a sam John Booth nastavio je nakon smrti svoga otca (1847.) pokuse s eksotama na svojem posjedu sve do danas. Podatci, koje je on u tom pogledu, što sam, što polag bilježaka svojih predja sakupio, obuhvaćaju vrieme dulje od jednoga stoljeća, pa im je i vriednost vanredna. Njegovom je poticanju najviše i pripisati, da se je prije kojih 30 godina ^počelo u Njemačkoj pitanju oko uzgoja eksota i pravljenju pokusa s istima više pažnje posvećivati. Godine 1877. izdao je John Booth knjižicu o Douglasovoj smreki, koja je svratila na se pozornost ne samo viših pruskih šumarskih krugova, već i samoga kneza Bismarcka. Ovaj je veliki muž svojim pronicavim duhom odmah shvatio od kolike bi važnosti mogao postati uzgoj mnogih eksota za njemačko |
| ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 101 — šumarstvo, te se od ovoga vremena za nastojanja Boothova živo interesovao i podupirao ih sve do svoje smrti. Uz to je već god. 1880. zaključio savez njemačkili šumarskih pokusnih postaja, prigodom svojega kongresa, da valja uzgoju eksota posvetiti više pažnje, a stvoren ujedno je i zaključak, da se ima statistički iztražiti, koje se strane vrsti šumskoga drveča bilo gdje u Njemačkoj nalaze. Pokojni Dr. Danckelmann , predstojnik glavne pokusne postaje odmah je izdao »upitne arke« i razposlao ih po svoj Njemačkoj. Doskora stigoše mnogobrojni odgovori. Iz ovih odgovora vidilo se je kolika se množina eksota nalazi "raztrešena po eieloj Njemačkoj, i kako su ^e ovim putem sabrali mnogobrojni, a vrlo vriedni podatci, odnoseći se na iste. Na temelju ovih podataka izdao je tadanji nadšumar W e i s e djelce pod naslovom: „Das Vorkommen gewisser fremdlandischer Holzarten in Deutschland (izašlo kod J. Springera u Berlinu 1882). Od godine 1880. stupilo je pitanje o kultivaciji eksota u novi povoljniji stadij. Pod moćnu svoju zaštitu uzeo je nastojanje oko udomaćenja eksota sam knez Bismark i pruski ministar za poljodjelstvo Lucius, koji je još prije nego je postao ministrom, proputovao Amerikom i Japanom, a naročito točnije proučio prilike šuma u sjevero-američkim Združeiiim Državama i u Japanu Pruska je vlada odlučila, da će praviti u velike pokuse s nekim eksotama, koje bi bilo vriedno u njemačkim šumama u veliko gojiti, pa je to doskora i učinjeno. Ti se pokusi od tog vremena sustavno vode, te će mnogo dopriujeti k tomu, da se ovo pitanje skroz razbistri. Doskora sabrao je i objelodanio već spomenuti John Booth sva svoja opažanja stečena oko uzgoja eksota u svom djelu: Die Naturalisation auslandischer Waldbaume in Deutschland« (izašlo u Berlinu nakladom J. Springera 1882.). U ovom svojem djelu potanko je pisac opisao historički razvitak nastojanja oko uzgoja eksota u Europi u obće, a napose u Njemačkoj. Naročito predočio je nastojanje Wangenheima, koji je svojim pronicavim duhom već u 18. stoljeću pravo shvatio važnost uz |
| ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 102 goja eksota za njemačko šumarstvo; koji u svoje doba nije našao pravoga shvaćanja za ovo važno pitanje; a kojega su nastojanja kasnije ne samo zaboravljena, već i krivo ocienjena. Ipak se baš iz djela Wangenheimova vidi — prema današnjim već postignutim uspjesima s pojedinim eksotama — da je njegov sud bio većinom podpunoraa izpravan, te gotovo sve ono stoji, što je on još prije stotinu godina proricao. Djelo njegovo ne samo da je vrlo zanimivo, već se može reći, da nije ni zastarjelo, pa će i danas dobro doći onima, koji se za pitanje oko udomaćenja sjevero-ameriČkih vrsti šumskoga drveća zanimaju. Šumarsk i pokusi oko uzgoja eksota imadu tu svrhu, da se — kod već naturalizovanih vrsti — iztraži, kako one u velikom, u sklopu a bez njege, kakove one često u parkovima uživaju, napreduju. To je dakle glavni cilj tih pokusa i tim se ovi pokusi bitno razlikuju od pokusa u pogledu same naturalizacije, kod kojih se istom glede pojedine vrsti ustanoviti mora, da li će ona tako uspjevati kao u svojoj domovini. Od osamdesetih godina prošloga stoljeća pokusi se u oba ova dva smjera u Njemačkoj sistematski nastavljaju, a pošlo se je istim putem i u Austriji, gdje je šumarska pokusna postaja u Mariabrunu uvrstila ove pokuse takodjer u svoj radni program. Nedavno su već, koli u Njemačkoj toli u Austriji, objelodanji podatci odnoseći se na uspjehe ovih pokusa. Prve objelodanio je Dr, Schwappach : „Die Ergebnisse der in den preussischen Staatsforsten ausgefiihrten Anbauversuche mit fremdlandischen Holzarten", a druge dr. Cieslar: »Uber Anbauversuche mit fremdlandischen Holzarten in Oesterreich«. Oba ova izvješća objelodanjena su g. 1901., pa ih preporučujemo onima, koji se potanje za ovo pitanje zanimaju. Nakon velikoga gubitka vremena ipak se je nadati, da će se doskora podpunoma riešiti pitanje o šumskom u uzgoju važnijih eksota, što bi već odavna moglo riešeno biti, kad bi se bili poslušali i uvažili savjeti prijatelja eksota, dani još u 18. stoljeću. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 103 — Kod uvadjanja eksofca u šume treba se ipak svagda držati onoga, što je već god. 1880. Joha Booth na kongresu njemačkih šumarskih postaja kao uvjet priznao, kad se radi o tom bi h bilo vriedno koju stranu vrstu šumskoga drveća u šumama gojiti, a to je : 1. svaka takova eksota mora absolutno bolje drvo dati, nego li domaća istoga roda; 2. ona mora u kraće vrieme dati veću drvnu gromadu, makar i manje vriednosti; ili 3. da kod jednake ili makar slabije kvalitete drva bude zadovoljna i gorim tlom i da bolje odoljeva vjetrovima ili u obće nepogodama, nego li slična domaća vrst drva. Time, što su u Njemačkoj zadnjih 20 godina učinjeni mnogobrojni šumarsk i pokusi oko uzgoja već naturalizovanih eksota, a i onakovih, za Icoje se još ne može reći, da su već naturalizovane, probudilo se je za te pokuse obćenito veće zanimanje, koli kod pojedinih privatnika, toli i u šumarskim krugovima. Za Njemeima stali su se povoditi i drugi, tako Francuzi, pak Austrija. O pokusima preduzetim u tom smjeru u Austriji bilo je već nešto spomenuto, nu spomenuti valja da su se i Francuzi počeli za to pitanje zadnjih godina življe zanimati, te već i francuzka državna šumarska uprava pravi s eksotama u većoj mjeri pokuse, prem ti pokusi neobuhvaćaju cieli teritorij Francuzke, niti su tako sistematski udešeni kao oni u Njemačkoj. Nu postoji u Francuzkoj namjera ove pokuse tako sistematski udesiti, kako su oni udešeni u Njemačkoj, naročito u Pruskoj. I pravo je tako. U 18. stoljeću Francuzi su u tom pogledu stajali na čelu svim drugim evropskim narodima, pa da nije bilo velike revolucije i silnih ratova, bilo bi u Francezkoj pitanje oko šumskoga uzgoja eksota davno već riešeno, nu ovako moraju i Francuzi sada nastojati, da to pitanje rieše. Kraj njihove velike industrije za njih je riešenje toga pitanja od osobite važnosti, jer su primjerice mnoge eksotiČke vrsti drva godimice uvažali, koje bi već i u svojim šumama uzgajati mogli. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 104 — Neumorni pregalac u nastojanja oko uzgoja eksota u njemačkim šumama, opetovano već spomenuti John Booth, i dalje je nastavio svoj rad oko udomaćivanja novih stranih vrsti i oko iztraživanja podataka odnosećih se na ved udomaćene vrsti. Ove godine izdao je ou opet jednu svoju publikaciju u tom smjeru pod naslovom: »Die Einfiirung auslandischer Holzarten in die Preussischen Staatsforsten unter Bismarck und Anderes« (Berlin 1903. kod J. Springera, ciena 6 K.), kojom sa svoje strane govori o uspjesima postignutim oko uzgoja eksota zadnjih godina i predlaže, koje bi se vrsti naročito u njemačkim šumama u što većoj množini gojiti morale. U toj svojoj knjizi, koja bi se mogla smatrati nekim nastavkom njegove već godine 1882. izašle publikacije: „Die Naturalisation auslandischer Waldbaume in Deuschland" živo zagovara što veći uzgoj Douglasove smreke (Abies Douglasii), Sitka smreke (Picea sitchensis), američkoga crnoga oraha (Juglans nigra) kasne trešnje (Prunus serotina), bagrema (Robinia pseudoacacia), osim toga još i nekih drugih vrsti, kojih uzgoj ipak u tolikoj mjeri ne preporučuje. Ovo najnovije djelo Boothovo, ako i ne ima tolike važnosti kao ono njegovo od g. 1882., puno je vrlo zanimivih podataka. Napose zanimivi su oni podatci odnoseći se na saobraćaj njegoj sa »željeznim kancelarom«. Iz odnosnih podataka vidi se vanredni interes ovoga velikoga muža za gospodarstvo i šumarstvo; vidi se koliko je Bismarck držao do nastojanja oko gojenja eksota u veliko u njemačkim šumama; a vidi se konačno, da se je i sam taj moćni muž morao češće boriti protiv uplivne pruske birokracije, koja mu je mnogo i mnogo puta bacala klipove pod noge. Da mu je Booth postao ne samo štovateljem, već pravim obdržavateljem, svjedoči to najbolje zadnja ova njegova publikacija, kojoj je, kako veli, svrha sačuvati i kasnijem potomstvu uspomenu na zasluge Bismarckove oko unapredjenja njemačkoga šumarstva. Budu li se jednoč, a opravdana je ta nada, u njemačkim šumama kasnije generacije divile orijaškim stablima raznovrstnih eksota, neka |
| ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 105 — znadu, da je to u prvom redu zasluga Bismarckova. Sam Bismarck da je znao u govoru reći: »Kad već ljudi ne budu pravo znali za mene i za moja djela znat će to njemačka šuma«. Sam Bismarck upravo je uživao, kad su mu poslovi dozvolili, da može više vremena sprovesti na kojem od svojih dobara u prirodi, a sam je brižno prigledao svojim eksotama u Friedrichsruh^u, kako li rastu i napreduju. Ova zadnja publikacija Boothova urešena je jednom Bismarckovom slikom, koja željeznoga kancelara prikazuje u njegovom jednostavnom ladanjskom odielu u parku. Odužio se je u ovoj svojoj najnovijoj publikaciji Booth za uzgoj eksota osobito zaslužnomu V. Wangenheimu i botaničaru Douglas´u donesav i njihove slike i crtice iz njihovoga života i nastojanja oko udomaćenja sjeveroameričkih eksota. Vanredno su zanimive slike — polag vjernih fotografija izradjene — koje prikazuju ne samo pojedina krasna stabla eksota uzgojenih u Njemačkoj, već i čitave sastojine. Iz ovih se slika može viditi, kako pojedine vrsti vanredno dobro uspjevaju i kako su se u razmjerno kratko vrieme razvile u stabla takovih dimenzija, koje svakoga šumara zadiviti moraju. Vanredno su zanimi^^i podatci, koje iznaša Booth za Abies Douglasii. God. 1882. dao je on — .da se drvo na njegova tehnička svojstva izpita — posjeći jednu Douglasovu smreku staru 52 godine; ta je bila 20 m. visoka, a promjer iste bio je u 1 m. nad zemljom 53 cm. Sama kvaliteta drva bila je znatno bolja od obične jelovine i smrekovine, skoro jednaka ariževini. Drugo jedno stablo potičuće iz nasada nadšumara Bernutha od g. 1841. kod Wolgasta u Pomoranskoj, zasadjeno kao 4 godišnja biljka 1842., ima sada u prsnom promjeru 80 cm., a visoko je 30 m. Stablo iz šume Streeck u Oldenburžkoj, staro oko 70 godina, ima sada promjer u 1´3 m. nad zemljom od 7472 cm., visoko je 1972 m. (bura otrgla mu je vršak prije nekoliko godina); samo deblo ima kubični sadržaj od 4´18 m^ a zajedno s granjevinom oko 4*5 m^; prirast |
| ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 106 — u prsnom promjeru iznosi za zadnjih 6 godina 4Va cm. Donosi nadalje tri slike A. Dougiasii uzgojene kod Gadowa: jedna stara je 32 godine, a visoka 18*4 m; druga 36 godina, visoka 24 72 m., debela 52 cm; a treća visoka dapače 25Vj m. a debela preko 60 cm. Ovo su svakako osobite dimenzije za stabla, koja su istom srednje i mladje dobe. Nu Booth donosi u svojoj najnovijoj publikaciji i zanimive slike sastojina, tako sliku 35 god. stare sastojine kraj Liitzburga (Ostf riesland); drveće je ove sastojine visoko popriećno 15 met. a stabalca imaju popriečni promjer od 30 cm. I u Belgiji počeli su u šumama Douglasovu smreku mnogo gojiti, te ju tamo drže najvriednijom eksotom u obće; pokojni šum. ravnatelj Burckhardt držao ju je najzanivijim stranim drvom. Osim slika Douglasove smreke i slika druge eksotiČne smreke, vrlo vriedne eksote i to t z. sitka-smreke (Picea sitthensis = Abies Menziesii), koja gotovo tako brzo raste kao i prije spomenuta, ima još i slika nekih drugih manje poznatih eksota, koje sve pokazuju, da su one i u svojoj novoj domovini vrlo liepo uzrasle. Ove dvie vrsti eksota od kojih je već toliko krasnih eksemplara uzgojeno, imadu bezuvjetno veliku budućnost; takovu im prorekole svi, ko]i ih dobro poznadu. Ako i obje ove vrsti r^obro podnose srednjo-evropsku klimu, ipak ne stavljaju na stojbinu jednake zahtjeve. A. Dougiasii voli svježe ilovasto i pjeskovito tlo; tlo močvarno kao i vap ne no ne voli; najvećoj studeni odolieva lahko, a najbolje joj prija vlažan uzduh. U svojoj domovini — sjevero-zapadnoj Americi — ima od nje ogromnih šuma, a mnogi ih putopisci drže najvećim, najprostranijim šumama na svietu. — P. sitchensis voli tlo v laž no, ako i ne baš sasvim močvarno, raste dobro na težkom ilovastom tlu, nu i na pjeakovitom, ali u dubini vlažnom tlu uz rieke, potoke i jezera, te ju na takovim mjestima naročito u Englezkoj goje. I ona voli vlažan vazduh, a ne trpi tla u kojem je mnogo vapna. Ne bi po tom ove vrsti bile primjerice za naš Kras u |
| ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 107 — obde, po gotovo ne za goli primorski, ali tim bolje, valjda, za sjevernu Hrvatsku, pak brda i brežuljke Slavonije. U svojoj se najnovijoj publikaciji zauzimlje Booth osobito za one tri vrsti eksota, koje su ved bolje poznate, dugo se već u Evropi goje, ali još sveudilj ne onako, kako bi one to zaslužile, a to su: Juglans nigra (a Evropi od 1638), Prumis serotina (1750) i Robinia pseudoacacia (1680). I doista 8 pravom tuži se Booth na dojakošnji nemar oko uzgoja ovih vrsti. Sve tri daju vrlo dobro drvo, od kojih je naročito drvo crnoga oraha vanredno cienjeno, mnogo se iz Amerike u Evropu importira, a vrlo skupo plada, jer šuma crnoga oraha već malo i u Americi ima. To drvo doista kod nas vrlo dobro uspieva, bolje odolieva studeni nego naš obični orah, koji potiče iz toplijih krajeva Azije, a najbolje mu prija dobro svježe tlo po brežuljcima na kojima hrast i bukva rastu. Gotovo za nijedno tudje drvo ne bi smjelo srednjo-evropsko šumarstvo toliko žaliti, da se ono nije već prije po šumama uzgajalo, kao za ovo. Glede Prunus serotine obćenito se potvrđjuje sa svih strana, da je to drvo osobito vriedno, da se po šumama goji. Osobito voli P. serotina lahko, više pjeskovito tlo i južne položaje; raste vrlo brzo, a daje cienjeno drvo za stolariju, koje često i u samoj Americi mjesto orahovine rabe. Da bi valjalo što više gojiti bagrem, koji je već toliko poznato drvo, doista je podpunoma opravdano, te Booth ima podpunoma pravo, što svojim zemljacima predbacuju, da su kraj tolikih pjeskulja zanemarili uzgoj ove vriedne vrsti drva. Sto ta vrst vriedi za susjednu Ugarsku, spomenuto je već prije. Ima još i drugih eksota, za koje bi bilo vriedno, veli Booth, da se u šumama u većoj mjeri goje, nu do sele spomenute vrsti takove su, za koje upravo sve govori, da bi ih valjali gojiti u njemačkim i drugim srednjo-evropskim šumama. A što da velimo mi glede uzgoja eksota u našim šumama, i što do odgovorimo na pitanje stavljeno kao naslov ovomu |
| ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 108 — članku? Sve što smo do sele — a po tudjim navodima — spomenuli, imalo je samo tu svrhu, da nam odgovor na to pitanje bude što laglji. Tako pozitivno, kao što odgovaraju na pitanje oko uzgoja eksota već danas i službeni šumarski krugovi u Njemačkoj, Austriji i Francuzkoj, naročito kako odgovara neumorni pregalac Booth, ne možemo odgovoriti, a ne možemo zbog toga, jer se tim pitanjem kod nas još nitko intezivnije bavio nije. Ipak nam je jedan jasan odgovor na stavljeno pitanje moguć, a taj u principu glasi: neke eksote bezuvjetno zaslužuju da se i u našim šumama goje; bila bi to svakako jedna od shodnih mjera, da se šumska renta povisi. Nu, ne demo li se — a i ne smijemo — sasvim osloniti samo na tudja izkustva, ma da bi ona vjerojatno i za nas u većini slučajeva vriedila, valja da stećemo i sami neka izkustva. Prije svega valja: da se i mi razkrstimo s predsudami, da nam naše domaće vrsti drveća dostaju; da se pobudi veći interes za uzgoj eksota u našim šumarskim krugovima, naročito u višim; da saberemo podatke, kako se drže razne već u prijašnje doba kod nas po parkovima i šumama uzgojene eksote; da pristupimo pravljenju pokusa sa eksotama a na raznim mjestima bar u malom obsegu (koje bi eksote u obće vriedno bilo gojiti, o tom smo pitanju pisali već godine 1900. u ovomu listu); konačno da neke svestrano u sličnim odnošajima prokušane eksote odmah i po šumama gojimo. Mogli bi gojiti pojedine strane lislače i četinjače, samo nam, mislimo, stranih hrastova ne treba, jer su naši najbolji. I. P. Šumski pašnjaci. u susjednoj Ugarskoj zapodjele se žestoke razprave o podignuću paše, koje su izazvale vrlo poučne članke. U tim razpravama sudjelovali su ne samo uvaženi ekonomi nego i šu |