DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 6     <-- 6 -->        PDF

— 100 —


zimlje, te je o tom nedavno u ovom listu vrlo zanimivi i izcrpivi
članak priobćen.


Uspjesi postignuti uzgojem nekih eksota — naročito uzgojem
bagrema — u susjednim zemljama; krasan razvitak
mnogih eksemplara vriednih eksota zaostalih od predjašnjih
pokusa u Njemačkoj samoj; vanredno povoljan uspjeh nekih
tečajem 19. stoljeća u Europi naturalizovanih vrlo cienjenih
eksota: sve je to mnogo doprineslo k tomu, da su se pojedinci
opet stali nešto više zanimati za uzgoj eksota u njemačkim
šumama.


U sedamdesetim godinama nedavno minuloga stolječa počeše
neki odlučnije zahtjevati, neka bi se u njemačkim šumama
gojile već naturalizovane prokušane eksote, naročito
one potičuće iz sjeverne Amerike, a i neke japanske. Bili su
to oni, koji su sami i na svoju ruku još prije stotinu godina
započete pokuse u tom smjeru nastavljali. Odlično mjesto zauzima
medju ovima John B oo t h Niemac s englezkim imenom,
i njegovi predji.


Ti su se njeo´ovi predji još u 18. stoljeću mnogo bavili
uzgojem eksotičnoga drveća ; otac mu pako bjaše veliki prijatelj
eksota, te je već god. 1841. priposlao klubu gospodara i
šumara kolekciju od 100 eksota — ponajviše četinjača; a sam
John Booth nastavio je nakon smrti svoga otca (1847.) pokuse
s eksotama na svojem posjedu sve do danas.


Podatci, koje je on u tom pogledu, što sam, što polag
bilježaka svojih predja sakupio, obuhvaćaju vrieme dulje od
jednoga stoljeća, pa im je i vriednost vanredna.


Njegovom je poticanju najviše i pripisati, da se je prije
kojih 30 godina ^počelo u Njemačkoj pitanju oko uzgoja
eksota i pravljenju pokusa s istima više pažnje posvećivati.
Godine 1877. izdao je John Booth knjižicu o Douglasovoj
smreki, koja je svratila na se pozornost ne samo viših pruskih
šumarskih krugova, već i samoga kneza Bismarcka. Ovaj je veliki
muž svojim pronicavim duhom odmah shvatio od kolike bi
važnosti mogao postati uzgoj mnogih eksota za njemačko