DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 215 — biljka iz klice nedvojbeno boriti imala, dok si je osovno kroz žir i brazgotinu put probila i na vrh tla pojavila. Kod tih zaprieka je ista prema ostalim u rastu nešto i zaostala, kako sam iz više primjeraka na taj način posadjenog žira opaziti mogao, te da je neki u razvoju vrlo zaostao ili izginuo. Četvrta slika đ) prikazuje proklijani žir, kako je u tlu ležao i klicu razvijao. Žir je stojao prema predjašnjem obratno, to jest: šiljak žira bio je gore okrenut i u tlo osovno posadjen. U tom položaju, kad mu se je klica povrh tla od 0´5 ctm. pridigla, svinuvši se, spusti u tlo i razvi se u onoj mjeri kao prijašnji, na kojoj je i biljka na klici povrh tla uzdignutoj izrasla. Stablo, iz tako izraslog korjena, nema nade da će se u rastu normalno razviti, jer de na deblu pri zemlji debelo korenje izrasti, pod kojim de si divljač i zvjerad lako jame izkapati. Kako je iz slika razabrati, nije jednako, da li žir kako mu drago dodje u tlo ležati, jer se prometne česlo u kržljavo stablo, i manje za tehničku porabu vriedi. Najbolje jeste, da kod sadnje žir dodje u tlo horizontalno, iz kojeg se onda očekivati može normalno uzraslo stablo. Jos. Ettinger. RaznoLojnost lišća lužnjakova. Piše B. Prolazeći lugom za vegetativne periode opazit možemo raznobojnost lišća mladih lužnjakovih sastojina. Od svjetlo žućkaste do narančaste, od bliede do tamno-zelene, od crvenkaste do najživlje crvene, a i tamne boje slaže se list do lista i prikazuje nam gdjekad mladu lužnjakovu sastojinu kao cvietnjak šarolikog cvieća. Liepa li je to igra naravi, koju zabi- Iježiše sistemati i morfolozi. Wilkomni opisujud hrast lužnjak veli, da su u njega drugotno lišće i izboji (Johannistriebe) gdjekada crvenkasti do |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 26 <-- 26 --> PDF |
- 216 — grimizne boje. Pa i naš velecienjeni stručar gosp. Ettinger u svom: »Šumskom grmlju i drveću«, po Vukotinovidu nalazi odliku hrasta lužnjaka tog pojava, pa ju naziva: »hrastom rumenastim (Quercus rubescens)«. Zaliti jest, da se tu nije osvrtalo na uzroke tom crvenilu, ne pitajud je li taj isti individuum uviek pokazuje tu boju u mladosti ili samo kad i kad i sa stanovitih razloga; ne motredi, da li je to faktično drugi oblik u vrsti hrasta lužnjaka ili onaj isti, koji inače razvija zeleno lišće. ´ Promatramo li takovo hrašće kroz niz godina, opazit demo, da je eventualno proizveo isti individuum jedne godine crveno lišde, a tada dvie godine zeleno, a tek četvrte opet crveno lišde. U obce opaziti ćemo, da je prikazivanje te boje individualno a ne pridano stanovitom obliku ili odlici hrastova lužnjaka, a da je uvjetovano vanjskim uplivima i kod tog individuuma. Uzmemo li stablo mlada lužnjaka, koji je prošle godine imao u šumi crveno lišde, pak ga prije listanja presadimo sa hljebom u lonac ili u zgodnu posudu (napravu) i uzgajamo u sobi čuvajuč ga na shodan način, to opažamo, da ne će razviti crveno već zeleno lišde. Prodjimo letimice rezultate proučavanja sa životnog gledišta boju lista, dođi demo do razjašnjenja svih uvodno spomenutih gradacija u boji lista lužnjakova. Hrast lužnjak stvorivši si stabljiku razvije iz vegetativnog pupa prva dva prava listida žudkaste boje pokrita dlakom. Nježno to lišde nije još ni do blizu savršenstva došlo, ved se povrh istog na produljenoj osi razvijaju njemu u nakrst dva nova listića po svojstvima i vanjštini jednaka prvima. Ovo se lišde razvija tako, da znade koncem svibnja postignuti svoje savršenstvo, a po gotovo u mjesecu lipnju. Stvorba prvog lišća je ovisna o modi kotiledona, te razvijanje istog biva na teret hrane sadržane u ovima. Prema tomu, da li je stvorena stabljika dulja ili krađa, da li imade kotiledonalima više ili manje pričuvane organske gradjevne |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 217 — tvari razviti de se lišde vede ili manje, te prije ili kasnije stvoriti aparat za stvorbu novih ugljičnih hjdrata. Tako vidjamo, da je duljina stabljike, kao i razvitak prvog pravog lišda individualne naravi, a na taj razvitak uplivaju ovisno o sadržanoj hrani sjemenke, potreba tvorbe jačeg ili slabijeg korienja, dočim de tvorba ciele biljke ovisiti o rezervnoj hrani u odnosu sa eksteriornim prilikama t. j . podloge i zone u kojoj živiti počne. Isto što biva u sasma mlade biljke, to biva i u starijeg stabla. Iz otvorenog se tu pupa na novom izboju stvara list ovisno 0 sakupljenom gradjevnom materijalu u ostaloj staroj osi ili stabliei i korienju. To lisde žudkaste je boje, a bojadišu ga stvoreni plastidi, koji su žute boje. Eazlogom toj boji nalazimo: nizku temperaturu i što ne stoji potreba stvaranja nove gradjevne tvari, dok se sačuvana ne potroši. Cim pako ta potreba nastane, stane lišde zeleniti, ako su tu i ini uvjeti. Značajno je pri tom, da Hst poče zeleniti od petlje prema vrhu, dok ne postane sav zelen, prema čemu stariji dio prije nego li mladji. Zelenu boju lista daje chlorophjl, koji nije po Sachsu, Mohlu, Bohmu, Smidtu, Guilleminu i dr., ništa drugo no diferencovana protoplazma, koja je bjelankovita sustava. Bjelankovine u obde nisu do danas sasma proučene u molekularnom sustavu. Proučavaše ju strukovnjaci kao Kolbe, Arnold, Hager i drugi. Potonji ovdje napomenuti pripisuje joj, ali sa velikom rezervom, obličak (C,^ H^^ N,8 0^^ S) dozvoljavajud još primjene željeza i fosfora sa alkalijama. Drugi pako drže, da je ona mješavina organskih spojeva, te joj ne daju jedinstvenosti molekularnog sastava. Sto se samih klorofilnih zrnaca tiče ona su istog sastava kao i protoplazma. Ona su u svjetlu i primjerenoj toplini zelene boje, okrugla do jajasta oblika. Pošto je poznato, a dokazaše Kraus, Schmidt i Guillemin, da bilje stvara i u tmini zrnca sa klorofilom jednako žute boje i pri nižoj temperaturi, to je potrebno da ta zrnca pozelene uz temperaturu nad 6" C, a ne veću od 37° C. Po iztra |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 218 — živanju Huga de Vries phanerogame ne podnašaju dulje vremena topline od 48° do 49° C, a u temperaturi od 61" C. nakon 10 do 30 minuta gube životnu snagu i uginu. Prema tomu de žuto-bliedo i žućkasto lišće tek kod topline od 6° C. a izpod 37° C. na svjetlu zadobiti zelenu boju, dočim će iza 51° D. svaki život prestati. Pripomenuti nam jest ovdje mimogredce, da samo maleni dio bilina stvara i u tmini zeleno lišće, kao što je na pr. embrionalno lišće conifera i nekih drugih. Zelena se boja klorofila topi u alkoholu, eteru i kloroformu. Zeleno lišće utaknuto u alkohol gubi svoju boju, dočim se ona raztopi. Hagenbach i Lommel opaziše, da se ova raztopina u prodirućem svjetlu prikazuje crvenom t. j . florescira crveno. Ako se dade rečenoj rastopini mastna ulja, to se staloži zelena boja, a alkohol se obojadiše žuto. Ovo žutilo zovu Sachs, Kraus, Gerland, E,auweuhoff ksantofilom. Premda se kemički nije proučilo točno klorofil, to je ipak u novijim iztraživanjima dobljeno zelenilo na rečeni način, kristalizovalo u romboedrima, koji se razčinjaju na svjetlu. Po Kerneru ovakav klorofil u koliko nije samo produkat postupka ukazuje svojstva slabe kiseline, u njega ne ima željeza — što se protivi prijašnjim iztraživanjima — ostavlja 2% pepela, koji se sastoji iz alkalije, magnezija, nešto vapna, fosforne kiseline i sumporne kiseline. Sunčanim zrakama izloženo lišće svjetlije je i tamnije zelene boje prema ekspoziciji i insolaciji, a uzrok je tomu poredaj listnog zelenila u stanicama mezofila. Lišće izloženo direktnijoj insolaciji bledje je boje, koja je nastala, što su se zelena tjelešca klorofila u stanicama složila uz membrane okomite na 03 lista. U zaklonjenom listu poredala su se ova uz membrane stanica paraleno sa osi lista, pak time uzroče tamniju boju. Ovaj pojav dokazaše Borodin i Marquard. Kraus pako veli, da kaošto se osjetljivije lišće brani od svjetla i topline dla |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 219 — kama i peludom, tako se manje osjetljivo brani poredajem klorofilnih zrnaca u samoj stanici mezofila, pak nastaje kad i kad uslied toga slučaj da se u takovom lišdu iztiče boja unutarnjosti stanice. Heliotropizam poznat je u biljkama u obće, a pokazuju ga i pojedini organi bilja, prema potrebi sad pozitivno sad negativno, prema tomu stvaraju se razni krivudasti oblici samih biljka i njihovih organa, a tako i lišća. Ako promatrasmo u obće lišće našeg drveća, a naposeb list hrasta lužnjaka u odnosu prema drugom listu, vidili smo razliku položaja jednoga prema drugomu. Jedan se je izpravio u vis, drugi klonuto visi, neki se je konveksno, a neki konkavno prema izvoru izvoru svjetla skovrcao. Prema svom položaju i svom držanju svaki vrši svoju svoju službu, a prema tomu su se i u njegovom mezofilu takodjer i klorofilna tjelešca položila. Motreći pojedini list, koji je tako svoj položaj zauzeo opazismo da je neki ukazao prelaznu gradaciju zelene boje od sasma bliede do tamne, uzpravivši pako takovom listu shodno položaj mogli smo razabrati, da je za neko vrieme sav jednoličnu zelenu boju zadobio. Odklonivsi naprotiv direktno upiranje svjetlih zraka na list opazismo, da je od bliede dobljena tamna zelena boja. Drugotni izboji u hrasta lužnjaka razvijaju se tek kasnije, kada je jur poskočila toplina i jače su zrake sunčane okomitiji smjer u nas zauzele. Djelatno tada korienje i razviti prvotni izboji sa lišćem svom brzinom tjeraju stvoreni gradjevni materijal, razvažajući ga na sve strane uporabe, gradeći nove organe, pak s toga vidimo vrlo brzi razvitak drugotnih izboja, a u tome vidjamo i to, da čim im ade više upotrebive gradje razpoložive, tim se proizvadjaju veći izboji. Ako mjerismo takove izboje u omjeru prema prvotnim, opazismo, da su daleko ove nadmašili. Primjetljiva ta razlika veličine dovadja nas u prvi mah na pobliže motrenje, koje nas dovodi već vanjštinom do zaključka, |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 220 — da su prvotni izboji jur u svom početku solidnije gradjeni nego li drugotni. Uzmemo li prerez prvotnog izboja i prerez drugotnog pod mikroskop, opaziti ćemo ne male razlike u veličini stanica. Ovdje su one manje i jačih stiena, a ovdje vede slabijih stiena. Ondje su punije, a ovdje protoplazma mrežasta. Struktura je prvotnog dakle izboja punija, no što je drugotnog. Epiderma je potonjeg slaba uz vrlo malenu naslagu kutikole, mezofil vrlo mrežast, a fibre slabe. Intenzivno i dugo svjetlo dana, pak dosta jaka toplina upiru svoju mo6 na nježno stvoreno tielo organizma. Kako no rekosmo slaba tu kutikula, slabe stiene stanica ne bi se mogle boriti trajnom tom i rastudem djelovanju, pa je i ovdje narav učinila svoju. Tu se razvija pigmenat crvene do tmaste boje, koji u živoj stanici mezofila štiti životnu jedinicu od vanjskih upliva. Iz iztraživanja svjetlih i toplih zraka po Newtonu, Kirchoffu, Bunsenu, Frauenenhoferu i t. d. znademo, da se crvene zrake svjetla najmanje lome, a imadu najveću duljinu valova i najmanji zamah, dočim nose toplinu, ponajpače ultra crvene zrake koje ne razdražuju organizma. Crveni dakle pigmenat imade, da odklanja od nježnog tog izboja i lista ino svjetlo upijajući ga, a propuštajući da se reflektira crveno tako, da se umanji djelovanje svjetla, a da ostane u stanici potrebna toplina; gdje pako niti ova nije u toliko potrebna, prikazuje se list tamne boje. Ovaj pigmenat nije do danas kemički izpitan; drži se, da ima svoj početak u protoplazmi, a u vodi se topi. On se nalazi raztopljen homogeno u staničnoj substanciji, ter nije produkat uticaja svjetla na klorofil, kako se je to prije držalo, davši tom tobože tranzformiranom klorofilu ime erytrophill. U hrasta lužnjaka znade više puta mladi list i crveno ruse boje bivati, a to s razloga, sto se uz pigmenat nalazi u stanicama mezofila i triesla, pa ako je ovoga veda množina, to prouzrokuje spomenutu boju. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 221 — Kada je izboj odnosno list dovoljni objam zauzeo, pa kada je epiderma dovoljno kutikulizovala kad nastane potreba, da taj izboj i list počinju stvarati hranu sebi i za razvoj dalnjili organa, tada nastaje potreba listnog zelenila, kojeg je i od prije bilo u listu, ovo se poene izticati, a pigmenat kao nepotreban, jer je epiderma ojačala, počne izčezavati — budud list odoljeva sunčanim zrakama. Prelaz iz crvene ili tmaste boje biva redovito sa starijeg kraja k mladjemu tako, da i tu počne list zeleniti sa petlje k vrhu. Motrismo li takav izboj ili list, opazismo da se nije tu stvorilo mnogo klorofila dok je on crven ili tmast bio, a to 8 toga što isti nije potreban bio, pošto mladi list u svom početku vedinom živi i raste na račun podstojnih organa, odakle si dovadja hranu. Kerner tvrdi, da crvenu i tamno crvenu boju lista daje crvenilo, kojem je dao fime anthocyan, a potrebnu stvaranje anthocjanovih zrnašca, drži u kolanju ugljičnih hydrata iz mjesta stvorbe i zalihe do mjesta uporabe. On nalazi tu boju u svim stanicama, gdje biva kolanje uz klorofil — ksantofil i t. d., a najviše u palisadnom staničju mezofila lista. Stoji li tvrdnja Kernerova: to 6e prema potrebi kolanja biti veća ili manja množina anthocjana u stanicama odnosnog organa. On drži, da je anthocjan poput klorofila diferencovana protoplazma, a da ukazuje list obično crven ; kada neima kiselina modar, a u prisutnosti istih ljubičast, a ako pako uz anthocjan tmade još i žutih zrnaca ukazuje narančastu boju. I napred spomenuto proučavanje nije oprječno od nalaza Kernerovog, već nam daje rezultat, da osim vrlo naglog kolanja materijala imade crvenilo čuvati žive stanice mezofila nježnih organa od inteziteta svjetla, a pridržanja potrebne topline. Ne staje li potreba organa s nutarnjeg kojeg razloga biline ili iz kojeg vanjskog upliva; nastaje li opasnost stagnacije vegetativne periode; ćuti li nježni organizam biline, koji je izvržen direktnom vanjskom uplivu n. pr. list, da stoji na |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 222 prelazu gubitka svoje životne snage: zastidi se, kako no nas narod veli, ili se razljuti pak pocrveni ili požnti. Tada se stavi u borbu sa elementom nepoćudnim, prekrije se crvenom bojom ako je od potrebe, da ga ova štiti, a da još neko vrieme može kondenzirati potrebnu toplinu i uklanjati protivne druge uplive. Nestaje li uslov dalnje assimilacije s razloga vedinom prenizke temperature, zelena se klorofilna tjelešca promjene u žuta, a narav traži, da posto poto i najnovije stvoreni ugljični hydrati budu upotrebljeni, pak još žive stanice djeluju, da ih Čim brže spreme u spremišta stablike (t j . osi) i korjena. Treba li tu topline, ne će se prikazati list žut ved narančast, jer de osim žutih tjelešca bivati i crvenila, pak daju utisak narančaste boje. To biva protivnim smjerom, sa vrha počne list ugibati prema petlji, te se je počela boja niienjati sa vrha od zelene eventualno u crvenu, narančastu i žutu, dok ne požuti sama i učinivši svoju životnu zadadu, ugiba u njem život i otrgne ga sa osi i najmanji lahor ili težina mraza. Koli u mladom listu, koji se stvara i gradi, toli u onom koji ugiba, opažamo množinu sladora, a to je dokazao Doverton. što je shvatljivo i bez motrenja, da to mora bivati, jer gradja može samo u obliku sladora prelaziti difuzijom iz stanice u stanicu. Gradjenje organa kao i spremanje gradje ne možemo ai pomisliti bez kolanja iste, s toga je jasan nalaz sladora, koji se potrebnom toplinom stvara iz škroba. Na boju pako listu ne djeluju slador niti škrob, jer nas na to upuduju kemijske zasade o njima proučene po Nageliu, Meyeru, Zwekovskomu, Tschirchu i drugima. Ovo su organski produkti, dobro proučeni ugljični hydrati iz trih grupa: glykose (C H´^ 0"), saccharose (C ´ H^^ 0)´´ i celuloze (C H" O´). Glykose, saccharose i celuloze pako su prozirne do biele boje, a same po sebi ne odaju nikada niti zelene ni crvene, ni narančaste kao ni žute boje, ako nisu obojadisane kojim pigmentom, jedini škrob može u krumpiru i dr. postati zelen, a tad nosi ime iuulin. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 33 <-- 33 --> PDF |
- 223 — Predjosmo evo u kratko varjacije u bojama i gradacije istih kod izboja i lišća hrasta lužnjaka vežući se na obćenito, te nam je dosjetiti sve u tome, da nije on sam, ved ukazuju taj pojav i druge nekoje biline, kao gdje koja ruža, na pojedinim mjestima šimšir, pinjol i t. d. Maknemo li umjetnim načinom uplive, koji djeluju na te pojave, nadi demo razvitak običan, pak de mlado lišće žudkasto zeleniti i pozeleniti, a zeleno krajem vegetacije žutiti i požutjeti. Iz razloga u početku rečenih kao i iz svega ostaloga ne nalazimo uzroka, da se u sistematici hrastova nalazi ona varietas lužnjaka rumenastoga (Quercu8 rubescens) — dočim nam nije poznato, a da bi itko bio okrstio grab istog pojava grabom rumenastim (Carpinus rubescens ili rubrifolius) prem možemo više puta i u njega taj pojav, ukazivanja crvenog i tmastog lišda, opaziti. Ako smo motrili naročito živice, mogli smo vidjeti, gdje se glog, grab, lešnjak i kupina crveni u drugotnim izbojima. Te su dakle živice sve rumenaste! One godine, kada se to dogadja, stvaraju se dakle iz običnih oblika posebne odlike vrsti, reprezentirane po pojedinim individuima?! Mogli smo se osvjedočiti motrenjem, kako no ved napred spomenusmo, da se pojav raznobojnosti izboja i lišda ne mora godimice dogadjati na jednom te istom individuumu, ved to ovisi, kako je Ije dokazano, o vanjskim uplivima, temperaturi, svjetla, podloge zračnoga pojasa u kojoj se odnosna bilina nalazi kao i 0 ekspoziciji i nadmorskoj visini, u odnosu sa nutrinjom same biline bio to hrast lužnjak ili ma koja druga bilina, koja se na taj način brani od nepovoljnih vanjskih upliva. Ved ]e davno phisiolpg Kraus prenesao biljku crvenog lišda (dakle ovog pojava) u sobu, pa je za nekoliko dana vidio istu zelenog lišda, o tom se je osvjedočio i Sachs, dočim je preostalo takovo bilje u vani daleko dulje vremena ostalo crveno. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 224 — Prilike dakle i potrebe daju vanjštinu, a ne karakterišu uviek oblika u vrsti, pak je potrebno prije proučiti vanjštinu iz nutra, a tada tek okršta vat i j u. Osobne viesti. Imenoranje. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obnašao je imenovati žup. šumar, vježbenika Milana Trivanović a šumarskim vježbenikom kod gradiške imov. obćine sa sustavnom pripomoći. f Alois pl. Tukory veleposjednik, narodni zastupnik i višegodišnji član našega hrv.-slav. šumarskoga družtva preminuo je 20 pr. mj. nakon kraće bolesti u dobi od 47 godini u Budim-Pešti, gdje je i sahranjen. „Pokoj mu vječni". Družtvene viesti. Zapisnik o sjednici upravljaju6eg odbora, lirv.-slav. šumar, družtva, obdržavanoj dne 19. listopada i902. u družtvenili prostorija pod predsjedanjem I. družtv, podpredsjednika Vel g. kr. odsječ. savjet, nika Ferde Zikmundovsky-a i u prisutnosti p. n. ;gg. odbornika Vinka Benaka, Stjepana Frkića, D. Mocnaja, A. Kerna, A. Rosmanitha, F. X, Kesterčanek´a i J. Partaša, te tajnika A. Borošića. P r e d m e t i V i e ć a nj a Točk a 1. Čitanje i ovjerovljenje zapisnika sjednice upravljajućeg odbora od 7. rujna 1902. Nakon pročitanja bude zapisnik bez primjetbe ovjerovljen po p, n. gg. odbornicima A. Rosmanithu i A. Kernu. Točk a 2. Razprava glede obdržanja glavne skupštine. Tajnik izvješćuje, da je družtveno predsjedničtvo učinilo nuždne pripreme za obdržavanje glavne skupštine, a glede izleta u Zagrebačku goru, da se. je obratilo na gradsko poglavarstvo u Zagrebu i presvj. gosp. Miroslava grofa Kulmera, da izletnikom dozvole njiliove šume pregledati i da im na ruku budu; šta su ovi pripravni učiniti. Ujedno je izletu pozvano i planinarsko družtvo u Zagrebu. Nu pošto se je vrieme pogoršalo i u Zagreba,čkoj gori snieg zapao, to se je morao izlet odkazati. Uzima se na znanje. |