DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 228 -~ Šumarsko i gospodarsko knjižtvo. Novo je izašlo: Dr. Ortner, Knjiga i narod. Hrvatski narodni razgovori. Svezka I. I?ašlo u Zagrebu 1903. tisak braće Kralj. Giena 20 filira. Pisac obećaje da će od ovih narodnih razgovora izlazit pojedine svezke svaka dva do tri mjeseca, a svrha je dati seljacima lahko i poučno šLivo kakovo seljak treba, naročito kako bi se naš seljak gospodarstveno podigao, U ovoj prvoj svezci ima kao dodatak „kovezčić pun poučnih droptinica iz zakona i propisa, gospodarstva, kućanstva, zdravstva i književne zabave". Ovu knjižicu možemo puku i svim prijateljima našega puka najtoplije preporučiti, da ju medju pukom prošire. Waiig, Grundriss der Wildbachverbauung. 2. Theil. Izašlo u Leipzigu kod S. Hirzl´a. Ciena 18 maraka. Voegler, der Conservator u. Praparator. Eine praktische Anleitung zum Erlernen des Ausstopfens u s. \v. Izašlo u Magđeburgu kod C. Kreutza. Ciena 2 marke. Attems graf, der Schorf bei Aepfeln u. Birnen. Eine Studie libor Obstbaumschadlinge u. s. w. Izašlo u nakladi štajerskoga pomoložkoga družtva. Giena 2 krune. Promet i trgovina. „Trgovački dom u Zagreba" o stanju doma<5e trarovine drvom. Lanjske godino u rujnu obdržavane bijahu u Zagrebu veleprodaje naših hrastovih sječina. Tom prigodom sastao se odlični broj drvotržaea iz Ugarske i Hrvatske, da viećaju o stanju domaće trgovine drvom, naročito hrastovinom. Na tom viećanju stvorene su resolucije, koje smjeraju onamo: da se odnošaji po domaću trgovinu drvom nepovoljno se razvivši, tako priudese, kako razvoja te grane naše trgovine spriečavali ne bi. Drvarskom odsjeku zagrebačkog trgovačkog doma, kojemu je predsjednikom v g. Milan pl. Weiss-Polnajski ostalo je u dužnosti, da na temelju stvorenih resolucija izradi odnosnu predstavku. U tu svrhu bje na 8. veljače o g drvarski odsjek sazvan u sjednicu, podpisani izabran izvjestiteljem, ter izradjena predstavka, koju niže čitateljem znanja radi saobćujemo Ova predstavka podnesena je po ugarskom trgovačkom družtvu kr. ministarstvu za poljodjelstvo u Budimpešti, a preko drvarskog odsjeka zagrebačkog trgovačkog doma kr zemaljskoj vladi, pa su oba visoka mjesta zamoljena, da u vlastitom djelokrugu rieše hrvatsku trgovinu drvom onih spona i veriga, koji njezin razvoj spriečavaju. No kako se je dandanas proti domaćoj trgovini hrastovinom digla kuka i |
ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 229 — motika, ter su nekadanji „li beUi giorni" otišli u nepovrat, nije daleko čas, gdje će vlasti morati doći u položaj, da se pobrinu ne samo o njenom „razvoju" već i o njenom obstanku — na toliko barem, da : ]. domaći kapital, baveći se tom granom naše trgovine, pridrže u zemlji i ´2 da noseć brigu sa svakokralkimi drvotržnimi, a naročito eksportnim odnošaji drvene robe, tom kapitalu omoguće onu i onoliku minimalnu dobit, kolika je potrebna, da se kapital od tog, danas rizičnog posla, u obće ne odvrne. Ova predstavka dokazom je, da je domaća trgovina drvom stupila u takav položaj, e je oćutila živu potrebu da putem posebne svoje organizacijo brani svoje pravedne interese. Hrvatski šumoposjed nici i šum. uprave imati će u buduće s tom organizacijom računati, pa će po mom mnienju poraditi i u vlastitu korist, budu li u granicama pravedne uvidjavnosti i stroge reelnosti, domaću trgovinu drvom susretali onimi napremicami i pogodami, koje su potriebne i nuždne u obostranom dobro shvaćenom interesu. Sama predstavka glasi ovako: „Obća gospodarstvena depresija, koja je nastupila uslied raznih narodno-gospodarstvenih nastojanja i političko-ekonomskih novih ustrojstava (trgovinski ugovori, carine) tečajem prošle godine u austro-ugarskoj monarkiji kao i izvan iste, nije mimoišla sa svojim štetnim uplivom ni hrv.-slav. trgovine drvom. Uplivu gornjih vanjskih momenata pridružuju se kod nas još i takove okolnosti, koje su kadre da hrv. slav. trgovinu drva ne samo oštete, već ju i stalno onesposobe za rad, ako joj se ne pruže za vremena olakšice, koje će ju učiniti u obće sposobnom za utakmicu u poslovnoj borbi. Nije jamačno nuždno potezati statističke podatke za dokaz, da je naša trgovina drva osjetljivo pogodjena padom cienah za hrastovu robu na njemačkom trgu i konkurencijom amerikanske produkcije naročitou hrastovini. Ovim činjenicama, koje domaća drvarska trgovina sama po sebi nije u stanju da predusretne, pridružuju se još dvie suparničke zemlje, ležeće u najbližoj blizini našoj, kojim su obgrlile naše proizvodno područje, te takodjer proizvadjaju hrastovinu, a to su: Rumunjska i Bosna. Konkurencija ovih zemalja novijega je oatuma, ali je veoma sposobna da zadade težke rane našoj domaćoj trgovini drva. Rumunjska uslied jeftinijih ciena svojih sirovina, Bosna povoljnijim odprenuiim prilikama k dalmatinskim lukama, te dozvolom dugih razdoblja za eksploataciju prodanih šumali. U ne maloj mjeri dopriniele su gornje, samo u krupnim potezima ocrtane okolnosti k tome, da su prošle jeseni kod nas ostale neprodane, prodaji izložene drvosječine šumskog erara i imovnih obćina. |
ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 230 — Osim ovih jakih suparnika imađe naša trgovina drva da se bori još i s domaćim odnošajima i prilikama, koje su kao tradicionalni ostatci iz dobrih starih vremena preuzete u novo stanje stvari, pa pošto ovom ne odgovaraju, jer nisu prema načelom trgovačke uzance točno opređie- Ijene i fiksirane, danas samo smetaju kod izradbe sječina, prave neprilika, daju povod veksacijama i kaznama, a veoma često vode do gubitaka, koje trgovac kod sklapanja stanovitog posla nije mogao predvidjeti, pa kad je već ljetos njima oštećen, tad se dojduće godine kloni takova posla i radije se laća drugog zanimanja. Nema dvojbe, da domaći đrvotržci ne smiju, ako hoće da postanu gospodari nove situacije, istu susretati skrštenih ruku. U zametnutoj borbi proti prilikam, koje dielom prieče, a dielom otegoćuju ovu granu domaće trgovine, te koje se bez štete za posjednike šuma oblastnoadministrativnim putem mogu odstraniti, usudjuje se odsjek trgovačkog doma u Zagrebu za trgovinu drvom, a u provedenje zaključaka stvorenih na dne 13. rujna 1902. održanoj konferenciji drvotržaca u kojoj su koli ugarski toli domaći đrvotržci odlično zastupani bili, podastrieti visokoj kr. zemaljskoj vladi zaključke konferencije znanja radi te ujedno moliti: da bi visoka kr. zemaljska vlada nakon milostivog izpitanja zaključnih točaka, blagoizvoljela iste udostojiti svoje dobrostive podpore, uvaženja i riešenja, koji bi, spadajući u autonomni djelokrug visokoiste, imali za posljedicu ozdravljenje pomenutih prilika, te bi trgovini drvom ujamčili onu okretnost i gibkost, koje su joj potrebite za život i vlastiti razvoj. Ponajprije bi valjalo prema promjenjenim poslovnim prilikama popraviti i preinačiti dražbene uvjete kao i pojedine dielove istih, pod kojima investicionalna zaklada, imovne obćine i ine oblastnom nadzoru podčinjene korporacije svoje godišnje sječine razpisuju na ponudbenu razpravu i prodaju. Naročito interesuju trgovački sviet: 1. plaćanje prinosa za uzdržavanje obćinskih puteva kod izvoza proizvedene drvene robe iz sječinah; 2. plaćanje, a osobito odmjerivanje globa za radnikovo ogrievno drvo uzeto od odpađaka u sječinama, gdje se izradjuje taninsko drvo ; 3. slobodna i nespriečena proizvodnja tehničkog drva svake vrsti, bez obzira na gornji promjer stabla; 4. neizdavanje jamčevine nakon posve izplaćene kupovnine; 5. uporaba previsokih šumskih pristojba za kubični metar hrastovine kod procjene godišnjih sječina; kao i ustanovljenje novčane vriednosti i izklične ciene procienjenog objekta, preduzete često puta na dugo prije samoga razpisa dražbe. |
ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 231 — Za razjašnjenje pojedinih točaka uslobodjuje se pokorno podpisani odsjek za trgovinu drvom, navesti i visokoj kr. zemaljskoj vladi na blagohotno uvaženje podastrieti sliedeće obrazloženje: ad 1. Kad je drvotržac sječinu dostao i poradio, pa počme izradjenu robu izvoziti, tad zavisi samo od slučaja hoće h istu odpremati na postojećoj državnoj i zemaljskoj cesti ili na obćinskom putu. U prvom slučaju ostaje dostalac u miru; ali u drugom slučaju povede se proti njemu oblastni postupak, koji po trgovca urodi uviek jednim rezultatom, da mu se naime pod naslovom uzdržanja obćinskih puteva, mostova, za popravke i novogradnje istih propišu na platež svote, o kojima kod kupa dotičnog šumskog objekta nije imao ni pojma, koje svote on dakle nije mogao ni uzeti u kombinaciju kod kalkulacije kupovnine za svoju ponudu. Stavljen je dakle naknadno i nenadno pred takov izdatak, koji kod manjih kupova iznosi gdjekad isto toliko, koliko korist njegova naporna rada. A u mnogim se slučajevima izvoz oblastno sprieči ili dapače posve obustavi, pri čemu drvotržcu ino ne preostaje, nego da plati propisane mu svote bez obzira, da li su iste pravedno odmjerene. Ako se neslobodna i uvjetna poraba obćinskih puteva mora smatrati osjetljivom smetnjom trgovine, kojoj je za njen razvitak naročito potrebna sloboda kretanja; pa ako se ovo samovoljno smetanje slobodne uporabe obćinskih puteva kao javnog dobra, koje svakome stoji na porabu, ne može odobriti, jer obćina posredno vuče svoju korist od izdataka, koje poduzetnik plaća većinom domaćim radnicima i kirijašima, te po tome obćina ne bi smjela imati prava da putem prisilne operacije još jedanput iznudjuje novac: tad je samo zahtjev pravednosti, da visoka kr. zemaljska vlada, kao najviša zemaljska upravna vlast, blagoizvoli riešiti ovo načelno pitanje, te da trgovinu drvom oprosti ovog neopravdanog i u sadanjem obliku posve nepodnosivog tereta. Ova je pokorna molba opravdana za to, što drvotržac mora skoro uviek da iz vlastitih sredstava opravi te, i onako neuporabive, obćinske puteve i mostove još prije nego što izvozom odpočne, pošto su u običnom svojem stanju ti putevi za promet neprikladni, pa i za to, da si time pojeftini izvozne troškove. Mora li se drvotržac proti nametnutom neopravdanom plaćanju braniti molbenim putem, tad te po drvotržcu naknadno uplaćivane svote za uzdržavanje obćinskih puteva, obično ne koriste ni drvotržcu ni dotičnim putevima, već jedino obćinskoj blagajni, koja okolnost istom jasno dokazuje podpunu neopravdanost tih prinosa. Ako li pako visoka kr. zemaljska vlada ne hi izvoljela iz ma kakovih razloga dieliti nazora glede slobodne i od plaćanja proste upo |
ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 232 — rabe obćinskih puteva, tad molimo neka bi visokoista bJagoizvolji-la narediti: a) da se ustanovi načelna u napried opredieliti se iraajuća stalna, maksimalna, pravedna i jeftina odštetna stavka za svaki kilometar uporabe obćinskog puta prema njegovoj gradjovnoj kategoriji i za kubični metar procienjenog drva, čime bi se na put stalo samovoljnom ođredjenju visine prinosa po obćinskim organima; b) da se u svakom slučaju, kad bi drvotržac za izvoz iz šumah podvrgnutih oblastnom nadzoi´u, imao plaćati odštetni iznos za obći put, taj iznos propiše u đražbenim uvjetima, pod prietnjom pogibelji da ga inače imade platiti posjednik šume; u obim slučajevima pako: c) da se eventualno utanačeni prinos za uzdržavanje obćinskih puteva i mostova uporabi u tu svrhu još prije, nego li se odpočne izvozom dotičnih šumskih proizvoda, kao i za vrieme izvoza lih na dotičnom putu, a drvotržac da ga imade plaćati u već odredjenoj neprekoračivoj visini samo u onolikim obrocima, koliko je poglavarstvo obćine potrošilo za popravak puta, kojeg drvotržac upotriebljuje Time bi se prinosu oduzela šikanozna i razdražna strana, te bi se isti postavio na pravedan temelj, pošto bi drvotržac razmjerno participirao na koristih nastajućih od uzdržavanja puta s njegovim novcem, koji zatjev se skroz opravdanim smatrati mora. ad 2. Od kako je proizvodnja tanina znatnu vrieđnost podala odpadcima drva, koji su nekad u velikim količinama trunuli u šumi, od toga se doba u đražbenim uvjetima (invest. zaklade, imovn. obćinah, šumskog erara) odredjuje, da je šumskim radnicima samo uvjetno dozvoljena potrošnja gorivog drva za loženje, a oveća ili inaka trošnja ugrožena je novčanim globama. Akoprem se zlobna, samovoljna ili izlišna potrošnja drva odobriti ne može, a ni zagovarati ne kani, to ipak kupac šume može zahtjevati da ne bude globljen za čine, što ih nije osobno počinio, te da mu se pruži mogućnost, da može od svojih radnika tražiti naknadu štete, koju su oni počinili, a on je morao platiti, što sve po sadašnjim mjestima nije slučaj. Pošto o količini i kakvoći upotrebljenog drva, kao i o konkretnom kaznenom slučaju u prvom redu obično sudi dotični šumar, te pošto je veoma težko izpravno prosuditi količinu već u pepeo sagorjelog drva, to se već iz toga dade razabrati, kakvim je bezobzirnim veksacijama prigodice izložen drvotržac. Te neugodnosti potenciraju se osobito kod naknadnih reklamacija kad je sječina već izradjena, a radnici su odpušteni. Mjesto takovih obćenitih zastrašnih sredstava, koja su pri pravednijoj uvidjavnosti jedne šumske uprave bez vriednosti, đočim mogu drugi put pri žilavom ciepidlačarcnju postati po drvotržca neprijateljnim |
ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 233 — izvorom sražajah i naknadnih plaćanja, valjalo bi postaviti drnge konkretnije odredbe, a naročito : a) radnici mogu slobodno i bez plateža upotriebiti za gorenje granje, koje kod mjesta gdje su odrezane, nisu deblje od 15 centimetra. b) šteta, koju su drvotržčevi i-adnici možda počinili, imade se odmah nakon konstatovanja, ili najkasnije nakon ´48 sati pod prietnjom gubitka prava na odštetu, javiti drvotržcu ili njegovom zamjeniku skupa s odštetnim iznosom i krivcem, na koliko je potonji poznat; c) za eventualno počinjenu šumsku štetu iz gornjeg naslova nema se — kao što je sada običaj — odmjerivati globa (20 kruna za granu), koja ne stoji ni u kakvom razmjeru prema šteti, već bi odštetnu pristojbenu vriednost valjalo opređieliti po efektivnoj stavci cienika, eventualno bi se odštetna pristojba imala oglasiti već u dražbenim uvjetima po jediničnoj mjeri i cieni. Nema dvojbe, da se ovakovim mjerama može spriečiti nedozvoljena poraba gorivog drva, jer se radnik brzim prisilenjem na platež odštete uspješno može odvratiti od raztepanja drvom, dočim je plaćajućem drvotržcu jošte uvjek regres na izgrednika-radnika moguć. ad 3. Šumske uprave ustavljuju vriednost svojih sječina na temelju dendrometričkih mjerenja i šumsko-taksatornih procjena. Odredjuju pako vriednost tehnički izradivog debla odieljeno od gorivog drva, ako ovo zadnje posjednik šume sebi pridržava. U nekim šumskim gospodarstvima (imovnim obćinama, zemljištnim zajednicama) udomio se je običaj, da se gornje razvrstanje tehničkog drva od ogrieva tako markira, e se na vrhu debla ustanovi debljina, preko koje daljna izradba stabla dozvoljiva nije. Ovo se ograničenje ukazuje sposobnim: da znatno smanji radni i dobitni učinak uložen u sječenje i izradbu oborenoga stabla, da skuči drvotržca u slobodnom razpolaganju s kupljenom sirovinom i da najzad omogući intervenciju šumske oblasti po miloj volji. Ta se odredba u dražbenim uvjetima ne može održati. Opravdanost tog petita možemo najbolje dokazati, ako navedemo, da drvotržac, ako opredieljene debljinu u vršiki — kao n. pr. kod produkcije podvala — ne smije prekoračiti za 10—20 cm. u duljinu, mora ili ostaviti sav preostajući dio plaćenoga debla ležati u korist posjednika šume bez ikakove odštete, ili ga pako mora izraditi na svoju štetu, a na manje vriednu robu. Kod proizvodnje duge pako izradjuje se u sličnom slučaju kraća t. j . manje vriedna dimensija, iz čega po drvotržca svagda rezultiraju samo gubitci. Današnji dan ali nije dopustivo takovo razsipanje tehnički uporabivog drva, i to tim manje, što se od istog osobito kod debelih starih stabala često vehki postotak na |
ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 234 — laži i u krošnji i u gornjem dielu debla, koje uslied gornje odredbe ostaje u leževini i tako smanjuje prodavčevu rentu. S druge pako strane pripravan je drvotržac da plati ovo drvo, te stoji samo do šumskog procjenitelja, da procjeni čitavi dio debla, bez obzira na debljinu u svrhu, koja se i onako od oka veoma ležko ustanovljuje, kao i gradljiku nalazeću se u granama i vršiki. Ne može se nadalje zalitjevati od naših radnika, da prije zadnjeg reza u vršiki, promjerkom istom iztražuju mjeru gornje rezotine debla, jer se tim prieči brzo odmjerivanje (Einlegen) kod proizvodnje stanovite vrsti robe kao i brza izradba sječine. Osim toga je veoma nesnosna, a s troškom, gubitkom vremena i inim izdatcima skopčana obveza naknadne premjerbe eiele sječine, osobito onda, kad ista broji nekoliko tisuća vršika, što bi samo po sebi odpalo, kad bi se postupak, kojemu prigovorismo, u okorist obijuh stranaka napustio Molimo daklj visoku kr. zemaljsku vladu, neka bi blagoizvoljela odrediti, da se u buduće takove ustanove, koje smetaju slobodno razpolaganje sa skupljenim hrastovim stablom, iz dražbenih uvjeta izpuste, te da se naredi, da se drvotržcu prepušta slobodna poraba kupljenog stabla za neograničenu izradu tehničkog drva, (osim kolaca, kojih po radnja uvjetuje potrošak gorivog drva). A sve to može se tim lakše provesti, što drvotržac ove partije stabla plaća i što ih kod prociene sječine uzima u kalkulaciju svoje ponude. Ova težnja za neograničenom izradbom kupljenih stabala leži takodjer i u interesu posjednika šume, jer se time podiže utakmica nudilaca; s druge je strane to naše nastojanje tim opravdanije, što se kod njekih razpisah dražbe pokazuje oblastna težnja, da se drvotržcu propišu dapače i vrsti robe, koje da iz stabla izradi, koj je postupak u stanju da natjecanje konkurenatah jako reducira, što ne može ležati u interesu dotične zemljištne zajednice. Ad 4. Kod dražbah drva mogu žaobina i jamčevina imati samo tu svrhu, da kupca prisile na točno održanje obveze, preuzete podnesenom ponudom. Jedna od najvažnijih je izplata kupovnine. Jasno je, da je jamčevina svoju glavnu svrhu izvršila kad kupovnina bude sasvim izplaćena, jer posjednik šume imade za eventualno izpunenje ostalih dražbenih uvjeta dovoljan regres na izradjenoj robi, koja vriednost sirovine mnogokratno nadmašuje. Bilo bi dakle posve dosljedno, da se kupcu stanovite sječine, nakon što je izplatio kupovninu i podmirio možebitne ine obveze, na pr. gojitbene troškove kod šumskog erara i imovnih obćina, vrati s mjesta njegova jamčevina, koja često puta iznosi mnogo tisuća kruna. Drvotržac bi s tim, često puta na duge mjesece pa i godine vezanim dielom |
ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 235 — svog imetka, mogao tad slobodno razpolagati, mogao bi se tim novcem održati sposobnim za daljnju konkurenciju ili bi pako i taj novac mogao uporabiti u sklopljenom poslu, koja okolnost pri visokim kamatima vrlo često odlučuje o čistoj dobiti poduzeća, što sve je s narodnogospodarstvenog gledišta važno, a gledom na sticanje sirovine i opravdano. Podpuno pako i bezuvjetno valjalo bi vratiti đrvolržcu jamčevinu odmah poslie dražbe uviek onda, kad kao manji nudilac nije dostao prodaji izložene sječine, a traži povratak jamčevine, koji bi se postupak imao naročito uvesti kod dražbah šumskog erara. Ad 5. Pošto ciena i vriednost producirane šumske robe (duge, podvale, frizi) nije stalna i utvrđjena, već se mora ravnati po zakonu tražnja i ponude kao svakogodišnjim regulatorima clenah, to se samo po ?ebi razumije, da ni prodajne ciene sirovine, iz koje se dotična šumska roba proizvodi, ne mogu ostati stalne i jednake, već se takođjer ravnaju prema zakonu gornjih upliva. Iz ovog glavnog pravila za šumske prodaje proizlazi, uz predpostavu, da je šumsko-tehnička procjena stabala i kvalitativna klasifikacija istih izpravna, da je godišnja sječina u svojoj cjelini samo tada izpravno procienjena, kad se za svaku pojedinu procjenu sastavi, odnosno proračuna posve samostalna, od uredske tarife sasma neodvisna pristojbena ciena za kubičnu jedinicu sirovine i to putem analize ciena, uplivisane samo svagdašnjim stanjem drvarskog trga. Jedinična pristojbena ciena može, prema položaju tržišta, kod tražnje skočiti, a ako je tržište slabije, opadati. Ovaj zakon, kojemu se sva trgovina svieta pokoriti mora, ne će li da propadne s vlastite tvrdoglavosti, vriedi za sve šumske proizvode, a naročito je od ovog zakona zavisna trgovina du- gama u tolikoj mjeri, da se jedne godine dužice iz seljačkih kola pretovaruju neposredno u vagon, drugi put pako leže kroz godine složene na kolodvorima, pa se bez znatnog gubitka drvotržčevog, nikako ne mogu prodati. Da bi se pako dobila izpravna jedinična pristojba šumskih proizvoda potrebiti su podatci, koje si stabla procjenjujući šumski činovnik za svoj li analizu ciena može nabaviti samo uvidom u trgovačke knjige i bilance, o jur svršenim poslovima. Pošto se pako ovo ne može tako lako provesti, s toga valja tražiti uzrok event. višim procjenama baš u nepoznavanju ovih faktora, njihovog sastava kao i njihove promjenjivosti. Naročito pak uplivišu na rezultat analize ciena izpravno ustanovljeni proizvodni i izvozni trožkovi, redukcioni faktori raznih sortimenata zatim tržna kao prodajna ciena dotičnog proizvoda. Svaki od ovih faktora pako može, ako njegovi sastavni dielovi nisu posve točno poznati. |
ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 2m — biti uplivisan od zamašnih pogrešaka, od kojili ćemo primjera radi navesti samo sadašnje troškove izradbe, koji su uslied izselenja pa konkurirajućom absorpcijom domaćih radnika za Ameriku, Rumunjsku, Bosnu i Rusiju veoma nestalnimi postali, tako da tamo, gdje su dužice u prošloj godini još uz pogodba izradjivane, danas radnik lioće xia ih izradjuje samo uz nadnicu. Drugi se pako činljeniei niti ne mogu na mjesece unapried ustanoviti, jer su za poteg robe (Aufnahmsfahigkeit), na svakogodiSnji trg dužicali, mjerodavni istom mjeseci svibanj i rujan. Iz toga pak sliedi, da su za buduću još nejasnu prodajnu kampanju sječina, danas taksatoru mjerodavne samo jedinično ciene lanjskih prodaja, koje vriede kao jedino poznate. Kod takove pako taksacicne prakse, kad se naime već u ovo jesenjim i proljetnim mjesecima ove godine obavljaju novčane procjene sječinah, koje će se istom u budućim jesenskim mjesecima prodavati putem javne dražbe, ne smije se nitko čuditi ako se govori o precjenjivanju prodajnih objekta, ako drvotržci, za koje ne može biti mjerodavna šumarska procjenbena ciena, već položaj i potreba tržišta ili veoma oprezno i probiraeki kupuju, ili se pako posve uzdržavaju od ponuda- Da bi se pako drvotržci održali na zdravom trgovinskom temelju, sposobni za konkurenciju i voljni za kupovanje, te u svrhu da bi se isti što više privezali o domaće tržište drvosječinah, probitačno bi bilo narediti, da šumske uprave u svojim tekućim taksatornim po.slovima izrade samo procjene tehničkih količinah, a da se novčane izklične ciene ustanove istom pred samim razpisima dražbah, koje često sliede tek nakon više mjeseci iza prociene drvnih gromada, čime bi se izklična ciena približila pravim tržnim odnošajima, po čemu bi samo povoljno uplivala na utakmicu. Da bi se pako odstranili vrlo često čuveni prigovori o precjenjivanju šurovina po šumskim uredima na prodaju izloženih, naročito pako da bi se šumskim upravama dobavili podatci, koji su im potrebiti za izpravnu analizu cienah, pa pošto se samo iz naših krugova mogu davati najpouzdanije povremene informacije na temelju našeg prosječnog izkustva i računah, bilo bi možda koristno, da se u stanovitim razdobjima ili o kampanjskim terminima zatraže potrebiti podatci od odsjeka zagrebačkog trgovačkog doma za trgovinu drvom, koji se dragovoljno unapried u tu svrhu stavlja na razpoloženje visokoj kr. zemaljskoj vladi, te će koli u interesu trgovine drvom, toli i domaćeg šumskog gospodarstva rado poslužiti svimi mogućimi broj kami, koje će samo pribaviti moći. Ako tada šumski gospodar svoje telmičke procjene količinah prema dendrometrijskim zasadama i razredima kvalitete izpravno sastavi, te |
ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 2:^7 — ih na temelju pruženih mu podatalca pretvori u novčane vriednosti, tada ne može izostati zdrava ]?onkurencija kupaca. Ne okrenu li pako ni tada prilike na bolje, tada će valjati taj pojav smatrati dubljim obolenjem drvnog trga u obće, te će se morati posegnuti za radikalnijim liekovima, pošto se ne će smjeti skrštenim rukama gledati, da nam osobito stare hrastove šume sasma izgube vriednost, ter od dana u dan sve više propadnu. Da gornja bojazan nije posve neopravdana pokazuje" o´/.biljna konkurencija, koja ugrožava hrvatsku trgovinu od strane Amerike, Bosne, Rumunjske, pa i same Rusije. Kod postojećih prilika i udomaćenom postupku, kojeg se drže naše vlasti pri odobrenju ponudah, često je i „izradbeno vrieme" jednogodišnje sječine ljuta rana domaće naše trgovine drvom. Ako se dražba održava u kasnijim zimskim mjesecima, a odobrenje ponude Uzsliedi istom nakon više nedjelja, dapače mjesecih, tad je vrieme za poradnju i izvoz robe, koje je obično dozvoljeno do dojdućih proljetnih mjeseci, bez krivnje dostalce preveć skraćeno, a da bi preostalo još onoliko razdoblje, koliko je prodavalac dozvolio prigodom samog razpisa dražbe. Pošto pako pretjerano zavlačenje odobrenjem drvotržčeve ponude istoga drži u neizvjestnosti, prieči raniji nabavak jeftinijih radnikah i onemogućuje ugovorno održanje roka za izradbu i izvoz robe, to valja posve pravednim smatrati zahtjev drvotržaca kad mole: da se vrieme za izradbu i izvoz ne opredjeljuje po šabloni, već uviek u skladu s veličinom prodajnog objekta, osobito pako da se kod ratifikacije samoga kupa jur ustanovljeni za poradnju rok, produlji barem za onoliko vrieme, koliko je proteklo od dana dražbe pa do dana odobrenja ponude, a u svakom slučaju, da se ratifikacija dražbenili ponuda pospješnom brzinom riešenju privede. -´ Odsjek za trgovinu drvom pokorno podpisanog zagreb. trgovačkog doma moli dakle visoku kr. zemaljsku vladu, da bi uvaživ gornje činjenice i prilike blagoizvoljela narediti, da se u buduće iz dražbenili uvjeta, uplivu i nadzoru visokoiste podčinjenih šumskih uprava, izluče gore navedene kao po trgovinu drvom štetne ustanove, dielom pako, da se dražbeni uvjeti dopune i makar barem u osnovnim svojim načelima izjednače. Navedene predloge pako neka visokoista izvoli smatrati kao podnesene lih u interesu trgovine drvom i domaćeg šumarstva, pa od njih učiniti uporabu prema svojoj visokoj uvidjavnosti. Visoke kr. zemaljsko vlade prepokorni _^.-Odsjek za trgovinu drvom zagreb. trgovačkog doma. U B u d i n š č i n i, 9. travnja 1903. Vilim Dojković, ´ T kr. žup šum. nadzornik u m. |