DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1903 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 282 — Skupština šumarskog družtva g. 1903. Na prošlogodišnjoj skupštini hrvatskog šumarskog družtva zaključeno je na predlog g. prof. Kesterčaneka, da se sa skupštinom spoji naučni izlet u Bosnu, eventualno u Istru, kako je predložio g. prof. Partaš. Akoprem je skupština na prvom mjestu odredila Bosnu, ovaj eventualni izlet u Istru povodom je, da ob ovom predmetu želim još na vrieme redi svoje mnienje. (Bilo je rečeno samo »eventualno«, i to ne samo za ovu godinu, već u obče; u ostalom još prije nego li smo primili ovaj sastavak, već je u sjednici družtv. upravnoga odbora sve shodno za naučni izlet u Bosnu odredjeno, kako će se viditi iz zapisnika iste sjednice, koji će u ovom listu objelodanjen biti, čim bude u sliedećoj sjednici ovjerovljen. Uredu.). Gospoda drugovi sjećati će se, da već mnogo godina zagovaram i predlažem naučni izlet našega družtva u Bosnu, pa sjegurno i to znadu, da je god. 1900. već takov donekle spreman bio, al je — izostao. Pošto skupštinski zaključak o đružtvenom naučnom izletu u Bosnu ima i dodatak o eventualnom izletu u Istru, a ja sam samo za Bosnu, neka mi je dozvoljeno to ovdje opravdati. Bilo bi umjestno, da počmem s onim tajnim, a prirodnim vezom, koji veže Hrvate s Bosnom, i njezinim čilim narodom, nu to neću učiniti, da se ne reče, te »tjeram politiku«, — premda etnografija nije politika. Prvo je, da smo neposredni susjedi Bosne a uz to svezani smo s tamošnjim narodom i po krvi i jeziku. Nu sve da i nema medju Hrvatskom i Bosnom inih drugi veza, izim susjedstva, mi smo dužni i zvani da idemo tamo baš radi toga, jer smo susjedi. Da je Bosna susjed, koji nam je u svemu jednak, mogla bi se donekle izpričati naša nemarnost, ali to je susjed, koji imade svojih odličnih i značajnih osebina našima posvema |
| ŠUMARSKI LIST 6/1903 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 283 — opriečnih, pa nam je s toga i dužnost, da te osebine barem vidimo, ako ved ne možemo sasvim proučiti. Vrlo bi se ogriešio, kada bi na ovom mjestu i za ovaj predmet išao iznositi sve nama vidne i znane oprieke Herceg- Bosne i Hrvatske, nu jednu ne smijem prešutiti u ovom predmetu, šume najme. Poznato nam je svima, da je naša draga susjedkinja puna i prepuna šuma, vrlo raznovrstnih po prostoru, smjesi, po vrsti drveća i porabi. Uprava tih prostranih šuma posve je različna od naše, pa će joj sjegurno radi toga i uspjesi biti posvć drugačiji, nego naši. Po tom je opravdano podpuno, ako se pobrinemo, da barem ponešto proučimo te šumarske prilike i prispodobimo ih s našima. Po ovom, što je samo nabačeno, jasno je, da nam je vriedno upoznati šumarske prilike u Bosni; a kud i kamo nam se to nameće baš za najveću dužnost, kada uvažimo, koli osjetljivo je naša susjeda potisnula našu domaću šumsku trgovinu nazad, odkada je svoje prostrane hrastike, jelike, bukvike otvorila svjetskoj trgovini, i odkada je trgovački sviet zadivila svojom izvrstnom robom, — da, plač i lelek nastao je u našem domaćem trgovačkom svietu, pa se neprestano čuje, da je tomu kriva Bosna Iz jedne najnovije knjige o Bosni vadim ove podatke; U Herceg.-Bosni iznosi šumska površina 2,709,039 hektara i to: 2,157.269 h državnih i 651.770 h privatnih šuma. S drvljem je obraslo u brdinam: 579.996 h bukovinom, 205.873 h jelom i borom, 188.260 h bukvom i hrastom, 113.076 h bukvom i jelom, 110.858 h hrastom. U nizinama ima: 184.630 h hrastika, 156.371 h bukvika. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1903 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 284 — Sbrojitbom ovih podataka naći demo, da se ukupna površina nepodudara s ovom specificiranom; pošto je razlika ogromna, držim da nisu izkazane kraške goljeti kršne Hercegove zemlje. Prostrane ove šume većinom su u visokim planinam i brdinama u obće nepristupne, pa je ipak bosanska zemaljska vlada u svom području stvorila i namjestila uđesbe, da se raznovrstna gradja, što se tamo dobiva posve udobno odprema na svjetska tržišta. Nije ovo mjesto, da se o tom razpravlja: nije li taj ogromni porast bosanske šumske trgovine produkt nizkih, ciena; ili državno kućanstvo bosanske uprave traži, da se šume prodavaju za namaknuti potrebna novčana sredstva; ili su bosanske šume već tako zrele, da se sječa istih odgadjati ne smije, — bilo što mu drago, one danas znatno uplivaju na cienu ne samo lokalno, već i na svjetskom trgu. Pripoviedali svi mi očevidci, da su za eksploataciju šuma i izvoz robe iz šume namještene takove udesbe, koje zaslužuju ono malo vremena, da je čovjek u obće, a šumar napose vidi. Ja sam o tom vidio dosta slika u »Nadi«. Prema ovomu posve je jasno, da za nas šumare iz Hrvatske nema danas sgodnijeg mjesta za naučni izlet, nego li je naša susjeda i sestra Herceg-Bosna. Kada ne bi ništa drugo govorilo za ovoj naučni izlet, bilo bi i ovo dosta. Ali ja mislim, da je za nas šumare od osobite važnosti uočiti i pomladjivanje šume, hako se u Bosni provodi. Mi smo hvala Bogu već došli do toga, da za svoju dužnost držimo, dići tamo mladu šumu, gdje staru sječemo. Lahko je ovo učiniti u ravnici i na malim prostorima, ali dajmo pregledajmo, kako to napreduje u Bosni i kako tamo rade, U Bosnoj su takodjer vrstni strukovnjaci na čelu centralne i lokalne uprave, pa je sjegurno, da će nam njihovo tegotno izkustvo biti dobrim vodičem i kod kuće. Bosanska vlada primila se je i pošumljenja Krasa u Hercegovini, pa će za nas Hrvate i ovo biti vrlo poučno. Kada sam prvi put bio u Bosni god. 1883. i razumio šumske prilike, vidio sam tamo prostrane šikare, nastale pa |
| ŠUMARSKI LIST 6/1903 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 285 — ležom šuma, podbieljivanjem stabala, a sve radi paše. Pošto žalibog mi u Hrvatskoj i danas još imamo krajeva, gdje narod sa šumom baš tako barata, kao po Bosni, ne će po nas biti s gorega, ako se uputimo o tom, kako bosanska uprava tomu odolieva. Mogao bi još puno razloga navezati, koji govore za to, da idemo na poučni izlet u Herceg-Bosnu, ali ne ću da otežem ove redke, pa s toga sjedam štov. drugove na zadnji Šumarski list (ožujak), pa će u njemu naći najbolju pobudu za to; ako Bosna danas upliva na ciene svjetskog trga u šumskoj trgovini, zaista je za nas Hrvate vriedno, da vidimo i učimo na mjestu tamošnje šumske prilike! Sve ovo spomenuto nije rečeno, da ne idemo u Istru, već je rečeno u to ime, da se iztaknu prednosti naučnog izleta u Bosnu pred onim u Istru. U Istri ćemo viditi samo uzgoj šume na Krasu. Nije mi nakana taj posao omalovažiti, ali ne mislim, da je za sve šumare u Hrvatskoj tako važan, kao proučavanja šumskih prilika u Herceg-Bosni. Osim toga težko da danas ima šumara u Hrvatskoj, koji nije vidio Kras i tamošnje pošumljivanje, dočim ih je opet vrlo malo, koji su t zavirili u Bosnu. Ovom prilikom sjećam posebice na to, da se žalibog mi Hrvati ne možemo posvetiti pošumljivanju cieloga našega Krasa, jer to sve nije bas u našim rukama; ono što može učiniti autonomna vlada, jedva je spomena vriedno; ono što učine zemlj. zajednice i privatnici jedva će ikada odlučno biti u tom prevažnom pitanju, pa zašto da se tim pitanjem bavimo preko potrebe, a zapuštamo ono, što nam je već »do grla došlo«. Nisam stalan, ali mi se čini, da do danas još nije riešeno pitanje, čije su one kraške goljeti u Hrvatskoj, pa se s toga bojim da ni pošumljenje istih možda ne će napredovati po našoj želji. U svoje doba čitao sam, da je u Francezkoj krenulo pošumljivanje goljeti istom onda napred, kada je zakonom uredjeno bilo i vlastničtvo i pošumljivanje i kada je vlada sama u to ime svake godine davala nekoliko milijuna franaka i posao strogo nadzirala. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1903 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 286 — Mi smo daleko od svega toga! Po ovomu svemu očevidno je, da će za nas šumare iz Hrvatske biti pravi poučni izlet, ako idemo u Herceg-Bosnu a ne u Istru. A sada da spomenem i nešto obcenita o toj plemenitoj i miloj našoj susjedi. Herceg-Bosna krasna je zemlja, puna cara i prirodnih krasota, koje još sve svoje ljepote čuvaju u angjeoskom ruhu, čovjek se mora u toj obilnosti božjih darova osvježiti, mora se duhom uzvisiti, mora crpiti snagu, mora priljubiti prirodu; toliko prirodnili ukrasa na zemlji, ne nalazi se skoro na manjem prostoru, nego u Herceg-Bosni. Razmaženi putnici zapadne Europe puni su su hvale tih krasota, svake godine tamo ih je sve više, pa zar da mi Hrvati to mirno gledamo! Turistika je danas krenula u Bosnu, a mora se bosanskoj vladi pohvalno priznati, da ju podupire i podpomaže obilno, dakle su tu i uredbe, što ih putnik na putu treba, pa se ne moramo za tielo bojati. A najzad mi šumari, smo po zanatu turiste, pa nam to ne če biti težko. Ja sam do sada vidio Bosnu na mnogo mjesta. Bio sam i u priestolnici, ubavom Seher-Sarajevu, pa mogu štov. drugove uvjeriti, da ne će nikada požaliti, ako se odluče za put u Bosnu. A pomislite kako je tamo tajinstven onaj iztočnjački život, prepleten u same bajke! A istom ona borba iztočne i zapadne kulture, koja se osobito u Sarajevu oštro iztiče! Sve nas to zanima, zaokupljuje, žeže, uznosi, i sjeća na prošlost, koja je za nas Hrvate tim milija, jer je i naša! Dakle samo u Herceg-Bosnu! Ne će biti na odmet, ako ovdje iznesem i put, kojim bi krenuti i putovati imali, te ugodno s koristnim spojili. Po momu sudu mi bi se imali sastati u Zagrebu, eventualno na Rieci i odavle krenuti ladjom do Kotora. Od Kotora željeznicom do Mostara i Sarajeva, ustaviv se na mjestih, gdje je za nas podesno. Od Sarajeva krenuli bi prema Brodu n./S., s izletom u Jajce raz |
| ŠUMARSKI LIST 6/1903 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 287 — gledav uz put sve točke, koje su za šumarstvo važne. U Brodu n./S. (hrvatskom) mogli bi imati glavnu skupštinu, koja bi svakako mnogobrojno posječena bila, jer Brod vrlo sgodno leži, ima vrlo prikladnu željezničku svezu i jer u blizini imade mnogo šumara. Ako se ne svidja ovaj put možemo ga okrenuti, pa iz Broda n,/S. krenuti u Bosnu pa morem do Rieke i u Zagrebu imati skupštinu. Putujud jednim ili drugim pravcem imali bi prilike viditi prekrasne predjele, za mnoge nas prava čuda prirodnog bogatstva; vidili bi u Herceg-Bosni sve grane šumarske službe, šumske sječe i pomladka šume, sve kulturne stečevine drage nam Bosne i Hercegovine; a Dalmaciji vidili bi široko more, zatvorene luke, ogromne brodove svake ruke: ratne i trgovačke parobrode i jedrenjače, ribarice i ])arčice; tamo bi imali u obilju prilike nadiviti se raznim umjetninam, što su si kroz stoljeća Hrvati skupili i sačuvali; u Dalmaciji imali bi prilike viditi i pošumljivanje Krasa o kojem bi nam najboljim tumačem bio sam velecienj. g. podpredsjednik družtva. S ovim bi svršio sve, što sam mislio da iznesem u podkriepu prednosti naučnog izleta za nas šumare u Herceg-Bosnu pred onim u Istru. Razumije se samo po sebi, da bi ovaj izlet bio samo onda spomena vriedan i po naše šumarsko družtvo častan, ako bi se gg. drugovi već sada počeli za isti pripravljati i kod istog sudjelovali u što večem broju. Suvišno je ovdje i spomenuti, da bi najveći teret za ovaj izlet pao na ledja gg. odbornicima našeg družtva, ali ja mislim, da bi oni drage volje tu žrtvu priđonieli., da za vremena sve udese, kako nam na putu nebi ništa sakriveno ostalo, što je vriedno viditi. Kačunam posve sigurno, da bi se oni pobrinuli, te bi nam izposlovali sve pogodnosti, što se na ovom putovanju dadu postići. Konačno spominjem, da bi se na put morali dati odmah u kolovozu, jer bi kasnije po Bosni morali imati sa sobom mnogo tople prtljage, tim više, što bi si za ovaj naučni izlet morali priuštiti puno više vremena, nego li je to kod nas |