DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1903 str. 63 <-- 63 --> PDF |
— 369 ~ Iz upravne prakse. P ravouži tni kom užitaka u šum ah krajiških imovnih obćina može biti samo onaj žitelj, koji s tanuj c u područj u bivše vojne krajine. Rješilbom kralj. zem. vlade, odjela za unutarnje poslove, od 3. veljačo 1903. br. 101.520. ex 1902. potvrdjono su dolnjomolbene odluke kr. kot. oblasti u V. od 1. studenoga 1900. br 17.881 i upravnog odbora županije s. od 16. siečnja 1092. broj 439., kojima je odbijen I. P. iz N. zahtjevom, da bude uvršten u pravoužitni katastar b. imovne obćiue. Razloz i vrhovne rješitbe su sliedeći: Iz § 18. krajiškog temeljnog zakog od god. 1850 i §§. 68. i 70. pravilnika za šumsku službu u c. kr. vojnoj krajini od g. 1860. proizlazi, da su dionici šumskih užitaka u erarskih šumah vojne krajine mogle biti samo one krajiške zadruge odnosno obitelji, koje su stano val e u području vojne Krajine. Zakonom od 8. lipnja 1871. i naputkom od 30. prosinca 1871. izdani su propisi za izlučenje prava na drvlje, pašu i uživanje šumskih proizvoda, što ih krajiški stanovnici imadu u državnih šuma nalazećih se u vojnoj Krajini. Nadalje okružnica c. kr. glavnog zapovjedničtva u Zagrebu kao jiške zemaljsko upravne oblasti od 16. srpnja 1881. br. 2314., kojom se oglašuje odobrenje zakona od 11. srpnja 1881. (kojim se razjašnjuju odnosno preinačuju neke ustanove zakona od 15. lipnja 1873. o imovnih obćinah u hrv.-slav. vojnoj Krajini) i k istom izdanih naputaka, spominje, da je Naputak A. izdan za uredjenje zajedničkog uživanja šuma i šumskih zemalja, izlučenih za pzavoužitnike krajiškog područja. Napokon naputak A. u §. 1. nabrajajuć vrsti pravoužitnika pozivlje se na jur citirano §§. 68. i 70. pravilnika šumskog. Iz svega spomenutog dakle proizlazi, da su u erarskih šumah vojne Krajine mogli biti i da kašnje u segregiranih šumah, pripalih krajiškim imovnim obćinam mogu biti pravoužitnici samo oni žitelji, koji stanuju u području bivše vojne Krajine To načelo zastupano je i u naredbi kr. zem. vlade, odjela za unutarnje poslove, od 19. srpnja 1888. br. 23.550. (kojom se tumače njeke ustanove cit. naputka A). Pošto J. P. ne stanuje u području bivše vojne Krajine, već u N., to ne može biti dionikom užitnih prava u šumah b. imovne obćine. (U „Mjesečniku" pravničkoga družtva priobćio Dr. A. Goglia. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1903 str. 64 <-- 64 --> PDF |
~ 370 — Kako valja proračunavati štetu, počinjenu po divljači u šumskoj branjevini. — Prinos k tumače nj a §§. 32., 37. i 39. zakona o lovu od 27. travnja 1893. Kr. županijska oblast u O. izdala je dne 23. ožujka 1902. pod brojem 1130/1902 ž. o. na kr. kotarsku oblast u D. sliedeću iješitbu; Na tužbu zemljištne zajednice urbarske obćine K. protiv zakupnika lovišta upravne obćine S. Vjenceslava S. i drugova za odštetu štete, počinjene po visokoj divljači na mladicama u šumi K., izdala je ta kotarska oblast temeljem §§. 32., 37. i 39. zakona o lovu od 21. travnja 1893. odluku od 26. rujna 1901. broj 14,920. da su tuženi dužni nakna dit i zemljištnoj zajednici K. u im e štete, počinjene po divljači u šumi K. na površini od 9^2 jutara, zasadjenoj hrastovim stablima od l´/j godine, iznos od 1311 kruna i nositi trošak postupka u iznosu od 38 kruna 60 fil. u roku od 14 dana pod pratnjom političke ovrhe s razloga, što je izvidima na licu mjesta ustanovljeno da su hrastove mladice u branjevini K. po divljači u površini od 7 jutara sasvim, a na površini od 2V2 jutra u stegnutoj površini uništene, a ovu štetu nije mogla počiniti seoska marva, pošto u branjevinu pristupa nema, a niti je mrazom počinjena, pošto su oštećene biljke očito ogrižene, a isto tako nije uvažen navod tuženičkog vještaka Mile M., da veći dio ozleda sastoji u brstenju krajnih grančica; jer su oštećene biljke jednogodišnje koje imaju vrlo malo pokrajnih grančica, već su vrhovi poodgrizani tako, da je dalnji razvoj biljke nemoguć Protiv ove odluke uložili su Vjenceslav S. i dr. utok. Tim povodom nalazi kr. ova županijska oblast, vidiv, da su vještaci i procienitelji Andrija T. i Mile M. različitog mnienja i saslušav s toga analogno §. 207. g. p. p., trećega vještaka Slavoljuba K., odlučiti temeljem §. 37., zakona 0 lovu, kako sliedi: Tuženi lovo-zakupnici V. S. i drugovi dužni su platiti zemljištnoj zajednici K. u ime štete, počinjene po divljači, iznos od 309 kruna 65 fil. To pako iz razloga: Branjevina K. graniči samo sa sjevero-zapadne strane sa K-čkim poljanama, s ove strane ogradjena je plotom od trnja, pa s toga seoska marva štetu počiniti nije mogla. Divljač je postrane izbojke i vršike mladica na 2—3 cm, duljine ogrizla i tim je bezuvjetno šteta počinjena. Obračunavanje odštetne stavke po vještaku kot. šumaru F. prema §. 5. priloga D) obćeg šumarskog zakona neizpravno je. Ako se uzme, što je i sa protivničke strane priznato, da je odgrizivanjem hrastovih mladica uništen samo jedan dio jednogodišnjeg |
| ŠUMARSKI LIST 7/1903 str. 65 <-- 65 --> PDF |
— 371 — prirasta, jer su jednogodišnji izbojci samo na 2 do 3 cm. ogriženi; ako se nadalje uzme, da taj dio jednogodišnjeg prirasta po jutru 1 kubični metar iznaša, to bi na čitavoj oštećenoj površini izgubljen bio prirast od 9-7 jut. 1 m^ = 9-70 in^ Sadanja je vrieđnost tog izgubljeno prirasta 9´7 m´ . 3 K. (1 m´ srednjeg goriva za hrastovinu polag postojećeg cienika) = 29.20 K. Taj dakle iznos predstavlja odgrizivanjem jelena uništeni prirast ili prihod sa površine od 9´70 jut. u sadašnjosti. Sada nastaje pitanje, koliku bi u nazadn u vrieđnost (Naeliwerth) imao taj izgubljeni prirast ili prihod (P.) sa samo S^/g (p) nakon 80 godina, naime minimalne obhodnje, koja će se predstojećim uredjenjem branjevine zavesti? Koncem osamdesete godine iznašati će unazadna vrieđnost glavnice od 29-10 K. polag formule: P X 1.0 p°. ili 29.10 X 1.03*« = 29 10 . 10.6409 (sa činbenikom iz jur obračunatih skrižaljka) == 309 K. 65 fil., koji iznos lovo-zakupnici zemljištne zajednice K. platiti imadu. Povodom dalnjeg utoka Vjenceslava S. i drugova i zemljištne zajednice K. odputila je kr. zem. vldda. odjela za nutarnje poslove, rješitbom od 27, prosinca 1902. br. 61.679. utok zemljištne zajednice, a uvaženjem utoka Venceslava S. i drugova drugostepenu odluku preinačila , te izrekla, da su tuženici dužni tužiteljici u ime štete naknaditi iznos od 102 krune 92 fil. i postupovni trošak od 38 kruna 60 fil u roku od 14 dana pod ovrhom sve s ovih razloga: Vještačkim očevidom od 20. travnja 1901. dokazano je, da je u tužiteljičinoj branjevini K. visoka divljač na dvim mjestima počinila štetu i to tako, da je na jednom mjestu ogrizla hrastova mlada stabla od IV^ godine sasvim u površini od 7 jutara, a na drugom mjestu u stegnutoj površini od 2^^ jutra. Tim je tužiteljici počinjena šteta od 102 krune 92 fil., koja je obračunana sliedećim načinom: U nazočnom slučaju imade se u ime odštete računati, i to: razlika izmedju troškovne vriednosti 7.- i 6-godišnje sastojine, pri. brojiv k tomu troškove, koji su potrebni za sječu ogriženih stabala na panj. Troškovna vrieđnost njeke sastojine izračuna se po formuli za jedno jutro: c. 1, 0 pn + (B + F) {1, 0 pn — i), ako je ^ = F; za upitnu šumu, koja ima površinu od 453 jutara 1337 " iznaša: c = kulturni troškovi po rali = 30 kruna, Ji ^ vrieđnost šumskog zemljišta po rali = 29 „ |