DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1903 str. 66     <-- 66 -->        PDF

— 372 F=
glavnicaupravnihtro


škova 1 krunu 38 fil, i p o


r e z a 1 krunu 30 fil. po jutru. = 89 kruna


jj = p o s t 0 t a k 3,


w = 6i7poprečnastarostsastojine.


Prema tomu iznuša troškovna vrieđnost 7-godišnje


sastojine po jutru = 64 K. 03 fil.


a ona 6-godišnje sastojine . . = 58 „ 73 „


dočim razlika = 5 ,, 30 „


Buduć je 507o prirasta uništeno, to svota od . . — 2 „ 65 „
predstavlja vrieđnos t štete , koja je po ´rali uslied ogrižavanja
mlade sastojine po divjači učinjena.


Ako se k tomu pribroji iznos od 7 kruna 96 filira, koji je potreban
za pokriće troškova glede stavljanja ogriženih stabala
na panj, to iznaša sveukupna naknada 10 kruna
61 fil. po jutru, a za 9-7 jutara 102 krune Q2 Hl.


Pošto je ta šteta počinjena ne zemljištu tužiteljičinom, koje je uzakupljeno
lovište tuženika, to su ovi dužni štetu tu i naknaditi tužiteljici
(§. 32. si b. zakona od 27. travnja 1893. o lovu) kao i nositi postupovni
trošak (§. 41. ibidem).


Podjedno je spomenutom vrhovnom rješitbom izrečeno, da šumarski
tehničari u sličnim slučajevima prema izloženom gore računu štetu obra
čunavati imadu. Priobćio F. Halađi.


(Iz Mjesečnika pravničkoga družtva).


Različite viesti.


Štete od zareznika. Iz Bosne javljaju nam sliedeće : u području
šumske uprave Olovo već se je o. g. opazio i znatno je razširen smrckov
(omoi´ikov) pisar (Bostrvchus tjpograpluis); a ne manje i u šumama
sarajevske šumske uprave. Usljed toga, što je vrieme u rano proljeće
bilo vrlo toplo, ovaj se je neprijatelj u tolikoj mjeri pojavio.


Stroge mjere proti utamanjenju ovog zareznika jesu preduzete;
stabla se imadu doznačiti za namirenje pravoužitnićke potrebe, te se
najskorije moraju izraditi ili bar oguliti, a kora spaliti. Bojati se je kalamiteta
i to tim više, budućje južni vjetar (sirocco) u veljači o. g. znatne
štete u ovim šumama počinio; sastojine su djelomice čiste smrekove, a
inače mješovite sa jelom.


U istim šumama sarajevske šumske uprave i političkog kotara Kladnja
(šum. uprava Olovo), te kotara Vlasenice jest u -godini 1900. velike
štete nanio isti zareznik. Napadnuta ploha jest svakako velika, nu neda




ŠUMARSKI LIST 7/1903 str. 67     <-- 67 -->        PDF

— 373 —


s6 točno označiti, usljed toga, jer nije cjelom površinom harao, nego se
na više mjesta lokalizirao. Moralo se posjeći do 25.000 stabala, a naklada
(Verlag) za uništavanje jest iznosila 40 000 kruna.


Kao sreditvo za uništavanje upotrebilo se obće poznata „lovna
stabla". Mnogo tomu, da se je pogibelj od ovog zareznika umanjila,
doprinesla je i sama narav, naime jesen je bila kišovita i mrazovite, te već
razvijeno treće leglo sasma uništila. S. B.


Više šumarsko učilište u Bieli (Weisswasser) u Češkoj biti
će, kako „Prager Tagblatt" javlja, carskim odobrenjem preneseno u
Reichstadt.


Uzgoj običnoga oralia u šumama u Njemačkoj običajan je već
od više zadnjih godina. Bili su to većinom samo pokusi, pa kako ih je
više dobro uspjelo, izdalo je prusko ministarstvo za poljodjelstvo naredbu,
da se u nekim krajevima u Pruskoj imaju ti pokusi u još većoj mjeri
nego li dosele nastaviti. Dojakošnje izkustvo pokazalo je, da valja orah
saditi samo na dobrom i svježem tlu, a da još najbolje napreduju one
kulture izvedene jednogodišnjim sadjenicami, koje dodju u dobro prorahljeno
tlo. Niti sama sadnja orahovog sjemena, niti sadnja starijih
sadjenica ne vodi pravo k svrsi.


Štete od smrekovoga pisara u području imov. občine križevačke.
Imovna obćina križevačka ima i nešto starijih šuma smrekovih
i arišovili, a potiču iste većinom od nastojanja šumarnika Freunda,
koji je još dvadesetih i tridesetih godina prošloga stoljeća kod bivše


c. kr. krajiške šumske uprave u Belovaru služio, a trudio se, da udomi
i četinjaču u tomošnjem kraju. Takova se jedna oveća, oko 80 godina
stara, smrekova i ariševa šuma nalazi kraj sv. Petra-Gvrsleca, spadajuća
k imovno-obćinskoj šumariji Sv. Ivan-Žabno.
Već lanjske godine opaženo je u toj sastojini, da su pojedina smrekova
stabla u toj mjeri napadnuta po smrekovom pisaru (Bostrychus
typographus), da su se počela sušiti. Ta su se stabla stala odmah vaditi,
da se daljna zaraza sprieči. Ipak nije ni taj postupak doveo do
cilja Ove godine harači taj zareznik u toj mjeri, da su se već mnogobrojna
stabla posušila i uginula, te ne ima sumnje, da će doskora ciela
sastojina toj zarazi konačno podleći. Ne ima s toga druge, već što prije
čitavu sastojinu posjeći, a posječenu površinu — najbolje hrastom —
pošumiti. Čudno je, da je ta šuma bez ikakovog osobitog povoda postala
žrtvom zaraze, jer: niti je to šuma osobito velika, niti je stradala od
vjetra, niti je konačno u savezu s drugim većim smrekovim ili u obće
četinjavim šumama, već se nalazi kao omanja oaza u sried kraja u
kojem ima samo listnatih šuma. Naše je mnienje, da je toj zarazi može
biti uzrokom samo nenaravna stojbina.


26




ŠUMARSKI LIST 7/1903 str. 68     <-- 68 -->        PDF

— 374 —


Viesti iz kr. šumarske akademije. Vježbe i ekskurzije:
Kako već u ovom listu oglasismo — održane su pod vodstvom prof.


V. Hlavinke velike geodetske vježbe sa II. tečajem u Podsusedu kraj
Zagreba u razdobju od 22.—30. svibnja, dočim se je oveće šumarsko
naučno putovanje sa slušači III. tečaja pod vodstvom prof. F. Kesterčaneka
poduzelo u Kranjsku, Korušku i Štajersku u vremenu od 1.—8.
lipnja. Ovo će putovanje prof. F. Kesterčanek potanje u ovom listu
doskora opisati. — S razloga, što ne mogoše slušači II. tečaja — jer
su već kod velikih geodetskih vježba bili — još i na oveće šumarsko
naučno putovanje poći, upriličena je s njima pod vodstvom prof. I.
Partaša dne 8. i 9. lipnja omanja ekskurzija u šume im. obćine gjurgjevačke,
s naročitom svrhom, upoznati hrastike Podravine i pošumljivanje
živoga pieska kraj Gjurgjevca. 0 toj ekskurziji želimo koju potanje
reći. Izletnici su se odvezli ponajprije do Drnja, gdje ih je dočekao g.
šumar Wiethe, i odavle krenuli u bližnju šumu „Panje", u kojoj se vodi
čista sječa uz predzabranu, u kojoj se niže ležeće čistine pomladjuju
mladimi jasenovimi sadjenicami. Sve su te kulture vrlo uspjele. Nakon
ručka u šumi odvezoše se izletnici prema Gjurgjevcu, te uz put pregledaše
jednu još od riedkih 300—400 godina starih hrastovih sastojina u „Gabajevoj
gredi", a iza toga kulture u „Sušinskom beregu". U „Sušinskom
beregu" vanredno su uspjele mladje kulture uzgojene šumsko-poljskim
gospodarenjem. 0 velikoj narodno-gospodarstvenoj važnosti ovakovoga
pomladjivanja šuma opetovano je ovom listu pisano bilo, s toga se u
potanje opisivanje istog ne upuštamo.
Osobito je hvale vriedno, da se dalje, već nakon sadnje žira, uz
mlade hrastove biljke goje žitarice, dok se kulture ne sklope. Nosi to
veliku korist samoj irnov. obćini a i samomu narodu, koji zemlje treba,
a izcrpljuje se time tečajem vjekova nagomilani humus. Oko 9 sati u večer
prvoga dana stigoše izletnici kolima u Gjurgjevac, gdje ih je dočekao sam
predsjednik im. obćine g. dr. Peršić, šumarnik upravitelj g. Slapničar i
domaći upravitelj im. obć. šumarije pristav g. Milković i šum. vježb. g.
Odžić. Sliedećega dana u jutro krenuli su izletnici odmah na zloglasne
„Gjurgjevačke pieske", koji već u neposrednoj blizini zadnjih kuća gjurgjevačkih
počinju, a ugrožavaju te kuće i susjedna plodna zemljišta —
uzvitlani pješak neka je već zemljišta i kuće zatrpao. Pjeskulje u Podravini
— to su maleni brežuljci oko 20—30 m. visoki, koji se, na kilometre
daleko, od Molva do Gjurgjevca i dalje pružaju — djelomično su
obrasle riedkom travom, te služe kao pašnjaci, a dobrim su dielom goli
piesak na kojem ni traga kakove vegetacije ne ima, niti biti može, jer
se površina tog pieska bez prestanka mienja. Imov. obćina gjurgjevačka
kupila je prije par godine od kr. fmancial. erara „Gjurgjevačke




ŠUMARSKI LIST 7/1903 str. 69     <-- 69 -->        PDF

— 876 pieske"
u površini od 724 rali. Te se pjeskulje pošumljuju; sada naročito
polag izkustva stečenih na pjeskuljama kod Deliblata u Ugarskoj.*


Prije su se pjeskulje pošumljivale samo borom običnim (Pinus
sylvestris). Izletnici imali su prilike vidjeti već odraslu borovu šumu, uzgojenu
na živom piesku još za krajiške šumarske uprave, staru kojih
70—80 godina. Kako je u njoj bilo pomladka dosta, a granja je borovog
za vezanje pieska u kulturama trebalo, sad se dovršuje sječa te
šume u kojoj je bio prirast na drvu sasvim povoljan, pak će takav biti
sjegurno i u sastojina, koje se sada podižu. Na onim mjestima pjeskulja,
gdje ima nešto vegetacije — trave — goji se bor, dočim se
sasvim gola mjesta zasadjuju ključići akacije. Ove je godine oko 100
rali kultivirano, pa kako je bilo proljeće povoljno, a radnjami se rano
počelo, primile su se gotovo sve biljke borove i ključići akacije. Sva
površina od 724 rali kupljenih pješaka, kupljena je uz obvezu, da se
u 5 godina pošumi; pošumit će se doista za 6 godina a prema stanju
današnjih nasada bit će cieli taj, za čitav predjel od vanredne važnosti
posao za 2 godine dovršen. Ovaj je objekt vanredno poučan, a ostat će jamačno
u pameti svakom od izletnika dugo i dugo godina. Nakon pregledanja
ovih kultura posjetili su izletnici i vinograd, kojih 40 rali velik
— ovaj je prije više godina osnovala zemalj. vlada, da uzčuva od
filoksere pravu domaću lozu, jer se filoksera u čistom piesku držati ne
može — a koji je danas vlastničtvo im. obćine gjurgjevačke. Iza kratkoga
objeda u vinogradu, gdje su se izletnici u ugodnom družtvu imali
prilike osvjedočiti o vanrednoj vrstnoći vina uzrasloga na čistoj pjeskulji,
krenuli su, zahvaliv još jednoć gg. gore spomenutim funkcijonarima
im. obćine na liepom i srdačnom dočeku i izraziv svoje osobito
priznanje na mnogom liepom i poučnom što su u ova dva dana u području
slavne im. obćine gjurgjevačke viđilo, kolima do postaje Kloštar
a odavle željeznicem preko Belovara i Križevaca u Zagreb. Još uz put
imali su prilike izletnici i iz samih željezničkih kola mnogo poučnoga
vidjeti — naročito u Bilogorju razne stadije oplodne sječe — a putem
je tumačem bio sve do Belovara g. šumarnik-upravitelj E. Slapničar,
kojemu su za ovu malu, ali poučnu ekskurziju izletnici osobito obvezani.
— Dne 27. pr. mj. poduzela je pod vodstvom profesora I. Partaša
i A. Korlevića mala ekskurzija sa III. tečajem u neke šume im.
obćine križevačke, šumarije sv. Ivan-Žabno, a istoga je dana poduzeo
malu dvodnevnu eksurziju prof. Kesterčanek sa II. tečajem u kraške
šume im. obćine ogulinske, o kojim ćemo ekskurzijama u idućem broju
koju potanje reći. ,


* Vidi „gumarski list" br. IX., X. i XII. od god. 1902.