DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 407 —


zgodnu i koristnu podporu po sukrorano šumareuje. Slično nastojanje
nalazimo i u nas, gdje su pojedini žup. šumarski nadzornici
putem žup. upravnih odbora nastojali, da provedu zaokruženje
čuvarijah u šumama njihovoj upravi podvrgnutim, u
svrhu: da se što valjanije osoblje akvirirati, i što intenzivnije
čuvanje šuma zavesti uzmogne. Pravo za izdanje takovih odredaba,
ako i nije nigdje u zakonu naročito navedeno, osniva
se na ustanovi §. 23. š. z. kao izvora prava vrhovnom državnom
nadzoru.


3. Šume zaštitnice i šume zabranite.
1. Pojam iizlučba šuma zaštitnica i zabra
n i t i h. Vrlo je ved stara spoznaja, da izsječa šume pod
stanovitimi predpostavami može biti od vrlo štetnih posljedica
po zemaljsku kulturu. S druge strane se je već odavna uvidjelo,
da se pošumljenjem mogu odstraniti stanoviti nepovoljni
odnošaji svojstava tla po čem su obje te spoznaje već u srednjem
vieku imale za posljedicu, da su izdavane upravne odredbe
za uzčuvanje šuma. Najprije se je to odredjivalo za šume
nalazede se u velegorju.
U Švicarskoj zabranite su (po smislu ustanove §. 19.
našeg šumskog zakona) već u 14. vieku pojedine šume za
obranu od urvina (Forets baunisees, boschi sacri). U osobitim
zabranbenim listovima (odlukama) izdavane su odredbe za čuvanje
i uzdržavanje tih šuma; naročito su branjeni stanoviti
užitci iz njih, pa su na prekršaje tih odredaba odredjene
težke kazne.


U 15. stoljeća zabranila je jedna biskupija u dolini Inna
sječenje drva u stanovitim odjelima, za da crkvi i susjedom ne
bude štete od potoka. Mnogi propisi austrijskih alpinskih zemalja
iz 16., 17. i 18. stoljeća svjedokom su, da je izpravno
ocienjena vehka vriednost, što no je imade šuma za obranu
kulturnog tla i stanova. Zemaljski namjestnik grof Saur u
Tirolu, prozvao je jur godine 1788. na izgradnju bujica. U


18. stoljeću odpočelo se već vezanjem pjeskulja.


ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 408 —


Na Seelandiji vezao je s uspjehom pjeskulje ved u prvim
desetgodištima 18. stoljeća inžinir Roehl. Bremontier predložio
je već 1780. u glasovitoj razpravi »memoire sur le dunes«
pošumljenje pjeskovitih morskih obala, našto je ministar Necker
1789. odredio vezanje tih pjesknlja i da se tamo zasade Pinus
maritima i Querens orientalis.


Cim se je više gubio strah, da ce pomaiijkati drva, tim
je više rasla spoznaja o zaštitnom djelovanju šume, pa se je
od tada šumskom gospodarenju obćina i sukromnika, usljed
promienjenih obćenih gospodarstvenih nazora, podjeljivala i sve
to veća samostalnost.


Za nadzor obćinskog šumskog gospodarenja, pružalo je
pravo nadzora nad imetkom, kao i položaj obćine u ustrojstvu
državnom, dovoljnu podlogu; nasuprot tomu držalo se, da
manjka svako unutarnje ovlaštenje za šumsko-redarstveno utjecanje
u sukromno šumsko gospodarenje. Prema tomu se je i
uporavljivrtlo redarstveno skrbnićtvo starog vrhovnog šumskog
nadzora ali samo u blažjem obliku, pri čemu se je kao povod
za prehvat u sukromna prava navodilo jedino to nastojanje:
da se pustošenje šuma preprieči.


Istom teoretskim razvojem o pojmu šuma zaštitnih
i zabranitih , stvorena bje novija, i istodobno znanstveno
utemeljena podloga za ograničenje šumsko-gospodarstvene slobode
u javnom interesu. Temelj toj podlozi postavljen bje
sasma neodvisno od stare, kroz stoljeća uvriežile se prakse na
tom području time: što je naglašena pod ne b na važnost i
utjecaj šume na isto. Prvi, koji su pod konac 18. stoljeća
postavili tu tvrdnju, bili su Francezi. Oslonom na to, iztaknuo
je grof Soden u svojoj g. 1805. izdanoj knjizi o narodnom
gospodarstvu pogibeljni utjecaj, što ga na zdravlje i
plodovitost stanovite zemlje ovršava prekomjerno umanjenje
šuma. Najveća pobudu za daljne radnje na tom polju prouzročio
je Moreau de Jounes riešenjem po belgijskoj akademiji
godine 1825. postavljenog pitanja: »Koje promjene prouzročuje
u fizičkom stanju i odnošaju zemalja krčenje šuma« ? U svojem




ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 32     <-- 32 -->        PDF

- 410 —
da sve do sada nisu sva ovamo zasjecajuda pitanja našla svoje
konačno, ispravno riešenje. Usuprot svega toga ali bje
spoznajom, da postoji snanoviti javn i interes na šumi i postupanju
š njom, koji zaštititi valja, pružen barem teoretski
temelj a istodobno i granica za stegnude, koje valja za korist
obdenitosti nametnuti osobnoj slobodi.


Taj nazor došao je prvi puta do izražaja u bavarskom
šumskom zakonu od god. 1852. ter je kašnje toga postao povodom,
da su mnoge slične odredbe izdane u skoro svim kulturnim
državama.


(Nastavit će se).


Šumarska služba kod političke uprave nakon
provedene organizacije i lugarsko pitanje zem.
zajednicah.


Napisao Josip Majnarić, kr. kot. šumar.


Da započnem s temeljem šumske službe — s lugarom.


Ma da znamo, da je taj temelj dosta slab, kako danas
postoji, ipak nam je na njem raditi; a ka^o je i najvještijem
graditelju nastojanje, da svoju tečevinu naniže na slabi temelj
ne trebam istom dokazivati.


I ako mi s toga nije tako težko za bjednika lugara (a u
istinu težko mi jest) — to osjedam više radi same stvari, koja
radi hrdjava temelja trpi, tim više, jer držim, da nije lugarsko
pitanje tek ahilskom petom našeg šumarstva, ved u istinu


— velika i otvorena rana.
Do danas sam se zadovoljio motrenjem razvoja tog pitanja,
pak ustanovio, da je čitavi niz nastojanja i borbe vedim
dielom ostao glas vapijudega, unatoč tomu što za stalno znadem
da se 0 shodnom riešenju tog pitarija na našem vrhovnom
mjestu radi.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 409 —


»Memoire sur le deboisement des forets« iztraživao je Moreau
upliv šuma: 1. na mjeslnu toplinu, 2. na opetovanje i množinu
kiše, 3. na vlagu u zraku, 4. na izvore i tekuće vode,


5. na vjetrove i zdravlje zraka, 6. na plodovitost tla i društveno
stanje pučanstva. Oslonom na opažanja, učinjena poglavito u
tropskim i subtropskim predjelima, došao je Moreau do zaključka,
da šuma prema iztaknutim smjerovima ovršava vanredno
važan i povoljan upliv. Widenmana preveo je tu knjigu
1820 , po čem je njen sadržaj doskora postao poznatim u Njemačkoj.
Pri pomanjkanju temeljitih predradnja i nepobitnih iztraživanja
sadržavala je ta knjiga mnogo neizpravnosti i pretjeravanja,
ali usuprot svega toga djelovala je ista vanredno
pobudno okretnim predstavljanjem i opisom, ter toplim osvjedočenjem
0 velikom kulturnom znamenovanju šume. Na izdanje
te knjige nadovezalo se novo doba velika šumo-zaštitnoga
pitanja, osobito u Njemačkoj. U književnosti, a naročito
u šumarskim novinama odpočelo se, od godine 1820. po prilici,
budno i toplo razpravljati o podnebnoj važnosti šuma ter o
visokoj njihovoj vriednosti po šumsko nastanjivanje i zemaljsku
kulturu. Akoprem taj pokret priznati valja već radi pobuda
koje je izazvao za njegovanje šuma, i za razumjevanje njihove
naobrazbene, estetične i etične važnosti, to ipak ne valja prešutjeti;
da su tečajem vremena šumi pripisali, i da to još donekle
i sada čine, čitavi niz važnih utjecaja na podneblje i
zdravlje, od kojih bi se pri brižnom iztraživaju samo manji
dio i dokazati dao.
Usuprot živahnog pokreta u korist šume, koji se je djelomice
pretvorio i u snatrenje, pomaklo se je pitanje o šumama
zaštitnicama tečajem dugog vremena samo malo napried,
poglavito za to: što je još uvjek manjkala potrebna znanstvena
podloga za njegovo riesenje. Istom poduzeto uredjenje meteorološkog
i hjdrotehničkog opažanja, ponajviše pako utemeljenje
šumarskih pokusnih i iztražnih zavoda, kao i bolja i obćenitija
uzpoznaja obćenitih šumskih odnošaja, nakrenuli su cieli taj
pokret u pravi tok. Valja ali ipak pri tome odmah naglasiti,




ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 406 —


šumu, stanovite gospodarstvene mjere, koje moramo smatrati
kao prelaz k gospod. propisom za šume zaštitnice i š. zabranite.


5. Obvezatno namješten je šumara u svrhu
upravne, jest dvojako.
U Austriji i Ugarskoj prisiljene su pojedine kategorije sukromnih
šumoposjednika, da namjeste šumare po propisu za
upravu šuma osposobljene. U Austriji se to mora po §. 22.
š. z. za »vede« šume, u Ugarskoj opredieljuje to taxativno
§. 17. ug. š. z. za pojedine posjedovne kategorije. Kod nas u
Hrvatskoj imamo u krieposti te obje ustanove. Po §. 22.
š. z. dužni su »vlastnici za šume od dovoljne veličine naredit
vještih gospodara«, a osim toga imadu se za gradske, trgovistne,
upravne, mjestne, plemićke i poveljene obćine po §§. 7.


8. i 10. zakona od 26. ožujka 1894. kojim se uredjuje stručaa
uprava i šumsko gospodarenje, izabrati šumarski stručnjaci.
Ustanova pako §. 14. istoga zakona nabraja jošte i druge
njeke posjedovne kategorije, koje ako i nisu dužne namjestiti
osposobljene šumare, jesu dužne da sa svojimi sumarni gospodare
na temelju odobrenih gospodarstvenih osnova Šteta je samo
jedna, da sve te ustanove nisu provedene.
Osim gornjeg, recimo fakultativnog zašumarenja, postoji u
Wlirteraberžkoj, Badenskoj, Lippi jošte i prisiln o z a š u-
m are nje sukromnih šuma i to za kazan radi protuzakonitog
postupanja sa šumama.


6. Sličnim načinom, kao što moraju sukromni šumovlastnici
da namještaju vješte šumare, dužni su isti u njekim državama
da namjeste i potrebne lugare , kao u Badenskoj i
Ruskoj. U Austro-Ugarskoj, a i kod nas u Hrvatskoj vriede
te ustanove za one šume, za koje se imadu namjestiti osposobljeni
šumarski upravnici §. 22. š. z., §. 12. z. od 26. ožujka
1894.
U Hesenskoj ustrojila je država čuvarije za čuvanje seljačkih
šuma. Ta odredba ne može se ali smatrati teretnom ili
dosadnom redarstvenom odredbom, već je treba držati za veoma




ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 27     <-- 27 -->        PDF

_ 405 —


ili uništimo proizvodnu snagu tla, dakle da plodjenje
drva sasma onemogućimo. Vjeljovito stelarenje na jednom te
mjestu, zanemarenje šumskih ogoja, prekomjerno okresivanje
takovi su načini.


Šumski su zakoni imali pred očima sad jedan, sad opet
drugi od navedenih postupaka. Badenski šumski zakon propisuje,
da šumske oblasti imadu uredovati čim opaze pustošenje
sastojina; ruski š. z. zabranjuje u čl. 11. vodjenje ogromnih
BJečina, koje onemogućuje naravno pomladienje, a prieti da će
se progaljena mjesta pretvoriti u puste ploštine. Bavarski, austrijski
i naš š. z. razumjeva nasuprot pod pustošenjem takov
postupak sa šumom, pri kojemu se umanjuje ili čak uništuje
proizvodna snaga tla. Nazori su dakle često puta sasma oprječni,
već prema odnošajima vladajućim u pojedinoj državi. Praktične
ali vriednosti te ustanove ne imadu, pošto je pojam o pustošenju
šuma veoma pruživ, ako se pri tom naročito ne zabrane
pojedini načini uživanja, kao što je to n, pr. u ruskom zakonu
učinjeno. Propisi o pustošenju šuma nisu ni zato prikladni,
što se kod prosudjivanja o načinu, kako se šumom postupa
u dvojbenim slučajevima, obično polazi sa stanovišta velikog
potrajnog šumskog gospodarstva, dočim za sukromnog
posjednika male šume ova imade često cielu svoju vriednost
samo po onim užitcima, koji se kod potrajnog šumarenja za
nedopustive smatraju. Upravo s toga vidimo, da je rusko državno
vieće u jednom svojem zaključku donesenom k š. z. od
god. 1888. izjavilo, da se propisi odnoseći ^se na zaštitu šuma,
ne imadu odnositi na šnme seljačkog maloposjeda, koje su
ovomu podieljene za podignuće njegovog poljskog gospodarstva.


4. Izvjestni gospodarstveni p r o piši, koje su
sadržavali stari šumski redovi i naši urbarski propisi o vremenu
sječe, načiau obaranja, vrsti gospodarenja, izčeznuli su
skoro posvema iz novijih šumskih zakona.
Naš š. z. sadržaje u ustanovama §§. 5—7. za šume na
pjeskuljama, na obalama većih voda, za one u kojima bi mogla,
sasjekav ih do gola, nastati pogibelj od vihora za susjednu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 404 —


duže za pet godina (§. 3.). Pošumljenje zemljišta, koje do prije
nije bilo osamljeno, propisuju samo oni zakoni, kojima se uredjuje
pitanje o šumama zaštitnicama, zabranitima, kao i zagradnji
bujica. Nalog za pošumljenje biti će samo onda uspješan,
kad je šumsko-redarstvenoj vlasti zakonom podjeljena povlast,
da u slučaju potrebe može prisilno postupati, ter ogoj po vlastitima
organima a na tfret nemarnog šumovlastnika izvesti
dati. Takovu odredbu posjedujemo mi za šume zaštitnice i zabranite
u ustanovi §. 29. provedb. naredbe k zakonu o uredjenju
šum. telin. službe.


Nalog za pošumljenje, pa odnosio se on i samo na postojeću
sad šumu, predstavlja po modernom shvaćanju nedopustivi
zaseg u privatno gospodarstvo. Težko je u zbilji dosljedno ga
provesti. Ostavimo li na ploštini nekoliko sjemenjaka, posijemo
li sječinu brezovim sjemenom, neizsječemo li izdanke iz panjeva :
udovoljili smo slovu zakona, akoprem je to sječina po duhn
njegovom ipak opustošena. Sasma je uedopustivo prisilno pošumljenje
nepošumljenili ploština onda, kad se to odredjuje obzirom
na veći dohodak. Bez obzira na to da je rentabilitet
takovih ošumlenja dvojben, i da bi isto vlastniku zemljišta
naprtilo sasma nepotrebnih, često i nesmoživih žrtava, valja
naglasiti da takovo prisilenje ne bi stajalo u skladu sa današnjimi
pravimi i narodno-gospodarstvenimi načeli. Pa zato baš
poznaje moderno zakonodavstvo prisilno pošumljenje pustoših
samo u onom slučaju, kad se radi o utemeljenju šuma zaštitnica
i zabranitih, dakle o javnim probitcima.


3. Zabrana haranja prešla je iz raznih starih šumskih
redova i u novije šumske zakone. U našem šumskom zakonu
nalazimo takovu zabranu u §. 4. Ta odredba je u današnjem
zakonarstvu samo naravi nječne, jer brani pustošenje i haračenje
šuma,
Pustošiti šumu možemo na dva načina. Ili da uživamo
sastojinu načinom, kojim se šuma obzirom na šumskotehničko
stanovište ne njeguje, da bude dakle plodjenje
drva pogibelji izvrženo; ili da tim postupkom ološim o




ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 25     <-- 25 -->        PDF

- 403


2. Krčenje se dozvoljava, ako ploltina stanovitu mjeru
neprekoračuja (u Koruškoj 10 jutara, u Hessenskoj 27^ hect.).
3. Krčenjem ne smiju se povriediti prava trećih (Bavarska,
Austrija, Badenska).
4. Krčenje se dozvoljuje, ako se ploštiaa ima upotriebiti
za ceste i izjednačenje medja (Ruska, Braunschweig).
Ruski šumski zakon dozvoljuje krčenje jošte i onda, kad
se radi o razdiobi imetka, i na onih pošumljenih čestica, koje
nisu starije od 20 godina.


Pošto je razmjerje izmed šume i polja sasma slučajno, to
ne predleži niti jedan razlog, da se sadanje stanje bezuvjetno
podrži. Jošte bi manje bilo ovlašteno, da prema današnjem
stanju našega znanja težimo za tim da postignemo neku normalna
brojku šumskog zastora. Za to nam valja obćenito držati,
da sukromnik ponajbolje znade, kako će svoj probitak
očuvati; pa ako on želi da svoje šumište pretvori u drugu
vrst kulture, tad mu se u tom zaprieke praviti smjelo ne bi,
na koliko toga javni obziri ne traže to jest na koliko dotična
šuma nije šuma zaštitnica ili zabranita.


E da li je to slučaj, to mora dokazati šumsko-redarstvena
vlast. Najbolje sredstvo, kako bi se svim tim potežkoćama predusrelo,
leži u tome: da se šume zaštitnice i zabranite povjerenstveno
izluče, ter o njima sastavi oblastni popis, kojeg bi
trebalo i svestrano proglasiti. Za sve ostale šume imala bi postojati
glede krčenja podpuna sloboda. Sa današnjim gospodarstvenim
redom ne stoji u nikojem skladu ograničenje ili
zabrana krčenja onda, kad ista izvire ili iz namjere, da se
osjegura potreba na drvu, ili da se osjegura dobra uporaba
tla. Gdje takove krčevne zabrane i postoje, od slabe su praktične
vriednosti, jer se dozvole na njihovom temelju skoro nikada
ne uzkraćuje.


2. Nalog za pošumljenje postoji prema današnjem
stanju šum. zakonarstva samo u prisilenju, da se ponovno pošumi
šume lišeno tlo ; ponajviše u stanovitom roku nakon
posječe stare šume. Po našem šumskom zakonu načelno naj


ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 402 —


djenje šuma, jer tim putem posjednik uz mali doprinos dolazi
do stručnog savjetnika. U ruskom šumskom redu nalazi se takova,
privatnom šumskom posjedu pogodujuda ustanova. Cl.


566. slovi: >>Dumoposjednicima dozvoljeno je, da putem slobodnog
utanačenja i dozvolom šumske uprave pozovu krunskog
šumara, da u svoju upravu preuzme njihove šume". A sličnu
ustanovu nalazimo i u §. 5. provedb. naredbe od 15. srpnja
1895. br. 35.633 k našem zakonu o uredjenju šumarsko-tehnicke
službe.
U skoro svim državama podjeljuju se kandidatima za državnu
šumarsku službu dopusti, kad se o tome radi da u
upravu preuzmu šume sukromnika ili da ih urede. Saski državni
uredjajni zavod uredjuje šume sukromnika uz umjerene,
u pravilniku opredieljene ciene.


Sljedede su šumsko-redar s tv ene mjere, koje se uporabljuju
spram sukromnim šumama na koliko kao šume zaštitnice
ili zabranite ne podpadaju još pod strožije ustanove: zabran a
krčenja , kojom se brani, da se ploštine na kojima se do
sada gojila šuma, trajno privedu inom načinu uporabe. Ta
je zabrana krčenja u šumskim zakonima jošte jako razprostranjena,
ako i ne u obliku bezuvjetne zabrane. Ili se propisuje,
da se namjeravano krčenje imade oblasti samo prijaviti
ili da se imade podnjeti molba za dozvolu, koja se pod stanovitimi
predmjevami redovito i podjeljuje. Badenski šumski
zakon (a i naš) iziskuje za to dozvolu oblasti; wurttemberžki
propisuje, da pri tom valja uvažiti klimatičke i sumsko-redarstvene
obzire, osobito zaštićenje susjednih šuma.


Uvjeti, pod kojima se dozvola podjeluje, sadržani su obično
u dotičnom zakonu ili provedbenoj naredbi; u najviše slučajeva
se pri tome predmnjeva: da će tlo pri promienjenom načinu
uporabe priižati nedvojbeno veću korist, i da naumljenom
krčenju ne stoje na putu niti javni niti sukromni probitci.
Osim toga imade jošte i sljedećih ustanova:


1. Krčenje šume dozvoljava se onda, ako je isto tolika
ploština, koliku se krčiti kani, od uova zašumljena, (u Ruskoj,
Hessenskoj, Švicarskoj).


ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 23     <-- 23 -->        PDF

- 401 —
štinama radi, tad još uvjek nije niti javni interes niti državni
probitak u pogibelji.


2 Sumsko-politieke mjere za njegu i nadzor sukromnih
šuma.


Ako li izuzmemo nadzor nad šumama zaštitnicama i zabranitima,
za koji u načelu oblik posjeda nije odlučujudi, to
dolazi do izražaja djelovanje države prema ostalim sukromnim
šumama djelomice putem državne uprave, a djelomice putem
državnog šumskoga redarstva. Ovo posljednje vriedi za one države,
koje ili ne imaju osobito dotjeranog šumo-čuvarnog zakonarstva,
kao što je to u Badenskoj i Wiirtemberžkoj, ili
gdje se šumsko gospodarstvo jošte nalazi u povojima i na
nižjem stepenu, kao što je to u Ruskoj.


Kao jedno od najvažnijih sredstava za promicanje šumsk e
gojitbe u sukromnim šumama, valja nam smatrati poduku
sukromnog šumovlastnika po državnima šumarskim činovnicima
ili po posebnim šumsko-političkim organima; ovo posljednje u
Austriji, a zakonom od 22. sieČnja 1894. ved i kod nas u
Hrvatskoj; u Ruskoj izvršavaju to šumsko-podueni nadglednici.
Shodno jest u tu svrhu razprostranjenje pučkih spisa, držanje
šumarsko-strukovnih predavanja u gosp. družtvima i podružnicama,
šumarski tečajevi kao n. pr. u najnovije vrieme na visokoj
školi za kulturu tla u Beču. Dalnjim sredstvom u gornju
svrhu valja smatrati materialno podupiranje koje se
ima sastojati u novčanom nagradjivanju uspjelih ogoja i dobrog
gospodarstva, u bezplatnom ili cienijem pružaju sjemenja i
biljka. (Tako se radi obdenito u susjednoj Ugarskoj, a kod nas
naročito na Krasu. Ur.) U Bavarskoj, Hessenskoj, Sleskoj ustrojene
su rentovne banke za zemaljsku kulturu, koja imadu da
pružaju jeftine zajmove uz amortizaciju, za pospješenje šumskih
ogoja, za pošumljenje neplodnih zemljišta. U Bavarskoj iznosi
kamatnjak 374Vo; za amortizaciju plada se VaVo-


Nadalje je pomoženo sukromnom šumovlastniku, ako mu
državni šumari u svoje ruke preuzmu stručnu upravu i ure




ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 400 —


Medjutim moramo ea narodno-gospodarstvenog stanovišta
jofcte uvažiti, da seljalv šumoposjednik iz svoje šume godimice
treba podporu za svoje poljsko gospodarstvo. Treba mu je,
osobito seljaku-plauincu stelje, paše, ogrieva i tvoriva. Posljednjeg
barem za manje gospodarstvene potrebe. Da on uzgaja
jako drvlje, to mu niti je svrha, niti bi to gospodarstveno
bilo opravdano. Kad bi se to htjelo od njeg iznuditi, pa mu
zapriečiti uporabu takozvanih použitaka, ili ga u uporabi
nuzgrednih užitaka spriečavati, to bi posjed njegove šume za
nj´ izgubio svaku vriednost.


I Ney priznaje, da se u šumarstvu putem redarstvenog
tutorstva ne da ništa postići, ne želi li se upotriebiti sasma
nesnosljivi pritisak i vanredno skupocjeni nadzor. Postavlja se
s toga on na obće narodno-gospodarstveno stanovište, pa želi
da država u korist narodne proizvodnje, izvlastbom pokupuje
sve one šume, s kojima se onako ne gospodari, kako bi to
probitci državni iziskivali. No tom se nazoru nije do sada
jošte ni jedan stručnjak pridružio. Valjda za to, što se taj
nazor ne bi dao provesti niti obzirom na samo načelo, niti
obzirom na trošak k tomu potreban. Jer ako bi se to načelo
htjelo dosljedno provadjati, tad bi valjalo da država posvoji
i ostale gospodarstvene grane; kao u šumskom gospodarstvu
našlo bi se u poljodjelstvu, u industriji takovih grana, koje
nisu u skladu bud sa pravim bud sa utvorenim državnim
probitkom, pa bi valjalo i nje izvlastiti. (Ne bi to bilo od nužde,
sve kad bi se i šume ovako kupovale — a to već u nekim
zemljama i čine — jer je velika razlika izmedju šumarske i
ostalih grana proizvodnje. Ur.)


U drugom obliku, naime kupom takovih opustošenih šuma,


li onih, koje su lošim gospodarenjem nizko spale, može država


da protivede se probitke izravna, a to se sad u većem, sad u


manjem mjerilu dandanas i sbiva.


Naravno je pri tome, da se ne može preporučiti da država
svaku takovu malu česticu nabavi, jer bi upravni troškovi
preogromni bili. Ali dok se samo o takovim malim pio




ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 399 —


Kad se govori o pustošenju sukromnih šuma, tad ini amo
pred očima obično ili prodaju šuma prezaduženog veleposjeda,
koje kupuju drvotržci, dioničarska spekulativna druživa, ili
ono dotamanjenje šuma, što no se opaža u maloposjednika —
seljaka. Označeni postupak veleposjeda ne da se nijednom od
običajnih oblastnih mjera prepriečiti, a najmanje zabranom krčenja,
jer njima redovito do pretvorbe, koja iziskuje troška i
napora, ni stalo nije. Stalo im je redovito do kupovnine što
ima da unidje iz drvne gromade. Sto će biti od šumišta, to
im je deveta. I odredbe odnosede se na dužnost pošumljenja
lahko se obadju.


Zli postupak seljakov sa šumom, pruža često žalostnu
sliku, pa njegovom krivnjom nastaju često velike pustoši.
Tomu se ali neda na put stati redarstvenim tutorstvom. Da
je tomu tako, dokazom su Bavarska i Austrija, u kojoj ima za
to dosta dokazala, akoprem u te obje zemlje postoje u krieposti
obsežni topogledni propisi. Medjutim ovo obćenito stanje
ne vriedi za našeg hrvatskog seljaka. Barem ne za onog, koji
je samola^tnik šume. U predjelima gdje je vinogradarstvo razvito,
pružaju kolosjeci našeg seljaka uzor sliku prave nizke
šume. I to na stot´ne i stotine jutara. U šumama steljnicima
našeg seljaka vidja se stogodišnjih bukava. Nebi ti je prodao
ni za koji novac. Kolike li krastove nalazimo jošte stajati na
livadama naših seljaka i po medjašima istih, akoprem godišnji
njihov prirast nepokriva štete, što no ju zasjenjivanjem i ološenjem
livade prouzročuju. Samo tamo, gdje je seljak posjednik
zajedničar, gdje je posjed „obćinski", tamo je slika nješto
mutnija. Ali gornje, loše gospodarstvene okolnosti vriede naročito
za njemačkog seljaka goi štaka, kojega na Česti zator
njegovih šuma osim razloga koje ćemo odmah niže navesti,
jošte sili i tamošnje nasljedno pravo. Pošto je tamo zaštićen
samoposjednik, to takovomu valja da braću i sestre posije
otčeve smrti izplaćuje. Obterećen li je posjed već za života
otčeva, a u šumi je štogod prištedjeno (smreke i jele) tad je


naravno da se nasljednik te glavnične rezerve laćati mora.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 20     <-- 20 -->        PDF

_ 398 —


mama zaštitnicama i zabranitima, barem po našem šumskom
zakonu opredjeljenoga, on ne poznaje. Isto tako jest i u Badenskoj.


Gornjemu protivni nazor, kojeg naročito zastupa medju
inimi Danckelmann, drži: da je državno ograničenje
sukromnog šumskog vlastničtva samo onda i na
toliko opravdano, na koliko to javni interes iziskuje.
Javno zanimanje za sukromno šumsko gospodarenje
postoje ali samo tamo, gdje se radi o šumama zaštitnicima ili
zabranitima. Medjutim mora se sukromnom šumskom gospodarenju
prepustiti ista sloboda, koja vlada i na ostalom području
privatnog gospodarstva, jer sukromnik svoje probitke
bolje promiče, no li to znade i može država sa svojom, često
i nespretnom rukom.


Leži u zemaljskom kulturnom interesu, da se sa sukromnim
šumama razložno postupa, a naročito da se ne opustoše
veliki predjeli šuma. Ali tu svrhu ne valja postizavati
prisilnimi sredstvi i redarstvom, već putem
upravnim i njegovanjem šumskog gospodarenja.
Tim nazorom ide u prilog činjenica: što se ograničenje sukromnog
šumarenja dade teško provesti, jer ga stranom nije
lahko zakonskim ustanovama zaokružiti, a stranom je težko
ustrojiti i rukovoditi sam uspješan nadzor na istim.


Zastupnici, koji teže za zavedenjem državnog tutorstva nad
sukromnim šumskim gospodarenjem, pobudjuju često nazor,
kao da sukromni šumski posjed ide svojoj propasti na susret.
Ali tomu nije tako. Mali osvrt uvjeriti de nas, da imade
znatnih ploština sukromnih šuma, u kojima se izvrstno šumari,
ter koje se sa državnimi šumskim gospodarstvom uspješno natjecati
mogu. To vriedi naročito za veleposjed: Fiirstenbergov,
Hohenloheov, Plessov, Thurn i Taxisov, Schwarzenbergov, nadvojvode
Fridricha, Liechtensteinov i t. d. koji se glavnimi
predstavnici istoga smatrati mogu. Osim ovih šumare i mnogi
manji sukromni šumoposjednici razložno i konservativno, pa
znadu vriednost takovog šumarenja i cieniti.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 397 —


šume zabranite po javno i privatno dobro, omogućila je zakonarrftvo,
da ili posebnim! odredbami naročito zaštiti. Državna
vlast utječe u srednjoj i južnoj Njemačkoj samo na 2"97*´/o
privatnih šuma, ´dočim šume sukromne u Pruskoj, Saskoj,
Meklenburžkoj, i još inim manjim državicama u izmjeri od
34´57o svih šuma u zemlji nikojem zakonitom ograničenju
podvrgnute nisu. U Austriji zabranio je š. z krčenje i haranje
sukromnih šuma. U Ugarskoj su podvrgnute] zak. stegam po
š. z. od 1879. samo šume zaštitnice i zabranite. Sve ostale
sukromne šume su sasma proste od zak, utjecaja. Isto tako u
Francezkoj i Italiji. U slobodnoj Švicarskoj stegnuta je slobodna
razpoložba sumarni u njekim samo kantonima glede krčenja,
pošumljenja, uredjenja služnostih. To je obzirom na
terrainske odnošaje i gorovitost većeg diela Švicarske i sasma
razumljivo. U ostalim kantonima jest nadzor nad sukromnim
šumama raznoliko uredjen. Najčešće u smislu slobodne razpoložbe.
U Švedskoj podpada državnom nadzoru sukromno šumarenje samo
onda, ako se dotične šume nalaze na nevezanim pjeskuljama (ovih
je dana izdan novi šumski zakon da sprieči haračenje šuma. Ur.).


Za sada vladaju o šumsko političkim mjerama, koje bi
valjalo uporaviti na sukromno šumsko gospodarenje, dva različna
načelna mnienja. U novijoj književnosti zastupa Graner
ono: »0 novijem sistemu šumske vrhovne vlasti«, pa želi, da
se ograničenje sukromnog šumskog gospodarenja, uvaživ povjestni
razvoj mjestnih oduošaja i svagdanjih potreba, protegne
na sve šume bez razlike, da li su zaštitnice i zabranite
. Taj svoj nazor temelji Graner na okolnosti, jer da
je vrlo težko ustanoviti one šume koje spadaju u red zaštitnih
i zabranitih, pa i na tom: što bi samo na taj način
bilo moguće uzdržati i takove šume, koje za sada jošte nije
moguće uvrstiti u šume zaštitnice, i zabranite, ali koje bi se
tečajem vremena, i prema razvoju znanosti, takovimi jošte proglasiti
mogle. Svakako bi pako — po njegovome — valjalo
uzdržati u krieposti zabranu o krčenju šuma. Wiirttemberški
šumsko-redarstveni zakon stoji na tom temelju. Pojma o šu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— 396 —


upravo tutorstveni postupak. Tako se je zahtjevalo: da se ne
smije nijedno stablo posjeći, dok ga šum. osoblje zemaljskog
gospodina ne obilježi; da se iz šume drvo ne smije prodati,
bez dozvole vlastel. oblastnika. Bolje nije bilo ni kod nas.


Franeezka revolucija i teorija Adama Smitha, koji je propovjedao
slobodnije pojimanje ob odnošaju državne vlasti prema
slobodnom gospodarenju, donjeli su i šum. gospodarenju veću
slobodu. Držalo se, da će podpuna sloboda gospodarstvenog
djelovanja imati za posljedak maximum šumske proizvodnje.
Dosljedno tome držalo se, da se redarstveni utjecaj u vlastnička
prava imade smatrati zapriekom slobodnog gospodarstvenog
djelovanja, prema čemu je valjalo taj utjecaj odstraniti.
Tako je u Pruskt)j godine 1811. nastupilo pravo podpuno
slobodne razpoložbe sa sukromnim vlastničtvom. Dioba i pretvorba
bile su nezapriečno dozvoljene. Ovlaštenicima i suposjtdnicima
bude suskraćeno pravo prigovora, kad se je radilo
0 promienjenoj uporabi šuma i vanrednoj sječi drva, na koliko
su bar dva odbornika držala da je zavedeni postupak probitačan,
i da se kupovnina upotriebljuje za podmirenje duga na
nekretninama uknjiženog ili za poboljšanje samoga dobra. U
drugim državama bili su odnošaji obratni. Maloposjednika sapelo
još jače no prije; a samo veleposjedu bude dozvoljeno
slobodnije gospodarenje, kad se je kod istoga dala predmnjevati,
da će potrebnom naobrazbom i shodnom gospodarstvenošću
svoje šume sjeći.


Zle posljedice slobodi prepuštenog šumarenja pokazale su
se u Pruskoj, a i drugdje, do skora! Uvidjelo se, da je u tome
počinjena velika pogrieška: što se slobodu poljskog gospodarenja
proteglo i na postupak sa šumama.


To prepuštanje samomu sebi rodilo je opustošenjem šuma,
i njihovim razdrobljenjem. Ti opažaji i ta izkustva nisu mogli
ponukati druge države, da se ugledju u primjer Pruske. Jer
su se pako morali odrješiti okovi sredovječne redarstvene države,
to se je počelo odabirati srednji put bez stalna načela.
Istom spoznaja važnosti što no ih imadu šume zaštitnice i




ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 395 —


opravdano ondje, gdje su jedinstvena načela i stručne zasade,
podjednaka svojina svih stručnjaka. Takova unifikacija, za
kojom nam je svakako težiti već i stališkog i strukovnog ugleda
radi, dade se postidi, ili barem donjekle sbližiti samo sredstvom
teoretiČkog razpravljanja o iztaknutom predmetu, a na najširjoj
mu podlozi. Za sada smo mi joste u tom pogledu upućeni
na njemačku književnost, jer nam za samostalno obradjenje
tog pitanja manjkaju potrebi podatci. Odlučio sam
s toga, da iztaknuti predmet objasnim sa više strana, da
saobćenjem zakonskih načela vladajućih o tom predmetu u inim
državama, izjasnim raznolikost stanovišta, ter tako čitatelja na
to navedem, da^ si o razpravici na temelju proširenog vidokruga
svoje zaključke sam izvodi. Pri koncu ću pako pokušati,
da na temelju primjera iz naše uredovne prakse pokažem,
od kolike li je upravo nužde, da nam se nazori u pitanjima
0 šumam zaštitnicam i šumam zabranitim što više sbliže i
objasne. Sljediti ću pri tome odlično djelo SchAvappachovo´.
Ne će pri tome škoditi, da ponajprije promotrimo pitanje o:


1.
Državnom nadzoru sukromnog šumarenja.
Obzirom na vrieme i mjesto mienjale se mjere državnog
nadzora nad privatnim šumskim gospodarenjem vanredno. U
srednjem vieku malo se je marilo za šumskog maloposjedntka.
Veliki posjed pako izmicao se je izpod državne vlasti, na koliko
mu nisu šume stavljene pod zabranu radi lova ili zato:
da se osjegura drvo za rudnike.
Taj odnošaj vladao je do novijeg stvaranja šumskih zakona,
pa je u ovima i opeta nalazio izražaja, makar samodjelomice. Stari šumski naredbenici sadržavali su samo obćenite
odredbe glede postupanja sa šumami. Potanji propisi nisu
bili mogući, jer je manjkalo u tadanjem državnom ustrojstvu
osoblje za provedbu odredaba i nadzor.
Iza 17. stoljeća promjenili su ^e ti odnošaji, barem u
južnoj Njemačkoj. Spram sumoposjednika seljaka zaveden bje


´ Foratpolitik, Jagd- und Fischereipolitik. Von Dr. Adam Sch\vappach. Leipzig.
1894. 13 K. 90 fll.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 894 —


toga ne ima k njemu provedbene naredbe. Upravo u tome će
ležati glavni razlog što njegove ustanove nisu sve do sada
prošle u krv samomu pučanstvu i oblastnim upravnicima. A po
gotovo otežćava ta okolnost uredovanje zemaljskim stručnjacima
prve i druge molbe, i izpravnu uporabu pojedinih zak. ustanova.
Naučilo me je tomu izkustvo upravo sa šumama gornjih
kategorija, u kojem pogledu nam je oblastno uredovanje
donielo najraznoličitijih posljedaka. Činjenica je, da je jedan te
isti žup. upravni oddor jednu te istu šumu jednom proglasio:
da nije šuma zaštitnica, drugi puta ju jest proglasio šumom
zaštnicom. Zadnja molba dolazila je u prigodu, da je jednu i
drugu odluku morala ukidati. A kako je to moguće? Sasma
liepo. Bila su to dva različita stanovišta dotičnih žup. šumar,
nadzornika. I toga ne smijemo zamjeriti, naročito ne u ovim
zaista težkim i važnim pitanjima, gdje sam zakon najšire tumačenje
svojih ustanova dozvoljava. S druge strane su njegovi
taxativni navodi toli pruživi, da se mogu smatrati kapom za
svačiju glavu. Puno je težje u mnogim slučajevima odlučiti o
pitanju, da li stanovita šuma spada u red šuma zaštitnica,
dočim je to laglje odrediti o šumama, koje se imadu staviti
pod zabranu. Razumije se samo po sebi, da u mnogim slučajevima
ne će biti dvojbe, siimnje ili neodlučnosti o tome što
oblastno kao izpravno odrediti valja. Ali zato imade dučajeva,
gdje mnienja od više stručnjaka ne će biti u skladu,
pa nije ništa nemogućeg, da će jedan, koj je strašljiviji, savjestniji
ili izkusniji, stanovitu šumu uvrstiti u red šuma zaštitnica,
dočim će drugi stručnjak ili na to jedva pristati, ili
to svojstvo stanovitoj šumi sasma i poreći«´. Kad je tome tako,
onda nam je svakako dužnost, da poštivamo stručni nazor
i našemu protivan, sve ako i dolazimo po raznom zanimanju
u prigodu, da vlastiti stručni nazor proti onom drugom
molbenim putem braniti moramo. Medjutim ali držim, da tako
znatno razilaženje u stručnim mnienjima ne bi smjelo biti


´ tJber for8tgesetzwidrige Holzschliigerungeu ... . und das f´oratpolizeiliche
Strafverf´ahren. Von J. Sjrutachek. \Vieu l8i)6. 1 K. 26 fil. str. 1S(.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 393 —


prodaju ustanoviti dovoljno točno i na stojećim stablima pomodju
Pukove tangecijalne promjerke


Tim sam obrazložio dva načina pi´ocjene, koje mi kod
procjene jelovih i smrekovih stabala možemo po mom mnienju
s uspjehom rabiti, te držim, da sam ovim dokazao, da se procjena
jele i smreke može provesti vanredno točno — puno
točnije nego li kod skupocjene hrastovine. S toga je moje
uvjerenje, da je nadošlo vrieme da prodaju uz naknadnu premjeru,
kao našim odnošajima danas vise neodgovarajuću, sasvim
napustimo, te predjemo na prodaju uz procjenu na panju, a
to je opravdano tim većma, što su naši šumsko-upravni kotari
bas tamo gdje su "jelove i smekove sastojine, još uvjek
odveć veliki, te bi s toga svaki upravljajući šumar ono vrieme,
što ga sada izgubi kod mehaničkoga rada oko naknadne premjere,
mogao kud i kamo bolje upotriebiti za ini koristniji
šumarski rad, tako n. pr. kod kulturah, a naročito kod uzgoja
sastojina


Ovomu se je potonjemu veoma važnomu poslovanju šumara
kod nas u prebornim šumama posvećivala do sada mala ili
nikakova pažnja, akoprem je to za uzgoj prebornih šuma jedno
od najvažnijih pitanja, te se u tom pogledu ima još mnogo
toga iztražiti i utvrditi.


To je medjutim posebno pitanje, koje po svojoj važnosti
zaslužuje, da se s njim čovjek posebice pozabavi, pak s toga
želim moje opažaje i nazore o tom predmetu iznieti u posebnoj
razpravici. A. Kern.


Šume zaštitnice (§§. 6. i 7.), i šume zabranite
(§. 19 š. z.).


Piše V. Do,ikovi(5, kr. žup. šum. nadzornik u miru.


Uvod.


Star je naš šumski zakon od godine 1857. Imade u njemu
odredaba, koje nisu u skladn sa modernom šumsko-poHtičkom
naukom i novijimi zasadami narodno-gospodarstvenimi. Pokraj