DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1903 str. 46     <-- 46 -->        PDF

— 544 —


Na daljnjem putu opažaju se na Sani pojedine manje
udesbe, kojima je svrha omoguditi lakše splavljanje drva, kao
pojedine utvrde obale, da splavi tako lahko ne zapnu. Predjel
je šumovit, ali liepih šuma ne ima.


Većinom su to još od negda izcrpljene sume hrastove, jer
se je ovdje još za vrieme turskoga vladanja sjeklo kao i u
bosanskoj Posavini; po gotovo omogućivalo je ovdje još za
onoga vremena eksploataciju, kako bi gore rečeno, jur tada
već izgradjena željeznička pruga. Šume se ove uz Sanu
danas poboljšavaju, a ima ih već više uredjenih za gulenje
i dobivanje kore. Na mnogim se već stanicama vidjaju
brojni svežnjevi hrastove kore iz tih šuma guljača.
Takove bi šume guljaČe bili izletnici i pohodih, kad bi se
bilo ostalo kod prvotnoga putnoga programa. Neki su bili
to i zamjerili, radoznali razgledati te bosanske šume guljače;
ipak je preinačeni program pružao za ovaj gubitak kud i kamo
zamašniju odštetu.


Uz rieku Sanu ima sela, koja su ili skroz muhamedanska
ili skroz kršćanska, i to pravoslavnim žiteljstvom nastavana;
katolika ima u cielom ovom kraju vrlo malo.


Kršćanske i turska se sela odmah iz daleka razlikovati mogu
i to ne samo po crkvama i džamijama, već turska i po posebnom
turskom načinu gradnje kuća; osim toga i drugi je način nošnje
u muhamedanaca a drugi u hrišćana. Ima uz Sanu i historijskih
uspomena, jer je ovaj kraj, poznat pod imenom Turske
Hrvatske. posHe zauzeća Bosne po Turcima (g. 1463,) bio pozorištem
krvavih bojeva izmedju naših ugarsko hrvatskih kraljeva
i Turaka. Tako ima uz Sanu ruševina grada Blagaja,
negda sielo slavne hrvatske porodice grofova Blagajskih, koji
su se dugo vremena uzalud borili s Turcima, dok su konačno
silnijemu neprijatelju podleći morali i naselili u Kranjskoj,
gdje je prije nekoliko godina umro zadnji svoga roda grof Blagaj,
sjećajuć se dobro svog hrvatskoga poriekla.


Već se smračilo kad izletnici stigoše na stanicu Priedor,
gdje ih je dočekao g. šumarski savjetnik Miklau iz Sarajeva i