DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1904 str. 52 <-- 52 --> PDF |
- lOžJ ^ bi pilanskoj industriji mogla pomoći, kada bi se pomoglo prometu u tarifalnom pogledu. Kod ovake prilike ne možemo na ino, a da se ne bi nešto pobliže pozabavili sa skupštinom t. zv. „alpinskih drvarskih interesenata". Već, kad smo pregledali listu onih, koji su prisustvovali, pokazalo se, da je gotovo cjelokupni šumski posjed, u koliko se ovaj nalazi u rukama veleposjednika, bio zastupan. Ali naprotiv đrvotršci, koji se sa nješto većom trgovinom bave i koji su na izvozu rezanog materijala interesirani, isto su tako svojom odsutnošću sjali, kao i drvarski industrijalci. Između ovih potonjih pak prisustvovao je jedini gosp. F. X. Wirth, koji se ali ima više smatrati kao zastupnik svoje trgovačke komore, nego kao izaslanik onih krugova, koji drvo prerađuju. Isto tako nisu prisustvovali skupštini ni tvorničari drvene robe i celuloze. Nije iz ovoga dakle teško razabrati, da su zaključci na skupštini „alpinskih drvarskih interesertata" skoro sasvim jednostrani bili, i da su se prijatelji koji idu za što većom cijenom trupaca priličm među sobom složili. Prihvaćeni zaključci primjereno tome i odgovaraju. Interesi drvarske industrije i trgovine nisu se baš ništa u obzir u/.e\[, pošlo se o tom sasvim prcćulalo; jedino i samo želje i pritužbe šumskih gospodara sačinjavahu predmet rasprave. Mi se nadamo, da se vlada ne će obazrijeti na ova vrlo egoistična došaptavanja sa ove strane. Na ovaj bi način jedna mnogo veća i pomoći potrebnija grupa interesenata unazađena bila t. j . drvotršci, industrialci pilani i oni tvorničari, koji se bave raznom preradom drva, a moguće da bi bili upravo i u svojoj daljoj eksislenciji ugroženi. Tečajem prošle godine mogla se je pratiti izvanredno interesantna novinarska polemika između alpinskih i bosanskih drvarskih interesenata. Gospodin L. Hafnagl, vrhovni ravnatelj dobara, glasoviti je i poznati stručni autoritet, od koga i potječe poznati izraz „bosanska pogibelj". Isti je branio sa velikom okretnošću i žestinom interese alpinskih šumoposjednika i drvarskih industrijalaca. To je valjda samo prokletstvo naše alpinske drvarske trgovine, da šumoposjednici, samo gdje im je moguće, obilazeći domaće industrijalce i trgovce, rado eksportiraju. Od toga toli naglašivanog patriotizma ne može se ništa, ili vrlo malo primjetiti. O Bosni i opet o Bosni bila je rieč. Tražilo se od vlade, da se bosansii izvoz ograniči; sve je bilo učinjeno samo da se izvoz trupaca na dosadanjoj visini uzdrži. Nu to je sve više za šumoposjednike, nego li je za druge drvarske interesente od značaja. Mi im naravno ne zamjeramo, što se trude, da se agrarcima sada sklona struja na cijelom kontinentu, što moguće više iscrpe. Ali i opet Ijujema, da u ovom slučaju od patriotizma ne može biti govora. |