DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 14     <-- 14 -->        PDF

— 372 —


njavaju i kupci, kod kojili se nadju kriomčarska drva i gradja,
sa 50—300 dinara.


Konačno je u prelazaim naredjenima donesena dopuna, po
kojoj imadu pravo žalbe, u roku od šest mjeseci, prvostepenom
sudu, svi oni, koji drže, da po ovome zakonu mogu dokazati
pravo svojine, na zemljišta, koja su im oduzeta od strane ranijih
komisija za ograničavanje državnih šuma.


To bi bile sve glavnije izmjene i dopune u zakonu o šumama,
komu je glavni cilj ograničavanje, podjela i čuvanje
šuma, sa po nekom pobudom, koja je po našem mišljenju bila
razlog donašanju odnosne izmjene ili dopune, a čim se šume
ograniče, morati će sljediti nov zakon o šumama, kojemu će
biti cilj podizanje, gajenje i ui´edjenje šuma. Divjak.


Fotografija u dendrometriji.


Iz poznatog otkrića Francuza Daguerrea, koje se u prvi
mah nije činilo tako zamašnim, razvila se u drugoj polovici


19. stoljeća posebna umjetnost — fotografija. Nitko nije slutio,
da će se na oko jednostavna Daguerreotipija (slika na bakrenoj
pločici, prevučenoj kožicom halvidnog srebra) tako usavršiti
i dotjerati, te da će joj rasprostranjenost i svestranost
biti od tolike koristi za čovječanstvo. Koliko se danas znanosti,
koliko drugih raznih struka ljudskog znanja i umječa služi fotografijom
! Eno mikrofotografije, koja pomaže kod iztraživanja
najsitnijih dijelova bilinskih i životinjskih organizama, eno fotografije
nebeskih tjelesa, eno fotogrametrije — a da i ne govorimo
0 vrijednosti fotografije na putničkim iztraživanjima, u
meteorologiji, stereoskopiji, projekciji i antropometriji.
Nije dakle ni čudo, da je fotografija kraj ovolike uporabivosti
dospjela i šumarstvo. U najnovije vrijeme namjeravaju,
da se njom posluže u dendrometriji i to kod opredjeljivanja
drvne sadržine stojećih stabala. Prvi pokusi, koji su učinjeni,
pokazali su i uspjeha, a o tom kako će se taj način »opredjeljivanja
drvne sadržine stojećih stabala« dalje razvijati i do




ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 373 —


tjerati, o tom, da li je za praksu zgodan, ili gdje i kada bi se
mogao zgodno upotrijebiti — suditi de budućnost.


Najnovijim se istraživanjem bavio Jakob Weber , asistent
šumarskog pokušališta za veliku kneževinu Hessen, a rezultate
svojih iztraživanja objelodanio g. 1902. u inauguralnoj disertaciji,
kojom je stekao čast doktora na filosofskom fakultetu
sveučilišta u Giessen-u.


Značajno je, da se u nas o fotografiji u dendrometriji pisalo
već devet godina prije nego li je Weber predao javnosti
konačni uspjeh svojih istraživanja! O »fotografičkom dendrometru
«, kojega je pače i sam konstruirao, pisao je naš velevrijedni
g. nadšumar Krišk o vid onda, kad je Weber tek
počeo studirati šumarstvo!


U »Šumarskom listu« od g. 1893. (veljača) obrazložio je
Krišković princip, po kojem bi se uz pomoć fotografskih snimaka
dala računati drvna sadržina pojedinih stabala i uza to
opisao aparat, koji bi služio u tu svrhu.


I Kriškoviću i Weberu je temelj fotografski snimak, koji
je X puta manji od predmeta u naravi. Kako Krišković polazi
8 gledišta, da je slika predmeta to manja, što je predmet od
leće udaljeniji, računa on onaj x, koji to umanjenje izrazuje iz


udaljenost predmeta od leće
ovog kvocijenta : ^j—p 7—rr. j—r^ dok Weber to
´^ ´ udaljenost slike od lece
promjer u naravi
umanjenje izrazujem ovim kvocijentom : -^ ,^^—


´´ ´ * promjer na slici.
Weber za podlogu svojih izmjera upotrebljuje pozitivne
slike, dok se Krišković zadovoljava s negativnima. I aparati
jednog i drugog udešeni su kao i obični, samo Krišković ima
udezbu, kojom se može mjeriti udaljenost slike od objektiva, a
Weberov se pak dade toČno horizontirati, što — kako ćemo
niže razložiti — vrlo upliva na točnost rezultata.


Ovomu je članku svrha, da potanko razloži i opiše ovu
Weberovu metodu, koja, ma da se mnogomu na prvi mah pričinja
odveć teoretska, ima ipak nekih osobitosti.




ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 374 —


Weber je već godine 1900. u listu »Allgemeine Forst
und Jagd Zeitung« — u članku »Die Photographie im Dienste
der Forstwissenscliaft<š — iznio svoje nazore o tome, kako bi
se mogla opredjeljivati drvna sadržina stojećih stabala pomoću
fotografskih snimaka.


On i sam priznaje, da su se ti njegovi navodi osnivali
samo na naslućivanju, a ovo da je opet niklo iz istraživanja i
rezultata, do kojih je došao računajući drvnu sadržinu pomoću
četiri fotografska snimka. Weber je već tamo razložio, kako je u
svrhu sastavka skrižaljaka prihoda teško naći nužan broj prikladnih
uzor-stabala, osobito onda ako se ova uz istodobno
proredjivanje obavlja svake pete godine. Obzirom na to bude
predloženo, da se u pokusnim plohama kojih 30—40 godina
prije sječe — a ako je ophodnja dulja još prije — odabere
jedanput za uvjek uzor-stablo, ovo neka se trajno obilježe i
svake pete godine fotografički snime.


U to je i pokusna postaja velike kneževine Hessen odlučila,
da će navedeni predlog pobliže iztražiti. Po uputi Weberovoj
dade preudesiti fotografičku kameru, te uz sve ostale
potrebštine nabavi i jedan »Doppel-Ana8tigmat» (Danas najbolji
Goerzov objektiv, koji kod »potpunog otvora leće« daje
»do ruba ploče oštru sliku« — dok se ta oštrina kod ostalih
jednostavnijih objektiva može polučiti jedino tim. da se otvor,
kojim zrake svjetla u leću ulaze, smanji posebnom udesbom
(blende). S tim je pak smanjivanjem otvora skopčan i znatan
gubitak svjetla, kojega kod snimanja u šumi i tako nema
odviše.


»Zatim mi bje naloženo«, veli Weber, »da ispitam stupanj
točnosti moga postupka na osnovu većeg broja fotografičkih
snimaka, pa kako već danas imam u ruci podatke od 120
uzor-stabala, odlučio sam, da skupim sve svoje iskustvo, koje
sam tima pokusima stekao i da pri tom dobivene rezultate
predam javnosti«. Knjižica odnosno razprava, koju je i »Šumarski
hst« u svoje doba oglasio, nosi naslov: »Holzmassenermittelungen
am stehenden Stamm auf Grund photographischer
Aufnahmen«.




ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 375 —


Prije svega, da u kratko spomenemo na čemu se temelji
sam postupak.


Glavnu podlogu sviju izmjera sačinjava fotografski snimak
stabla, kojemu opredjeljujemo sadržinu. Kao što u naravi tako
i na slici dijelimo stablo u svrhu kubiciranja na sekcije od
jednog odnosno dva metra duljine — dakako šestilom — promjere
pak mjerimo posebnom spravicom, kojom se dadu očitati
čak stotnine milimetra. Da se ova razdioba u sekcije na
slici lakše obavi, pričvrsti se na stablo (prije snimanja) bijelo
naličeno mjerilo 1 metar dugo tako, da nam njegova slika
predstavlja 1 metar u umanjenom mjerilu.


Za samo računanje drvne sadržine ne služe promjeri sa
slike očitani, nego se iz ovih pomoću t. zv. »koeficijenta povećavanja
« računaju odgovarajući promjeri u naravi. »Koeficijent
povećavanja« je dakle onaj broj, koji nam kazuje za koliko
je puta promjer na shci manji od onoga u naravi, a jednak


promjer u naravi . . , . ., .
ie ovom kvocijentu -. ^T-T. Promjeri za brojnik mjere


´ " promjer na suci * ^ ´
sa običnom promjerkom na stabla u visini od 1 i 2 metra,
dok se oni za nazivnik mjere na slici pomoću t. zv. »slikovne
promjerke«. Da se odgovarajući promjeri mogu na slici što
točnije očitati, da se naime tamni rubovi stabla što bolje istaknu,
postavlja se za vrijeme snimanja na suprotnoj strani
strani stabla bijela platnena pozadina (Hintergrund) 1-30 m.
dugačka i 1 m. široka. Iz dobivenih rezultata za prvi i drugi
metar visine od zemlje, uzimlje se aritmetska sredina, koja
nam predstavlja točni »koeficijent povećavanja«. S ovim sada
množimo promjere na slici očitane pa dobivamo odgovarajuće
promjere u naravi, pomoću kojih onda računamo kubaturu.
Ovako se mjere promjeri i računa sadržina do 14 metara
visine; odavle pak do vrha računa se kubatura debljevine po
posebnoj formuli.


Toliko kratkoga i općenitoga prijegleda radi, a sad da
pređemo na pojedinosti, koje se na ovu metodu odnose.




ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 18     <-- 18 -->        PDF

-- 376 —


I. Opis fotograflčkog
aparata, koji rabi kod opredjeljivanja
drvne gromade.
Ovaj aparat, kao i ostali t. zv. »stativ aparati", sastoji u
glavnom iz: kamere, leće, kaseta i stativa. Konstrukciju
ovakvih aparata smatramo za poznatu, a progovorit ćemo
u kratko samo o onim dijelovima, koje kod običnih aparata
ili ne susrećemo ili se ti dijelovi bitno razlikuju od onih
običnih.


Kamer a se poglavito odlikuje udezbama, koje omogućuju,
da se os stabla, fotograf, ploča i nuz-os leće (okomica na glavnu
08 a ide optičkim središtem), mogu postaviti posve paralelno.
U tu je svrhu na dnu kamere smještena kutijasta libela, kojom
se dno horizontira; okvir, koji obuhvaća kasete, a i prednja
(čeona) daska aparata mogu se prema potrebi nagnuti i u takvom
položaju zadržati. Nužna i važna je ta udezba za slučaj,
da uzdužna os stabla nije na tlu okomita t, j . kad je stablo
nagnuto. Važno je nadalje, da se daščica, o koju je objektiv
pričvršćen, dade prema gore micati znatno više nego kod običnih
aparata — osobito ako se radi o tom, da na ploči dobijemo
što veći dio dotičnog uzor-stabla, a da pri tom aparat ostane
horizontalan.


Kod snimaka, koje napominje u rujanskom svezku spomenutog
lista, služio se Weber gotovo najboljom lećom, što je
danas optika ima: naime Goerzovim Doppel-Anastigmatom, serija
III. br. 5. Pa kako je na pločama, koje je ovaj objektiv
crtao oštro sve do ruba, dobivao točne promjere samo do 7 metara
visine od zemlje, odabrao je on za dalnje svoje pokuse
anastigmat iste serije broj 6, koji je do ruba oštro crtao ploču
s 34 cm. visine — dok je visina ploče u prvom slučaju iznašala
samo 2G cm. S tim je objektivom dobivao vrlo oštre slike,
a promjeri, koje je na njima mjerio, dali su se upotrijebiti do
visine od 14 metara. Svojstvo je svih »anastigmata«, da već
kod potpunog otvora daju do ruba ploče oštru sliku. Kako već
gore spomenusmo ta je oštrina i točnost to veća, što je otvor,




ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 377 —


kojim zrake svjetla ulaze, manji. Prema tome možemo redi, da
je točnost Weberovih pokusa u tom pogledu izvanredna, jer je
on, ma da je radio s »anastigmatom«, ipak upotrebljavao uvjek
najmanji otvor, pa tako dobivao slike, koje su bile podpuno
oštre sve do krošanja.


Kaset e su građene kao i obične t. zv. dvostruke, samo
su im dimenzije prilagođene aparatu odnosno svrsi, kojoj služe
širina 14*5, a visina 34 cm.


Od stativ a se u prvom redu zahtjeva, da bude dosta
stabilan.


II. Fotograflčko snimanje.
Valjan fotografieki snimak traži, da bude svjetla dovoljno
i da je ono što je mogude jednoličnije razdjeljeno po predmetu,
koji želimo snimiti. Baš ova dva uvjeta često u šumi kolidiraju
i to poglavito za jasnih sunčanih dana: pojedini su dijelovi
stabla svjetli, dok drugi, na koje pada potpuna sjena susjednih
stabala, izgledaju mnogo tamniji. Posljedica toga jest,
da slike takvih stabala izgledaju nekako pjegave i nejasne.


Budud da u naše svrhe pravimo snimke obično samo iz


bliza, polagat demo mnogo vedu važnost na jednoličnost nego


li na intenzitet svjetla — pa se baš toga radi preporuča sni


manje u svrhu opredjeljivanja drvne gromade po mogućnosti


za takovih jasnih dana, kad je sunce skriveno oblacima. (Ta


kove dane preporuča Weber za borove sastojine i listače kad


na njima nema lišča, dok za sklopljene sastojine listača i pri


mjereno proređene smrekove sastojine veli, da sunčano svjetlo


ne škodi, može pače katkat vrlo dobro dođi).


Kod fotografiranja u šumi daje Weber prednost rasvjeti


sa stran e — ma bilo sunce i skriveno. Dolazi li nam sni


manja svjetlo iza leđa, izgledati de čitava pozadina (Hintergrund)


odved jednolika, pa se stablo, o kom se radi, ne de dosta isti


cati. Dakako, da se kod nepravilnijih debala valja više oba


zrijeti na srednji promjer nego li na rasvjetu.




ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 378 —


Najvažnija podloga za opredjeljivanje promjera i računanje
drvne sadržine po ovoj metodi jesu toČne i oštre slike, pa da
zbilja do ovakvih i dođemo, valja na svakom koraku postupati
velikom pomnjom. Poznato je, da uspjeli odnosno valjanost
neke slike u prvom redu ovisi o vremenu eksponiranja


t. j . 0 tom, kako smo dugo fotografsku ploču izložili uplivu
svjetla. Kako su baš odnošaji svjetla u šumi vrlo raznoliČni i
ovisni 0 raznim faktorima kao: vrsti drva, starosti sastojine,
stupnju proređivanja, dobi godine, dobi dana, gotovo je nemoguće
za to vrijeme eksponiranje opredijeliti kakova stalna pravila
— dade se to naučiti jedino vježbom.
Prije nego li se pristupi k snimanju stalnih uzor-stabala,
obavlja pokusna postaja u Hessenu:


Trajno obilježenje i maskiranje pokusnih stabala.


Prvome je svrha, da se pojedina stabla kod ponovnog
snimanja dadu raspoznati i da se ujedao ozaači strana, s koje
valja dotično stablo kod dalnjeg snimanja fotografirati, dok
»maskiranjem« nazivlje Weber odjevanje donjeg dijela stabla
mjerilom, brojkama i - platnenom pozadinom samo privremeno


t. j . dotle dok snimanje traje.
Za »trajnu je o bilj ežb u« uzor-stabla dostatan uljenom
bojom napisan broj i dva na os stabla vertikalna poteza, jedan
u visini od jednog, a drugi u visini od dva metra nad zemljom.
(Na slici p, p.) Broj neka je usporedan sa srednjim promjerom
u prsnoj visini, a njim ujedno naznačujemo i stranu, s koje
treba stablo fotografirati kod budućeg snimanja.


Kad je tako uzor-stablo trajno obilježeno slijedi »maskiranje
«. Metar dugo mjerilo M, koje ima na stražnjoj strani
dva čelična šiljka, prihode se pomoću ovih u koru drveta i to
tako, da pokrije broj stabla i da mu krajevi dosegnu do onih
poteza nacrtanih uljenom bojomi Ovo bijelo naličeno mjerilo
ima u sredini tri žljebaste letvice, među koje se utisnu brojke
pisane na cinkovim pločama. Obično su gornje brojke rimske,




ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 21     <-- 21 -->        PDF

379


pa označuju broj pokusnog stabla, a donje arapske, pokazuju
broj pokusne plohe.


K maskiranju spada još 1.3 m. dugi i 1 m. široki komad
platna A, koji se poput zidnih
zemljopisnih karata s uže
strane pričvrsti o drvene prutove,
a šiljcima, koji se u sredini
svakog takovog pruta
nalaze, prihode u drvo i to
sa strane protivne onoj, na
kojoj je mjerilo, O tome, koja
je svrha toj platnenoj pozaK
dini, redi ćemo pobliže u odsjeku
V.
V
119
! P
Postavljanje samog aparata
i siiiinauje.


Kad su sve malo prije


YJ


navedene priprave dovršene,
počinje se postavljanjem samog
aparata, koji se namješta u
udaljenosti od kojih 25—30
koraka od uzor-stabla i to
smjerom, koji mu kazuje uljenom
bojom napisani broj sta


— bala.
Kad je kamera o stativ pričvršćena, utisuu se kraci ovoga
u tlo i tako čitav aparat približno horizontira. Ploču za viziranje
pomičem sad tako dugo, dok mi se na njoj ne ukaže
jasna slika uzor-stabla. Nakon toga postavlja se aparat odnosno
ploče za viziranje točno usporedno s osi stabla, otvor, kojim
svjetlo ulazi, suzi a daljnje se snimanje obavi poznatim načinom.




ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 380 —


Izmjere, koje se na uzor-stablu obavljaju iza fotogra


flčkog snimanja.


Na slikama, koje je Weber sa spomenutom lećom dobivao,
upotrebljavao je on promjere samo do visine od 14 metara.
Da uzmogne dakle izračunati sadržinu čitavog debla, bilo je
nužno kojim visinomjerom opredjeliti čitavu visinu uzor-stabla.
Weber je jednostavnosti radi upotrijebio »Cbristenov« liypsometar,
pa drži, da su rezultati — ako čovjek dakako ima potrebnu
vještinu — dovoljno točni. Ukupna visina nije napokon
kod ove metode od tolike baš važnosti, jer dolazi u obzir samo
kod onog dijela debla, koji siže od 14 m. visine do vrška drveta,
pa zato i utječe vrlo malo na ispravnost ukupne sadržine
debla.


Izim visine valja još izmjeriti i promjere i tod 1 i 2 metra
visine nad zemljom. Ovi se mjere točno na milimetre i to
s one strane, s koje je dotično stablo fotografirano.


Najbolje je, da se podatci o visini i promjerima odmah
unesu u formular, pomoću kojega se onda i obavlja izračunavanje
sadržine.


Fotogr. snimanje obzirom na teren i vrsti drva.


U ravnic i — bar u starijim sastojinama — možemo
do 14 metara visine snimati s koje od onih dvija strana, koje
pokazuju srednji prsni promjer debla, a odabrat ćemo naravno
onu, koja pruža i najpovoljniju rasvjetu. Jasno je, da je postavljanje
aparata, prenašanje ovoga s jednog mjesta na drugo
a i ostalo rukovanje s njim u ravnici najlaglje, pa se za tosam posao snimanja obavlja vrlo brzo i lako.


Na strminam a je snimanje moguće jedino iz takvih
točaka, koje ne leže znatno dublje, od nožišta uzor-stabla.
Aparat se dakle namješta ili u horizontali, koja ide nožištem
uzor-stabla ili" na kojem višem mjestu. Kad bismo htjeli fotografirati
stablo 8 koje niže točke, ne bi se na slici dali upotrijebiti
promjeri do 14 m. visine, već samo 14 m. iznad našeg




ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 381 —


stajališta. Isto bi tako s kojeg višeg stajališta dobili na slici promjere,
koji bi se dali upotrijebiti i iznad 14 m. visine stabla.


Buduć da se na strminama — kako već rekosmo — ne
dadu stabla snimiti sa svaka strane, slijedi, da je ovdje znatno
teže snimiti stablo sa strane srednjeg prsnog promjera nego li
u ravnici. Na strminama je dakle mnogo teže naći uzor-stabla
koja zadovoljavaju svim uvjetima, što se na njih stavljaju, pa
je zato i samo snimanje mnogo mučnije i iziskuje više vremena.


Kako u Hessenu dolazi u čistim sastojinama ponajviše
bukva, hrast, smreka i bor, ograničeni su i Weberovi pokusi
s fotografskim snimanjem samo na ove 4 vrsti. Snimanje
hrastova i bukava — a o tom ćemo još govoriti — nakanio
je Weber obaviti zimi, misleći da je rasvjeta, kad na stablima
nema lišća, povoljnija, dok je borove i smreke naumio snimiti
ljeti. Nu iskustvo i pokusi ga naučiše, da je mnogo zgodnije
i listače snimati ljeti. Slike, koje je dobio ljeti, bile su oštrije,
a snimanje u svakom pogledu iaglje i sigurnije nego zimi.


III. Izrađjivauje slike.
Ovoga se pitanja ne ćemo ovdje pobliže taknuti, jer pojedinosti
0 izradbi slika i pozitivnih i negativnih spadaju u
samu fotografiju, dok nas ovdje zanima u prvom redu metoda,
koja se služi fotografijom. Upozorit ćemo samo na to, da Weber
savjetuje neka slike izradjuje onaj, koji ih je i snimao —
nužno je to za valjano prosudjivanje »eksponiranja« — a ne
da se nuždna izradba prepusti kojem »fotografu od zanimanja«.


Kad su slike dogotovljene, pričvrste se ljepilom o lijevu
unutanju stranu jednog arka papira, dok se na vanjskoj strani
arka ubilježi broj pokusne plohe i uzor-stabla, vrst drvadruge bilješke (datum, u koje je doba dana snimanje obavljene
i t. d.) Na desnoj unutarnjoj strani nalazi se slijedeći
formular, u koji se unašaju pojedine veličine.




ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 24     <-- 24 -->        PDF

382 —


a
o f s:
ča
a
03
o
a
>
S
a
3
;-< Ia
a mjao
"3-=8
a
3
os
3
a
3 O
a
s
02
1
.9
>1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
ia5
1-16
1-15
1-15
1-15
1-15
1´15
1-15
1-15
1-15
1-15
1-15
116
1-15
342
304
321
286
274
278
260
246
246
244
244
236
226
226
39-4
35-2
36-9
32-9
31´5
32-0
29-9
28-3
28-3
28-1
28-1
27-1
26-0
26-0
01219
0-1069
0-0779
0-0702
0-0629
0-0620
0 0531
0-0531 05549 1
1-1098
27 J a--h


K.=0-2765=1:5


1-8858


IV. Izmjere na samim slikama.
Prije nego li se pristupi k računanju drvne sadržine najvažniji
je posao izmjera promjera na slici. Svako se uzorstablo
razdijeli na slici isto tako na sekcije od 1 metra duljine
kao i one, koje se obaraju — samo s tom razlikom, da
se ovdje upotrebljuju druga pomoćna sredstva.


Di jelenje slike uzor-stablanasekcije od jednog
metra obavlja se šestilom, kojemu svaki krak na svom kraju
nosi čelični šiljak. Slika mjerila, o kojem smo već govorili u
poglavlju II., nanese se šestilom počam od drugog metra, koji
je na uzor-stablu u naravi obilježen — dakle i na slici vidljiv


— sve do visine od 14 metara. U svakoj se ovakovoj razdijeljnoj
točki povuče tušem potez a uz ovaj stavi tekući broj.
Trebalo bi sad pojedine promjere uhvatiti u šestar, pa
dobivene dužine izmjeriti na točnom mjerilu. Nu pokazalo
se, da takav način mjerenja promjera na slici nije dosta
točan, jer desetine milimetra možemo tek ocijeniti i to ne baš




ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 383 —


8 velikom sigurnošdu. 8 tih razloga dade si Weber konstruirati
spravicu, koja daje točne rezultate sve na Vioo milimetra.
Nazvao je tu spravicu »slikovnom promjerkom« (Bilderkluppe),
jer se njom mjere promjeri na slici uzor-stabla isto
tako kao s običnom promjerkom promjeri u naravi. To je zgodno
udešen spoj »mikroskopa« sa sitnim mjerilom, kojim [se — kao
sto već rekosmo — mogu očitavati promjeri s točnošdu od
\/ioo mm. Ovakove promjerke gradi tvrdka Spoerliase u Giesenu
uz cijenu od 36 maraka.


Promjere, koje smo slikovnom promjerkom u pojedinim
visinama izmjerili, unesemo u spomenuti formular.


V. Upotreba podataka sa slike dobivenih.
Iz promjera, :koje smo izmjerili slikovnom promjerkom,
izračunavamo one u naravi pomoću t. zv. »koeficijenta
povećavanja« . Pod tim koeficijentom povećavanja razumjeva


. promjer u naravi , .
vVeber ovai kvociient . .. .. Za proracunavanie svin


"
promjer na slici ^
ostalih promjera uzimlje on redovito aritmetsku sredinu onih
koeficijenata, koje je dobio za promjere u visini od 1 i 2 metra
iznad tla.
Kako već spomenusmo: posije fotografiranja izmjere se 1
i 2 metra visine nad zemljom promjeri stabla običnom promjerkom
i njihova veličinu u milimetrima unese u formular.
Svaka se od ovih veličina dividira s pripadnim promjerom,
koji je izmjeren na slici uzor-stabla, a aritmetska sredina iz
dobivenih rezultata daje »koeficijent povećavanja«, koji se takodjer
iznese u formular.


Budud da je rasvjeta u šumi najnepovoljnija kod donjeg
dijela stabla — osobito onda ako iza uzor-stabla stoji koje
drugo stablo — a točno je poznavanje dvaju najdonjih promjera
vrlo važno za računanje koeficijenta povećavanja, namislio je
Weber tomu doskočiti spomenutim ved »maskiranjem stabala«.
Služi mu u tu svrhu platnena pozadina, od koje se tamni ru




ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 384 —


bovi stabla vrlo oštro ističu — a tim je dakako izmjera promjera
na slici znatno laglja i točnija.


»Promjer u naravi« dobit ćemo, ako s koeficijentom
povećavanja multipliciramo »promjer na slici«. Sam račun ide
uz pripomoć Crelle-ovih tablica vrlo brzo.


Do četrnaestoga metra najzgodnije je sadržinu debla računati
po sekcijama od 2 metra duljine, a odavle pomoću formule,
koja za visinu uzimlje ukupnu visinu stabla umanjenu
za 14 metara. (Pobliže o toj formuli kašnje). Čitav se račun
najlaglje razabire iz priloženog formulara (Poglavlje III.) Naravno
je, da sadržinu kića i granjevina ne možemo direktno
opredjeliti fotografskim snimanjem, već je izrazujemo iskustvom
stećenimi brojevi o odnošaju deblovine i debljevine s jedne
strane, a deblovine i mase cijeloga stabla s druge strane.


VI. Karakterizacija fotograflčki siiimljeuog materijala.
Kako je Weber namjeravao fotogr. snimanjem opredjeljivati
drvnu sadržinu stabala poglavito u starijim sastojinama,
nastojao je, da mu i uzor-stabla budu što znatnija visinom. No
to mu nije posvema uspjelo jedno s toga, što u okolici Giessena
ni nema višib stabala od 30 metara, drugo, što se uvijek
morao vezati na one sastojine, koje su te godine bile opredje-
Ijene za sječu (on je naime sva stabla, koja je fotogr. snimio,
izmjerio još jednom, kad su oborena bila).


Od svib 120 stabala, koja je istraživao, bilo je najniže
17, a najviše 29 metara visoko. Najveći je pak broj stabala
dosezao visinu od 22 do 26 metara.


Čini se na prvi mah, kao da su rezultati obzirom na
drvnu gromadu to netočniji, što je visina stabla veća, nu izmjerom
oborenih stabala pokazalo se, da se procenti pogriješaka
prilično jednolično razdjeljuju prema raznolikostima u visini.


VII. Točnost postupka.
Točnost ovog načina opredjeljivanja drvne gromade stojećih
stabala možemo ispitivati u tri smjera. Prvo obzirom na




ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 27     <-- 27 -->        PDF

- 385


duljinu stabla odnosno jednakost odmjerenih sekcija,
drugo gledom na njegovu širinu (kružnu plohu)
odnosno veličinu izmjerenih promjera, napokon
treće obzirom na produkt obaju t. j. samu sadržinu.


O točnosti mjerenja duljine raspravljao je
Weber već u spomenutom članku i tamo već naglasio, od kolike
je važnosti uvjet, da budu fotografska ploča, nuz-os leće
i uzdužna os stabla međusobno paralelne.


Znači li nam na slici: AB uzdužnu os stabla, x jednako
duge sekcije, 0 objektiv a CD fotografsku ploču, koja je usporedna
s AB. Zrake, koje idu iz konca svake sekcije kroz objektiv
0, padaju na fotografsku ploču CD i na ovoj odrezuju
sekcije, koje su opet medjusobno jednake (x). Nagne li se ploča
samo malo — a to fotografi vrlo često čine, da predmete veće
visine dobiju još na ploči — zauzme li naime položaj CD´, bit
će na njoj pojedine sekcije nejednake {y) i to na slici odozdo
prema gore sve manje. (Valja imati na umu, da je slika u kameri
obrnuta.)


Budući da promjeri , koje smo izmjerili promjerkom u
visini od 1 i 2 metra nad zemljom, služe kao temelj, po kojem
se računa drvna sadržina odnosno koeficijenti povećavanja, mo




ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 28     <-- 28 -->        PDF

- -386 -


žemo tek od trećeg metra dalje promjere, koje smo izmjerili
na ležedim stablima, uporedjivati s onima, koje smo na slici
izmjerili.


Weber je na oba ova načina izmjerio u svemu 1430 promjera
i to 356 na bukvi, 360 na hrastu, 356 na smreci i 368
na boru. Razlika izmedju promjera izmjerenih na ležedim stablima
i onih izmjerenih na slikama, izrazio je u milimetrima
i skupio u posebnu skrižaljku. Iz ove se može vidjeti, da od
1430 promjera njih 999, dakle oko 70%! pokazuje diferenciju
od 0—5 mm. (od tih veći dio samo 1—3 milimetra!) Kod
ostalih promjera pokazuje njih 187o razhku od 6—10 milim.,
107o razliku od 11 — 20 milim, i samo 27o razliku od 21—30
milim. Kao maksimalnu granicu pogrješke možemo dakle uzeti
3 cm, dok se kod 887o sviju promjera giblje ta pogriješka od
0—1 cm. Najnepovoljnije rezultate obzirom na promjer daje
hrast i bukva — kod ovih prelazi pogrješka katkad i 3 cm


— dok su bor a pogotovo smreka pravilnijeg debla, pa su i
rezultati povoljniji.
Sadržina debla opredjeljena je kao i promjeri na
dva načina: na temelju fotografskih snimaka i izmjerom ležećih
stabala. I rezultate ovih izmjera skupio je Weber u posebnu
skrižaljku, iz koje se vidi slijedeće:


Procent pogriješke veći je od 3 samo kod 16 stabala, dok
kod ostalih varira izmedju 0—2*9. Sumarni procent pogrješke
za sve je Četiri vrsti negativan i to kod hrasta, kako se već
po promjerima moglo zaključivati, najveći. Fotografski snimci
daju dakle nešto premalene rezultate i to kod listača iznosi
procent pogrješke —0-8, a kod četinjača samo —O´l.


VIII. Računanje ukupne sadržine.
Kao što je već rečeno, računa se drvna sadržina stabla
na osnovu fotografskih snimaka do 14 metara visine pomoću
sekcija, a odavle do vrha po formuli, Weber je izprva za sve


vrsti drva odabrao u tu svrhu formulu za čunj K = ——




ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 387 —


Ova je za listače dala dosta točne rezultate, nu za smreku i bor
bili su ovi uvijek nešto premaleni, pa se zato Weber poslužio


formulom za paraboloid K = -i^ . Tu se pak pokazalo, da


Li


su rezultati upravo za toliko preveliki, za koliko su u prvom
slučaju bili premaleni. Prava je dakle vrijednost ležala negdje
u sredini, pa zato je vrške borova i smreka iznad 14 metara


visina računao po formuli K z= —i—.


^ 2-5
Obzirom na sadržinu Čitavog debla (ono do 14 metara -tvršak)
najgore je s bukvom. U nje iznosi procent pogriješke


+ 1´3, dok je u hrasta, smreke i bora —0"3, —0´6 i —0 5.
Kod listača su rezultati za pol 7o preveliki, a kod četinjača
za isto toliko premaleni tako, da se u najgorem slučaju rezultati
nekako izravnavaju.
IX. Troškovi.
Nabava aparata za opredjeljivanje drvne gromade stoječih
stabala i svib ostalih potrebština iziskuje znatan trošak — pa
će možda baš toga radi ostati taj način u praksi rijedak, ma
da mu je korist, koju pruža, očita. U rukama pak šumarskih
pokušališta, kojima bi služio za otkrivanje znanstvenih istina,
ne smije se polagati prevelika važnost na nabavne troškove i
to tim manje, što je samo priugotavljanje slika, kad je aparat
jednom ved nabavljen, razmjerno dosta jeftino.


Potpunosti radi navesti ćemo još slijedeće: Za nabavu
aparata i potrebština računa Weber 332*90 for. Troškovi snimanja
za njegovih 120 snimaka iznosili su 83´88 for., dakle
za jednu sliku 0´66 for.


X. Maue i prednosti ove metode.
Mane , koje Weber svojoj metodi pripisuje, jesu ove:


a) Svaki baš ne će u početku dobiti slike, koje će se moči


upotrijebiti, već se tome hoće neke vježbe osobito obzirom na


vrijeme eksponiranja i rasuđivanje rasvjete u šumi. Uza to će




ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 30     <-- 30 -->        PDF

- 388 —
svaki onaj, koji bude ozlovoljen \e6 prvim neuspjesima, osudjivati
i čitavu metodu.


b) Ne možemo uvijek odabrati povoljno vrijeme — takve
svjetle dane, kad je sunce skriveno oblačcima — pa moramo
praviti snimke i kod nepovoljnog vremena; no utjecaj za ove
potonje okolnosti slabi donekle tim, što pravimo obično samo
snimke iz bliza.


c) Pojedine slike bivaju katkat nejasne, pa dotično uzorstablo
valja iznova snimiti.
d) Može nastupiti kolizija svjetla i srednjeg prsnog promjera,
pa u takovu slučaju valja potražiti drugo pokusno stablo.


e) visoka nabavna cijena aparata i potrebština.


Prednost i pak, koje Weber napominje, bile bi:


a) U malo vremena možemo načiniti velik broj snimaka,
a da dobiveni rezultati ipak ne gube ništa od svoje točnosti.
Upotrebom ovoga načina ne samo da uštedimo vrijeme, koje
bi se potrošilo na obaranje uzor-stabala, nego izmjera ide brže
od ruke, nego li s ostalim instrumentima.


b) Prištednja: ako — ne uzimajući u račun troškove, koji
se za nabavu aparata izdaju jednom za svagda — pomislimo
na ne baš neznatne troškove za obaranje, izmjeru i izradbu
uzor-stabala, koji ovdje otpadaju.


c) Podloga, 0 koju se računanje sadržine upire, dade se
lako kontrolirati. Lako se dogodi, da se kod mjerenja drugim
kojim instrumentom koja veličina krivo očita, pa tko da onda
iz toga izračuna pravi rezultat. Učini li nam se, da je rezultat,
kojeg smo računali po podacima valjanog fotografskog snimka,
sumnjivim, lako ćemo točnost rezultata ispitati mjerenjem na
samoj slici a da si ne moramo praviti novog snimka. Pače je
kod obaranja uzor-stabala isključena svaka kontrola, kad je
uzor-stablo jednom oboreno i izradjeno.


d) Dobivamo tako točnu sliku drveta, da se kod računanja
sadržine možemo obazrijeti na svaku nepravilnost njegovu.


e) Slika je ujedno i službeni prilog, po kojem se izmjera
dade u svako doba kontrolirati.




ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 389 —


f) Izmjera je točnija nego s kojim drugim instrumentom.
Lakše je sliku kod kuće na stolu razdijeliti u sekcije, nego
mjeriti s kojim instrumentom na stablu.


g) Metoda je zgodna, kad se ispituje i istražuje, kako se
usljed proredjivanja mijenja prirast na pojedinim stablima.


*


Prema svemu, što do sada spomenusmo, možemo redi, da
se ovom načinu opredjeljivanja drvne gromade stojećih stabala
može radi njegovih prednosti — ne samo po broju, već i po
važnosti njihovoj — ustupiti odlično mjesto, nu čini se, da će
se njim s početka bar služiti više šumarska pokušališta u znanstvene
svrhe, nego li šira šumarska praksa. Princip mu je vrlo
jednostavan i zgodan, točnost — kao što vidjesmo — izvanredna,
a ni rukovanje sa samim aparatom ne iziskuje baš mnogo
spreme, al će možda baš radi toga, što je taj način nov, ostati
malo podalje od praktične uporabe u širim šumarskim krugovima.


Žalim samo, što sam za sad mogao saopćiti samo teoriju
ove metode, nu praktički je nisam mogao prokušati, jer do sad


— ma da sam u posjedu Goerzovog Doppel-Anastigmata, koji
je u te svrhe bezuvjetno nuždan — nisam još imao prilike, da
pojedina stabla najprije fotografički snimim, pa da ih onda, kad
budu oborena, točno kubiciram, a samo tako bilo bi mi moguće
sa svoje strane ispitati točnost i uporabivost samog postupka..
A. Ugrenović stud, for.
Lugarnice i uniforme!


Piše Jos. pl. Aue, kot. šumar im. obć. križ.
Ne preplaši se cienjeni čitatelju zvučnoga naslova; ne
mislimo »lugarnice« poput onih u Topuskom, Kiralyhalmi i t. d.
već male kućice, za stanovanje lugara.
Gradnja ovakovih lugarnicah, podignutih u sred šume ili
bar nu obodu šume, u obsegu šumah bivše Vojne Krajine, po