DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 101     <-- 101 -->        PDF

— 515 —


lijepili; osobito se ovo dogadja pri čestoj uporabi karte i pri
mokrom vremenu; takodjer se naknadno urisani detajl i pismo
uništi.


Kako se iz rečenoga razabire, upravo ni jedna od navedenih
metoda potpuno bez pogrešaka nije, nego svaka ima
svoje prednosti i mane.


U opće se ali čini, da vajsvaserska manira najbolje odgovara
i da se u Ceskoj barem najviše rabi.


U najnovije se vrieme prave sastojinske karte pomoću
svjetlotiskarskog ili svjetlopauskog postupka (Lichtdruck oder
Lichtpaus-Verfahrea) i nema sumnje, da bi ovaj postupak,
kad bi se usavršio, mogao biti zapravo najjeftiniji napose tada,
ako bi se radilo o priugotavljanju više primjeraka.


Pri tom treba naime rozlikovati, da li se pravi samo
kostur pomoću svjetlotiska — kao i litografijom, — ili se takodjer
neposredno provadjaju pomoću svjetlotiska razni tamni
tonovi dobnih razreda.


Na ovaj način pripravlja n. pr. kneževsko-nadbiskupska
revizija za uredjenje šuma u Doljnjem Brežanu svoje sastojinske
karte pomoću svjetlotiska, koje su odredjene za običnu
upotrebu u revirima, a umnožaju se po jednoj sastojinskoj
karti sa točnom razlikom dobnih razreda.


G. nadšumarnik A. Liinderman primjetio je u ovom listu,
(naime organu Češkoga šumarskoga družtva godište 1902./1903.)
2. i 4. svesci, da se ovakove kopije dadu nješto usavršiti s obzirom
na odgovarajuće tonove boja, i da se sasvim dobro za
porabu u reviru mogu upotrebiti. Preveo F. Vućliović.
O malom šumskom posjedu u Dalmaciji.


Pod ovim naslovom objelodanjen je u br. 28. »Osterreichische
Forst- und Jagdzeitung« članak sastavljen na temelju najnovijih
službenih podataka koji unosi mnogo svjetla u — za nas bar


— dosta slabo poznate šumarske prilike posestrime nam kraljevine
Dalmacije, s tog ga odlueismo prevesti za naš »Šumarski


ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 102     <-- 102 -->        PDF

— 516 —


list« u kojem ved i onako dulje vremena ni]e bilo članka, koji
bi se bio potanje bavio dalmatinskim šumarskim prilikama.
Taj Članak u prevodu glasi:


Sveukupna zemaljska površina Dalmacije iznaša 12.833
km*, od čega otpada na produktivno zemljište 12.549 km ^
Od ove površine zauzima po stanju poreznog katastra od godine
1900. sama šuma prostor od 381,190 ha, (za pravo su
to više šikare nego li prave šume. Op. ur. »S. 1.«), od kojeg
pripada državi 9630 ha, 2398 ha vjerskom i naučnom zavodskom
fondu, kojim upravljaju državni činovnici, 224.506 ha
opdinama i općinskim dijelovima, 2 ha kotarima i zemlji, 218 ha
drugim javnim fondovima, 6960 ha crkvama, crkvenim dobrima
i zavodima, 912 ha udrugama i društvima, 991 ha fideikomisima
135.573ha drugim privatnicima´), t. j . 51 postotak otpada
na mali šumski posjed, pri čemu predpostaviv, da su
šumski posjedi, kojih površina ne iznaša više od 500 ha, među
male šumske posjede uvršteni. Od navedenih površina maloga
šumskoga posjeda jesu 59.704 ha općinske šume, 2 ha kotarske
sume, 218 ha šume javnih fondova, 5035 ha parohijske i crkvene
šume, 212ha šume udruga, 991 ha fideikomisa i konačno


130.897 ha privatne šume. Mali šumski posjed se očituje napose
u ovim zadnjim-brojkama, pošto od onih 500ha, koje
spadaju općinama, crkvama, udrugama i fideikomisima, većim
se dijelom gospodari ne kao sa malim šumskim posjedom, nego
najviše u smislu proglasa državne uprave od 15. srpnja 1876.
»Zem. VI. List« Br. 45. utjecajem političke oblasti, naime
jednoga stručno-tehničkog organa koji ovim sastojinama posvećuje
više njege, nego onima, koje su u vlastničtvu seljaka.
Pošto se općinske šume obično oštećuju samovlasnom sječom
i prekomjernom upotrebom stelje i paše, seljačke su šume
Dalmacije u glavnom štetama izvržene, koje prouzrukuju već
navedeni nuzužitci, pošto se maloposjednici mnogostruko trude,


´) Ovo je crpljeno iz podataka, što ih je zemaljsko šumarsko nadzorničtvo u
Dalmaciji dostavilo austrijskom državnom šumarskom družtvu za XIX. šumarski
kongres i za šumarsku statistiku.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 103     <-- 103 -->        PDF

— 517 —


da svoje šume po mogudaosti štede, da drvo namjenjeno prodaji
usčuvaju za kasnija vremena, i da drvo potrebno za kndnu
porabu, koliko im je samo moguće, povlače iz općinskih šuma.
Pošto se privatne šume sječom tako ne oštećuju, kao općinske
šume, nalaze se iste po vanjskom izgledu u boljem stanju, nego
li prve, te čine, osobito ako su zidom ograđene od općinskih pašnjaka,
zelene oaze u opreci prema okolnoj kamenitoj pustinji.


Mali šumski posjedi su nastali većim dijelom posjednućem
uzurpiranih (zauzetih) općinskih zemljišta. Mnoge su šumske
parcele od strane različitih pređašnjih vlada posredstvom osobitih
dokaza, darivane pojedinim osobama, koje su se u tadašnjim
čestim ratovima uspješno borile. Njeii podijeljena dozvolom oblasti onima, koji su imali pravo
na šums. koristi. Mnoge se ove parcele s vremenom u drugu
vrijedniju kulturu pretvoriše. U području tadašnje Dubrovačke
Republike, dijelila je republika komadiće zemljišta građanima,
grada Dubrovnika odmah, pošto je to zemljište zauzela. Ovi su
zadržali pojedine komade zemljišta i s njim gospodarili u svojoj
režiji, a ostalo su predali seljačkim obiteljima na obrađivanje
s tim, da im podaju jedan dio od žetve. Neobrađena (neiskrčena)
zemljišta upotrebljavahu tako nastali koloni bez ikakovog
ograničenja za pašu i ogrijev, od čega se utemelji tamo
vladajuće pravo paše i drvarenja (ius paseendi et lignandi),
koje je na žalost vrlo ubitačno, a da se šuma uzčuva.


U zadnjem deceniju u cieloj zemlji je dosta znatni broj
malih šumskih parcela krčenjem pretvoren u vinograde. Ovo
se je osobito dešavalo u primorskim krajevima i na otocima.
Sume malog šumskog posjeda su u Dalmaciji gotovo isključivo
niske i srednje. Ovdje i ondje u višim položajima, zatim u primorju
i na otocima može se naći i visokih četinjastih šuma.
Sklop sastojine je gotovo uvjek nepotpun, pa i kod usčuvanih
dubrava (šumica, podvornice), koje su u blizini nastanjenih
kuća, a imale bi služiti za zaštitu proti južnoj sunčanoj žegi i
buri, zemljište je gotovo skroz osiromašilo. Ovo pripada skoro
isključivo kraškoj formaciji sa karakterističnim uvalama i vrtačami.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 104     <-- 104 -->        PDF

— 518 —


Sto se tiče vrsti drveća, to su iste u višim, srednjimprimorskim krajevima različite. Na visini Velebita, Dinarske
planine, Sviboju, Mosedu, Biokovu i na krivoškim brdima nalaze
se još ostanci bukove šume. Na južnoj strani Velebita,
Dinare i Blokova može se nači crni bor, na sjevernoj strani
Blokova pojedince ili hrpimično jela, na Mosoru u pojedinim
primjercima tisa, na gornjim dijelovima Krivošeje jela i bjelokori
bor (Pinus leucodermis´ Aut.). U ovom kraju nije rijedak
ni obični javor (Acer pseudoplatanus L.). Na srednjim položajima
sjeverne i srednje Dalmacije sastoji se šumska sastojina
iz više vrsti hrastova (Quercu8 pubescens Willd. Cerris L.),
crnog jasena (Fraxinus Ornus L.), crnog graba (Carpinus orientaiis
Lam.), običnog brijesta (Ulmus tuberosa Ehrh), kopriviča
(Celtis australis L.), crnograba (Ostrja vulgaris Willd),
kruške (Pyrus amjgdaliformis Vili.) itd. U području primorske
zone i na mnogim otocima sačinjavaju šumu većinom
slijedeće vrsti drveća: vazda zeleni hrast (Quercu8 ilex L.),
alepski bor (Pinus halepensis Mili.), pitomi kesten (Castanea
vesca Gaertu.), čempres (Cupressus sempervirens L), mišji trn
(Arbutus unedo L.), divlja uljika (Olea europea L ), kamenita
lipa (Philljrea latifolia L. i media Reich), a na visoravni otoka
Brača i to u općini Neresi i okolini, kao i više Trapanoa na
poluotoku Pelješcu, nalazi se crni bor. U primorskoj zoni je
klima veoma blaga, osobito u južnoj Dalmaciji tako, da su u
njoj nastanjene vrste palmi Chamaerops humilis i excelsa,
Pritchordia filifera, Phoenix dactylifera, posvuda, koje ne donose
baš zreli plod, a osobito Ciccas revoluta. Na otocima
Hvaru i Visu uspijeva drvo t. zv. »slatke korice« (Ceratonia


siliqua L.), kod Ercegnovog (Castelnuovo), u Boci Kotorskoj,
daju šumice naranča, limuna i cedrova, baš za trgovinu sposobne
plodove; jabuka granata (Punica Granatum L.) zvana
nosi znatno velike i sočne plodove. Kod Budve uspjeva t. zv.
»drvo od groznice« (Eucaljptus globulus) veoma veliko.


Samo se po sebi razumije, da zemljišni odnošaji u područjima,
gdje nabrojene rasline uspijevaju, ne vriede općenito za




ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 105     <-- 105 -->        PDF

— 519 —


cijelu zemlju. Ima svakako i mnogo iznimaka u odnošajima,
buduć je u zemlji tadašnja šumska površina najviše povodom
opasnog djelovanja ljudi i životinja veoma ograničena. Obrast
šume daleko je pao ispod normalnog i zemljište izvrženo elementarnim
uplivima, osobito čestim sjevernim burama i neposrednom
djelovanju žarkih zraka južnog sunca, pokazuje osebine
drugih kraških zemalja. Jedna znatna površina gotovo je opustjela,
a mogla bi se još spasti samo brzom akcijom državnih
organa i velikim svotama iz javnih sredstava od posvem.ašnje
neplodnosti.


Glavne neprilike, koje su se primjetile pri gospodarenju
sa još postoječim malim šumama u Dalmaciji jesu slijedeće:
provađanje sječe u nezgodno godišnje doba i" sa neprikladnim
oruđem, napose što ee tiče pripravljanja gorivog materijala za
palenje vapna u vapnenicama, a isto tako dobivanja kolja za
vinograde; neostavljanje potrebnog broja valjanih stabala sposobnih
vrsti drveća u pomladnim djelovima šume; gotovo posvemašnje
propuštanje umjetnih kultura za pomlađivanje, ili se
jako malo ide za tim, da sječine budu na okupu, u kojima
malo po malo preuzima maha podređeno grmlje i manje vrijedno
drvlje; kratka ophodnja u sumama niskoga uzgoja; prekomjerna
prozraka sastojina visokih šuma; prekomjerno protupravno
stelarenje; pašom kroz cijelu godinu, pošto je zima
većinom bez snijega, a tjera se na istu prevelika množina marve
svake vrsti poimence koza, bez ikakova obzira na pomlađivanje
šuma. Pasuća marva u obc´e, osobito koze tjeraju se bez pastira
u šumu, ili se povjerava čuvanje djeci, te zalazi bez zapreke
u tuđe i vlastite zabrane mladih šuma i kultura, kojima
se time najosjetljivija šteta nanaša. Marva se hrani napose kad
nema trave, osobito zimi i proljeće pupoljcima, mladim izbojcima
i granama drvnih raslina, koje, obrstene, u svome razvoju
zaostaju i zakržljave. Ovim nuzužicima ima se najviše
pripisati, da se još postojeći šumski ostanci Dalmacije većinom
sastoje iz kržljavih, grmastih sastojina, u kojima se osobito u
višim i srednjim predjelima razno savitog niskog drveća kao i




ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 106     <-- 106 -->        PDF

— 520 —


grmlja može nadi. Znatna zloupotreba primjerena je u šumama,
gdje se jasen nalazi. Ovaj se poimence svake godine liši klaštrenjem
svoga lišća i granja, koje se složi u stogove (plastove),
te se upotrebljava za prehranu marve osobito koza. ako prilike
vremena ne dozvoljavaju, da se na pašu tjeraju. Ne biva
rijetko, da se stabla, na nekoliko metara od zemlje okrešu, i
što je sasvim prirodno, zastaju daleko u razvoju, a mnoga i
posvema propadnu. Tako je zemljište lišeno šumskoga zastora,
izloženo štetnim atmosferskim uplivima i podvrženo opustošenju,
na strmim položajima a i na uzvišenom mjestu lako se
zemljište osuši od vjetra, a isto tako lako ga oborine isperu,
ili se najmanje pretvori u sterilno stanje, koje je za dalnji
uzgoj drva manje sposobno, i koje je za normalni obrast na
dotičnoj površini sasvim nemoguć.


O kakovoj racionalnoj upotrebi listnica po mudrom učitelju
Vesselj-u ne može još ni iz daleka biti govora. Mnogo
se drva upotrebljava u nekim djelovima zemlje, osobito na
otocima, da se postave i poprave ograde na granici šumskih
goleti (Ovčici), koje su stavljene u kulturu. Tim više treba
osuditi i ne može se to opravdati, što u zemlji ima kamena
svuda najbolje vrsti na pretek za ograđivanje zemljišnih kultura.


U crno borovim šumama vrši se smolarenje samovoljno
i na neshodan način, te neko stablo, usljed postepenog ili posvemašnjeg
ogulenja kore doljnjega dijela, propadne, ili se učini
neupotrebivim za korisnu gradu, a sastojina se malo po malo
prozrači, te se i zemljište u svojoj produktivnosti pogorša.


Najveća se šteta bezuvjetno prouzroči paljevinom i samovoljnim
krčenjem, da se nesposobno šumsko zemljište pretvori
u višu gospodarsku ili vredniju kulturu, čije se plitko, mršavo
tlo za kratko vrijeme pretvori u kras i svaku prihodnu sposobnost
izgubi i opustoši.


Napokon bi se imao nedostatni šumski nadzor istaći.


!)a se svladaju nebrojene poteškoće, brižno su uplivisali
šumarski organi političke uprave, koji su skoro jedini šumarski
stručnjaci u zemlji, povodom svoga službenog putovauja pou




ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 107     <-- 107 -->        PDF

— 521 —


čavajudi pučanstvo zatim nadzirući, da se obdržavaju šumske
zakonske državne odredbe. Isti obavljaju šumsku policajnu
službu i njihovim poticajom mnoge su oblasne korisne odredbe
za održanje šuma donesene i njihovim nastojanjem provedene.
Među ovima može se istaknuti kontrola, koja je u zadnje vrijeme
uzpostavljena za unutrašnju drvarsku trgovinu, usljed čega
je mnoga šuma od prijetećeg uništenja očuvana Za sada su
zaposleni u zemlji 11 šumskih tehničara, 8 lugara, 7 šumarskih
pomoćnika, 7 općinskih šumara i 573 šumska nadziratelja. Ovi
zadnji su slabo plaćeni i uplivu autonomnih oblasti su jako
podvrženi, radi toga često zanemaruju svoju službu, da si drugim
zanimanjem pribave uzgrednu zaslužbu.


Da se šumska kultura podigne, osnovano je u zemlji više
državnih šumskih vrtova, u kojima su zaposleni kotarski šumarski
tehničari uz pripomoć lugara, šumarskih pomoćnika i
nadziratelja, koji godišnje bogati biljni materijal proizvađaju.
Isti su organi dosada provađali umjetno pošumljivanje iz državnih,
zemaljskih i općinskih sredstava, poimence u bujičnom
području i u drugim položajima, gdje je ponovo podizanje šume
bilo nužno iz osobitih javnih interesa ili iz zdravstvenih i estetičnih
razloga.


Na ovaj način neka se i dalje nastavi, pošto su uspjesi,
koji su do sada postignuti, dosta povoljni.


Hoće li se ozbiljno pomišljati na to, da se racionalnije
gospodarenje maloga šumskoga posjeda podigne, nužno je u
prvom redu, da se povisi broj kotarskih šumskih tehničara,
lugara i šumarskih pomoćnika, koji bi imali obratiti u glavnom
pažnju na gospodarenje sa općinskim posjedima, čime bi poučavaj
uć mogli uplivisati i na male šumske posjednike i šumske
kulture u većoj mjeri, a također mogli bi obratiti pažnju i na
važnije privatne posjede.


Od velike bi koristi bilo, kad bi se pučanstvo već u pučkoj
upućivalo u šumarsku pouku time, da se uvršćuju zgodna štiva
u čitanke i da se uvedu praktične vježbe pri uzgoju bilja u
školskim vrtovima.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 108     <-- 108 -->        PDF

— 522 —


Nema sumnje, da de sve ove odredbe, hoje se odnose na
čuvanje i njegu sume, naći malo po malo odziva i da de ove
dosta doprinijeti, da se ne samo gospodarenje sa malim šumskim
posjedom poboljša, nego de u glavnom dati povoda, da
također visinski prohodi i brdske strmeni duž austrijske morske
obale skoro opet svoje nekadanje zelenilo zadobiju.


Vaso Vučković.


Osobne viesti.


t Gustav Hempel


dvorski savjetnik, j . r. profesor šumarstva c. kr. visoke škole za zemljoteštvo
u Beču, od godine 1884. začastni član našega hrvatsko-slavonskoga
šumarskoga društva preminuo je u dobi od 62. godioe dne 29. lipnja


o. g. u Putzmannsdorfu kraj Beča na srčanoj boljetici, koja ga već više vremena
mučila. Pokojni prof. Hempel, rodjeni Saksonac. svršio je ponajprije
nauke u kr. saks. rudarskoj akademiji u Freiborgu, nu kako su mu
radnje u kemijskom laboratoriju ugrozile zdravlje, posvetio se je s privolom
roditelja šumarstvu, za kojim ga je već odavno srce vuklo, te
svršio šumarske nauke u kr. šum. akademiji u Tharandtu. Po tom stupio
je u saksonsku državnu službu, te je službovao i kod ureda za uredjenje
šuma, a iza toga postao asistentom na šumarskom institutu sveučilišta
u Giessenu. Odavle pošao je za profesora šumarstva na E´rancesco-Josephinum
u Modlingu kraj Beča, ujedno suplirao odavle neke šumarske
discipline u bivšoj c. kr. šumarskoj akademiji u Maria-Brunnu. U to
pozvan je za profesora šumarstva na sveučtlište u Giessen, nu tom se
časnom pozivu nije odazvao, jer je medjutim prigodom prenosa šumarske
nastave sa akademije mariabrunske na c. kr. visoku školu za zemljoteštvo
u Beču, imenovan i na ovoj visokoj školi izv. profesorom šumskoproizvodne
struke. Od g. 1880. jav, red. profesorom službovao je pokoj.
Hempel sve do svoje smrti na tom zavodu, i stekao si za bečku c. kr.
visoku školu za zemljoteštvo velikih zasluga. Kao začastnoga člana na