DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 621 — Stavljam indi predlog: »U prave imov. obdina imaju se pobrinuti za pravodobnu podmirbu ogrieva za svoje pravoužitnike, šumsko-ogojne radnje imaju se izvadjati na nadnicu uz gotov novac, a dosudjene šum sko-k var ne odštete imaju se bezobzirno po u tu svrhu postavljenim ovrhovodite Ij ima utjerivati, te šumske razprave nuždnom brzinom i strogošdu provadjati«. Na gornji referat g. šumarnika V. Benaka nadovezao je g. šumarnik D. Mocnaj ovaj koreferat. Nakon ovako liepe i stvarne razprave, koju nam je podao g. izvjestitelj, malo će mi gradiva preostati za obraditi, nego tek kusati ću njekoje manje praznine, koje su u hitnji posla gospodinu izvjestitelju nastale, kako tako popuniti. U glavnom g. izvjestitelj govori o uzrocima šumskih šteta a u drugom dielu o njihovom uztuku. Nesumnjivo je izvjestitelj imao pred očima odnošaje pojedinih imovnih općina, kada je označio glavnim uzrokom šumskih šteta nestašicu ogrievnih drva. Medjutim to baš ne stoji tako općenito i sam izvjestitelj imenito za brdske predjele priznaje, da nije bas nestašica ogrievnih drva pojedini uzrok šumskim štetama. Nasuprot uztvrdio bi, da su uzroci šumskih šteta mnogovrpni, a nekoje glavnije prikazat ću, dakako općenito obzirom na sveukupne imovne općine a napose osvrnuti ću se na prilike, koje postoje u Gornjoj Krajini. Imovne općine nisu davna tvorevina, pa i ako je bilo i prije šumskih šteta, to su oue Upravo od vremena postanka imovnih općina porasle i na žalost još neprekidno rastu. Hr |
| ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 622 vatski narod, komu rado pridjevamo golubinju ćud, nije imenito u postojavšoj Vojnoj Krajini tako blag, nego nasuprot vrlo sklon časovito se pokoristiti i na način nedopušten. K´tomu kako je neuputan, lahko si na svoj način tumači pravne uredbe kako je to žalibože i sa imovnim općinama mislio. Prigodom diobe izmedju države i pojedinih pukovnija, reklo se narodu »Evo polovinu šuma poklanja cesar Vama«. Dakako^ da je to narod svojim načinom shvatio: nije razumjevao pod tim, da se šuma ima potrajno uživati, da ostane sačuvana i potomstvu, nego je držao, da može biti neograničen u svom uživanju i tko ga je u tom prečio, smatrao ga je svojim neprijateljem. Znamo iz najnovije prošlosti, kako se je našeg naroda dojmila socialistička agitacija u nekim naprednijim dielovima ravne Slavonije, te od svih maksima i nauka, koje nauča ta nauka, prigrlio je dakako samo onu, koja mu je pričala o podjeli vlastničtva, misleć u svojoj primitivnoj duši, da će mu odmah svanuti sunce, kad bi mogao dočepati se tudje muke. Tako je bilo i sa imovnim šumama; mjesto da čuva svoje vlastničtvo i da ga neokrnjeno preda svomu potomstvu, nastupila je era mahnitog haračenja šuma, ne samo za ogrevno drvo nego i ono za gradju, a pripomoglo je tomu dakako to, što se takove kradje (jer to već ne smijemo zvati šumskima štetama) presudjivale i kaznile, ili bolje rekuć ne kaznile, po političkim oblastima a nisu bile podvržene strogom sudbenom postupku. Nema sumnje, da te prilike u najnovije doba hvala maru i nastojanju uprave imovnih općina ponešto na bolje okreću, ali trebati će još mnogo i mnogo decenija, te marljiva rada, imenito škole a i crkve, dok narod postigne takav stepen prosvjete, da promjeni svoj sada tako zlu skloni karakter. Za dokazati ovu tvrdnju mnijem, da mi nije nužno iznositi slavnoj skupštini dokaza. Komu nije se već u praksi desilo, da je pravoužitnik ostavio doznačena gradjevna debla a posjekao druga iz puke objesti ili radi kakove neznatne polakšice, a glede ogrevnog drva, kraj premnoge leževine, sječe mladikovinu iz |
| ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 623 — prirodjene lienosti i obiesti, dapače znam primjera, da su kod velikog sniega primorani bili sjedi šljive i vočke. da ne poginu od zime. Varao bi se, ako bi tko mislio, da su ti ljudi možda podaleko od šuma — nasuprot baš podno Kapele prepune leževiuom, jedva tri kilometra udaljeni, pa ipak ostali bez klipe ogrievnili drva. Ovo dostaje, jer takovih, primjera svaki nas bi mogao na pregršt iznieti. Ovu sklonost pravljenju šumskih šteta mogla bi suzbiti i primjerena sila prema onoj narodnoj »neboji se i šuša boga već batina« nu o tom kašnje. Ne mogu pristati na mnenje g. izvjestitelja, da bi pravoužitnici sami morali puteve graditi, već držim, da je to dužnost imovnih općina, imenito u brdskim stranama. Tamo gdje ima ogrevnog drva, ako je nepristupno, jedno je kao da ga i ne ima, te ako se takovi putevi izgrade, uklonio bi se takodjer jedan uzrok pravljenju šumskih šteta, ako možda i neznatniji, ali barem za imućniji dio naroda prestala bi potreba šumskih kradja. Imenito takove vrsti posla mogu se odradnjom dužnih šumskih šteta učiniti, te bi to općenito valjalo uvesti. Gdje manjka ogrevno drvo, tu dakako dok se uzrok ne odkloni ne će prestati niti učinak, te pošto je izvjestitelj o tom opširnije razlagao pripomenufi ću samo, da kod ogulinske imovne općine za neke krajeve uvadjamo sitno šumsko gospodarenje, da se toj nestašici doskoči, te se to valjda i kod drugih imovnih općina prakticira. Posebni uzrok pravljenju šumskih šteta u Gornjoj Krajini, jest potreba krovne daske, šimle. Od pamtivieka pokrivaju se kuće u Gornjoj Krajini ciepanom šimlom, većim dielom jelovom. Radnik, koji takovu šimlu izradjuje, zasjeca stojeća stabla, te vadi t. z. španje i gleda, da li je stablo ciepko i tako više puta i na više mjesta ozledi stablo, te onda dakako nastupaju poznate posljedice: nagnjilost i vi´emenom posvemašnja trulež stabla. U najpovoljnijem dakle slučaju propada najbolji dio stabla, ako mu i ostane koji dio uporabiv. To se i opaža prigodom izradbe stabala, da se redovito 25 do 35% gradjevnog drva manjo dobiva, nego što se po izgledu stabala i procjeni |
| ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 624 — suditi može. Koliki je tu gubitak u novcu, to je vrlo težko proračunati, ali samo za ogulinsku imovnu općinu, može se uzeti okruglo sa lOOO.OOO kruna do sada a žali bože u budude biti će još gore, jer sada štetočinje, pošto su već stara eiepiva stabla izcrpili, napadaju na mladja, tako da ima šum. skih predjela, gdje sa već sva mladja stabla počam od 30 cm. prsnog promjera španjana. Što li će biti od takove porastline, kad dodje do sječive dobe?! Taj nesretni običaj ugrožava u veliko opstanak jelovih šuma u Gornjoj Krajini i težko mu je doskočiti, jer ako je i moguće pronaći štetočinca kod izradbe šimle, ne moguće je gpriečiti mu špananje stabala. Neupućeni dakako reći će: »Tomu je lahko doskočiti, podajte pravoužitniku prilike, da može legalnim putem do šimle doći«. Ali, kao što već napomenuh, ciepivih stabala sve je manje, tako da već nije daleko Vreme, kad ih u opće dozrelih biti ne će, a najmanje u redovitim sječinama. Bilo je ljudi, koji preporučivahu, da imovne općine podigau ciglane za criep. Na oko zdrava idea, kojom sam se mnogo bavio, ali najposlje kao neizvedivu zabacio. Moramo imati na umu, da imovna općina, ako bi poduzela takovo poduzeće, morala bi graditi kružnu peć i upotrebljavati ugljen, dakle vrlo mnogo investirati, a proizvod ne bi mogla razpaČati medju pravoužitnike, kako su svojedobno suglasno sva općinska poglavarstva izjavila. Za crep valja i drugi krovni odar postaviti a naš pravoužitnik nema toliko sredstva za novogradnje, nego ki´pa svoju potleušicu dokle samo može. Najbolja zamjena za šimlu, bila bi rezana ki´ovna daska uporabom konservirajućih ličila kao n. pr. Carbolineuma i drugih. O tom se radi, ali to nastojanje osujećuje nesretni konservatizam našeg naroda, koji se težko priklanja novotarijama. I tu ćemo morati čekati, dok ih nužda prisili, da posegnu za rezanom krovnom daskom. Dotle žalibože kraj postojećih odnošaja, još će mnogo i mnogo stablo pasti žrtvom štetnog običaja španjanja. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 625 — U Gornjoj Krajini, kao što je poznato vodi se preborni siek. U sječinama dakle doznačuje se najstariji dobni razredto redovito stabla poeam od 50 i 45 cm. debljine. Pravoužitnici mogu iz takovih stabala podmirivati sve svoje potrepštine, ali sitnu gradju redovito radi troška izrade ne prave iz stabala takovih, nego vole podsiecati otanja stabla iz kojih onda sami otešu ono, što trebaju. I to je povod čestim slučajevima šumskih šteta a uaravski, ako nije pri ruci primjerene sile, težko je narod odučiti od toga; a to je tim opasnije, jer ugrožava mladje dobne razrede, dakle budućnost šume. Pravljenjem prosjeka, kao i proredbom za to sgodnih šumskih predjela nastojimo tomu doskočiti. Tamo gdje pravoužitnici plaćaju snižene pristojbe mnije g. izvjestitelj, da bi trebalo doznake pravovremeno učiniti a naknadno pristojbe ubirati. Bojim se, da bi g. izvjestitelj to samo jednu godinu pokušao, ali ne više. Držim, da bi u najpovoljnijem slučaju jedva polovinu pristojba naknadno ubrati mogao. G. izvjestitelj prikazao nam je slikovito sudbinu naših prijavnica i nehaj pravoužitnika spram osude, ali kad bi i tako bilo, još bože pomozi! Imovne općine velike su korporacije, plaćaju državi porez, pomažu i te kako javne svrhe, s toga bi se opravdano moglo predmjevati, da i javna uprava ide u svem i svačem imovnoj obćini na ruku. Ali baš obratno biva. Broj nerješenih prijavnica upravo je horendan i to ne samo onih starijih, nego i onih iz posljednjih godina. Navadjam za primjer, da je godine 1902. cd strune šumarije Ogulinske podneseno 2433 komada kaznenih j>rijava, a ne riešeno do sada 1384 komada; godine 1903. podneseno 2235 komada, a neriešeno 1975 komada. Ne treba komentara ovim brojkama. Kušali smo urgirati svakih 6 mjeseci rješenje tih zaostataka. Neke oblasti udostojale se odgovoriti bar na prve požurke, nekoje niti na prve, a posljedak na koncu isto što i prije urgencija, ne rješavanje kaznenih prijava. G. izvjestitelj iztiče, da je tomu glavni razlog preopterećenost kotarskih oblastih, te ne dvojim, da je tomu |
| ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 628 I ako je donekle opravdan nazor g. izvjestitelja glede go jitbenili radnja, koje se svakako bolje i svrsi shodnije obav ljaju plaćenim nadničarima, to ali imade ipak množina radnja kao n. pr. pravljenje puteva, ograda i t. d., koje se mogu na taj način izvesti i dobrim uspjehom. Naravski valja paziti, da se tu zloporabe ne dogadjaju, nego od bogatili dug utjera, a insolventni da ođradjuju. G. izvjestitelj posve pravo uavadja, da kraj postojećih odnošaja, ne može se dati krivnja obranbenom osoblju, da nam je obrana šuma na tako nizkom stepenu, ali držim, da i tu leži neki dio krivnje tolikim šumskim štetama. Mi nemamo školovanog lugarskog osoblja, a žali bože nemamo tako skoro u izgledu lugarnicu. Pa ipak samo škola može dati onu pravu ljubav i shvaćanje svog zvanja, koje je lugaru u tako težkim prilikama potrebno. Dakako, da valja trud i nagraditi, stoga gdje je još potrebno, valja lugarima plaće povisiti, da ne zavise od nikoga, nego da se svom dušom i tielom posvete svom zvanju. Po § 18. šumskog zakona prekršaji onih, koji imadu prava drvarenja, smatraju se i kazne kao kvar šumski i kao takav podpadaju presudi političkih oblastih. To načelo nalazimo izraženo i u kaznenom zakonu, da suvlasnici, kao n. pr. suzadrugari, djeca obitelji i t. d. uživaju blagodat blažeg postupka. Nesumnjivo je to i opravdano. Medjutim kodifikatori šumskog zakona nisu mogh predvidjati budući razvitak, nisu mogli predviditi, da će biti i takovih individua, koji će se koristiti tom singularnom odredbom, te na štetu zajednice izvući ne samo svoj idealno kapitalizirani dio, nego i preko toga. Kod ogulinske imovne općine ima nekoliko zadruga, kojih svaka pojedina duguje 4 do 5 hiljada kruna šumske štete. Kazumije se samo od sebe, da ti nisu počinili tih šteta za pokriće svojih nužnih pripadaka, nego im je upravo zanat pravljenje šumskih šteta, te se otvoreno bave tim kao kakovom otvorenom trgovačkom radnjom. To su redovito golje, od kojih se šteta nikad utjerati ne može. Da možemo |
| ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 29 <-- 29 --> PDF |
- 629 — predstaviti to bivšim kodifikatorima šumskog zakona, nesumnjivo bi § 18. aasma drugačije izgledao. Kazneni zakon predvidio je takve slučajeve, te ima odredbe, da sud ima postupati proti članovom obitelji, ako to odnosni ovlašteni vlastodržac zatraži. Valjalo bi to urediti i za suvlastnike šuma, bilo da svaka šteta preko nekog stanovitog iznosa pripada pod ustanove kaznenog zakona, bilo pako tako, da autonomno predstavnictvo takovih, zajednica može zatražiti sudbeni progon proti takovim članovima, analogno ustanovama kaznenog zakona. oteta što se g. izvjestitelj nije osvrnuo na šumske štete nastale elementarnim nepogodama, stoga ću ja samo nekoliko rieci o tom progovoriti. Zali bože ogulinska imovna općina ima u tom pogledu težkih izkustva. Namjerice je često puta šuma po samim ovlaštenicima podpaljena, da uzmognu okupirati šumsko tlo, te im je jednom i uspilo uništiti oko 4.000 jutara najljepše šume. Na udivljenje svega svieta rješen je takov jedan paležnik kazne ustanovljene kaznenim zakonom pa sudjen po — političkoj oblasti!!! Neka si svatko po volji ovo komentira! I u pogledu požara valjalo bi, da visoka vlada uputi podčinjene upravne oblasti na točno obdržavanje ustanova šumskog zakona i odnosnih naredaba, jer nehaj, koji u tom pogledu kod žiteljstva vlada, razumljiv je obzirom na uvodno spomenuti karakter naroda, ali neshvatljivo je kao da i općinska poglavarstva u tom pogledu stoje na istom stepenu. Prošli mjesec dogodio se je slučaj, da je šuma neke zem- Ijištne zajednice čitavih 8 dana gorila pod nosam općinskomu poglavarstvu, a da nisu niti prijave nadležnom kr. kotarskom šumaru podnieli a kamo li prstom makli, da požar gase. Redovito kod požara moramo silom narod gašenju pritjerivati por modu oružnika, jer po samim općinskim poglavarstvima težko šumi. Da ne zlorabim dalje strpljivost slavne skupštine predlažem da se predloži g. izvjestitelja, kao i neki moji nazori slože u |
| ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 630 — sledede točke i visokoj vladi na uvaženje shodnom predstavkom predlože: 1. Da se razprave zaostalih kaznenih prijava o šumskim štetama u što kraćem vremenu provedu, a u buduće brzo razpravljaju i štetocinje zasluženoj kazni privedu. Ovo postići moglo bi se uvedenjem postupka iz ogluhe a u ostalom stvar je visoke vlade, da nadje shodna sredstva, kako bi državna vlast svojoj dužnosti udovoljila. 2. Ovrhe šumskih šteta imadu se provadjati sustavno i konsekventno, te jedino visokoj vladi prinadleži pravo ovrhe za šumske štete obustaviti, saslušav o tom mnenja krtomu pozvanih faktora. 3. Ako bi kada došlo do nove kodifikacije šumskog zakona ili sličnih zakona o zajedničkom šumskom vlastničtvu, neka bi se § 18. šumskog zakona u toliko promjenio, da bude proti pojedinim osobito opasnim šumoštetnicima moguć i strogi sudbeni postupak. 4. Visoka vlada umoljava se, ako je ikako moguće, da osnuje lugarnicu, koja bi se eventualno mogla pripojiti kojoj od postojećih ratarnica ili subvencionirati jur postojeću privatnu školu. S tim u savezu dakako, da se beriva lugara imadu urediti, bilo jedaolično ili tako, da im bude eksistencija obezbiedjena. 5. Visoka vlada umoljava se, da uputi ponovno upravne oblasti na pogibelj koja preti od šumskih požara, te da oblasti u danim slučajevima postupaju proti nehajnim općinskim poglavarstvima, kao i žiteljstvu, koje se neodaziva gašenju požara. 6. U koliko dosadanje odredbe i zakonski propisi ne bi .dovoljni bili za preprečiti napredovanje krasa, dobro bi bilo, kad bi visoka vlada priredila osnovu zakona o krasu, da se zapreci dalnje širenje krasa a jur postojeći uzmogne pošumiti. |