DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 622 vatski narod, komu rado pridjevamo golubinju ćud, nije imenito u postojavšoj Vojnoj Krajini tako blag, nego nasuprot vrlo sklon časovito se pokoristiti i na način nedopušten. K´tomu kako je neuputan, lahko si na svoj način tumači pravne uredbe kako je to žalibože i sa imovnim općinama mislio. Prigodom diobe izmedju države i pojedinih pukovnija, reklo se narodu »Evo polovinu šuma poklanja cesar Vama«. Dakako^ da je to narod svojim načinom shvatio: nije razumjevao pod tim, da se šuma ima potrajno uživati, da ostane sačuvana i potomstvu, nego je držao, da može biti neograničen u svom uživanju i tko ga je u tom prečio, smatrao ga je svojim neprijateljem. Znamo iz najnovije prošlosti, kako se je našeg naroda dojmila socialistička agitacija u nekim naprednijim dielovima ravne Slavonije, te od svih maksima i nauka, koje nauča ta nauka, prigrlio je dakako samo onu, koja mu je pričala o podjeli vlastničtva, misleć u svojoj primitivnoj duši, da će mu odmah svanuti sunce, kad bi mogao dočepati se tudje muke. Tako je bilo i sa imovnim šumama; mjesto da čuva svoje vlastničtvo i da ga neokrnjeno preda svomu potomstvu, nastupila je era mahnitog haračenja šuma, ne samo za ogrevno drvo nego i ono za gradju, a pripomoglo je tomu dakako to, što se takove kradje (jer to već ne smijemo zvati šumskima štetama) presudjivale i kaznile, ili bolje rekuć ne kaznile, po političkim oblastima a nisu bile podvržene strogom sudbenom postupku. Nema sumnje, da te prilike u najnovije doba hvala maru i nastojanju uprave imovnih općina ponešto na bolje okreću, ali trebati će još mnogo i mnogo decenija, te marljiva rada, imenito škole a i crkve, dok narod postigne takav stepen prosvjete, da promjeni svoj sada tako zlu skloni karakter. Za dokazati ovu tvrdnju mnijem, da mi nije nužno iznositi slavnoj skupštini dokaza. Komu nije se već u praksi desilo, da je pravoužitnik ostavio doznačena gradjevna debla a posjekao druga iz puke objesti ili radi kakove neznatne polakšice, a glede ogrevnog drva, kraj premnoge leževine, sječe mladikovinu iz |