DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 32 <-- 32 --> PDF |
-- 632 — Ovo čuvstvo, ona. slutnja, stara je isto toliko, koliko osje danje ljudsko u opće! Tko će poreći, da nije baš ovo čuvstvo vodilo čovjeka davno još u samoću šumsku, a on se tamo počeo klanjati svojim bogovima i razno drvlje posvećivao raznim božanstvima. Možda je isti taj osjećaj, ista pomisao, jedan od onih razloga, s kojih su stanovnici gorskih, šumovitih predjela pobožniji, nego oni po nizinama? Nije li baš ovo isto čuvstvo nježne grčke duše zasijalo sijaset nimfa i driada, po šumama bajne Helade? Nijesu li svećenici grčki, s iste slutnje iz šušnja lišća hrasta, u kojem je po njihovom vjerovanju Zeus stanovao, pa iz žubora vrela, koje je podno toga svetoga drveta izviralo, kušali razabrati želje i zapovjedi svoga silnog gospodara Olimpa? U Rimljana bje isto tako. Plioije (Naturalis historia, Liber XII.) piše doslovce ovako: »Sume bijahu hramom božanstva, pa priprosta sela, još danas po prastarom običaju posvećuju odličnije drvlje bogovima, a ni mi se ne molimo kipovima, koji sjaju od zlata i slonove kosti više, nego svetim gajevima i njihovoj nijemoj tišini«. »I Germani«, veli Tacit »nemaju hramova i kipova, već štuju svoje bogove pod vedrim otvorenim nebom, u gajevima i šumama (^. Slaven je u znak ljubavi posvetio Perunu hrast i lijesku i vrhove nekih gora, a po šumama nastanio vile. Umni Grk, praktični Rimljanin, divlji German i nježni Slaven -— svi su ovi, ma da su im duše bile skroz različne, osjetili veličajnost šumske tišine, svetost onog velebnog mira, bajnu ljepotu šume i uvidjeli, da je jedinim bogovima dolikovalo obitavati, u takovim prirodnim svetištima! Tim smo doduše istaknuli samo etički momenat, nu bit će, da začetak ovoga leži ipak u estetskom momentu. I tako je duševni život čovjeka, bio davno već pod dojmom šume, odnosno njene ljepote. Taj je dojam bio svakako veći i intenzivniji onda, kada je šuma bilo više nego danas. |