DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 633 —


onda, dok je čovjek u mnogočem bio upućen na majku prirodu,
a prema tome bio joj i bliži.


Ljubav za tu majku i njenu ljepotu, očitovao je Slaven i
tim, što je imena za svoje mile i za ona mjesta i krajeve,
gdje je obitavao, uzimao iz sva tri carstva njezina. Primjetiti
je, da je baš šuma sa svojim životinjskim i bilinskim stanovnicima
dala mnogo te građe. Svjedoče to imena: Drenka, Jagoda,
Kupina, Malina, Dunja, Trnjina, Višnjica, Vučica, Jela,
Rakita, Jasika, Jelenica, Vukovoj, Vukovid, Vukid, Vučjak,
Međeđak, Orlid, Orlovid, Zec, Srnid, Košutid, Hrastovica, Bukovac,
Kostanjevac, Javorauj, Lipovljani, Drenovac, Topolovac.
Brest, Orahovica, Jabukovac, Jošavica, Jasenovac, Brezovica
i t. d. i t. d.


Očito je, da ljepota šume djeluje na dušu i dud svojih
okolišnih stanovnika, već od davnine, a taj je utjecaj redovno
povoljan.


Šuma je uz ljepotu i časna, jer je najstariji živudi spomenik
prošlosti čovječanstva — u njoj se odigrao mnogi znameniti dogođaj
najstarije povjesti. Šuma je carstvo poezije, u kojem caruje
pjesma i priČa, ona pruža naslade i okrijepe, očarava
svakog običnog čovjeka, nadahnjuje pjesnika.


Evo nekoliko biser-riječi iz Sienkiewiczeve »Idile«, da prikažemo
kako se čar šume doimlje umjetnika-pjesnika!


»Tiha i topla proljetna večer, čarila se na nebu. U šumi
je pomalo prestajao dnevni posao. Kucanje djetla je umuklo, a
crni i crvenkasti mravi vračali se u dugačkim povorkama u
mravinjake, koji su se crvenili od rumenila i zraka sunčanih.
Jedni od mrava u rilcima nosili nosili borove iglice, drugi gusjenice.
Kroz zelen verala se amo tamo mala crna šumska pčelica
i pjevajući svoj obični veseli: »dana, oj dana!« napunjala
je posljednji tovar medenog cvjetnog praška. Iz pukotina razpucane
kore drveća stale su na svijet izlaziti mračne i sliepe
noćne leptiriće; u zrakama zlatnog svjetla, tumarali su rojevi
jedva vidnih mušica, a komarči uzeli su zujati tugaljivu svoju
pjesmicu. Po drveću tražile su ptice mjesto za noćište. Ponekat


47