DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 10     <-- 10 -->        PDF

drobe pojedine imovne občine u manje cjeline, držimo ne samo
neshodnim, ved gotovo pogubnim. Dapače tog smo nazora: koja
sreda da se imovne obdine nisu po bivšim krajiškim pukovnijama
stvarale, već da sve te sume tvore jednu gospodarstvenu
cielinu. Tad bi pasivnije dielove mogli uzdržavati aktivniji dielovi,
te ne bi baš onaj najsiromašniji pravoužitnik bio prisiljen, da plada
znatnije pristojbe za šumske užitke, kako mora sada kod siromašnijih
imovnih obdina, docim pravoužitnici bolje stojedih
imovnih obdina uživaju te užitke badava, a nekima se cak i
školski namet po upravi imovne obdine (brodske) plaća.


Govoredi o državnim šumama spomenuli smo, da bi se
šumarenje ved i u tim šumama imalo dovesti u sklad sa gospodarskimi
potrebami naroda — dakako u koliko je to dopustivo
s načelima racijonalnoga gospodarstva — nu još u daleko
vedoj mjeri vriedi to za šumarenje kod imovnih obdina.
Upravljači tih šuma ne bi s njeli nikada s uma svrdi, da gospodare
s narodnim ili bolje s pravoužitniekim dobrom, a ne
sa šumom kojega privatnoga veleposjednika. Uredovanje pako
samo imalo bi biti što više moguće susretljivo, obzirno i brzo.
Potonju okolnost gotovo da spriečava institucija lokalnoga
oblastnoga nadzora. Taj nadzor se je u danas postojedoj formi,
gotovo bi rekli, preživio a nije osobito shodan. Više puta,
kako smo imali prilike čuti, on je razlogom da se poslovanje
imovno-obdinske uprave ne može, kako naputak veli, »potrebitom
hitrinom« obaviti. A upravo je s tog razloga taj
nadzor predvidjen, pak bi mnogo puta mogli biti baš tim povodom
i ugroženi interesi imov. obdine, a gdje je ta »hitrina«
doista od nužde, kao primjerice kod odobrenja dražbenog čina
i t. d. Polag do sele stečenog obilnoga izkustvu, trebalo bi,
drže dobri poznavaoci imovno-obdinske uprave, mjestni nadzor
po povjerenicicima, shodno modificirati, a svakako i ograničiti;
ako ne ved s drugih razloga, a ono svakako zbog prevelikog
možda i nehotičnog upliva, koji sam po sebi imadu osobe tako
visokoga položaja u činovničkoj hierarhiji, kao što su redovno
vladini povjerenici za imovne obdine. Po gotovo shodno bi