DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 31 <-- 31 --> PDF |
- 29 — Iz izkustva znamo, da kod nas mnoga družtva i klubovi na brzo ožive, a još brže usnu! Nedajmo mi šumari, da tako sa našim klubom bude, kada smo se složili, nastojmo svi složno i uztrajno, da nam klub napreduje na korist liepe zelene struke i mile hrv. domovine! Daj Bože! Gašo Vac. Nešto o sadanjem stanju šumarskih vježbenika stojećih u zemaljskoj službi, naročito onih akademički naobraženih. Svaki stalež ide za tim, da si kraj današnje životne borbe osigura čim bolji obstanak. Tako je radio častnički stalež, a nedavno činovnički stalež, službujući u državnoj službi u kraljevinama Ugarskoj i Hrvatskoj; i kako vidimo svaki sa uspjehom. Dok se tako svaki stalež brine za čim bolji svoj obstanak bilo pisanjem i razpravljanjem u javnim dnevnicima ili stručnim glasilima, bilo deputacijama, to mi najmladji članovi zelene struke (žalibože bez zamjere i stariji) stojimo prekrštenih ruku i mirno gledamo tu borbu drugih staleža, dok bi se mi sami morali boriti za naš boljak i te kako, jer se takovo stanje, osobito šumarskih vježbenika, ne samo više podnositi ne da, ved i ne može, što nam najbolje dokazuje bieg naših šumarskih vježbenika u druge zemlje, kao u Bosnu, Hercegovinu, Srbiju, Austriju i t. d. A ni jedan se kraj toga još pokajao nije! Promotrimo samo dobro, što se sve zahtjeva od onoga, koji želi biti danas u Hrvatskoj nakon svršenih svojih nauka, šumarski vježbenik, naročito u našoj zemaljskoj službi. Zahtjeva se od njega, da bude podpunoma akademički izobražen, t. j . da dokaže, da je položio izpit zrelosti bilo na gimnaziji ili realci, i da je s uspjehom svršio koju šumarsku akademiju. Sravnimo li taj zahtjev, koji se traži od šumarskog vježbenika sa onim, koji se zahtjeva primjerice od perovodnog, |
| ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 30 — sudbenog, inžinirskog, te nama najbližeg gospodarskog vježbenika, to ćemo vidjeti, da tu razlike u zahtjevu gotovo ne imade. Od svih tih vježbenika traži se, da budu takodjer akademički izobraženi t. j . da svaki pojedini dokaže, da je položio izpit zrelosti bilo na gimnaziji ili realci, te daje nauke svršio na sveučilištu ili tehnici ili kojoj gospodarskoj akademiji, dakle školama, ravnopravnima šumarskoj akademiji i to sa gotovo istim brojem naukovnih godina. A kolika li ipak razlika u njihovom promaknuću! ? Dok gore spomenuti vježbenici, budu najviše jednu do dvije godine vježbenicima, budu šumarski vježbenici, da se blago izrazim, najmanje pet do šes t godin a vježbenicima, a kadkada i dulje. Ali ne samo to, već dok gore spomenuti vježbenici postanu činovnicima (pristavima) u X. činovnom razredu, postanu šumarski vježbenici šumarima u XI. činovnom razredu sa 1000 K. godišnje plaće, dakle jednako plaći mnogih lugara, nadlugara, te boljih podvornika raznih ureda. Kao najkarakttristični primjer neka nam služe gospodarski i šumarski absolventi ees. kr. visoke škole za kulturu tla u Beču. Dok gospodarski vježbenici slušajući jednu te istu školu kao i šumarski vježbenici, postanu u našoj zemalj. službi za godinu ili dvije pristavima odmah u X. činovnom razredu, bez ikakovih još praktičnih izpita: postanu šumarski vježbenici tek nakon položenja još državnog izpita za samostalno vodjenje i upravljanje šumskog gospodarstva nakon pet ili šest godina šumarima u XI. činovnom razredu, kako prije spomenusmo, sa 1000 K, godišnje plaće. Nije li i to razlika kraj absolvirauja jedne te iste škole, a službujući u jednoj te istoj kraljevini. Zar je onda čudo, što na našoj šumarskoj akademiji imade tako malen broj slušatelja, kad već svaki unapred vidi što ga čeka ! Zar će onaj ići o vlastitom trošku radje slušati šumarsku akademiju, gdje i imade mnogo toga učiti, nego li sveučilište ili tehniku, ako i imade volje za to, kad vidi, da će 5—6 godina (to je još malo) biti vježbenikom bez ikakvog činovnog ranga, a postati činovnik u XI. činovnom razredu, gdje u isto |
| ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 31 — doba kraj istih naukovnih godina, svršivsi sveučilište ili tehpostane već činovnikom možda IX. a ako to ne, sigurno X. činovnog razreda i to kraj jednogodišnjega najviše dvogodišnjeg vježbenikovanja. Da pako ne bi tkogod od vrlo štovanih čitatelja mislio, da pretjerivam sa godinama neka samo pogleda u status zemalj. šumarskih činovnika, pak će viditi, da ima šumarskih vježbenika (akademičara) koji več šest godina kao vježbenici službuju, prem su svim uvjetima u obće udovoljili. A gdje bi istom bili, da se nisu njihovi stariji kolegi još za vremena zahvalili na zemalj. službi, kao gg. Gjuro Müller, Rudolf Vuić, Stojan Dragic, Viktor Tkalac, Simeon Vojnović, Jovo Simonović i t. d. Ta rek bi kao vježbenici mogli već postati sposobni za mirovinu. Liepo i sasma opravdano je bio s toga u saboru predložio jedan od gospode narodnih zastupnika, da se akademički izobraženi šumarski vježbenici nakon položenja državnog izpita za samostalno vodjenje šumskog gospodarstva imadu imenovati u zemaljskoj službi kr kotarskim šumarima u X. činovnom razredu analogno kotarskim, sudbenim, inžinirskim te gospodarskim pristavima. Kazati če moguće opet koji, da valja štediti, da je zemaljski budget i onako dosta obterečen. Na to evo slijedećeg odgovora. Prema zakonu od 22. siječnja 1894. kojim se uredjuje šumarsko- tehnička služba kod političke uprave u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, dodieljuje se prema § 1. istog zakona političkim oblastima šumarsko-tehničko osoblje, da iste uzmognu vršiti svoj nadzor i provoditi ustanove šumskoga zakona i naredaba osnivajući se na tom zakonu. To šumsko-tehničko osoblje plaća se iz zemaljskih sredstava. Prema zakonu pako od 26. ožujka 1894. kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumama stojećim pod osobitim javnim nadzorom, mogu prema § 10. privolom kr. zemaljske vlade, obćine ili zajednice posjednika, ako |
| ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 32 — to valjanim zaključkom zaključi občinsko zastupstvo, odnosno nadpolovičua vedina suposjednika, povjeriti gospodarenje u njihovim šumama šumarskom tehničaru kotarske oblasti. Spomenutu privolu podijeliti de kralj, zemaljska vlada samo tada, ako se občine ili zajednice posjednika obvežu, da će redovito u kr. zemaljsku blagajnu doprinositi primjereni prinos za djelomično pokriče beriva šumarskog osoblja kr. kotarskih oblasti. Poznato je pako nama svima, da gotovo u svakom kotaru pridonašaju područne zemljištne zajednice bar polovicu k plači šumarskih tehničara službujučih kod kotarskih oblasti. — Tako primjerice u kotaru Virovitičkom pridonošaju područne zemljištne zajednice k plači kotarskog šumara godišnje 1806 kruna, dok plača šumara iznaša samo 1600 kruna. Uzmimo ali slučaj, da se zemljištne zajednice ili vlastnici šuma navedeni u § 14. zakona od 26. ožujka 1894. dogovore, da će si oni sami postaviti svojega šumara a ne onog službujućeg kod kotarske oblasti, to bi za to kotarski šumar imao svejedno istu plaču osiguranu zemaljskim proračunom. (U tom ga slučaju valjda ne bi bilo. Uredn.) Zar dakle prema gore navedenom ne postoji i te kakova prištednja i neobterečenje zemaljskog budgeta, a ipak, da se ne može ništa učiniti za boljak šumarskih vježbenika, u njihovom promaknuću! ? Sigurno u nijednom odsjeku ne imade tih prištednja kao u šumarskom, a čudnovato, da kod svih tih drugih odsjeka postanu njihovi vježbenici odmah činovnicima X. činovnog razreda, dok šumarski vježbenici ne, tobože s razloga štednje. A kako je kod naše zelene struke sa tako zvanim »extra statum«? Toga šumarski Činovnici i ne poznaju. Znade se, da primjerice perovodni i sudbeni vježbenici postaju nakon jedne, najviše dvije godine, položivši svoj izpit odmah pristavima X. Činovnog razreda a običaje se to vise puta čitati u službenim »Narodnim Novinama« uz pridodatak extra statum. Zar se taj modus ne bi mogao više puta, bar sada i na šumarske vježbe |