DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1905 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 69 — Probirna sječa, gdje se pomlađuje na prirodni način u visokim šumama, treba da se vrši zimi, po mogućnosti, kako je veliki snijeg, osobito, ako je podmladak odrastao. ListaČe u niskim šumama treba da se sijeku po mogudnosti u kasnoj zimi, ali ne, kad su jaki mrazevi. Proređivanje listača vrši se najshodnije u mjesecu ožujku. Tako smo u najkradim crtama iznijeli najvažnije momente iz pravilnika, izdanog za praktično provađanje najnovijeg šumarskog zakona u Bugarskoj. Sadržaj je ovoga pravilnika mnogo obilatiji od samoga zakona, te je za bugarskog šumara od najvede važnosti. Iz samoga sadržaja vidi se, ka sadržaje u sebi vrlo lijepih ustanova, koje šumaru daju mnogo shodnije kretanje u vršenju svoje stručne djelatnosti, nego u mnogim drugim naprednijim državama. Kako se vidi, šumaru su povjereni mnogi važni poslovi, koje u drugim državama vrši posebno osoblje, kao n. pr. islijeđivanje prekršaja počinjenih po šumskom zakonu, izricanje odluka u šumsko-redarstvenom pogledu i dr. Isto tako i u sve čisto stručne poslove mora biti dobro upuden, pošto mu praktično djelovanje zasjeca u sve grane šumarske znanosti. V. Vucković. Šumski požari kraj željeznica. u dobro uređenoj šumi ne smijemo se zadovoljiti samo tim, da se pobrinemo za mjere, kojima demo nastali požar ugasiti, ved se valja po mogudnosti poskrbiti i za to, da šumski požar u opde ne nastane. Redarstvenim i zakonskim propisima ista je svrha. U zemljama, u kojima je spoznaja, da šumu treba Čuvati i gojiti, prodrla u sve slojeve pučanstva, lako bi bilo ograničiti broj onih požara, koji nastaju s nemara ili zlobe da nije osobite jedne okolnosti, koja godimice tu pogibelj sve to više povedaje. 6 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1905 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 70 — Svake se naime godine provode kroz šume nove željezničke pruge, a na onima se, koje već postoje, promet pojačava. Željeznički je promet po šume, kojima prolazi, pogibeljan onda, se za loženje upotrebljuje takav materijal, koji baca iskre (ugljen, treset, drvo). Sva nastojanja željezničkih tehničara oko toga, ne bi li se pogibelj požara dala kako odvratiti udezbama, koje bi priječile izbacivanje usijanih komadiča ugljena iz lokomotive, ostala su do danas bez povoljnog rezultata. Zato je od potrebe, da se s obje strane željezničkog nasipa izvedu takve uredbe, koje več same po sebi daju sigurnu zaštitu protiv požara, koji bi u šumi mogao nastati izbačenim usijanim komadićima ugljena. Dale bi se u tu svrhu upotrijebiti prilično visoke rešetke od željezne žice, plotovi, živice i slične udezbe, kao što ih nalazimo protiv snježne vijavice, samo bi izgradnja i podržavanje ovakvih bilo odveč skupo. Pa zato su, polazeći s izkustva, da je »podržavanje čistoga tla« sigurno sredstvo protiv daljnjeg širenja požara, prosjekli s obje strane nasipa prosjeke, i s njih odstranili sav pokrov tla. Nu te prosjeke moraju biti vrlo široke, želimo li njima prepriječiti, da izbačeni, užareni komadići ugljena ne dohvate sastojine. Širina od kojih 30 metara sa svake strane još ne čuva (iznimice je — po Burkhardu — opaženo, da su iskre iz lokomotive upalile i 80 metara od nasipa). Samo 10 metara široka prosjeka znači na 1 kilometar duljine površinu od 1 hektara. Ako dakle s obje strane nasipa leži samo 10 metara široka površina bez drvlja, stvorio se tim na svaki kilometar željezničke pruge 2 hektara pustoga tla, koje ne samo da leži bez koristi, već pače zna pogibelj požara povećati. Dokazano je naime, da je na željezničkoj pruzi, koja prolazi nekom sastojinom, i to tik uz nju, pogibelj od požara poprijeko manja nego ondje, gdje je sastojina od nasipa odaljenija. Ako je naime sastojina tik uz nasip, prisiljen je vjetar, da tom uzkom, rekao bih, ulicom ide baš smjerom željezničke pruge, ako je pak udaljenost sastojine od nasipa veća, može vjetar duvatisa strane, pa tako iskre nanijeti i u sastojinu. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1905 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 71 — Najmanja je pogibao ondje, gdje je željeznička pruga usječena tako duboko u tlo, da dimnjak lokomotive svojom visinom ni ne dosiže ruba tla, a najveda pak na konveksnoj strani krivulja t. j . ondje, gdje se mijenja smjer gibanja. Da se šuma očuva od toga, da je iskre iz lokomotive ne upale, nuždno je u blizini željeznica gospodariti šumom osobito se obzirući na pogibao od požara, pa sa svake strane nasipa izvesti nekakav »zaštitni trak« (Schutzstreifen), na kojem će svaki, izbačenim iskrama nastali požar sam od sebe utrnuti prije, nego udari u krošnje stabala, Ovu zadaću izpunjavaju »zaštitni traci«, koje šumarnik Dr. Kienitz preporuča za borove šume sjevero-evropejske nizine. Sastoje iz 12 do 15 metara širokog traka, koji je zasađen drvljen, onaj je od štime odijeljen 1*6 m. širokom prosjekom. Grabe i prosjeke nek budu čiste. Grabu s prosjekom veže na svakih 20 metara duljine jedna popriječna prosjeka; i ta nek bude čista. Gotovo svaki šumski požar počinje malom prizemnom vatrom, koja postaje opasna tek onda, kad je više maha uhvatila. Tinjajući komadići ugljena, koji padnu na tlo zaštitnog traka, mogu zapaliti samo prizemni požar. Ovaj se širi dalje, al mora utrnuti čim dođe do 1*5 m. široke prosjeke ili do one popriječne. Treba se samo pobrinuti za to, da požar na zaštitnom traku ne uzme toliko maha, da bi mogao udariti u krošnje, pa se možda preko prosjeke prebaciti i u samu sastojinu. Ovo se postizava ponajprije malom širinom zaštitnog traka, jer u udaljenosti od 12 do 15 metara još se plamen ne diže u vis. Treba nadalje smanjiti i količinu gorivog materijala. Sa zaštitnog traka treba odstraniti sve suho granje, gusto i visoko korovlje, borovicu i druge lako upaljive tvari. Isto tako treba u zaštitnoj sastojini odpiliti s drveća sve zakržljale i suhe ogranke do visine od jednog i po metra. Samo zeleno granje na rubovima sastojine neka ostane. Sto je tješnji taj šumski plašt na onoj strani uz nasip, to bolje vrši i zaštitni trak svoju zadaća. * |
| ŠUMARSKI LIST 2/1905 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 72 — Sastojina toga zaštitnoga traka mora biti sklopljena i bez velikih praznina. Pregusta sastojina nije dobra, jer se plamen međ gustim stabaljem diže mnogo laglje u vis nego li međ rijedkim, a i krošnje se, ako su stabla na gusto, ne razvijaju dobro. Nikad se ne smije zaštitna sastojina istodobno sasjedi i s jedne i druge strane; bar s jedne strane nek ostane visoko drvlje. Kao zaštitnu sastojinu za pjeskulje sjevero-evropske nizine preporuča Dr. Kienitz bor (ophodnja 60—80 god.). A. U. Kako Nijemci pošumljavaju u Ćingtau (Tsingtau). Poznato je, da Nijemci oko Kiačua (Kiautschou) na kineskom poluotoku Kvantungu od nekoliko godina imadu maleno područje u zakupu. Premda se predpostavlja, da bi šuma u tim predjelima u potpunoj mjeri dobro uspjevala, ipak se uzdižu brda sa golim obroncima, a samo se po nizinama vodi šumsko gospodarstvo. Ljeti duva vlažni morski vjetar, koji rast biljki izvanredno pospješuje; zimi su dakako vjetrovi suvi. Krasne dubrave i ono, što u Santungu još postoji šume, pokazuje samo ostanke od nekadanjih obilnih šuma. Drvede urođenici obarahu bezbrižno i nemilosrdno, te su i same panjeve i korjenje iskapali; za pomladu pak niko se brinuo nije. Šumarsko gospodarstvo vodilo se od nekada na takovim zemljištima, koja su skroz bila nesposobna za poljodjelstvo. Još sada se tu nalaze neuzgojene četinjače u velikom razmaku. Drveće raste kržljavo, pošto se več od pete godine upotrebljava za brst. Proizvodi ovakovoga gospodarenja jedva dostižu, da daju pučanstvu najnužnije drvo za kuhanje. Njemačka je uprava sada pristupila ozbiljnom i prema planu izvedenom pošumljavanju u okolici Cingtaua i može gotovo na prve povoljne uspjehe ovoga pokusa računati. |