DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1905 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 87 — vredjaju prava trećega, niti se ne prestupaju granice propisane u zaštitu javnog dobra. Prema tomu može vlastnili zemljišta na istomu i šumu gojiti, ako njegov susjed nije stekao prava, da mu to zabrani ili ako sadjenje šume do stanovite udaljenosti ne zabranjuju politički propisi. Takovi propisi zabrane gojiti šumu postoje po vodnom pravu, da nasadi ne prieče slobodno odticanje vode, zatim uz javne ceste i željeznice, te konačno po §. 21. vinogradarskog reda za blizinu vinograda. Ne ima pako propisa, po kom bi vlastniku zemljišta zabranjeno bilo gojiti šumu tik uz ine vrsti kulturna zemljišta, pak se za to izvršavanje vlastničtva zemljišta uz iste mora smatrati neograničenim. Mora se dakle u tim okolnostima vlastniku zemljišta priznati pravo da na na njem goji i šumu, ma da ista svojim zasjenjivanjem škodi susjednom zemljištu. Prema tomu zahtjev F. M. i dr., da kr. drž. šumska uprava bude obvezana očistiti od šume prostor od 8 metara širine uz njihovu medju ne nalazi nikakova uporišta u zakonu. Što se pako tiče onog diela zahtjeva, da je rečena uprava dužna okresavati nadvisece grane i izčupati korenje stabala, koja se nalaze u zemljištu molitelja, — to je ovaj zahtjev u toliko neosnovan, što se te grane i korenje nalaze na zemljištu, odnosno zračnom prostoru pritužitelja, dakle prema §§. 297. i 422. o g, z. u njihovom posjedu i vlastničtvu, te vlastnik šume niti smije a još manje može biti dužan sva, tudje vlastničtvo sačinjavajuće grane i korenje, — kresati odnosno čistiti. Neosnovan je pako ovaj pred političkom oblasti stavljeni zahtjev još i u toliko, što ovaj predmet po svojoj naravi ne spada pred upravne nego pred sudbene oblasti. — Upravna oblast zvana bi bila jedino onda, ako bi se porodilo pitanje o tom, u koje doba godine se takovo okresivanje smije preduzeti, s obzirom na ustanove §. 12. š. z. ili ako bi se porodila dvojba o tom, da li je kresanje grana šumskog drveća dopustivo iz šumsko-redarstvenih propisa. — Nu u nazočnom slučaju takovo pitanje nije nastalo, jer je rečena uprava pristala na okresivanje u vremenu od mjeseca kolovoza do ožujka, nu ne po najljućoj zimi i time priznala, da to okresivanje nije na štetu napredka šume. (U Mjesečniku pravničkoga družtva priobćio Dr. A. Goglia.) Različite viesti. Muftoni u Ugarskoj. Za vlastelinstvo Ghymes u sjevernoj Ugarskoj nabavljeno je prije 36 godina 10 komada muflona iz zooložkih vr * |
| ŠUMARSKI LIST 2/1905 str. 38 <-- 38 --> PDF |
- 88 tova u Njemačkoj. Ti su eksemplari izpušteni u gorske šume toga vlastelinstva, pa kako im sve dobro prijalo, ta se je divljač od toga vremena tako razplodila. da je do god. 1904. ubijeno u području samoga vlastelinstva 759 komada ove divljači. Ako se pribroje k tomu oni eksemplari, koji su prešli u susjedna lovišta i tamo postreljeni, može se reći, da je do konca pr. god. ubijeno u tom gorskom kraju — njitranska županija — do tisuću komada ove udomaćene divljači. VlastelinstTO Pakrac—Bue—Kamenske, jedno od najvećih naših vlastelinstva, a po obilju šuma pravo šumsko dobro, prešlo je nedavno iz ruku sadanjega vlastnika pl. Somse´a u ruke jedne ziiriške banke. Stornirani ugovori za izcrpljivanje šuma u Bosnoj. Kako u nekim stručnim listovima čitamo, stornirala je bos.-herc. zemalj. vlada ugovore s nekim drvotržcima, koji u tamošnjim šumama rade. Po viesti „Oesterreichische Fost- und Jagdzeitung" razlog je taj, što seje konštatovala devastacija na izcrpljivanje predanih šumskih površina. Orao zmijar (Gircaetus gallicus). Orao zmijar (njem. Schlangenadler, Schlangen bussard) veoma naliči škanjcu mišaru (Buteo vulgaris Mausebussard) pa se je bez dvojbe u mnogo slučajeva s,njime zamjenjivao, dok nisu ornitolozi obratili veću pažnju na tu rijetku grabilicu. Još početkom prošloga (19.) vijeka bio je orao zmijar veoma slabo poznat, no pomnim se opažanjem doznalo, da gnijezdi u cijeloj srednjoj Evropi našli su ga na gnijezdu čak u Pruskoj, Šlezkoj, Brandenburgu, Mecklenburgu, a opazili su ga kao pticu selicu po Njemačkoj, Austriji, južnoj Ruskoj, na Balkanskom poluotoku, Italiji, Franceskoj i Španjolskoj; u Englezkoj i Skandinaviji nije se još opazio. On je u srednjoj Evropi ljetni gost, koji dolazi koncem travnja i početkom svibnja, a odlazi na jug u rujnu, da sprovede zimu u srednjoj Africi i južnoj Aziji sa drugim vrstima svoga roda, koji u onim krajevima stanuju. I u Hrvatskoj su ovoga orla već više puta ulovili, a početkom prosinca ulovljen je jedan krasan primjerak u Lici. Po tomu se može zaključiti, da orao zmijar za blage zime u hrvatskim krajevima možda i prezimljuje. Da se ta lijepa i koristna ptica grabilica kod nas udomi i umnoži, nakanio sam ovim redcima lovcima, šumarima i svim prijateljima perjatoga svijeta preporučiti, da orla zmijara koliko je samo moguće poštede. Orao zmijar je orao srednje veličine: odrasao mjeri 64—70 cm. u dužinu, a raskriljen hvata 157—180 cm., rep mu dosegne do 30 cm. a krilo do 56 cm. Tijelo mu je prugo, ali jako, vrat kratak, glava prilično velika, a jaki i već od početka svinuti kljun okanča se velikom kukom. Voskovica na kljunu mu je jasno modre boje kao i noge, a šarenica u oku lijepo žuta. Gijevanica (Lauf) mu je duga, a prsti kratki sa kratkim i slabo svinutim ali zašiljenim pandžama; srednja pandža |
| ŠUMARSKI LIST 2/1905 str. 39 <-- 39 --> PDF |
~ 89 veli Naumann, to mu je lik sličan orlovu, a motrimo li ga sa strane, onda se pričinja sličnim škanjcu mišaru. Ako padne, rado posjećuje pjeskovita mjesta bizu vode i skakuće tuđe kao gavran, pa onda lagano odleti. Za velike ljetuje vrućine sklone se na koje stablo i miruje osvoljen po cijele sate. I za noćište odabire rado osamljena stabla odakle može pregledati cijeli okoliš, ali i tu mu se čovjek može lako približiti. Zmijar zaslužuje punim pravom svoje ime, jer lovi poglavito zmije, ali ne štedi ni guštera i žaba. pače proganja i miševe, slabe ptice, veće kukce, stonoge i rake. Ali plazavci i vodozemci su mu najmilija hrana. Na zmije navaljuje nekom prirodjenom, osobitom vještinom, tako da mu ni najpogibeljnija otrovnica ne može ništa ili malo nahuditi. Strjelimice se baci na svaku zmiju, što ju opazi, bila velika i bijesna koliko mu drago; jednom ju nogom pograbi iza glave, drugom nešto dalje otraga uz glasno kliktanje i udaranje krilima. Kljunom pregrize zmiji suhe žile tik iza glave, pa mu plijen sada leži bez otpora u pandžama. Za koji čas počne gutati zmiju od glave, dok se ona još često bijesno vijuga ; kod svakoga zalogaja prekine joj hrptenieu, ali joj tijela nikada ne pretrga, da ga na komade proguta. Progutane ljuske i kosti izbaci kasnije kao gvale. Njegova osobita spretnost i gusto perje jedina su mu obrana od otrova zmija, ali ni on nije sjeguran od otrova, kako se je prije mislilo. Da se o tom osvjedoči, dao je Micklenburg, da upekne ridjovka u glavu orla zmijara, što ga je bio pripitomio. Iza ugriza je orao očevidno gubio svoju živahnost, a napokon je treći dan poginuo. Orao zmijar vije si gnijezdo obično na visokim stablima toli crnogorice, koli bjelogorice, a kadkada i na pećinama. Gesto se nastani i u svom starom gnijezdu, jer se parovi vraćaju više godina na mjesto, gdje su gnijezdili. Staro si gnijezdo najprije poprave, a ako su pri tom bili češće uznemireni, potraže si sjegurnije mjesto i sagrade si novo gnijezdo. Gnijezdo mu nije veće nego škanjčevo gnijezdo, a sastoji se od ne debelih suhih grančica, kojima je i udubina gnijezda obložena. I zmijar si obloži gnijezdo zelenim lišćem i grančicama, kao i druge grabilice. Prije parenja igraju se mužjak i ženka tjerajuć se po zraku uz glasno kliktanje, dignu se visoko u zrak, pak se opet spuštaju, dok se napokon ne spusti ženka na svoje gnijezdo, a mužjak na koje bliže počivalište. Početkom svibnja, malo iza svoga dolazka, iznese ženka jedno, razmjerno veoma veliko, dugoljasto okruglo jaje, tanke hrapave lupine a modrušastobijele boje. Na jaju leži i mužjak i ženka, a kada leže vrlo se teško dadu sa gnijezda protjerati, osobito ženka. Iza 2i5 dana izvali se mladi znaijar, koga oba roditelja veoma brižno hrane žabama, gušterima, slijepićima, otrovnim i neotrovnim zmijama, koje |
| ŠUMARSKI LIST 2/1905 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 90 — ima na nutarnjoj strani malu oštricu. U opće mu noge naliče da škanjčeve noge. Cijevanica i prsti pokriti su mu pravim oklopom od štitova! Duga i široka krila sižu do kraj repa, kada su sklopljena; u njima je 4-to letno pero najduže. Veliko pokrivno perje leži rahlo, a na glavi i šiji se zašiljuje, kao i kod pravih orlova. Prsten oko očiju i uzdica (Ziigel) porasli su kratkom vunastom pahuljicom bijele boje, izpod koje vire sa zaklopica, početka kljuna i ustnoga kuta crne krute čekinje. Po čelu, grlu i licima je perje bijelo sa uskim smedjim črknjama, a kruto i zašiljeno perje na glavi i šiji je tamno-sniedje sa jasnijim rubom ; volja i gornja grud su jasnosmedje sa crnim bodrljicama, prsi, bokovi i duge gaće kao i donje pokriveno perje na krilima je bijelo sa rijetkim jasno smedjim popriječnim pjegama, koje su na sredini prsiju i trbuha najgušće se poredale. Hrbat, pleća i malo pokrivno perje na krilima je tamno smedje boje sa jasnijim rubom i crnim bodrljicama. Ravni mu rep sastoji od 12 tamno-smedjih pera sa crnom bodrljicom i jasnijim rubom. Na repu su tr i poširoka crna popriječna veza i široki bijeli vez na vršku. Mladi se zmijari malo razlikuju od starih, samo su im vrat i prsi gotovo bez pjega. Do prije malo godina smatrao se je orao zmijar velikom rijetkosti, a ni danas se on ne može ubrojiti medju obične ptice, premda su ga već našli po cijeloj Evropi, osim najsjevernijih krajeva. Rado se zadržaje po većim samotnim šumama, a voli vlažne, močvarne šume, toli po ravnicama koli po briježuljcima; tu provodi orao zmijar miran svoj život i malo se ističe, pa je stoga do nedavna bio još slabo poznat. Njegovo držanje, živovanje i običaji više nas sjećaju na škanjca, nego li na pravoga osla. Po opažanjima Brehmovim je orao zmijar mirna i lijena, ali mišičaoa i svadljiva ptica, koja se ne brine za drugo, nego za plijen, što ga proganja i za svoje drugove, koji su u lovu bili sretniji od njega. Kada na stablu sjedi, bulji svojim velikim očima na lovca koji mu se približuje, ali ne misli, da odleti. No na stabla sjeda obično samo pod večer i rano u jutro, dočim po danu lagano i mirno ide za svojim lovom, Kružeći lebdi nad poljanom, gdje se nada plijena ili sjedi mirno uz vodu. Kada na plijen navaljuje, spušta se lagano, a kad je blizu tla leti još koji čas sa nekoliko udaraca krila, dok napokon pruženim nogama ne padne na tlo, da uhvati progonjeni plijen. Kada lovi uz vođu, rado gacka po plitkoj vodi. Čudnovato je, što orao zmijar prijekim okom gleda svoje drugove, koji su u lovu bili sretniji od njega. Cim se koji zmijar spusti, da uhvati svoj plijen, već navali drugi zavidan mu drug bijesno na njega, da mu otme plijen; obično započne tada tako oštra svadja, da se često zmijari zakvače pandžama i na tla padnu, pa ne mogu ni uzletiti. Ako motrimo živa orla zmijara s prijeda. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1905 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 91 — mu s početka razkomadane pružaju. Ako mladomu pogibelj prijeti, prenese ga majka u drugo sjegurnije gnijezdo. Prije krutoga perja, naraste mladim gusta bijela pahuljica. Mladi zmijari budu veoma pitomi, ako se čovjek oko njih mnogo bavi, pa se na ljude brzo priuče. Na bačeno im meso bace se raširenim krilima uz glasno kliktanje „bli, bli", kao i škanjci mišari, i plaho se ogledaju, kao da se boje, da im tko plijena ne odnese. U sužanjstvu je orao zmijar veoma miran i osobito mu godi, ako može po vtše ura u vodi stajati i češće se kupati. Nu pomanjkanje slobode i zgodne hrane ne može dugo podnijeti. Po hrani njegovoj moramo držati orla zmijara za gospodarstvo posve bezopasnom, a možda i upravo koristnom pticom, pa bi željeti bilo, da se ta velika lijepa i osobita grabilica po svuda štedi i čuva. Uz štednju postao bi orao zmijar za koje vrijeme mnogo običnijim, premda se slabo umnaža. Nu ta će se nada teško ispuniti, jer zmijara ubijaju, gdje se pokaže, kao i svaku veću pticu grabilicu, većina bo lovaca smatra bez opravdana razloga svaku pticu grabilicu škodljivom, pa misli da ju za to valja zatirati. Prof. Ante Korlević. Ugarsko zemalj. šnmarsko družtvo održalo je svoju glavnu skupštinu u Budimpešti dne 18. prosinca pr. godine. Skupštini je predsjedao društveni predsjednik barun Desider Banffy. Deakova nagrada dopitana je šumar, nadsavjetniku E. Vadašu za „Monografiju bagrema". U ovoj su skupštini i družtvena pravila donekle preinačena, a obavljen je i izbor desetorice novih članova upravnoga odbora; medju ovim novim članovima nalazi se i barun Artur Feilitsch jedan od saborskih podpredsjednika u zadnjem saboru. Kako smo već prije javili, poduzelo je ug. šumarsko družtvo tečajem pr. god. oveće naučno putovanje u Bosnu i Hercegovinu, te je o tom u godišnjem izvještaju potanko referirano. 0 prirastu drveća u ŠTedskim šnmaiua. Podatci, koje su objelodanili učestnici prošlogodišnje ekskurzije austrij. držav. šumar, družtva u skandinavke šume, mogu u velike zanimati i naše šumarske stručnjake, jer se iz istih najbolje vidi od kolikoga su upliva stojbinski faktori na rast šuma u obće, a njihov godišnji prirast napose. Uslied nepovoljnih stojbinskih prilika godišnji je prirast u tamošnjim šumama, prema našem, vrlo malen. I prirast u visinu i u debljinu neznatan je. Da primjerice borovo stablo dosegne promjer u prsnoj visini od 33 cm. treba u sjev. Švedskoj popriečno 160—200 godina; u to vrieme naraste ono IG-—18 m. visoko, a popriečni mu kubni sadržaj deblovine iznosi oko 0´6 m^ Hoće li se uzgojiti stabla s prsnim promjerom od 45 cm. treba k tomu do 300 godina. Sječivim stablima smatraju se ona, kojih prsni promjer iznosi 33 cm. i više. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1905 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 92 — Austrijski „Forstiudiiiisbuud". i´od ovim naijivoin osnovalo se je nedavno u Beču posebno družtvo sastojeće samo od članova po zanimanju šumara. Dočim je ostalim brojnim šumarskim družtvima u prvom redu zadaća unapredjivati interese racijonalnoga šumarstva, ovom je udruženju glavna svrha unapredjivati stališke interese pripadnika šumarske struke, naročito onih, stojećih u privatnim službama. Šumarstvo u našem saboru. Prigodom generalne debate o proračunu uzeo je rieč g. narodni zastupnik prof. dr. Šilović, te medju ostalima progovorio i o prilikama našega šumarstva, upozoriv i opet na potrebu bržeg pošumljenja naših prostranih kraških goljeti i na nuždu, da se naše šumogojstvo dovede što moguće više u sklad s potrebami naroda, naročito kod imov. obćina u bivšoj V^ojnoj Krajini. Jedan od iztaknutih zahtjeva ipak ne držimo ni provedivim a ni shodnim, i to onaj, kojim gosp. zastupnik preporučuje krčenje pojedinih im. obć. šuma i pretvorbu izkrčenoga tla u druge kulture. Kad bi se to u praksi provadjati počelo, ne bi imov. obćine mogle udovoljiti svojem glavnom pozivu, naime vodjenju potraj nog šumskoga gospodarstva koje krčenja šumskoga tla izključuje, a kako to izrično propisuje § 7. zakona od 8. lipnja 1871. „0 odkupu šumskih služnosti itd." ; nu ne bi to ni shodno bilo, jer već danas pravoužitnici ne mogu — gospodari li se potrajno — dobiti iz šuma imovno-obćinskih toliko ogrieva, koliko doista trebaju, a kako bi tek onda bilo, da se šumska površina umanji ? 0 gospodarskoj i šumarskoj nastavi u Češkoj. Kako neke bečke novine javiše, radi se o tom, pa se na češkoj c. kr. tehničkoj školi osnuje posebni odjel za gospodarstvo i šumarstvo iz kojega da se po vremenu stvori posebna češka visoka škola za zemljoteštvo, poput one bečke. Najdeblje stablo u Njemačkoj jest orijaška lipa kod Staffelsteina u Bavarskoj. To stablo ima u obsegu preko 17 m. a prsni promjer od 5-45 m. Starost ove hpe ciene na 1100 — 1200 godina; sredina je stabla sasvim šuplja. Šupljina bila je već početkom prošloga stoljeća tolika, da je g. 1814. franceski maršal Berthier mogao u nju na konju unići i okrenuv konja opet iz te šupljine izaći. Danas je ovo orijaško stablo djelomično suho, samo se još polovica krošnje svake godine zelenim ruhom pokrije, a ta još i krasno cvate. Lipe su u obće nakrupnija i najstarija stabla u Njemačkoj, a kako ih ima više koje slove sa svojih dimenzija i starine, bit će da su to ostatci onih starih još od Slavena cienjenih stabala, koji su negda obitavali u mnogim krajevima današnjega njemačkoga carstva. Govori tomu u prilog doba tih lipa, koju stručnjaci ciene nu tisuću i više godina. Površina šuma u Bosni i Hercegovini iznosi polag najnovijih podataka 2,459.7I.T ha ili upravo oko 507,, ^i^le površine (u Bosnoj |
| ŠUMARSKI LIST 2/1905 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 93 — 52´2"/|, a u Hercegovini 39"4´´/o)-U Evropi ima jedino Finslia više (567,,) šuma. Na visolie šume odpada 1,077.989 ha (61´8) na sitne 559.655 (´2217o) ^ "^ šil^are 412-071 (16-1%). Na državne šume odpada ogromna površina od 1,997.945 ha ili 78´47o sveliolilie šumske površine. Tiskarske poj?rieške. U zadnjem hroju ima medju neljim inim tiskarskim pogrieškami i nekih koje toliko smetaju, da smo ih dužni izpraviti. Tako na strani 20. ima mjesto sibroin biti fibroin a na str. 23. redak 21. mjesto intervencijom stojati inveirsiom. Dopisnica iiredničtva. Umoljavamo gg. članove i predbrojnike, da nas o svakoj promjeni u adresama obaviestiti izvole, jer nam je i opet vratila pošta neke listove kao nedostavive; ujedno upozoravamo ponovno, da se članarina, predbrojnina i drugi novčani iznosi imaju slati sam o na adresu slav. predsjedničtva hrv.-slav. šumarskoga lista (Zagreb, Markov trg br. 3) a ne na uredničtvo, jer to samo neprilikah prouzročuje. G. G. V. u O. Hvala na priposlanom — za br. 2. stiglo prekasno. G. V. S. u V. s. Hvala na priposlanom — možda ćemo ipak upotriebiti i ono, koje prvo primismo. Poziv. Kako sam već objavio, kanim izdati ,,Geo dezi j u", djelo, koje će svakom od naših domaćih stručnjaka moći dobro doći, pak umoljavam s toga p. n. gg. družtvene članove, šumarske stručnjake i sve ine prijatelje, da me u tom nastojanju poduprieti izvole predbrojbom. Ne mogu se naime odvažiti na izdanje spomenutoga djela, dok si ne osjeguram predbrojbom oveći broj kupaca. Moje 27-godišnje djelovanje na tom polju neka bude jamstvom, da će djelo odgovarati naročito pako potrebama gospodarskih i šumarskih stručnjaka. Ujedno umoljavam svu onu gospodu, kojima sam na blagohotno raspačanje priposlao moj „Obodni način mapovanja sa stolom", da me se izvole sjetiti, u koliko me se još .sjetili nisu, Franjo pl. Kružić, profesor tehničke srednje škole u Sarajevu. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1905 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 94 — Broj 1)9.820.-1904. Oglas. Kr. hrv.-slav. dalmat. zemaljska vlada odio za nnutanije poslovo, prodaje sa zemaljskog dobra Božjakovina šarene za prigoj i to : I. leglo god. 1904. slabije vrsti uz cienu od 1 K .50 f. a veće vrsti uz cienu od lo K po 100 komada. Nadalje imade smudjeva legla iz g. 1902. uz cienu od 10 K po i 00 komada. II. leglo god. 1903. uz cienu od 1 K po komadu (oko 7t kg tcžki). Po redu stizajućih naručba razašiljat će se ribe uz sve moguće mjere opreznosti i uz shodnu uputu željezničkog osoblja kao brzovoz u drvenim posudama na trošak i pogibelj naručitelja. Naručbe valja upraviti pismeno na kr. hrv.-slav. dalm. zemaljsku vladu, odjel za unutarnje poslove ili ih podnjeti kratkim putem narodno gospodarstvenu odsjeku kr. zemaljske vlade (Zagreb, Opatička ulica br. H.) Kupovnina se namiruje pouzećem. U Zagrebu, dne 4. siečnja 1905. Kr. hrv.-slav.-daliiiat. zemaljska vlada, odjel za unutarnje poslove. poziv zbog uplate članarine i preibrojbe. Umoljavaju se p. n. gg. članovi i predbrojnici, koji članarine ili pređbrojnine još i za prošle godine namirili nisu, da toj svojoj dužnosti čim prije udovoljiti izvole, jer se je već odpočelo ubiranjem iste putem poštanskih naloga. Članarina, koja bi se u smislu družtvenih pravila imala već tečajem I. četvrti svake godine uplatiti, iznosi za članove I. razreda na godinu 10 K, za članove II. razreda, koji dobivaju samo „Lugarski Viesnik" 2 K, a za one koji dobivaju osim toga još i „Šumarski list" 6 K na godinu. Novce valja u .svakom slučaju poslati na podpisano prudsjedničtvo (Zagreb, Markov trg br. o.). Predsjedničtvo hrv.-slav. šumarskog družtva. Natječaj. Vlastelinstvo Kutjevo traži 2 šumarska TJežbenika za unutarnje i vanjske trajne poslove. Akademičko naobraženi i praktični imadu prednost. Molitelji neka izvole priložiti uz svjedočbe o sposobnostim i svietlosliku, te označe zahtjeve. Potanje upute daja: Šumarski ured vlastelinstva Kutjevo, Begtež, z. p. Kutjevo. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1905 str. 45 <-- 45 --> PDF |
95 Broj 1053. 1905. Oglas di^ažbe stabala. Na temelju odobi´enja veleslavnog županijskog upravnog odbora županije modruško riečke od 14. svibnja 1897. broj 589. u. o. odnosno od 13. kolovoza 1904. broj 1400. u. o. prodavati će se u nedelj u 19. veljač e 1905. kod ove kr. kotarske oblasti, putem javne dražbe, na temelju pismenih do 11 sati prije podne predanih zapečaćenih i sa 57,, vadiuma obloženih ponuda, do sada dospjela redovita drvna gromada zemljištue zajednice Drežnica i to: 1050 komada bukovih stabala, za tvorivo sposobnih, u ukupnoj vriednosti od 14108 kruna. Dražbeni uvjeti mogu se uviditi za vrieme uredovnih sati kod ove kr. kotarske oblasti. Kr. kotarska oblast. u Ogulinu, dne 18. siečnja 1905. Blašković, kr. kot. predstojnik. Svaku količinu kupuje i dobro plaća tvornica burmuticah od brezove kore Bili Tfemešna n/Labem u Češkoj. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1905 str. 46 <-- 46 --> PDF |
96 — c^ CM CM P CM CM CM CM CM m CM S< CM CM CM CM CM CM M CM Cesnrski austrijski i kraljeuskl ugarski "——^ đuorskl noBooIidč ^^ ^ FMQO postaja ug. državnih željozniea na hrvatskoj inectji blizu Varaždina, nudja šumsko sjemenje i šumsko rastlinje u Hrvatsku, Slavoniju, Bosnu i irlercegovinu kao i za balkansko zemlje uz jeftinu tovarnu odpremu. Uelikl zavod za kupovanje l prlredjluanje šumskoga sjemenja. Sa zračnim grijanjem i parnim tjeranjem, dostavlja priznate kakvoće svih vrsti šumskoga sjemenja. Kupuje uz najveće ciene žir, šešarice, bukov žir, kao sve vrsti šumskoga sjemenja i moli za ponude. ^^ Cienici na zahtjevanje. ^ E Veliki ciepiljnjak preporuča sve vrsti šumskih rastlina za dalnju kulturu, nadalje drveće za drvorede i najfinije conifere u 100 najljepših vrsti za nasade u perivojih. 1,´redjije Ivan Parfaš, pi´of. šum. akademije ii Zagrebu. Tiskara C. AIbrecht (Maravić i Dečak). |