DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1905 str. 39 <-- 39 --> PDF |
~ 89 veli Naumann, to mu je lik sličan orlovu, a motrimo li ga sa strane, onda se pričinja sličnim škanjcu mišaru. Ako padne, rado posjećuje pjeskovita mjesta bizu vode i skakuće tuđe kao gavran, pa onda lagano odleti. Za velike ljetuje vrućine sklone se na koje stablo i miruje osvoljen po cijele sate. I za noćište odabire rado osamljena stabla odakle može pregledati cijeli okoliš, ali i tu mu se čovjek može lako približiti. Zmijar zaslužuje punim pravom svoje ime, jer lovi poglavito zmije, ali ne štedi ni guštera i žaba. pače proganja i miševe, slabe ptice, veće kukce, stonoge i rake. Ali plazavci i vodozemci su mu najmilija hrana. Na zmije navaljuje nekom prirodjenom, osobitom vještinom, tako da mu ni najpogibeljnija otrovnica ne može ništa ili malo nahuditi. Strjelimice se baci na svaku zmiju, što ju opazi, bila velika i bijesna koliko mu drago; jednom ju nogom pograbi iza glave, drugom nešto dalje otraga uz glasno kliktanje i udaranje krilima. Kljunom pregrize zmiji suhe žile tik iza glave, pa mu plijen sada leži bez otpora u pandžama. Za koji čas počne gutati zmiju od glave, dok se ona još često bijesno vijuga ; kod svakoga zalogaja prekine joj hrptenieu, ali joj tijela nikada ne pretrga, da ga na komade proguta. Progutane ljuske i kosti izbaci kasnije kao gvale. Njegova osobita spretnost i gusto perje jedina su mu obrana od otrova zmija, ali ni on nije sjeguran od otrova, kako se je prije mislilo. Da se o tom osvjedoči, dao je Micklenburg, da upekne ridjovka u glavu orla zmijara, što ga je bio pripitomio. Iza ugriza je orao očevidno gubio svoju živahnost, a napokon je treći dan poginuo. Orao zmijar vije si gnijezdo obično na visokim stablima toli crnogorice, koli bjelogorice, a kadkada i na pećinama. Gesto se nastani i u svom starom gnijezdu, jer se parovi vraćaju više godina na mjesto, gdje su gnijezdili. Staro si gnijezdo najprije poprave, a ako su pri tom bili češće uznemireni, potraže si sjegurnije mjesto i sagrade si novo gnijezdo. Gnijezdo mu nije veće nego škanjčevo gnijezdo, a sastoji se od ne debelih suhih grančica, kojima je i udubina gnijezda obložena. I zmijar si obloži gnijezdo zelenim lišćem i grančicama, kao i druge grabilice. Prije parenja igraju se mužjak i ženka tjerajuć se po zraku uz glasno kliktanje, dignu se visoko u zrak, pak se opet spuštaju, dok se napokon ne spusti ženka na svoje gnijezdo, a mužjak na koje bliže počivalište. Početkom svibnja, malo iza svoga dolazka, iznese ženka jedno, razmjerno veoma veliko, dugoljasto okruglo jaje, tanke hrapave lupine a modrušastobijele boje. Na jaju leži i mužjak i ženka, a kada leže vrlo se teško dadu sa gnijezda protjerati, osobito ženka. Iza 2i5 dana izvali se mladi znaijar, koga oba roditelja veoma brižno hrane žabama, gušterima, slijepićima, otrovnim i neotrovnim zmijama, koje |