DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1905 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 90 — ima na nutarnjoj strani malu oštricu. U opće mu noge naliče da škanjčeve noge. Cijevanica i prsti pokriti su mu pravim oklopom od štitova! Duga i široka krila sižu do kraj repa, kada su sklopljena; u njima je 4-to letno pero najduže. Veliko pokrivno perje leži rahlo, a na glavi i šiji se zašiljuje, kao i kod pravih orlova. Prsten oko očiju i uzdica (Ziigel) porasli su kratkom vunastom pahuljicom bijele boje, izpod koje vire sa zaklopica, početka kljuna i ustnoga kuta crne krute čekinje. Po čelu, grlu i licima je perje bijelo sa uskim smedjim črknjama, a kruto i zašiljeno perje na glavi i šiji je tamno-sniedje sa jasnijim rubom ; volja i gornja grud su jasnosmedje sa crnim bodrljicama, prsi, bokovi i duge gaće kao i donje pokriveno perje na krilima je bijelo sa rijetkim jasno smedjim popriječnim pjegama, koje su na sredini prsiju i trbuha najgušće se poredale. Hrbat, pleća i malo pokrivno perje na krilima je tamno smedje boje sa jasnijim rubom i crnim bodrljicama. Ravni mu rep sastoji od 12 tamno-smedjih pera sa crnom bodrljicom i jasnijim rubom. Na repu su tr i poširoka crna popriječna veza i široki bijeli vez na vršku. Mladi se zmijari malo razlikuju od starih, samo su im vrat i prsi gotovo bez pjega. Do prije malo godina smatrao se je orao zmijar velikom rijetkosti, a ni danas se on ne može ubrojiti medju obične ptice, premda su ga već našli po cijeloj Evropi, osim najsjevernijih krajeva. Rado se zadržaje po većim samotnim šumama, a voli vlažne, močvarne šume, toli po ravnicama koli po briježuljcima; tu provodi orao zmijar miran svoj život i malo se ističe, pa je stoga do nedavna bio još slabo poznat. Njegovo držanje, živovanje i običaji više nas sjećaju na škanjca, nego li na pravoga osla. Po opažanjima Brehmovim je orao zmijar mirna i lijena, ali mišičaoa i svadljiva ptica, koja se ne brine za drugo, nego za plijen, što ga proganja i za svoje drugove, koji su u lovu bili sretniji od njega. Kada na stablu sjedi, bulji svojim velikim očima na lovca koji mu se približuje, ali ne misli, da odleti. No na stabla sjeda obično samo pod večer i rano u jutro, dočim po danu lagano i mirno ide za svojim lovom, Kružeći lebdi nad poljanom, gdje se nada plijena ili sjedi mirno uz vodu. Kada na plijen navaljuje, spušta se lagano, a kad je blizu tla leti još koji čas sa nekoliko udaraca krila, dok napokon pruženim nogama ne padne na tlo, da uhvati progonjeni plijen. Kada lovi uz vođu, rado gacka po plitkoj vodi. Čudnovato je, što orao zmijar prijekim okom gleda svoje drugove, koji su u lovu bili sretniji od njega. Cim se koji zmijar spusti, da uhvati svoj plijen, već navali drugi zavidan mu drug bijesno na njega, da mu otme plijen; obično započne tada tako oštra svadja, da se često zmijari zakvače pandžama i na tla padnu, pa ne mogu ni uzletiti. Ako motrimo živa orla zmijara s prijeda. |