DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1905 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 175 — u Dalmaciju prodao, ili sam potrošio. Pošto se za pomladak ove šume nitko brinuo nije, to je devastirana sasvim, a dobar dio izkrčen. Tomu devastiranju pomogoše mnogo i dalmatinski čobani sa svojim stadima. U jednom starom franjevačkom šematizmu opisuje se šumarstvo ovako: »Sto se šume tiče, to je danas jedva na kojem brdu nadi koji panj. Večim dielom, a osobito pako prema jugu možemo jeftino drvo samo iz velikih daljinah mučno dobaviti. Ljudi pale prašume, da priprave malo loše oranice. Bez mjere troše drvo za palenje ugljena i kreča. Bez obzira sieku drveta i grane za ograde, listnik i stelju. K tomu dolazi još od dana u dan veća potroška drva u tehničke svrhe. To su uzroci, zašto stoje naši brežuljci i brda u neutješnoj golijeti. Ne mislite, da mi vlasti i narodu ne dajemo dobrih savjeta za čuvanje i gojenje šume, nu badava je gluhomu propoviedati. « Seljak je trošio svu silu najboljega drva za tvorivo, jer sve mu je od drva kuca, pokudtvo i sav gospodarski alat. Otvoreno ognjište pretvorilo je mnogo drva u pepeo. Pri tora sjeklo se je bez ikakove pažnje, bar desetputa toliko, koliko je trebalo. Osim toga običaj je bio, da se je sirotinja (fukara) iz šume uzdržavala. Gonila na pazar ogrevno, tvorivno i gragjevno drvo, koje je bezplatno u šumi uzimala. Ništa bolje nije niti vlast gospodarila. Gdje se je samo kupac našao, prodala je šumu pošto, poto. Tako su turski podanici Josipovid i Radulovid kupili hrastovinu potrebnu za izradbu od 3 milijuna dužice uz cienu od 125 piastera = 25 K po 1000 komada. Ovakove prodaje potakle su domaće plemiće, begove i age, pak su svojatali državno dobro. Pošto bi lenski sustav ukinut, bude naregjeno, da se sva prava spahijah na državne zemlje vrate državi. Uprava državnih zemalja bi povjerena tapu-memuru. Ovi su bili kao njeka |