DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1905 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 187 — Stočarina je preliminarana u budgetu za god. 1904. sa 860.000 K. Od paše trpi najviše šuma, no ipak se ovaj iznos ne zaračunava kao prihod iz šuma. Krivi je nazor, da ovca šumu ne šteti. Šteti, nu nešto manje nego koza. Stelja se u Bosni i Hercegovini nigdje ne kupi, ali se zato mnogo list sječe. Šume Bosne i Hercegovine terete težke služnosti, koje se još konačno urediti moraju, jer do danas ne ima katastra služnosti. Osim za pokriće služnostih izdaje se godišnje još za potrebe zemaljske, kulturne i bogoslovne, obćinama i privatnicima 320.000 m´ drva. I ovi izdatci niesu kao prihod od šumah zaračunati. (Svršit će se.) Što bi valjalo poduzeti, da se osjegura povoljniji avancement naših šumarskih vježbenika i pristava stojećih u javnoj šumarskoj službi? Ved smo u prošl. broju našega lista upozorili na činjenicu, da se naši šumarski vježbenici stojeći u službi kod naše političke uprave, pak šumarski vježbenici i pristavi stojeći u službi kod imov. obćina u bivšoj Vojnoj Krajini, nalaze sada u doista nepovoljnim prilikama gledom na daljne unapredjenje u službi. Obećali smo ujedno, da ćemo se na to još pobliže osvrnuti. Sliedećim redcima želimo ovo naše obećanje iskupiti. Da se uzmognu sada vladajuće nepovoljne prilike glede daljnjeg unapredjenja u službi bolje prosuditi, valja nam se ponajprije osvrnuti na uzroke, zašto je daljni avancement ovih naših šumarskih vježbenika i pristava slab, a tekar po toni preći na to, koje bi se mjere mogle ili možda i morale poprimiti, da se tomu zlu doskoči. Velimo zlu, jer doista previše |
ŠUMARSKI LIST 4/1905 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 188 — spor avancement odmah na početku službovanja zlo djeluje u materialnom i moralnom smislu. Onaj koji materialno oskudieva, pače i strada, ne može imati onu volju za rad, bez koje ne može rad imati ni osobitoga uspjeha; u moralnom smisla radja često apatiom i potisčenošdu, po gotovo ako dotičnik vidi, za koliko su možda bolje prošli oni, koji su si drugo koje zvanje odabrali, a da su se od njih tražili isti ili bar sasvim slični uvjeti. Pošto je avancement šumar, vježbenika, stojedih u službi kod naše političke uprave još slabiji nego kod krajiških imov. občina, s tog čemo se ponajprije njime pozabaviti. Da naši šumarski vježbenici u zemalj. službi trebaju po pet, šest i više godina, dok mogu dalje unapriedjeni biti, naime dok postanu kot. šumarima II. razr., glavni je razlog taj, što moraju čekati dok se izprazni koje mjesto. Kako su mjesta prigodom organizacije (g. 1894.) većinom mladjim silama popunjena, ne može ih se više izpražnjivati nego tek po gdjekoje svake godine. Osim toga nekohko je šumarskih mjesta ukinjeno, odnosno neki se kotari ukinuti kane, a to ovu nevolju još i gorom čini. Kao daljni razlog slabom avaneementu šumar, vježbenika u pol. službi može se navesti okolnost, što ima vježbeničkih mjesta razmjerno previše, a što pristavskih mjesta u obće ne ima. Kod imovnih obćina prilike nisu takodjer puno bolje, jer su i ovdje mjesta šumara većinom mladjim silama zaposjednuta, pa kako imovne obćine jedva trideset godina obstoje, a službovanje podpuno je četrdesetgodišnje, to ne može ni ovdje biti velikog naravnog odpada. Uz to i kod imov. obćina vlada neki nerazmjer izmedju broja vježbenika i pristava s jedne, i ostalog upravnog osoblja s druge strane. Diobom zadruga broj se je partaja, s kojima ima imovna obćina pojedince posla, vanredno povećao, te je već uslied toga posao znatno porasao. Nu i samo gospodarstvo intenzivnije je nego li je prije bilo, i to: jer su i šumski proizvodi danas više vriedni nego li prije, pak je to i opravdano; jer je uvedeno na |
ŠUMARSKI LIST 4/1905 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 189 — vise mjesta primjerice šumsko-poljsko gospodarstvo itd. Sve to iziskuje više posla. Kako se pako kod mnogih im. obćina broj šumarija nije pomnožao, nuždno je bilo upraviteljima šumarija dati više pomoćnih sila: šumar, pristava i vježbenika; tako isto i gospod. uredima. Kod ovih još često vidjamo i t. z. tehničkih dnevničara, koji nisu namješteni, samo da se namjeste, već je to razgranjeno poslovanje iziskivalo, a dovoljno sistemizovanih mjesta ne ima. A ipak su i ti tehnički dnevniČari izključivo stručno osposobljene sile, koji kao takovi dnevničari služe, dok se koje sistemizovano mjesto izprazni. Neke pako imov. obeine — a to su one pasivne — ne mogu ni da namjeste onakove sile, koje bi neobhodno nuždno trebale, jer im to nije moguće zbog troška; ili kad i namjeste, ne može takova sila pravo napred 8 istoga razloga. Kod nekih opet kan da se i ne misli na to, da nije u redu mladje sile prekomjerno dugo držati u podredjeaom svojstvu, dati da obavljaju posao često i sa znatnom odgovornošću skopčan, a ipak ih slabo plaćati — sve štednje radi. Nabrojiv u glavnom razloge slabom unapredjivanju, prelazimo na drugi dio t. j . što bi bilo uputno učiniti, da se avancement tih mladjih sila, bar u koliko je moguće, popravi. U zemalj. službi valjalo bi — kako je već toliko puta spomenuto — ukinuti XI. činovni razred za kr. kot. šumare kao takove, već i iz mnogobrojnih drugih razloga. S tim zajedno kreirati mjesta šumar, pristava u XI. čin. razr. te tim načinom izjednačiti položaj mladjih sila s onim kod uprave držav. šuma i imov. obćina. O tom, da bi valjalo jedan dio kr. kot. šumara staviti u IX. čia. razred i dati im naslov nadšumara, ne ćemo sada ni govoriti, jer pod gornji naslov ovoga Člančića pravo ne spada. Kad bi svaki šumar, vježbenik u zemalj. službi mogao nakon položenoga držav. izpita za samostalno vodjenje šumskoga gospodarstva postati odmah šum. pristavom, bilo bi tim mnogo učinjeno — a svakako ne previše. Kod imov. obćina valjalo bi nastojati, da za samostal, vodjenje šum. gospodarstva osposobljeni vježbenici mogu što prije pristavima postati a stariji pristavi šumarima — ako i |