DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1905 str. 45     <-- 45 -->        PDF

— 187 —


Stočarina je preliminarana u budgetu za god. 1904. sa


860.000 K. Od paše trpi najviše šuma, no ipak se ovaj iznos
ne zaračunava kao prihod iz šuma.
Krivi je nazor, da ovca šumu ne šteti. Šteti, nu nešto
manje nego koza.
Stelja se u Bosni i Hercegovini nigdje ne kupi, ali se
zato mnogo list sječe.
Šume Bosne i Hercegovine terete težke služnosti, koje se
još konačno urediti moraju, jer do danas ne ima katastra služnosti.
Osim za pokriće služnostih izdaje se godišnje još za potrebe
zemaljske, kulturne i bogoslovne, obćinama i privatnicima


320.000 m´ drva.
I ovi izdatci niesu kao prihod od šumah zaračunati.
(Svršit će se.)


Što bi valjalo poduzeti, da se osjegura povoljniji
avancement naših šumarskih vježbenika
i pristava stojećih u javnoj šumarskoj
službi?


Ved smo u prošl. broju našega lista upozorili na činjenicu,
da se naši šumarski vježbenici stojeći u službi kod naše političke
uprave, pak šumarski vježbenici i pristavi stojeći u službi
kod imov. obćina u bivšoj Vojnoj Krajini, nalaze sada u doista
nepovoljnim prilikama gledom na daljne unapredjenje u službi.
Obećali smo ujedno, da ćemo se na to još pobliže osvrnuti.
Sliedećim redcima želimo ovo naše obećanje iskupiti.


Da se uzmognu sada vladajuće nepovoljne prilike glede
daljnjeg unapredjenja u službi bolje prosuditi, valja nam se ponajprije
osvrnuti na uzroke, zašto je daljni avancement ovih
naših šumarskih vježbenika i pristava slab, a tekar po toni
preći na to, koje bi se mjere mogle ili možda i morale poprimiti,
da se tomu zlu doskoči. Velimo zlu, jer doista previše




ŠUMARSKI LIST 4/1905 str. 46     <-- 46 -->        PDF

— 188 —


spor avancement odmah na početku službovanja zlo djeluje u
materialnom i moralnom smislu. Onaj koji materialno oskudieva,
pače i strada, ne može imati onu volju za rad, bez koje
ne može rad imati ni osobitoga uspjeha; u moralnom smisla
radja često apatiom i potisčenošdu, po gotovo ako dotičnik
vidi, za koliko su možda bolje prošli oni, koji su si drugo koje
zvanje odabrali, a da su se od njih tražili isti ili bar sasvim
slični uvjeti.


Pošto je avancement šumar, vježbenika, stojedih u službi
kod naše političke uprave još slabiji nego kod krajiških imov.
občina, s tog čemo se ponajprije njime pozabaviti.


Da naši šumarski vježbenici u zemalj. službi trebaju po
pet, šest i više godina, dok mogu dalje unapriedjeni biti, naime
dok postanu kot. šumarima II. razr., glavni je razlog taj, što
moraju čekati dok se izprazni koje mjesto. Kako su mjesta prigodom
organizacije (g. 1894.) većinom mladjim silama popunjena,
ne može ih se više izpražnjivati nego tek po gdjekoje
svake godine. Osim toga nekohko je šumarskih mjesta ukinjeno,
odnosno neki se kotari ukinuti kane, a to ovu nevolju još i
gorom čini. Kao daljni razlog slabom avaneementu šumar,
vježbenika u pol. službi može se navesti okolnost, što ima
vježbeničkih mjesta razmjerno previše, a što pristavskih mjesta
u obće ne ima.


Kod imovnih obćina prilike nisu takodjer puno bolje, jer
su i ovdje mjesta šumara većinom mladjim silama zaposjednuta,
pa kako imovne obćine jedva trideset godina obstoje, a službovanje
podpuno je četrdesetgodišnje, to ne može ni ovdje biti
velikog naravnog odpada. Uz to i kod imov. obćina vlada neki
nerazmjer izmedju broja vježbenika i pristava s jedne, i ostalog
upravnog osoblja s druge strane.


Diobom zadruga broj se je partaja, s kojima ima imovna
obćina pojedince posla, vanredno povećao, te je već uslied toga
posao znatno porasao. Nu i samo gospodarstvo intenzivnije je
nego li je prije bilo, i to: jer su i šumski proizvodi danas više
vriedni nego li prije, pak je to i opravdano; jer je uvedeno na




ŠUMARSKI LIST 4/1905 str. 47     <-- 47 -->        PDF

— 189 —


vise mjesta primjerice šumsko-poljsko gospodarstvo itd. Sve to
iziskuje više posla. Kako se pako kod mnogih im. obćina broj
šumarija nije pomnožao, nuždno je bilo upraviteljima šumarija
dati više pomoćnih sila: šumar, pristava i vježbenika; tako isto
i gospod. uredima. Kod ovih još često vidjamo i t. z. tehničkih
dnevničara, koji nisu namješteni, samo da se namjeste, već je
to razgranjeno poslovanje iziskivalo, a dovoljno sistemizovanih
mjesta ne ima. A ipak su i ti tehnički dnevniČari izključivo
stručno osposobljene sile, koji kao takovi dnevničari služe, dok
se koje sistemizovano mjesto izprazni. Neke pako imov. obeine


— a to su one pasivne — ne mogu ni da namjeste onakove
sile, koje bi neobhodno nuždno trebale, jer im to nije moguće
zbog troška; ili kad i namjeste, ne može takova sila pravo napred
8 istoga razloga. Kod nekih opet kan da se i ne misli na to,
da nije u redu mladje sile prekomjerno dugo držati u podredjeaom
svojstvu, dati da obavljaju posao često i sa znatnom odgovornošću
skopčan, a ipak ih slabo plaćati — sve štednje radi.
Nabrojiv u glavnom razloge slabom unapredjivanju, prelazimo
na drugi dio t. j . što bi bilo uputno učiniti, da se avancement
tih mladjih sila, bar u koliko je moguće, popravi.


U zemalj. službi valjalo bi — kako je već toliko puta spomenuto
— ukinuti XI. činovni razred za kr. kot. šumare kao
takove, već i iz mnogobrojnih drugih razloga. S tim zajedno
kreirati mjesta šumar, pristava u XI. čin. razr. te tim načinom
izjednačiti položaj mladjih sila s onim kod uprave držav. šuma
i imov. obćina. O tom, da bi valjalo jedan dio kr. kot. šumara
staviti u IX. čia. razred i dati im naslov nadšumara, ne ćemo
sada ni govoriti, jer pod gornji naslov ovoga Člančića pravo ne
spada. Kad bi svaki šumar, vježbenik u zemalj. službi mogao
nakon položenoga držav. izpita za samostalno vodjenje šumskoga
gospodarstva postati odmah šum. pristavom, bilo bi tim mnogo
učinjeno — a svakako ne previše.


Kod imov. obćina valjalo bi nastojati, da za samostal,
vodjenje šum. gospodarstva osposobljeni vježbenici mogu što
prije pristavima postati a stariji pristavi šumarima — ako i